17

subota

studeni

2018

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena



Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako su se branitelji borili za osnutak Republike Hrvatske, za demokraciju, pravnu državu u okvirima pozitivnih dosega zapadne civilizacije, za slobode koje su prikladne današnjem vremenu, za ekonomski napredak, za državu koja bi bila instrument u rukama naroda.

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako su se Hrvati zalagali za osnutak Republike Hrvatske, za demokraciju, pravnu državu u okvirima pozitivnih dosega zapadne civilizacije, za slobode koje su prikladne današnjem vremenu, za ekonomski napredak, za državu koja bi bila instrument u rukama naroda.

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako je preko 1000 godina hrvatske povijesti i državnog prava bezvrijedno, jer je uloženo u tu povijest i pravo višestruko vraćeno, a s postignutim možemo slobodno zanemariti i povijest i državno pravo.

Ako nađete jednog kretena koji to misli, pLenkoviću i pUpovcu je mjesto u koloni sjećanja u vUkovaru.
Ako takvog kretena nema onda je borba za hrvatsku povijest i hrvatsko državno pravo (suverenitet) izgubilo još jednu bitku koja će uzrokovati nestanak jednog naroda i gašenje jednog prava. Jer dozvoliti takvim šarlatanima pojavljivanje u vUkovaru je težak udarac hrvatskim težnjama i interesima.
Na svu sreću nikad države nismo ni imali, pa je nemoguće da bar netko ima imalo srama zbog olakog prepuštanja sudbine takvom mamlazu kao što je četnik-orjunaš-poli(fon)glot-kreten pLenković.

(Sve neimenovane osobe su stvarne. Sve imenovane osobe su izmišljene. Svaka slučajnost je namjerna, jer samo slučajno idiot može terorizirati jedan narod ...)

Oznake: Hrvatska, kreten, branitelji, Drava, demokracija, zapadna civilizacija, ekonomski napredak, Hrvatska povijest, hrvatsko državno pravo, tisućljeće

10

srijeda

listopad

2018

Blogovijesti



Komunjara (u regionu)


Javno nezadovoljstvo Hrvata izborima u BiH ima potpuno krive osnove.
Izbor K(o)mšića (koji se trudi svojim izjavama potpomoći nezadovoljstvo) je problematičan. Ali ne stoga što su za njega glasali bošnjački glasači, već stoga što je on komunjara.
Izbor komunjare u Predsjedništvo (koje je po Ustavu BiH tročlano; Srbin, Hrvat i Bošnjak) je problematično.
Vokabular i iskazane zamisli su komunjarsko-orjunaške, titoističke. Koncept države (BiH) je koncept jugoslavenske države (SFRJot) i jugoslavenske SR BiH (republika u republici).
Poseban animozitet prema hrvatskom, vjerski animozitet prema katoličkom. Što posebno uzbunjuje (preostale Hrvate u BiH).
Ali, birali su ga Bošnjaci-muslimani (Hrvati su uvjereni kako će Komšić štetiti Hrvatima) očito ne shvaćajući kako je komunjara veća šteta za njih nego Hrvate.
Hrvati imaju alibi, nisu ga birali. S pozicije člana predsjedništva, Komšić ne može ozbiljno naštetiti nikome (tko mu ne vjeruje) u BiH, ali biranje komunjare ukazuje na nepostojanje razbora o uzrocima raspada socijalističke Jugoslavije.

Cjelokupni koncept društva na eksperimentalnim osnovama samoupravnog socijalizma utemeljenog na naučnim osnovama (horde revolucionara koje su pridonosile razvoju i napretku socijalizma), federalnim osnovama, bratstvu i jedinstvu (unitarno jugoslavenstvo), partijskom monopolu (koje je polučilo jednoumlje), vojnoj i policijskoj državi (diktatura (proletarijata)), planska privreda i uravnilovka ...
Svi elementi su prisutni kod Komšića (ipak je on pri*lupi pravničić, kakvi su nas s povlaštenih položaja u jUgoslaviji odveli u siromaštvo i rat).
Nesposobnost izići iz okvira titoističkog poimanja države i društva teško optužuje političke takmace kao nesposobne razotkriti sve slabosti jednog nakaradnog sustava (koji je Komšića kreirao kao izrazito nesposobnu, vrlo opasnu beznačajnu osobu).

Takve osobe stvaraju smetnju na nepredvidiv način. Hrvatima je to najmanji problem (neće im smetati jer se u njega ne uzdaju).
Ustrajavanje hDza (BiH), ali i onog u RH na preobučenim komunjarama (ili komunistima, socijalistima) bez razumijevanja društva i oblika uređenja društva rezultiralo je smjenama nedemokratskih, anacionalni, ateističkih častohlepnih, vlasti žednih kadrova koji (kao i za vrijeme tita) nastoje nametnuti narodu svoju viziju društva (pljačka, palež, razbojstva, ubojstva, prekrajanje granica, tajnovita vojna i policijska djelovanja, ...).
Ne postoji politička snaga koja bi društvo vratila izvornim načelima: rad, vjera i domovina.




Strategija velikog miša

Medijska kampanja (zauzimanje javnog medijskoga prostora) promoviranja beznačajnih, iskompleksiranih osoba (Pernar, Komšić, Kerum, Josipović, Mesić, Pusić, Matić, Glavašević (ml.), Glavaš. Vrdoljak, Taritaš, ...) ima zadaću prikazati trenutno isturenog (pLenkovića) kao kompetentnu i vrlo sposobnu osobu (iako je riječ o krkanu epskih razmjera, intelektualnoj ništici, guzičaru i moralnoj nakazi).
Svojedobno su Račan, Mesić, Sanader, Kosor, Josipović, Milanović imali podjednak tretman. Osobe koje nemaju kvalitete potrebne za obnašanje odgovornih funkcija.
U demokraciji, odgovornost javnih djelatnika se svodi na poštivanje demokratske volje. Nitko od navedenih nije imao tu odgovornost. Ostalo je (loša) povijest.





Ni lustracija, ni promjena izbornog zakona

Hrvatska (i Hrvati) nema(ju) na horizontu ozbiljnu političku snagu koja bi preuzela liderstvo u demokratizaciji društva, koje bi smjenom kadrova u sva tri stupa vlasti dovelo do promjene u odnosu prema vlasništvu i načinu stjecanja imetka.
Hrvatsku (i Hrvate diljem svijeta) neće spasiti lustracija i promjena izbornog zakona. Spasit će ih promjena načina stjecanja imetka i promjena odnosa prema vlasništvu.
Sadašnji model državnog monopola na sve materijalne pogodnosti podobnika iznjedrio je sustav koji nam je poznat kao udbaški (tajna policija).
Zadaća tajne policije nije preusmjeravanje tijekova novca i čuvanje povlaštenog status državnih uzurpatora.


Oznake: BiH izbori, nezadovoljstvo, komunjara, Hrvat u Predsjedništvu, eksperimentalne osnove, društvo, partijski monopol, titoističko poimanje, preobučene komunjare, medijska strategija, uvećanje miša, odgovornost, demokracija, lustracija, promjena izbornog zakona, poštivanje vlasništva, tajna policija, udba

08

ponedjeljak

listopad

2018

Ja sam vaš predsjednik (glasali vi za mene ili ne)


Demokracija je oblik društva, a ne oblik vlasti. Vladavina proizlazi iz oblika društva.

Ustavno, u RH je demokracija uz vladavinu naroda.


Poruka iz BiH, dno dna, o prisili vlasti nije zamjećena.



Izjava o obliku vlasti koja ne proizlazi iz volje naroda, birača kojim se obraća kako nisu glasali za njega slikovito ukazuje zašto je u BiH uspostavljen međunarodni protektorat.

Bio ti u predsjedništvu ili ne, ja svejedno nisam glasovao za tebe.


Oznake: demokracija, predsjednik, izbori, RH, Bih, &

08

petak

lipanj

2018

Tri priče (bez početka i kraja)



HDZ je osnovan kao sredstvo provođenja političkih ideja državotvornosti. Zamisao osamostaljenja i uspostave države kao instrumenta ostvarenja interesa hrvatskog naroda. Ideološki, nekoliko (ne)prihvatljivih (ne)prijateljskih političkih smicalica (politika pomirbe, politika boljitka, politika raskida s komunizmom-socijalizmom, politika kao sredstvo javnog servisa, ...), jer laž je najbolja kad je izreknete kao obećanje. Ali vrijeme ostvarenja obećanja je isteklo, oni koji su obećavali su svi mrtvi (nitko od živih neće priznati da je i on obećavao).
Ostao je hDz koji je umjesto poticanog jugoslavenstva položajima, materijanim i društvenim statusom. poticao domoljublje podjednako bezuspješno.
Ništa od obećanih promjena društva, a obećanja se ponavljaju: bježimo od jugoslavije, velikosrpstva i malosrpstva (dok bukači pričaju o velikosrpstvu puk shvaća prijetnju od malih srba (koji su bili pozicionirani na niže funkcije), te se nikad nije oformila konzistentna politika protiv velikosrpske ekspanzije koja je ugrožavala hrvatsku državu).
hDz vješto vraća srpstvo, jugoslaviju, partiju, komunizam, pravoslavlje jer su visoko pozicionirani članovi politički nepismeni, ali su pohlepni i naivni. Spašavali bi Hrvatsku kao i devedesetih (dobro profitirajući), ali je to vrijeme (obećanja) nepovratno prošlo. hDz je partija (članovi su višestruko puta propustili priliko upraviti stranku na stranu istinske političke snage i time se svrstali u političke mrtvace).
Hrvatska mora svojim putem (bez hDz-a).



Političke smicalice takozvane desne struje u jednoj političkoj partiji su me potakle na nekoliko tvrdnji. Kovač i Stier su politički beznačajni, vezani za politiku ali ne i kreatori politike. Podjednako, nemaju političke istomišljenike, glasače. Instalirani su i ne mogu predstavljati političku struju. (Oni su politički glumci, "zečevi" koji jačaju zakulisne "moćnike", za koje tvrdim da su prevaranti). Jednopartijski sustav s dvije jače partije i pet malih partija ne može funkcionirati. Centralni komitet u sjeni nije sposoban voditi državu. Smisao demokracije se temelji na spoznaji kako takav (jednopartijski sustav s centralnim komitetom) ne funkcionira, demokracija je sustav koji slobodom izražavanja mišljenja pridonosi odabiru najboljih rješenja.


Politika. Ideje. Ivo Sanader za vrijeme svoje "vladavine" (upravlja centralni komitet, a ne ivo sanader) nije imao političke ideje. U hDz je uveo jednoumlje, partijsku poslušnost bez preispitivanja, hDz gurnuo u ponor (isteklo je vrijeme potrebno za ostvarenje obećanja danih ranih devedeseti) laži i otimačine. vratio velikosrbe (dioba vlasti u Hrvatskoj), vratio komunjare-socijalizam, vratio mesića i josipovića, ... politički mrtvac (kojeg je centralni komitet predstavljao kao uglađenog europejca)(takvi ne kradu i nisu biseksualni)(podjednako kao i plenković). Koja priprosta demagogija.
Sada (po potrebi centralnog komiteta) ivo sanader promovira političke ideje objavljivanjem knjige. Nevjerojatno. (Kao da nas zanima politički mrtvac koji je bio idejno neplodan i za vrijeme aktivnog bavljenja politikom.)
Za vrijeme "vladavine" nije mario za narod i demokratske razmjene (političkih) ideja, sada se drži vjerno svoje taktike i podjednako priglupo nudi političke ideje (velike koalicije) (kao da ima sto milijuna političkih sljedbenika, koje ne može drukčije obavijestiti o svojoj genijalnosti).
Da, dobro ste uočili. Demokracija ga ne zanima (jer je marioneta centralnog komiteta).

Moneta je najjače sredstvo za umirenje.



Uspavanom kristovom vojniku, hrvatskom ratniku - Krešimiru A. (1957-2018)


Oznake: tri priče, HDZ, ideje, politička obećanja, hrvatski put, kovač, Stier, politička snaga, gluma, smisao demokracije, ivo sanader, centralni komitet, jednopartijski sustav, demokracija

01

četvrtak

ožujak

2018

Davidov grijeh



Misle li kako će sramota biti sakrivena, varaju se

Politika pomirbe, kojom se nastojalo pospješiti tranziciju hrvatskog društva iz totalitarnog u demokratsko, zbog okolnosti (agresije na RH) nije provedena na ispravnim osnovama.
Pomirba se zasniva na nizu postupaka.




Popravljanje nanesene štete je moguće tek nakon sagledavanja posljedica, a posljedice su plod namjernog ili nenamjernog djelovanja. Odustajanje od mržnje ili osvete nije moguće bez oprosta, a oprost bez katarze.

katarza (grč. đ¬Ń±ÁĂ1Â), pojam koji znači pročišćenje, odn. oslobođenje. Pri tome je Hipokrat mislio na tjelesno očišćenje, tj. na istjerivanje iz tijela tvari koje uzrokuju bolest, a Platon na tjelesno i duševno, u smislu oslobađanja duše od tjelesnih sklonosti i strasti putem razvijena duhovnog života. Drugo, uže, specifično estetsko značenje toga pojma izložio je Aristotel. Kao prvi teoretičar tragedije on je držao da katarza treba izazvati strah i sažaljenje te tako »pročistiti« osjećaje gledatelja (O pjesničkom umijeću, VI). Uvriježilo se mišljenje da je Aristotelova definicija tragedije odgovor Platonovu viđenju pjesništva, koje navodno pobuđuje strasti umjesto da ih stišava. Aristotelovo shvaćanje katarze zapravo je tumačenje uvjerenja grčkih tragičara da se mudrost stječe učenjem kroz »patnju«. Katarza je kao termin doživjela mnoga tumačenja i različitu značenjsku upotrebu. U doba talijanske renesanse Antonio Minturno npr. naglašavao je uživanje i korist što ih u gledatelju izaziva tragedija, a Aristotelovo naučavanje revidirao je i Lodovico Castelvetro. U tragedijama francuskoga klasicizma i P. Corneille i J. Racine tumačili su katarzu u moralnome smislu, kao stanje koje će spriječiti gledatelja u ponavljanju kobnih postupaka tragičnih likova. G. E. Lessing vezao je katarzu s Aristotelovom etičkom kategorijom »mjere« (Hamburška dramaturgija, 1769). Prema F. Schilleru najsavršenija je ona tragedija u kojoj katarzu u gledatelja izaziva forma, a ne sadržaj. J. W. Goethe tumačio ju je kao ispaštanje i pomirenje sa sobom samih likova, a ne gledatelja. Od filozofskih je tumačenja katarze najpoznatije Schopenhauerovo (katarza kao univerzalna ljudska emocija suosjećanja). Katarzu su, među ostalima, tumačili i F. Nietzsche, I. A. Richards i N. Frye. Dugo interpretirana kao moralno ili mentalno pročišćenje, ona se danas ponovno razumijeva ponajprije u estetičkom okviru, kao u Aristotela.

Kao karakteristična metoda katarza se primjenjuje u psihoanalizi: potisnute neugodne emocije valja povezati s događajem koji ih je izazvao i tako ih, dovedene svijesti, verbalizirane ili pretvorene u djelatnost, odreagirati (’ odreagiranje), pa time prestaje njihovo djelovanje.

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=30849


U preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću nisam primjetio niti jedan element neophodan u procesu koji psihologija, pravo, filozofija (i etika), ... ovim ili onim tumačenjem preporuča. Time su preporuke vijeća neobvezujuće (ništetne).



Uplitanje politike u stručne poslove, kao naredbodavnog a ne provedbenog tijela, u apsolutističkom ili totalitarnom obliku uzrok je neuspjehu politike pomirbe, kojoj je nedostajala iscrpna raščlamba i osuda štetnosti titoističkog totalitarizma, na čijim bi se temeljima mogla graditi politika pomirbe.
Pomirbu tražiti na temelju zaboravljanja ili prešućivanja činjenica nije moguće. Zbog toga je ta politika propala. A društvo se našlo na pragu novih, razornijih podjela (na povlaštenu državnu sektu i obespravljeni narod).
Plenkovićevo Vijeće je dodalo novi čavao u lijesu hrvatske tolerantnosti. Kompromis (kojim lopovska vladajuća svita pribjegava) nije rješenje.
U društvu specijalizacije i podjele rada, ja znam tko je u neoružanom sukobu gubitnik ...

Bez glasne osude titova režima nije moguć suživot i demokracija.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, promjenu Ustava, Ustavnih sudaca, sudaca Vrhovnog suda, svih nakaradnih zakona, političara, zabranu mnogih političkih stranaka, ... vrijeme je za vlast naroda.

ZA DRŽAVU DOSTOJNU ŽIVLJENJA!

Biblijska parabola

Kad je kralj David jednog dana predvečer šetao po krovu svoje palače, opazio je Bat-Šebu kako se kupa. Nikada prije nije vidio tako lijepu ženu. Odmah se zaljubio u nju te se raspitao za nju, a bilo mu je rečeno da je to "Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita". David je poslao glasnika po nju te je spavao s njom. Ona mu je poručila da je trudna, što je bio veliki problem.

David je smislio kako će legalno doći do Bat-Šebe - poslao je pismo Joabu u kojem je napisao da Uriju postave tamo gdje je najžešći boj. Urija je poginuo u bici. Kada je to čula Bat-Šeba, žalovala je za mužem. Nakon nekog vremena David je poslao po nju te ju je oženio. Rodila mu je sina koji je umro, što joj je uzrokovalo još veću tugu. David ju je utješio i ponovno spavao s njom. Rodila je ponovno sina, koji je nazvan Salomon. Prorok Natan ga je nazvao Jedidja te je rekao da ga je Bog zamilovao. Bat-Šeba je nastavila živjeti na dvoru te je rodila još sinova. Prva Knjiga Ljetopisa spominje da je Bat-Šeba bila majka Šimeje, Šobaba, Natana i Salomona.
Kad je David bio na umoru, njegov sin Adonija je pomislio da će postati kralj. Stoga je priredio gozbu. Prorok Natan savjetovao je Bat-Šebi da ode Davidu i da mu kaže da Salomona postavi za kralja. Bat-Šeba je otišla u kraljeve odaje i rekla mu: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.' A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš!" Kralj se tada zakleo Bat-Šebi da će Salomon biti kralj. Bat-Šeba mu se tada naklonila.

Salomon je bio proglašen kraljem, a Bat-Šeba kraljicom majkom. Kada je došla pred svoga sina, on joj se poklonio i zapovjedio da donesu stolac za nju te mu je sjedila zdesna. Bat-Šeba ga je htjela zamoliti da sluškinja Abišaga Šunamka postane žena Adoniji, ali je Salomon to odbio. Poslao je Benaju koji je ubio Adoniju.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bat-%C5%A0eba


David's Punishment, by Julius Schnoor von Carolsfeld

Oznake: politika pomirbe, tranzicija, totalitarizam, demokracija, pomirba, niz postupaka, latarza, Vijeće sa suočavanje s prošlošću, ništetnost, titov režim, 2 000 000 biračkig glasova, biblijska parabola, kralj David, Bat-Šeba, Urija, prorok Natan, Salomon

13

petak

listopad

2017

HDZ je kočničar hrvatskog nacionalnog razvoja



Bez hdza i sdpa, oni su politički marginalci

HDZ je nastao kao hrvatski pokret koji je na osnovama hrvatskog suverenizma (hrvatskog državnog prava) pokušao izgraditi demokratsko društvo.
Kako bi u potpunosti ostvario političke zamisli (u okružju zločinačke jugoslavensko-velikosrpske orjunaško-komunjarske političke prakse) odabrao je model političkog pokreta. Obratio se hrvatskoj javnosti i tražio suglasnost većine u razrješenju društvene krize izazvane nepremostivim razilazom ondašnje političke vlasti i volje naroda.

Današnji HDZ (onaj HDZ iz devedesetih više ne postoji) je premrežen nelustriranom jugo-udbašijom (i njihovim sinovima-kćerima)(Jedino je V. Pusić kći ustaškog suca.)
Na izborima ne nastupa kao snaga koja mijenja društvene okolnosti, već se svojom (pocinčanom) politikom služi u restauraciji socijalističko-jugoslavenske velikosrpsko-proruske tvorevine postizbornom alkemijom (promoviranja neustavnih entiteta nasuprot ustavno-pravno ovlaštenih, ali podjednako političkom alkemijom obespravljenih).
Nakon neprincipijelne-dosljedne koalicije sa SDSS-om (iz te koalicije je proistekla negacija Ustava i svih vrednota ovog društva koje te vrednote nije nikad imalo, ali se nadalo promjenama ka boljem). Nastavili su politički pravac davanja značaja velikosrpskoj političkoj misli, skoro vratili konstitutivnost srpskog naroda u Hrvatskoj.
Srpski narod u Hrvatskoj ne postoji, postoje Hrvati srpskog podrijetla, narodnosno Srbi. Pravo na izjašnjavanje Srbinom nije umanjeno, samo je logika djelovanja drukčija. Srbin u Hrvatskoj nema pravo proglašavati Srbiju i svojatati teritorij Hrvatske. Zašto onda srpski malobrojni zastupnici u vladajućoj koaliciji koja bi trebala (ali neće) provoditi politiku usklađenu s Ustavom RH (demokracija,suverenitet).
Ako je demokracija, tko se zauzima za 3 saborska zastupnika zbog kojih gubi 148 drugih zastupničkih glasova?
To je politika stvaranja alibija.

(Izglasavanje (preglasavanje) zakona, ustavni zakoni (protivni Ustavu), mjere izvršne vlasti, opća atmosfera u društvu ... sve s ciljem udaljavanja vladajuće strukture od stvarnih nositelja vlasti - naroda.)

Podjednako se (koalicijski bez koalicije) odnose prema sdpu (leglu podmukle i krvoločne antihrvatske lopovske svite).
Bez dvotrećinske saborske većine nije moguće promjeniti Ustav (ali je normalno da sdp ima jedan četverogodišnji mandat u kojem ima tu većinu i promjeni Ustav nagore), nije moguće izglasati ustavne suce. I još štošta.

Umjesto poziva na nacionalno jedinstvo, povodom potrebe dvotrećinske većine, i izmjena koje su potrebne za ozdravljenje ovog društva, krkan jedva (puzajući) ima ikakvu većinu (u čemu mu je sdp strateški (kao svom provjerenom kadru - idiotu agentu u redovima HDZ-a) pomogao lažnim opozivima vlade i ministara). Plenković najbolje čuva njihova politička dostignuća (prevare).
Da sdp nije pokretao izglasavanje nepovjerenja plenkovićevoj Vladi i nekim ministrima, hrvatske bi političke snage nezadovoljne političkim odabirom ovog hdza i vlade pokrenuo inicijativu za političko okupljanje (pokret) s namjerom ostvariti sve političke interese koje hrvatski narod ima.
Tome i služi politika.

Svejedno, plenković je otpočetka potpisao presudu i sebi i hdzu (posebno onim koji ga zdušno iz dobro plaćenih državnih fotelja podržavaju u kočenju Hrvatske na putu ka demokraciji i suverenitetu).

Potrebno je 2 000 000 biračkih glasova (referendum, izbori, ...) i rješavanje osnovnih problema društva. Takvi se problemi ne rješavaju političkim nadmudrivanjima stranačkih besposličara. Takve probleme rješavaju ozbiljni ljudi uz suglasnost većine društva.
Računam na vaš glas, vi moj glas imate.

Ovaj put bez hdza i sdpa (oni su politički marginalci).


Oznake: HDZ, devedesete, severenitet, demokracija, društvo, politički pokret, neprincipijelne-dosljedne koalicije, politika stvaranja alibija, koalicija sa sdpom, dvotrećinsk većina, političke prevare, čuvar, politički interesi, ostvarivanje

04

srijeda

listopad

2017

Politička kuga zvana hdz



Politika suvereniteta je politika korištenja ustavne odredbe o suverenoj državi.




Provoditi Ustav je obaveza svih građana, a politika je pojedine dijelove Ustava promovirati kao nedovoljno istaknute. Ili promovirati ugrožene odredbe Ustava. Ugroza može biti posljedica neznanja, nemara, unutarnje ili vanjske agresije (prisile).

Hdz je odavno (iako je izgradio ugled na zastupanju suvereniteta kao temeljne vrijednosti društva (demokracija i suverenitet su temeljne vrijednosti hrvatskog društva, a ne antifašizam ili bilo kakav jugoslavenski pokret)) napustio temeljne vrijednosti pokreta, stranke, države i Ustava RH. Začuđuje kako mogu protivno Ustavu obnašati bilo kakvu vlast, bez represije na nositelje stranačke politike i državne vlasti (diktatura)).

Sustavno su stvarali uvjete neprincipijelnih koalicija, u sklopu kojih neustavno negiraju demokratska i suverenistička načela države kojom vladaju.
Ako hdz nije sposoban bez Pupovca, HNSa obnašati vlast onda nikako nije sposoban
obnašati vlast i treba ih protjerati iz hrvatske politike.
Domovinski rat, pravedan i obrambeni, nametnut je agresijom koja je posljedica nedemokratskog i nesuverenog društva.
Proći mukotrpno razdoblje povratka suvereniteta i prepustiti taj suverenitet orjunaškoj bandi koja se šepuri (mrtvim) hdzom i prostorijama državne vlasti, kvazidemokracijom i kvazilegalizmom najveća je bolest hrvatskog post socijalističkog društva: politička kuga zvana hdz.

Šeks. Granić, Franjo Gregurić ... koga te spodobe vode mora propasti.
Ne riješite li se hdza, uništiti će vas i prodati u roblje. Države niste imali, s njima je nemate.
Ako sami ne odaberete vlast, države nećete nikada imati. Roblje ste u vlastitoj državi.


2 000 000 biračkih glasova za opoziv plenkovića i za vladu nacionalnog spasa.



Oznake: politička kuga, Ustav RH., Suverenitet, HDZ, članak 2, obaveza, politika, demokracija, diktatura, neprincipijelne koalicije, orjunaška banda, Drava, roblje

15

petak

rujan

2017

Jugoslavenska dogma



1. Hrvatski narod jest samosvojna etnička (narodna) jedinica, on je narod sam po sebi, te u narodnosnom smislu nije istovjetan ni s jednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojega drugoga naroda.

2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno povijesno doba, pod kojim je prije 1 300 godina došao u današnju svoju postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. Toga imena ne može i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime.

3. Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To ime ne može se i ne smije se zamijeniti ni s jednim drugim imenom.

4.) Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom hrvatskom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su posebna pokrajinska imena imale dijelom još prije dolaska Hrvata, a neka su pokrajinska imena nastala i kasnije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu hrvatsku domovinu, te nitko nema prava, da bilo koju od tih pokrajina svojata za sebe.

5.) Hrvatski je narod u svoju domovinu HRVATSKU došao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uvijek učinio.

6.) Hrvatski je narod u svoju hrvatsku domovinu došao potpuno izgrađen (organiziran) ne samo vojnički, nego i obiteljski, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu državu sa svima obilježjima državnosti.

7. Svoju vlastitu državu Hrvatsku osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još potpuno neorganizirani, hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskoga rata, a nije je se kao ni prava na nju nikada, pa ni koncem svjetskog rata, bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, ili to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskoga rata tuđinska sila spriječila, da dalje vrši svoja suverena prava u vlastitoj svojoj HRVATSKOJ DRŽAVI.

8. Hrvatski narod imade pravo svoju suverenu vlast u svojoj vlastitoj HRVATSKOJ DRŽAVI na cijelom svome narodnom i povijesnom području oživotvoriti, t. j. svoju potpuno samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu opet uspostaviti. Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja.

9. Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi, koja ne može i ne smije biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili bilo kakove ine državne tvorevine.

10. Hrvatski je narod suveren, te on jedini ima vladati u svojoj državi i upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

11. U hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države odlučivati ni jedan strani narod, ni država.

12. Hrvatski narod pripada zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji.

13. Seljaštvo nije samo temelj i izvor svakoga života, nego ono samo po sebi i sačinjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vršilac svake državne vlasti u hrvatskoj državi. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, kojih su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i podrijetlo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije hrvatskoga podrijetla, ni krvi, već je doseljeni stranac.


Definicija:
OSPORAVANJE samosvojnosti, povijesnog imena. domovine, teritorija, slobode, vojne i obiteljske organiziranosti, države, prava na sreću i blagostanje, suverenosti, neovisnosti, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji HRVATSKOM NARODU,
a istovremeno nametati jugoslavenski suverenitet i jugoslavenski narod na hrvatskom državnom i narodnom prostoru se naziva JUGOSLAVENSKA DOGMA.


Jugoslaveni su smatrali moralnim koristiti sva sredstva u pokoravanju narodne volje (i želje za samostalno državom), pa i nasilje. Nikada se nisu odrekli prava na progon Hrvata u ime jugoslavenskih ciljeva. Stoga jugoslavenski kadrovi ne mogu obnašati državne funkcije u Republici Hrvatskoj.
I danas se bezobzirno koriste okupacijskim pravom, kvazimoraliziranjem u ime jugoslavenstva, bezobraštinom i politikom koja ostavlja teške posljedice na sve članove društva (u ekonomskom, sociološkom i humanom smislu)

Razdoblje jednoumlja (vlast komunističke partije jugoslavije), prošireno na razdoblje Kraljevine SHS/Jugoslavije Jugoslavenskom dogmom je prikrivalo okupaciju Hrvatske. Osporavati pravo hrvatskom narodu na povijest i političko-vojnu sigurnost je jednostrani necivilizirani akt.
Ni danas, nakon stoljeća jugoslavenskih okupacija, političke strukture koje su silom provodile politiku unitarizacije ne odstupaju od osporavanja hrvatskog državnog prava. Stoljeća tuđinske vlasti (Ugari, Habzburzi) ponukali su okupatore na uporabu formalne hrvatske vlasti (npr. ban Karoly Khuen Hedervary) koja se nije koristila suverenitetom u interesu naroda, već je zlorabila državno pravo u korist drugih država i/ili naroda.

Politika osporavanja hrvatske sposobnosti upravljati suvereno vlastitom državom, sažeta je u definiciji Jugoslavenske dogme (bez obzira nameće li se nova jugoslavija ili je suverenitet na korist nekom trećem). Sve političke snage koje djeluju u RH, a ne zalažu se za korištenje suvereniteta na korist hrvatskom narodu, djeluju protuzakonito.

Hrvatska mora politički sve koji su negirali ili negiraju hrvatski suverenitet, podjednako onesposobiti u demokratskoj državi utjecati na pitanje suvereniteta.




Izraz dogma generalno se koristi da bi se označio temeljni princip jedne vjere, ili onih filozofski formuliranih uvjerenja koja su postavljena u osnovi datih učenja. Značaj i snaga dogme se ogleda u tome što je vjernik odnosno sljedbenik ne smije dovesti u pitanje. Osim u vjerskim ili filozofskim sistemima pojam se u datom smislu može široko primijeniti u različitim disciplinama.

Riječ ´żłĽ± ima tri značenja:

pogled, mišljenja;
misao, filozofska doktrina, religijska doktrina;
odluka, prosudba, dekret;

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dogma


Oznake: jugoslavenska dogma, načela, samosvojnost, povijesno ime. domovina, teritorij, sloboda, vojna i obiteljska organiziranost, Drava, pravo na sreću i blagostanje, suverenost, neovisnost, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizacij, jugoslavenski suverenitet, jugoslavenski narod, okupacija, demokracija

14

četvrtak

rujan

2017

Dva hrvatska antifašizma i jedan hrvatski četnički pokret



Hrvatska je na političkoj razdjelnici.
Raskid sa socijalizmom i Jugoslavijom nije polučio društvo koje smo priželjkivali.

Politika (i političko udruživanje) i država (državno organiziranje) spadaju u društvenu nadogradnju.
Hrvatska (narod) je priželjkivala vlastitu državu. Vlastita država je pojednostavljena vizija organizacije naroda kojom se osiguravaju uvjeti života i upravljanja vlastitom sudbinom. Suverenitet.

Hrvatski narod je na temelju pripadajućeg državnog prava ustrajavao na nacionalnoj, samostalnoj državi. Iako je imaoa vlastitu kraljevinu ( s vanjskim kraljem, prvotno Ugarskim pa Habsburgom) pučem je ugurana bez državnog prava u novovjeku eksperimentalno nakaradnu tvorevinu južnih slavena (jugoslaviju).

Protest protiv takve (okupacijske) politike stvorio je dvije suprotstavljene strane. Nametanje (produžene) okupacije je stvorilo nepremostive razdore između tih strana.
Politika pomirbe (koja se odnosila na komunističku, ali ne i državno-jugoslavensku prošlost) polučila je rezultate, ali samo u segmentu na koji se odnosila. Orjunaško-četnički (hrvatski) politički ešalon nije se u 27 godina postojanja RH približio niti milimetra hrvatskom državnom pravu (suverenitetu).
Stoga je neophodno istaknuti kako se pomirba odnosila na posljedice totalitarizma (komunizma), a ne na one koji su samovoljno pristajali na protu-državnu i protu-narodnu politiku.

Politički je ispravno priznati hrvatsko državno pravo iskazano kao slijed povijesti, poduprto narodnom voljom. Podjednako je ispravno priznati narodnu volju za vlastitim odavno postojećim suverenitetom, jer je hrvatski narod odavno politički i državno organiziran (kao samosvojan i politički narod).
Neispravno je boreći se protiv fašizma osporavati (negirati) državno pravo takvog naroda zbog političke struje koja je ojačavanje suvereniteta gradila suradnjom s (izvornim) fašistima.
Neispravno je graditi politiku osporavanja hrvatskog državnog prava, jačanjem jugoslavenske dogme (o starim, politički ne-organiziranim narodima koje je politička avangarda spašavanjem od fašizma-nacizma uzdigla u red jedinstvenog političkog naroda).

Hrvati imaju pravo na vlastitu državu (suverenitet), makar netko i bio fašist, ali nitko nema pravo Hrvatima osporiti pravo na državu taman da su svi Hrvati fašisti.
Nemate pravo, pod izlikom borbe protiv fašizma, ometati i osporavati Hrvatima pravo na suverenu državu i pripadajuću vlast.
Život u državi se ne odvija samo oko pitanja fašizma ili antifašizma.
U Hrvatskoj postoje dva antifašizma. Jedan je utkan u demokratizaciju društva (kojoj teži hrvatski narod bježeći od komunizma i socijalizma), a drugi je antifašizam bijeg od hrvatske narodne države (orjunaši, komunjare, jugoslavenčine).
Pojedini antifašisti (orjunaši, hrvatski četnici) ne mogu okupirati vlast i negirati državno pravo kako bi spriječili fašizaciju Hrvatske.
Postoji i hrvatski antifašizam (antifašisti kojima je cilj demokratska Hrvatska) koji nije bučan, ali je jasan. Hrvatska je demokratska država u kojoj hrvatski četnici neće obnašati državne funkcije.

Narod ima pravo na međunarodnim pravom (po čijim su standardima Hrvati stari politički narod) zajamčenu vlast, bez obzira tko je sve narodu davao za pravo a pri tom se oslanjao na politike koje današnji svijet ne dopušta. Podjednako ovaj svijet ne dopušta komunistički totalitarizam, iako svesrdno ustrajava na onome što je svetogrđe - negiranje prava hrvatskom narodu pravo na suverenitet.
Onaj tko gradi EU i slične tvorevine (otuđujući političku moć) nije sposoban podržavati istinski narodni suverenitet. (Osim domovine demokracije, USA.)

orjuna, Split

Oznake: politički narod, držabva, međunarodno pravo, narodno pravo, Fašizam, fašizacija, demokracija, dva hrvatska antifašizma, negiranje hrvatskog državnog prava, komunistički totalitarizam, domovina demokracijde

02

subota

rujan

2017

Ocjenjivanje političara



U ljudskoj je prirodi uspoređivanje i ocjenjivanje onog što ih okružuje.
Mjerenje (vrijednosti) je jedan od načina uspostave vrijednosnog sustava.

Političari imaju niske kriterije samopoštovanja, te na osnovu svojih loših namjera procjenjuju i sve koji ih okružuju.

Navedemo li nekolicinu (Beljak, Matić, ...) koje krase priče o sitnom lopovluku (zašto i oni ne bi bili lopovi od formata?), njihovo lako pozicioniranje u političkim krugovima, moramo se zapitati tko i kako regrutira političare.

Stranačko kadroviranje nije briga glasača sve dok glasači nisu u demokratskoj proceduri izigrani (te je očitim izbornim i glasačkim prevarama zaobiđena demokratska volja).

Zaobilaženje demokratske i zakonske procedure rada državnih dužnosnika je očita (sakrivanje iza ovlasti ukazuje na spremnost nezakonito steći ovlasti). U demokraciji se društva ne sukobljavaju, već otpor jedne grupe ukazuje na društvene razlike koje treba riješiti ...

Kako se hrvatski političari ne usuđuju testirati svoju podršku čestim pojavljivanjem u biračkom tijelu (od straha iskazivanja nezadovoljstva), ipak postoji način ocjenjivanja političara.

Zamislite koliko bi vrijedile riječi i djela političara da nisu na državnoj poziciji.
Porazna je činjenica da vodeći hrvatski državni službenici i političari na državnim poslovima nemaju vrijednost bez funkcije koju obnašaju.
Njihove su riječi isprazne, djela ne postoje, sposobnosti nemaju.

Kako su onda dobili tolike ovlasti (Od Ustavnog suda, Vrhovnog suda, Sabora, Vlade RH, ministarstava, DORHa, ...)?
Varaju.

Po čemu bi zapamtili Plenkovića, Granića, Šeksa, Jandrokovića, Burićku, Dalićku, Marića, Milanovića, Bernardića, ...?
Birate krive, ili vam krive krađom predočavaju kao izborne pobjednike.
Vrijeme je za promjenu izbornih navika.


Oznake: ocjenjivanje, demokracija, procedura, društveni sukobi i demokracija, državna pozicija, biračko tijelo, isprazne riječi

06

ponedjeljak

ožujak

2017

Bernardić, šef partije bez OZNA/UDBA-e





Zašto bi se "desnica" odricala NDH, a ne samo onog lošeg u NDH? :)

Zašto se sdP nije odrekao socijalizma? I što to znači da se odrekao onog lošeg (što je to loše - taksativno; i tko je ovlašten odricanje proglasiti dovoljnim). Komunizma se odrekao i Tito (pristajući na socijalizam), sdP bi u ime pomirbe (koja nije zamišljena kao suživot dviju ideologija i oprosta zločina) trebala učiniti više od tiTa.
Blesane, pQ (čitaj: puši*urac).

Mogu li ja biti glup (kao ova partijska spodoba)? Iako sam se odrekao svega lošeg, još uvijek je taj bleso na većoj plaći od mene (sve u interesu demokracije?).



Oznake: Bernardić. SdP, odricanje, ndh, socijalizam, komunizam, tito, pomirba, glup, bleso, demokracija

25

subota

veljača

2017

Temeljna stranputica



Prekinite podržavati polulude idiote



Hrvatska je u osvit demokracije zagazila na krivi put.


Umjesto demokracije, kapitalizma nastavila je s obmanama (uvijek istih, mi ih nazivamo udbašija, orjunaši, komunjare, jugoslavenčine)(oni nas fašistima) (iako su nam korijeni seljački).
Mi smo seljaci. Oni su seljaci i prevaranti.
Nikad nisu bili jugoslaveni (plaćalo se), nikad nisu bili komunisti (plaćalo se).

Iako je novac smišljen prije 2700 godina, novac nije iskorišten (kao sredstvo s različitim funkcijama) u uspostavi društva.
U Hrvatskoj te funkcije (novca) nisu iskorištene i teško remete društvo.
Hrvatsko društvo je poremećeno u novčanom smislu (poremećena je uporaba novca).

Pravnici dominiraju političkim i državno javnim životom. Što je to Šeks pridonio demokraciji, razvoju društva ili boljitku? A vila ma ga ne možete otjerati s pozicije (sve)vlasti.
Hrvatska privatizira sve ono što ima tržišni potencijal (sumnjivim i netransparentnim, svi kažu, partijskim pretvorbama; prodaju sami sebi).

A najvećeg gubitaša (školstvo i znanost) ne žele privatizirati (i time regulatorno svesti u profitabilne okvire). Tržišno reguliranje određene djelatnosti bitno određuje sve dosadašnje vlasti.
Izvori prevelikog oporezivanja (i zlouporabe novca kao regulatora raspodjele (jedna od funkcija novca)) proističu iz netržišnih ponuda ("besplatnog") koje država održava (protivno načelima slobode tržišta).

Kad vam netko "uzme" novac (kojim bi na tržištu utjecali na procese koristeći funkcije novca)(država nametima i porezima) i besplatno nudi usluge onda vas je vratio u budućnost (koja je nastala prije izuma novca). ??
Da, prije izuma novca trampom se obavljala razmjena dobara. Vrijedio je zakon ponude i potražnje. Nakon socijalističkog izuma "besplatnih" usluga i zajedničkog vlasništva u okvirima novčane privrede teško je poremećena ta zakonitost (koja se regulira na štetu društva). Korupcija, pad društvenog dobra, negativna selekcija, nestabilnost privrede (s negativnim tendencijama), ...
Tko daje ikome za pravo sredstvima poreza potpomagati jednu društvenu skupinu (na štetu drugih skupina)?


U Hrvatskoj država osiromašenjem stanovništva održava političku diktaturu (koja nema ciljeve, upravljana je izvana, jer su vidljivi zastupnici te politike odreda ljudske nakaze koji nemaju cilja).
Običnom čovjeku je to neshvatljivo, bori se pribjegavanjem primitivizmu. (Onaj tko ne zna živjeti i privređivati u slobodnom društvu, spušta se na životinjski nivo (preživljavanja)).
(Država u kojoj se Šeks zadržava na vlasti 25 godina ne može bolje ...)(Društvo koje negira zakon ponude i potražnje nije sposobno opstati.)

Boga ti i Hrvati!


Primjena zakona ponude i potražnje u slučaju povećanja minimalca u odnosu na stvarni čime je prouzročeno preusmjeravanje poslodavaca na zapošljavanje onih koji imaju primanja veća od novog minimalca, čime se povećava broj nezaposlenih za razliku (Q1-Q2) ...

Oznake: demokracija, krivi put, obmane, seljaci, prevaranti, novac, funkcije novca, Poremećaj, pravnici, Šeks, privatizacija, školstvo i znanost, netržišna ponuda, zakon ponude i potražnje, održavanje diktature osiromašivanjem, slobodno društvo, životinjski nivo

13

ponedjeljak

veljača

2017

Slučaj Saucha nije slučaj nego praksa



Teorija (nadnaravnog)(i praksa samouzajamnog obmanjivanja)


Gospodarska slika porobljenog društva ocrtava (samo) društvo.
Nakon zalaska feudalizma (koji je unatoč formalnom ukidanju - ban J, Jelačič 1848.g. - društveno jako prisutan) model ekonomske - političke - ekonomske ovisnosti (iako nakon ukidanja feudalizma koji je obznanio ban Jelačić demokracija nije nastupila niti nakon 150 godina) zadržao se kao model osporavanja prava naroda na demokratsku vlast. Proglašavanje demokracije tek 1990.g. još uvijek nije popratilo i ekonomsko oslobađanje koje je preduvjet demokracije (ili je demokracija preduvjet ekonomskog oslobađanja).

Slučaj Saucha (to nije slučaj nego praksa).
U porobljenom društvu (koje je porobljavanje izvršilo političkim kadrovima primjenom ekonomske ovisnosti producirajući kvazidemokraciju) ekonomsku moć stičete jedino i samo kriminalom aktivnošću.
Zakonitim djelatnostima niste sposobni stvoriti značajniju ekonomsku moć (iz koje proističe i politička sloboda).

Milanović je kriv (jer je svjestan modela proizvodnje političke ovisnosti)(iako je i bio nalogodavac produciranja lažnih putnih naloga).

Problem sdpove (porobljivačke) vladavine (koja je ciljano porobljivačka i zločinačka) ne proističe iz namjere nego modela, koji podjednako koristi HDZ kad je na vlasti. Razlika je u smjeru vođenja države (koji bi morali određivati birači, ali u svojoj porobljenosti ostaju obespravljeni i u tom (važnom) segmentu).

Ko j* partije!


Oznake: teorija, porobljeno društvo, feudalizam, demokracija, kvazidemokracija, ban Jelačić, ekonomska moć, politička sloboda, model političke ovisnosti, model ekonomske ovisnosti, porobljivačka vladavina, smjer vođenja države, otuđenje političke moći

21

subota

siječanj

2017

Praznik demokracije



Nije me nazvao urednik Večernjega lista i nije tražio moje (vrlo malo uvaženo) mišljenje i "osvrt na plagijat ministra znanosti i obrazovanja dr. Pave Barišića" ...
Svejedno sam se osvrnuo.

Slučaj ocjene izvornosti rada dr. Pave Barišića se odvijao u političkom okružju, uključujući i institucije znanstvenih ustanova, samo i na poticaj politike.
Jednako su osvrti samo političke naravi. (Koga briga za izvornost članka filozofske naravi i njegove znanstvene originalnosti?)(Ako već nisu dr. Pavu Barišića spominjali upravo po dosezima u filozofiji ...?)

Iznova osvrtanje kad je Barišić postao ministar ima svoje izvan znanstveno poimanje.
Onaj tko osporava nekome učenje na vlastitim greškama (ako je počinio greške, naj pametnije mu je da ih ispravi (znači, nešto je naučio)), postavlja moralne kriterije (koji nisu moralni). Osporavaju pravo na grešku. Uspostavljaju moralne kriterije (koji nisu društveno uporabljivi).

Zašto moral nije društveno mjerilo (prihvatljivosti)?



Jer je poopćeno mjerilo (običajno i nepisano, a prihvaćeno (ali ne i obavezno) u zajednici. Uobičajeno.
Držati nenavođenje citata uobičajeno neprihvatljivim u hrvatskoj nauci (koja kao da ne postoji) je smiješno (zato je predmet političke (plaćeničke), a ne znanstvene zajednice).
Može li ubojica biti ministar? (Ako ne može, katoličko smo društvo i ubojstvo je grijeh, može li itko obnašati državne dužnosti i upravljati represivnim aparatom?)
Može li (osuđeni) ubojica biti ministar (bez katoličanstva), po važećim zakonima? Ili (moralisti) osporavaju rehabilitacijsku narav svih propisanih zakonskih kazni?

Podjednako, moralisti koji prozivaju ministra ne mogu koristiti moral kao argument (bez obzira na zakonsku mogućnost optuživanja u ime javnog dobra)(jer im je u drugim okolnostima zakonom zabranjeno javno isticanje kaznenih djela drugih osoba) u pozivu na ostavku ili smjenu.
Ako ne postoji zakonska zapreka za obnašanje ministarske dužnosti, prihvatljiva argumentacija za opoziv državnog dužnosnika podrazumijeva javno izjašnjavanje o vlastitom odabiru na prethodnim izborima. Oni koji nisu glasali za vladajuću koaliciju nemaju pravo (mada izgleda da su upravo oni moralno nakaradni i koriste jedino (nejasno) sredstvo za utjecanje na vlast koju su izgubili na izborima) spominjati kadrovska rješenja (koristeći moral).
Ako su glasali za vladajuću koaliciji, mogu izraziti svoje nezadovoljstvo izvršnom vlašću (proizišlom iz parlamentarnih izbora) i (ovisno o broju nezadovoljnika) tražiti referendum ili obećati kako na sljedećim izborima neće dati glas toj političkoj opciji.
Jadnici (tornjajte se u 3*materine, vi i vaš moral)!

Ja sam glasovao protiv HDZ-a, protiv MOST-a, protiv SDP-a, protiv udbe, protiv orjune, protiv plenkovića, protiv parlamentarnog apsolutizma, protiv centralizacije, protiv jednodomnoga parlamenta (u korist dvodomnoga), protiv Jandrokovića i Šeksa, protiv Granića, protiv Petrova, protiv nenarodne vlasti ... i izgubio.
Državni dug će vratit oni koji su pobijedili (a standard će podići zajedno sa svojim biračima). Zato i imaju sve manje glasova (jer samo manjina može dobro živjeti od nerada i morala). Ako vam smeta ministar plagijator, onda s vama nešto nije u redu (ionako ništa ne shvaćate).

Donald Trump je 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. To je tema dana.


Oznake: Večernji list, Osvrt, plagijat, ministar, politika, znanost, moral, izbori, argumenti, demokracija, trump

02

srijeda

studeni

2016

Hrvatska vertikalna horizontala II


Bipartijsku Hrvatsku treba promjeniti


SDP je slavodobitno istrčao tvrdnjama kako za vrijeme sdpovske vlasti nema uhićenja hrvatskih branitelja (generala, ...).
Pogodovanje (one) strane sdpovskoj vlasti koja ne koristi hrvatski suverenitete već se jugoslavenski odnosi prema Hrvatima, vršenjem pritiska na one koji su oružano ustali protiv njihovih (prvotnih, jugoslavenskih) diktatura i jednoumlja upućuje na protudržavnu narav sdpa.

SDP treba minorizirati ukidanjem bipartijske države, minorizacijom jugoslavenske partije. SDP je bespotrebna, zločinačka, neprijateljska (srpsko-ruska) partija idiota. Neprijatelji naroda.





Oznake: horizontala, vertikala, satkana, klijentelistička svojta, provizije, demokracija, horde gordih lopova, neknjiženi dodatak, nestanak

Hrvatska vertikalna horizontala



Hrvatska je sastavljena (satkana) od državnih dužnosnika koji su odreda klijentelistička svojta, usredotočena na pogodovanje i sabiranje provizija od novčanih transakcija koje se izvode u ime države.
Umjesto demokratskog izbora najspremnijih, guše nas horde gordih lopova (koji se kite državnim ordenjem)(za doprinos našoj propasti).

Sve transakcije koje provodi država ne podliježu tržišnim uvjetima (posredovanja i naplate posredničke uloge).


Taj poseban (neknjiženi) dodatak zasuo je državne službe nekompetentnim (ali utjecajnim) budalama koje nas za svoje interese guraju u nestanak.

Ja sam (pro)rekao!



Oznake: horizontala, vertikala, satkana, klijentelistička svojta, provizije, demokracija, horde gordih lopova, neknjiženi dodatak, nestanak

10

ponedjeljak

listopad

2016

Tatekov glupek i politika



Hrvatska se neće demokratizirati evolucijom


Sastavljanje socijalističke vlade (jednoumlja) je u tijeku ...

Plenković (tatekov glupek), unatoč (neutemeljenim) pohvalama o izuzetnoj političkoj vještini (a što bi blesani koji su ga instalirali nego hvalili trupinu preko kontroliranih medija), (a što bi drugo) sastavlja socijalističku (titoističku) vladu (jednoumlja). U skladu sa mentorima koji su ga postavili (i njihovim političkim svjetonazorima).

A ti svjetonazori mogu biti različiti, samo nisu demokratski.

Farsa s listom nezavisnih kandidata MoSt (može sutra), koaliranjem istih sa sdpom na lokalnoj, a potom koaliranje s hdzom na državnoj razini (mogućeg je potpredsjednika vlade, omiškog grdonačelnika, izbacila iz takta (već jednom)) toliko zbunjuje nevjerodostojnošću ... nezavisna lista, prešli hdz na lokalnoj razini (uz pomoć sdpa, a ne vlastitih birača),prešli sdp na državnoj razini (uz pomoć hdza, a ne vlastitog biračkog tijela).

Na svu sreću nismo politički indoktrinirani (pa nam ni demokracija ništa ne znači).

Što je nedemokratski u današnjoj politici?
Osvajati moć (gradonačelničku, načelničku) bez vlastitog biračkoga tijela je nedemokratski. Produžavati moć na državnu razinu iz takve (lokalne) političke moći je nedemokratski, podjednako zaobilaženjem biračkoga tijela. Poruka je jednostavna, smicalicama se izigrava volja birača (te je i "krađa" glasova na izborima moguća).

U tom svjetlu (ili/i kontekstu) poziv "budućeg" premijera Plenkovića o pridruživanju novoizabranih saborskih zastupnika potpisima podrške mandataru u želji stvoriti stabilnu vladu je retorička, nedemokratska bomba (koja zaobilazi sve demokratske uzuse). Vlada nije stabilna jer su zastupnici dali potpis mandataru, već zbog toga što zastupa interese većine birača (plenkovićeva hdzovsko-mostovska vlada to nije).
Zaboravljaju kako je referendum (kojem se ne nadaju, uvjereni kako je proces otuđenja političke moći isrpio političke ambicije glasača) o opozivu cjelokupnog saziva Sabora izgledno rješenje desetljetne političke krize (komunističko-orjunaškog jednoumlja kojem su nas izložili).
Ako netko na izborima dobije oko 700 tisuća glasača ( niti 20% biračkoga tijela) nije sposoban stvoriti stabilnu vladu (barem ne provodeći mjere po vlastitom odabiru). Oni koji su bili protiv takve vlasti glasali su za druge političke opcije ili nisu glasali. Pozivati nekoga na stabilnost (pri provedbi vlastitih nakana) je teški oblik idiotizma.

Bez nasilnog prekida jednoumlja i otuđenja političke moći Hrvatska se neće demokratizirati (evolutivnim putem).


Oznake: socijalistička vlada, tatekov glupek, nedemokratski svjetonazori, nezavisi, demokracija, vlastito biračko tijelo, vlast bez biračkog tijela, politička moć, otuđenje političke moći, stabilna vlaa, demokratizacija evolutivnim putem

27

utorak

rujan

2016

Prokletstvo komunističkog mentaliteta



Željko Glasnović s tamjanom (protiv krivovjernika) u borbi za demokraciju


Pojava "intelektualnog" sklopa nazvanog jednoumlje ima svoju rasplodnu komoru, poligon odrasatanja i (završno) groblje (vlastitog) djelovanja.

Naučni komunizam/socijalizam (marksizam) nije stvarao okvire pravednijeg društva, već je ustrajavao na (dotada uobičajenoj) premoći manjine i ideološke osnove monopolizacije vlasti.

Komunisti-marksisti su zamijenili dotada poznate oblike prava na vladavinu (neorginalnom) tezom o monopolu radničke partije na vlast (diktatura proletarijata).
Zašto tvrdnja o vlasti radničke klase (skoncentrirane u rukama pojedinaca nazvane avangardom radničke klase) nije inovativna Jer je početna stratifikacija društva počivala na (skoro) jednakim izgledima na vlast (na prijelazu iz prvobitne zajednice u klasno društvo).
Marksizam (marksistički komunizam) je vratio društvo na početak stvaranja klasnog društva (uvjeren kako dokida klasno društvo).
Zablude marksizma su očigledne (društvo je nastavilo formiranje klasa (u socijalističko-komunističkim ideološkim okvirima)).

Pravo na ideološko opredjeljenje (zasnovano na nedovoljno pozitivnim zakonima – više formalnim nego sadržajnim), pravo na zastupanje totalitarnih načela (jer nije formalno zakonima osuđen titoizam – totalitarizam tog oblika) ostavio je u praksi nikada prihvaćenu potrebu za legitimnim osporavanjem (zakoni RH uopćeno prekršajno i kazneno sankcioniraju takvo ponašanje) postupaka jedne totalitarističke ideologije (koja se sakriva iza dugogodišnjeg jednoumljem nametnutog obrasca ispravnosti).

Ustrajavanje grupice studenata na pravovjernosti svojih načela, prijetnjama (životu) i najavama nemirnih prosvjednih aktivnosti (blokada!?) ukazuje na svu ispraznost jedne (jednoumne) ideologije. Ideologije koja je stvorena kao obrazuac pravovjernosti i ispravnosti.

Željko Glasnović, glas napaćene i izmučene Hrvatske, javno je ukazao na nedopustivost agresivnog pacifizma (istovremeno ne upadajući u istu zamku, pozivajući se na legitimitet primjene sile). Ukazao je na neodrživost nametanja vlastith stavova ometanjem života neistomišljenika.

Prijava DORH-u, koju je podnijela poluplemenitašica Sobol (glupi ne mogu biti plemstvo) produžetak je studentske agresivne nametljivosti, postavljanja okvira društvene prihvatljivosti (iako smo svi jednaki) i uspostave (primitivne) klasne podijeljenosti.
Ma koliko bila/bili u krivu, ustrajava/ustrajavaju na javnosti svojh zahtijeva (jer nas žele pokoriti). Prvi korak u porobljavanju je nametanje psiholoških barijera i gušenje svijesti potrebe za slobodom.

Društvo jednakosti. Svi su podjednako krivi (samo su oni koji spoznaju krivicu povlašteni jer služe partiji).

Sposobnost društva dozvoljavati različite ideologije, ali i pravovaljano razlučiti opasnosti povratka jednoumlja proističe iz sposobnosti javno progovoriti o problemioma društva. Glasnović je ukazao na prešućivani teror crvene svojte, koja sustavno producira i kadrove i krize (kao i žrtve svoje zločinačke ideologije koju ne primjenjuju u vlastitim sredinama već je teroristički pokušavaju nametnuti cjelokupnom društvi uništavajući protivnike). Jesmo li se za demokraciju borili zbog toga ...?


Oznake: jednoumlje, naučni komunizam, marksizam, oblici prava na vladavinu, stvaranje klasnih društava, zablude ukidanja klasa, porobljavanje, nedemokratičnost, legitimitet primjene sile, Javna rasprava, teror crvene svojte, demokracija

18

nedjelja

rujan

2016

Desnica i ljevica



U Hrvatskoj nema političara (nakon titove partijske škole jednoumlja stvorena je klima poltronstva i kupovine/potkupljivanja).

Ako je politika djelatnost, onda bi političari morali imati kvalifikaciju (na temelju kvalificiranosti i mjerljivost vlastitog rada).




Ustrajavnje medija i polupolitičara u Hrvatskoj na statusu/stanju "desnice" zapravo je uspostava "ljevice", koja ne postoji.
U Hrvatskoj je "ljevica" proruski instrument geostrateškig pozicioniranja (sovjetskog/ruskog carstva/države).
Slom Josipovića, Milanovića, sdpa (Mesića, Lončara, Manolića, Pusića, Dokumente, kvaziumjetničkih kvazilijevih kvaziudruga, ...) proističe iz optužbi NATO pakta o odavanju nato tajni rusima i srbima odgovornih osoba (Mesić, Josipović, Milanović) ...
Nesposobnost hrvatske politike razriješiti nastalo stanje (prorusku politiku članice NATO-pakta) završila je potpunim slomom orjunaško-marionetske politike (jednoumlja i poltronstva).
Ali je s tom politikom poražena i politika HDZ-a (koji je bio nesposoban Hrvatsku transformirati od porobljene marionetske totalitarne tvorevine jugoslavensko-srpske u slobodnu, demokratsku, prozapadnu državu boljitka i vladavine prava).

Prikrivanje nepostojanja "ljevice", nametanjem tvrdnje o nepostojanju "desnice" (prvi je korak fokusiranja na drugi objekt ...), ima zadaću prikrivanja uloge prorusko-prosrpske struje u državnim službama.

U Hrvatskoj ne postoji ni ljevica, ni desnica jer nije moderna nacija, nije moderna država, nije politički isprofilirana (i lako je provoditi političke obmane). Uspostavljanje desnice, kako bi postizborno stvorili ikone novih napada (tkz ljevice) nastavak je politike obmanjivanja (politički nezrelog naroda).

HDZ ni danas nije sposoban politički odgovoriti na stvaranje desnice (koju "formiraju" prosrpsko-proruski mediji). Demokracija je san nedosanjani (a NATO članica u EU ne može time biti ponosna ...).

Već vidim pukotine rusko-srpskoj medijsko-političkoj najezdi (na državne položaje).



Oznake: škola jednoumlja, kupovina/potkupljivanje, politika, desnica, ljevica, prikrivanje, proruska politika, političke obmane, politička nesposobnost, demokracija, nato

07

srijeda

rujan

2016

Milijarde (razloga za ponavljanje izbora)



Demokracija je oblik iznalaženja najboljeg rješenja, pa tek onda način prihvaćanja rješenja.
Sudjelovanje više (interesnih) skupina u procesu odabira ideja i kadrova za provedbu ideja čini demokraciju potpunom.

U odabiru zakonodavne (doduše, u sustavu parlamentarnog apsolutizma jer parlamentarna većina ima i predsjednika/cu iz svojih redova) vlasti to znači kako bi demokracija trebala osigurati više pravaca u budućem radu parlamenta, ali i kadrove koji će novonastale probleme riješavati podjednakom sposobnošću demokratskog iznalaženja najboljeg rješenja. Dosadašnja praksa (hrvatske "demokracije") to nije potvrđivala. A kako stvari stoje, neće ni naredna parlamentarna vlast promjeniti ništa nabolje.

U kontekstu posvemašnog rušenja svih dosadašnjih vidova vlasti (koji su se iskazali kao karijeristički, apsolutistički, pljačkaški, nesposobni, državno-unitaristički, diktatorski) navest ću nekoliko zanimljivih floskula predizborne antikampanjske kampanje.

Milanović je (tutle) narkoman i priglup. Uz prošlomandatsko zaduženje od preko 100 milijardi kuna, ugasio je oko 200000 radnih mjesta. Za svako radno mjesto potrebno je minimalno oko 500 000 kn (što preračunato iznosi 100 (milijardi kuna)). Zoka (i prosrpsko proglupi i priglupi) sdp su OUT.

Plenković obećava 160 000 radnih mjesta, povećanje mirovina na 60% iznosa primanja (plaće), povrat nacionaliziranoga, ...
Za 160 000 radnih mjesta treba osigurati 80 (milijardi kuna). Što je to 80? Sitnica.
Za povećanje mirovina treba povećati prihode od uplata za mirovine (i, vidljivo, poreze, što je zabranjeno poveljom UN-a). Zabranjeno je proračunskim novcima kupovati glasove. I umirovljenika i nezaposlenih. Ali svejedno on to radi (vrsni pravnik, međunarodnog neradnoga prava).
Pravne (i moralne) dvojbe prestaju (nije ih potrebno navoditi) kad se sračuna potrebna suma za kamate (sadašnjeg zaduženja), nemogućnost daljnjeg zaduživanja u inozemstvu (osim kod iseljeništva koje je emotivno, time pogodno za državnu prevarantsku mašineriju), potrebu povećanja radnih mjesta (za koje su potrebne investicije, u državi koja je prevarantsko-apsolutistička kleptomanska knežija (banovina)), ulaganja u Slavoniju (s ciljem zaustavljanja iseljavanja mladih (znači državna ulaganja u otvaranje radnih mjesta, ali i prešutno priznanje o nebrizi za starije (slavonce) osuđene na smrt)), povećanje mirovinske mase i sredstva za denacionalizaciju. nitko nije shvatio kojim redoslijedom će se provoditi plenkovićev plan utroška stotina milijardi (kojih nema i nije naveden način namicanja (koliko god plan investiranja u otvaranje radnih mjesta izgledao kao plan povećanja raspoložive proračunske novčane mase, nikada investicije nisu trenutno izazvale povećanje proračunskoga novca ...)). I to sve u vrijeme kad je Hrvatska država (pre)zadužena skoro 300 (milijardi kuna).
Prdež (na vjetru). (Od priglupoga pravnika ništa drugo niti ne možete očekivati.)

Pavnik(ci) upravljani centralnom državnom vlasti (pravi centar moći) u borbi protiv pameti, ideja, demokracije i naroda. Upravljati državnim proračunom od 100 (milijardi kuna)(za koje niste ni orali ni kopali, a da istovremeno na tržištu (mimo pogodovanja u državnim službama) niste zaradili kune) uistinu je za tu nedemokratsku svitu primamljivo.

Na izborima je trebao (kandidirati se i) pobijediti netko tko bi ponudio program vraćanja javnog duga uz povećanje društvenog i osobnog standarda, uz istovremeno jamstvo o izostavljanju rasprodaje imovine i dobara.
Ako se takav nije pojavio kao kandidat na izborima proizlazi da demokracija ne funkcionira (ili je opstruirana).

Ako izbori ne nude demokratski put rješavanja problema, treba ih ponoviti (dok ne dobijemo ispravno rješenje). (Izbore koji će se dogoditi 11. rujna 2016. treba ponoviti.)(Ne na ovakav način i ne zbog toga što su dobri ...)



Oznake: demokracija, interesne skupine, parlamentari apsolutizam, Milanović, Plenković, dosezi, nova radna mjesta, denacionalizacija, umirovljenici, milijarde, državni proračun, pravnici i državna vlast

16

utorak

kolovoz

2016

Mili bože, je li to moguće ... ?




Objavljene su izborne liste za predstojeće izvanredne parlamentarne izbore.
Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, nakon provjere ispravnosti, službeno je (u zakonskom roku) objavilo važeće izborne liste stranaka, koalicija i nezavisnih lista koje sudjeluju na predstojećim parlamentarnim izborima.
(Umjesto uobičajene poruke (Svima želim mnogo uspjeha) ipak se moram (vrlo nezadovoljan) kritički osvrnuti na trenutno stanje ...)

Nitko (uz čast pojedinačnih iznimki) nije ponudio liste (dokazanih)(sposobnih)(prepoznatih)(poznatih) koje odgovaraju trenutku (prvi izvanredni parlamentarni izbori)(dugotrajna kriza koja je proizvela drugu i treću krizu (prekomjernog zaduživanja, iseljavanja)).

Hrvatska je bačena u ropstvo političkim elitama (koje su sve samo ne političke elite). Ropstvo.

(Da je demokracija bila bi lustracija (ne bi bio Jandroković, Stier i Plenković, ne bi bio Milanović).)

Tko očekuje kvalitetan pomak s takvim kandidatima (npr. Slaven Horvat, kandidat br. 8, lista br. 18 (ŽZ, PH, AM, AD) u VII. izbornoj jedinici)?

Anonimni (jurišnici), partijski poslušnici.
Hrvatska je na koljenima ...


Oznake: Izborne liste, DIP, kritički osvrt, odgovor trenutku, prvi izvanredni parlamentarni izbori, političke elite, ripstvo, demokracija, lustracija, jurišnici, partijski poslušnici

11

petak

ožujak

2016

Službe i njihovi zastupnici



U Hrvatskoj je demokracija čudna.
U prošlom je mandatu svojevrsni (ras)pop (sumnjičen za suradnju) "osvojio" saborski mandat (nedoličnim izjavama) i ... nestao.
Don Ivan Grubišić je oličenje idiota (kojima službe popunjavaju izborna parlamentarna mjesta). (Je li taj još uvijek živ ...?? )

Unatoč višestrukom ponavljanju obrasca (zaobilaženja demokratske procedure), MOST (na brzinu sklepana skupina), Sinčić, Holly, ... su iznova službene akvizicije (izigravanja demokracije).
Nastojanja pokretanja referenduma za preferencijalno glasovanje (u doba kad je sdpovska-četničko-orjunaška svita "čerupala" Hrvatsku i gurala je u ambis (bankrota) je još jedan instrument službi u opstrukciji demokracije.

U demokraciji svi želimo biti dobrostojeći (bezobrazno bogati), i nije nas briga za obmane (sportske lige sa Srbima; pjesmuljke napušenih idiota; milanovićeve idiotske govorancije; HRT-ove ruske filmove; pupavčeve srbo-srpske fobije; ...).
Kontrola materijalnih dobara i poluge vlasti su u rukama službi (koje sve zabrljaju).

Samo su suradnici glasni, ostali obespravljeni (osiromašeni).
Demokracija je sredstvo za dugogodišnje zatvorske kazne svima koji opstruiraju sustav vladavine naroda.

Hrvatska se 90./91. nije fizički obračunala s pripadnicima jugoslavenskih službi (ubojicama, zločincima). Danas s njima vodi bitku za pravo glasa ...


Oznake: Hrvatska, demokracija, službe, popuna, obrazac, bogatstvo, suradnici

03

četvrtak

ožujak

2016

L-ustracija (odmah)!



Hrvatska je sustavno zapuštena.
Politički (i institucionalno) vođena ka nefunkcionalnoj, neprirodnoj tvorevini.
Moderni Ustav i moderna država ne mogu djelovati u takvom okružju.

Nemogućnost uspostave pravne države, polovičnost svih pokušaja, stalna kriza, ...
Potrebno je raščlaniti sustav (sustav je objekt naučnog razmatranja) i otkloniti stalni izvor (problema).

Znakovito je kako državu vode politički aktivisti, i unatoč problemima ustrajavaju na svom (izbornom, * njih i njihov izborni legitimitet) legitimitetu.
Parlament je apsolu(kul)ti(toi)stički (bez političke borbe ili bilo kakvog oblika otpora), s otvorenim putem ka uspostavi totalitarnog sustava. SDP prednjači (hdz se skriva iza sdpovih vladavina ...).

Referendum o LUSTRACIJI, ograničavanju prava Sabora i zastupnika, o učinkovitoj kontroli svih oblika vlasti, ...
Ne može RH biti socijalna država zaduživanjem ili izglasavanjem poreza na nekretnine (oduzimajući imovinu jednima kako bi poklanjali drugima ...).

Od Tuđmanove smrti kriteriji (provođeni od tajnovitih službi koje kontroliraju izbore) državnih dužnosnika iz mandata u mandat se smanjuje.
Pustiti nekoga bez provjere upravljati brodom (učiniti ga pomorskim kapetanom) ili avionom (učiniti ga kapetanom aviona) je nezamislivo (zbog tragičnih posljedica).
Instalirati nekoga na državne dužnosti, nesposobnog i zlobnog, je specijalni rat.
LUSTRACIJA je proces razdruživanja nakon tranzicije, pomirbe, rata i specijalnog rata (koji u kontinuitetu, ali različitim oblicima traje stoljeće).
Hrvatska mora pobijediti (svoje domaće krvoloke).

Totalitarni sustavi su počinili zločine (pojedinačne, i protiv čovječnosti). Zbog zločinačke naravi su nezakoniti. Lustracija se može provesti i kaznenim postupcima (protiv svih koji su planirali, provodili ili pomagali u počinjenju tih zločina). Iako bi i bez lustracije i kaznenih progona, samo na temelju današnjeg ponašanja iste osobe podlijegale kaznenom zakonu (opstrukcije demokracije).
LUSTRACIJA je civilizirani čin demokratizacije društva. Svi koji navode protek roka za lustraciju zaboravljaju kako kazneni progon počinitelja zločina protiv čovječnosti ne zastarijevaju, lustracija takvih osoba i skupina ne može zastarjeti. Ograničena lustracija (na počinitelje zločina koji ne zastarijevaju) državu bi oslobodila polu glupih, polu ludih (ovisno koja ih polovica instruira iz sjene) Milanovića, Josipovića i sličnih (Ostojića). Ruskih agenata koji slobodno (s pozicija vlasti) djeluju protiv države, Ustava i zakona. Protiv Hrvatske i Hrvata/ica.
LUSTRACIJA je neophodna, demokracija naš odabir.
Referendum o lustraciji je najbrži put ka demokratizaciji Hrvatske.

Lustracija je čin suočavanja s vlastitom prošlošću (u kojoj su jedni bili progonitelji, a drugi progonjeni). Relativizirati žrtve ne čini društvo pravednim, a ustavna odredba društva kao pravičnog je obaveza. L-ustracija (odmah)!


Oznake: Hrvatska, nefunkcionalna, pravna država, rasčlamba sustava, takozvani izborni legitimitet, lustracija, Referendum, smanjivanje kriterija za obnašanje državne funkcij, specijalni rat, totalitarni sustav, zločin protiv čovječnosti, ruski agenti, demokracija, suočavanje s prošlošću, progonitelji, progonjeni, pravičnost, L-ustracija

18

četvrtak

veljača

2016

Totalitarizam i pomirba



Bivši (vukovarski) borac (u međuvremenu se s odmetnutim Glavaševićevim sinom predomislio ...) Matić, bivši savjetnik, bivši ministar je produkt službi.
Sigurnosne službe ga moraju i deinstalirati.

U trgovini (specijalnom ratu) sa srpskim (vojnim) službama, Matić je dobio prigodu (mimo stvarnih zasluga) obnašati državne funkcije.
Hrvatske obavještajne službe (pri sigurnosnim provjerama) nisu sposobne (zbog nepostojanja ideološkog okvira) kadrovirati državne službenike.
U Jugoslaviji su podrivali Jugoslaviju (vodeći je u ratni kaos), u Hrvatskoj su (podjednako neodgovorno) stvarali kadrove koji će podrivati Hrvatsku, sutra će (neodgovorno) stvarati neku novu (ratnu) krizu.
Problem hrvatskih službi, isprepletenih od starih (jugoslavenskih) kadrova i njihovih metoda (radi se o sedmoligaškoj, moralno neprihvatljivoj, blatno priglupoj sviti), je nepostojanje kvalitetnog kadra i kvalitetnih odredbi (djelovanja)).

Hrvatska nije suprotstavljanjem agresiji (srbo-četničke vojske) htjela jugoslaviju i socijalizam. Htjela je slobodnu, nacionalnu, suverenu državu utemeljenu na demokraciji i kapitalističkom sustavu. (O propagandističkom prikazu kapitalizma nekom drugom prigodom ...)
Politika pomirbe (iako krivo interpretirana) nije nudila suživot jugoslavena, komunista, socijalista, partizana i njihovih sinova sa nacionalnom, vjerskom, Hrvatskom ustaških sinova.
Hrvatska je ponudila politiku pomirbe kao sredstvo prevladavanja totalitarizma (i kapilarne pojave prisile stanovništva u nametanju totalitarizma). Hrvatska (osim u krivom publicističkom prikazivanju) nije nudila Hrvatsku koju će braniti ustaški i partizanski sinovi, već Hrvatsku koja će na demokratskim načelima (osporavanja totalitarizma) pružiti prigodu svima kojima je takva Hrvatska ideal.

Republika Hrvatska nije nastala na pomirbi partizanske i ustaške Hrvatske, već na suprotstavljanju agresiji koja je posljedica želje hrvatskog puka za nacionalnom. demokratskom državom.
Hrvatska zaslužuje sigurnosne službe (kao temelj državne i nacionalne sigurnosti) dostojne veličine cilja kojem su stremili i žrtve koju su Hrvati podnijeli na tom putu.

Kako se uopće usudite pomisliti da bi sdp mogao obnašati vlast u RH?


Oznake: sigurnosne službe, sigurnosne provjere, sedmorazredni karakter hrvatskih sigurnosnih služb, agresija, politika pomirbe, totalitarizam, kapilarnost, uzroci i ciljevi Domovinskog rata, demokracija, slobode

08

utorak

prosinac

2015

Demokracija

Demo(n)kracija

Hrvatska je prokleta (politički nepismena).

Ustav RH
II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_56_1092.html

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Kako je određena uloga (ne)narodnih predstavnika? Koji oblici predstavljanja postoje?
Postoji aktivno biračko pravo (pravo birati) i pasivno biračko pravo (pravo biti biran). Sam čin izbora (pa makar izbori i bili demokratski), nije jamstvo demokracije. Demokracija (po Ustavu RH) mora postojati i dan nakon izbora (kao i svaki sljedeći dan (do isteka mandata izabranih predstavnika)).

Što je demokracija?

Demokracija je oblik vladavine (nedovoljno razvijen da bi bio jednoznačno određen). U tom smislu, teoretičari (politologije, sociologije) govore o demokratskom idealu. Po jednima je to sloboda pojedinca sudjelovati u onim odlukama koje se tiču njegovog života (pojedinac je izravno i redovito uključen u politički život).
Po drugima je demokracija sistem predstavničke vlasti, u kojoj pluralitet elita predstavlja niz interesa u društvu. Kritika navodi usko i ograničeno shvaćanje demokracije takvog gledišta.

„Demokracija je državna forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.“


Ako demokracija (ni u Ustavu RH) nije definirana, a ovlasti predstavnika (naroda) su Ustavom i zakonima propisani, treba razmotriti odnos zastupnik (parlament) - birač.
Prema Ustavu saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat, što znači da ih stranke ili klubovi ne mogu smijeniti za glasovanje protivno volji stranke, te imaju imunitet.

zastupnik. 1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 75.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (’ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu; 3) materijalna prava ...
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66930


Izglasavanje saborskih odluka (propisanih Ustavom i zakonima) provodi se demokratskim principom većine ili kvalificirane većine ...

većina, u širem smislu, skupina koja je po broju veća od neke druge skupine s kojom zajednički čini cjelinu. U užem smislu, broj suglasnih glasova potrebnih kako bi izbor ili glasovanje bilo uspješno. U praksi se dobiva prebrojavanjem odnosa snaga unutar neke cjeline (skupštine, sabora, sjednice), a određuje se na različite načine. Prilikom izbora koristi se relativna i apsolutna većina. Relativna većina označuje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas više od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinačna težina glasa. Ona je najprirodnija u situacijama postojanja dvaju izbora, ali se koristi i u ostalim slučajevima, što često dovodi do toga da odluka izglasovana relativnom većinom u biti predstavlja pobjedu manjine. Stoga se za posebno važne odluke koristi apsolutna većina, što znači da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih članova koji čine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaćen. Kada se odluka donosi apsolutnom većinom nazočnih članova (a ne svih članova cjeline), uz postojanje kvoruma, riječ je o formalnoj apsolutnoj većini. Prilikom odlučivanja o nekom pitanju koriste se jednostavna i kvalificirana većina. Jednostavna većina svaka je natpolovična većina glasova bez obzira na ukupan broj članova cjeline (i po tom je slična relativnoj većini). Kvalificirana većina brojčano je snažnija od apsolutne, jer je za prihvaćanje neke odluke potrebno imati više (npr. dvije trećine, tri četvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja članova cjeline. Za određivanje većine važan je čimbenik i odredba o kvorumu, odnosno odluka o tom koliko članova neke cjeline mora biti nazočno glasovanju kako bi se ono moglo provesti. Načelo većine koristi se prilikom donošenja velikoga broja odluka, a u demokratskim sustavima vlasti prilikom donošenja svih relevantnih zakona, pravila i odredbi, te izbora najvažnijih tijela državne vlasti.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64052

Ali demokratsko odlučivanje u Saboru nije jamstvo demokracije propisane ustavom, u temeljnim načelima. Ako prihvatimo pravo pojedinca sudjelovati u političkim odlukama koje se tiču njegova života, ovlasti Sabora (koji je ovlašten odlučivati o bitnim pitanjima) bez potrebne prvotne suglasnosti naroda, neobezujući mandati saborskih zastupnika (koje uvijek predočavaju kao nepostojanje obaveze zastupnika vraćati mandat stranci. iako se radi i o neobavezi zastupnika prema biračima i narodu) isključuju pojedinca u procesu donošenja odluka.

Postavlja se pitanje tko je voljan dati neograničene ovlasti saborskim zastupnicima, koji ne polažu nikakve obaveze prema biračima i narodu.
Obaveza (sužena) saborskih zastupnika prema narodu (i biračima) je osnovni put stvaranja zdravog društva. Izlazak iz apsolutizma (koji teži totalitarizmu (iz kojeg smo Domovinskim ratom izašli)) (jer demokratsko načelo donošenja odluka u Saboru nije demokracija po sebi).
U demokraciji sve saborske odluke moraju biti podvrgnute javnoj ocjeni (i suglasnosti), saborska većina mora imati jamstvo kako je donešena odluka izraz većine naroda (birača).
Oslobađanje zastupnika odgovornosti prema nositeljima vlasti (naroda) i oslobađanje Sabora odgovornosti prema nositeljima vlasti (narodu), stvorilo je nakaradni sustav apsolutizma (koji zlouporabom sudbene vlasti i represivnog aparata (koje parlament kontrolira) teži ka totalitarizmu).

Republika (od lat. res publica = javna stvar), uz monarhiju drugi osnovni oblik vladavine.

U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet direktno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika

Proglašavanje Hrvatske Republikom i parlamentarnom državom ne ispunja se uvjet demokracije.
Zloupotreba (dosadašnjih) ovlasti (koje je ustoličila račanova koalicija, a iza pada te koalicije nitko Republiku Hrvatsku nije vratio demokratskim načelima, nastavljajući koristiti apsolutizam (sakriven iza kvazidemokracije parlamenta (dovoljno je postići natpolovičnu većinu u Saboru, kako bi postali apsolutni gospodari Hrvatske)), na štetu naroda i države.
Na posljednjim parlamentarnim izborima niti jedna politička opcija (stranke, partije, koalicije, nezavisne liste) nisu ponudili reformu Ustava i zakonodavstva (na odgovarajući način, a Ustavni sud nije osporio točke Ustava koje se kose s temeljnim načelom demokracije).
Apsolutizam (koji vlada od Tuđmanove smrti) bezposljedično je prouzročio tešku političko-gospodarsku krizu (težu od krize koju je prouzročila agresija na RH 1991. - 1995. g.).
Suprotstavljanje agresiji i borba za demokraciju najveći je doprinos RH koju su dali branitelji, ali (upravo zbog politike protivne suverenitetu i demokraciji) marginalizirani su i proganjani (upravo zbog ostvarenja apsolutizma Sabora).

Hrvatska mora u reforme (male preinake Ustava i usklađivanje zakona s ustavnim odredbama), jer je demokracija temeljna vrijednost kojoj moderno društvo mora težiti.
Neučinkovita tripartitna koalicija (zamrzavanja saborskog apsolutizma kao instrumenta određene politike ili pojedinaca) je neprihvatljiva, nužnost brze izmjene saborskih ovlasti i ovlasti saborskih zastupnika (s ciljem stvaranja odgovorne i kontrolirane vlasti, uspostave dvodomnog parlamenta) iziskuje predizborni program povratka demokracije.
Za takvu politiku nužna je dvotrećinska saborska većina i politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju hrvatske budućnosti.

ps
(ko milanoviću * mater ...)(toliko sam ozbiljan!)


Oznake: demokracija, politička nepismenost, Ustav RH., vlast, narod, odlučivanje, zastupnik, obaveze zastupnika, obezujući mandat, neobvezujući mandat, većina, relativna većina, apsolutna većina, kvalificirana većina, republika, demokratska republika, aristokratska republika, Apsolutizam, parlamentarni apsolutizam, politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju h

06

nedjelja

prosinac

2015

Vrijeme je za međuhrvatski obračun

Dugo su se Hrvati sakrivali iza slavenstva (u Austro-Ugarskoj), južnog slavenstva (unutar Kraljevine i socijalističke Jugoslavije), hrvatstva različitih vjeroispovijesti (NDH).
Ostali smo sami sa sobom (unatoč politici sdp-a imenovati srpske ministre/ake).
Hrvatska je ostala na ogoljenom međuhrvatskom sučeljavanju. Na hrvatskom sukobu.
Milanović je skandiranjem Hrvatska, Hrvatska i mahanjem hrvatskim zastavama otklonio vjeru srpske nacionalne (etničke) manjine u državnu ideologiju srpstva, slavenstva, jugoslavenstva (i SDP).

Vrijeme je za ratni vihor u Međimurju, okolici Varaždina, dijelu Zagorja, dijelu Gorskoga Kotara, Istri, dijelu jadranskih otoka.
Red je da kamenjarci odahnu i dobiju prigodu (pošteđeni ratnih stradanja) uzdignuti vlastita gospodarstva (poboljšanjem radnih navika).
Neka gori radišna Hrvatska, lijena će ih sustići dok gore.

Vrijeme je za unutarhrvatski obračun.

Hrvatska (istkana u plamenu rata). Cijela će Hrvatska imati kolektivno sjećanje na ratna stradanja, zajedničke nacionalne vrednote. I neće imati polupijanih štakora koji služe tuđinskom interesu.

Rat je organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rat

Da, u Hrvatskoj rat bijesni jer se ne svodi samo na oružanu borbu. Uključuje i druge oblike (političke, gospodarske, ...).
Zaključak: trajni rat u Hrvatskoj je došao do svog ishodišta, sveo se na obračun nas samih.
Rat za demokraciju.

Specijalni rat (prikrivanja uzroka i sudionika rata), u svijetu međunarodnog prava razgolitio je unutarhrvatske generatore rata (jer međunarodno pravo ne trpi terorizam, agresiju, genocid, zločine protiv čovječnosti, ...).
Demokracija mora pobijediti sile zla.

To moraju znati sdpejci, mostaš, živo zidaši, njihovi glasači, sudbena vlast, para obavještajno podzemlje. (Od Ostojića se to ne očekuje, njegov je mentalni sklop na razini kineskoga pisma ... nešto se (zamršeno) dešava u njegovoj glavi ali ni on sam nije sposoban odgonetnuti te procese ... klasika socijal utopista ... neuke postavljaju za mjerilo društvene vrijednosti.)


Oznake: slavenstvo, hrvatski sukob, rat, vođenje rata, demokracija, međunarodno pravo

03

četvrtak

prosinac

2015

O reformama ...





Graf koji prikazuje dobitnike i gubitnike iz reformi upućuje na motornu snagu (snage) koje pokreću ili zaustavljaju reforme.
Članovi oligarhije (i upućene osobe) imaju najviše političke snage (unatoč otporu zaposlenih u državnom sektoru, kojima su nadređeni) pokrenuti reforme (od kojih će u ograničenom stupnju provedbe reformi) najviše profitirati.
Radnici u državnom sektoru imaju najveće gubitke od reformi (i najčešće su politička snaga koja, po nalogu nadređenih, pokreću birokratizirane reforme (sa sigurnim prijevremenim neuspjehom, koji osiguravaju članovima oligarhije (nadređenima) maksimalne dobitke (nije uvijek nužno riječ o materijalnoj dobiti))).

Najudaljeniji od poluga (vlasti) kojima mogu pokrenuti reforme (i ustrajati na što većem stupnju provedbe reformi) su novi subjekti (tržišno orijentirani poslodavci, radnici u realnom sektoru), koji početkom reformi najviše gube, a zaustavljanjem reformi gube i moguću dobit.

Sprega oligarhije (koja ustrajava na učestalim reformama) i radnika u državnom sektoru (koji se naknadnim uključivanjem i birokratizacijom reformi svrstavaju na stranu protureformacije - zaustavljanja reforme u tijeku) sustavno je (na teoretskoj razini) uigran mehanizam usmjeren protiv onih koji dobivaju tek provedenim uspješnim reformama.
Starojugoslavenska praksa učestalih besplodnih reformi zapravo je mehanizam održavanja vladajuće klike i njihovog (uhljebničkog) suporta na račun društva.
Učestale reforme (pokrenute prije završetka prvotnih reformi) i birokratizirane reforme obilježavaju društvo izrabljivanja (prikriveno socijaldemokracijom i/ili antifašizmom).

Odustajanje od tranzicije (put ka demokratskom društvu) uistinu nije čudan, to je osnovni zahvat u ostvarivanju vladavine oligarha i njihovih satelita (na štetu Hrvatske).
Ali ostaje ustavno određenje Republike Hrvatske kao demokratske države. Demokracija nije pružanje prilike glasačima birati na izborima. Demokracija je svakodnevno poštivanje volje demokratske većine. Što očigledno hrvatska politička klika od smrti Tuđmana ne radi niti približno ...

MOST, SDP su u sprezi pokretanja i kočenja reformi (koje izjedaju zdravi dio društva). U MOST-u nema normalne osobe (svi odreda su državni paraziti nesposobni stvoriti kunu profita vlastitom kvalitetom). Po tome su filijala SDP-a (koji je parazitizam usavršio do stadija globalne prepoznatljivosti). Hrvatska, komunjare ...



Oznake: dobitnici i gubitnici iz reformi, oligarhija, radnici državnog sektora, novi subjekti na tržištu, sprega oligarhija-birokracija, učestale reforme, birokratizirane reforme, zaustavljanje reformi novim reformama, tranzicija, odustajanje, demokracija, protustavno djelovanje, parizitizam

17

utorak

studeni

2015

Spremni (vraćati tuđe dugove)

Politika je oblik interesnog organiziranja.
U tom svijetlu, Hrvatska (okupirana i porobljena) nije imala ozbiljne političke organizacije. Razno razne udruge, društva i skupine.

Nastupom samostalnosti, Hrvatska je (svjesna potrebe stalnosti političkog organiziranja) unatoč ratu nastojala poticati demokraciju (interese vlastitog naroda i građana).
Demokracija. Vladavina naroda.
Društvo je složeno. Podjela rada je dodatno pojačala međusobnu ovisnost.
Ovisnost slabijih (uzdržavanih) osoba i socioloških skupina je veća.

Iako biračko i političko pravo ne razlikuje sociološku pripadnost, pri nastupu kriza (u slučaju nesposobnosti donošenja odluke), pojedina se politička i glasačka prava smanjuju samim demokratskim ustrojem društva. Liderstvo se prepušta nositeljima društva. U ratu vojno sposobnim, u gospodarskoj krizi radno sposobnim. Uvijek sposobnim.

Ustrajavanjem na istovrijednosti političkog i biračkoga prava (a u Hrvatskoj je na djelu ustrajavanje na precijenjenoj vrijednosti glasačkoga prava, skupine koja ima najmanje glasova - ucjenom) u posvemašnoj krizi (koja je postala i gospodarska, iz gospodarske se pretvorila u političku) ne poštujući liderstvo (zbog politike produbljivanja gospodarske krize)(time stvoriti još veću političku krizu) postupno je poništavanje bilo kakve vrijednosti i glasačkoga i političkog prava takve opcije.
Politička stranka (sebe zovu partija) koja zastupa tu doktrinu od osnutka preteče je SDP (slijednica KPJ).
Znaju stvoriti krizu, ali ne znaju izići iz krize. Partija je opasna (po sebe).

Društvo koje ne priznaje liderstvo, i stalno utrajava na pravima socijalnih (uzdržavanih) skupina, prije ili kasnije uništi svoju egzistencijalnu supstancu. Napomenemo li stalnu težnju za iseljavanjem, posrbljavanjem, genocidom i agresijom (prisvajanjem tuđeg teritorija) uviđamo strategiju rusko-srpske politike nametanjem krivnje osvajanja teritorija, logično je povezati politiku kriza (i nesposobnosti) s težnjom rusko-srpske klike.
SDP je zločinačka organizacija. Svi koji su zbog bilo kojeg razloga glasali SDP-u ili ga podržavaju time su podržali (pritajenu) agresiju na Hrvatsku.


Most se prvi sjetio. Neće osuditi SDP za pritajenu agresiju, upravljati će većinom (njihovim novcima) koja nije njihovo biračko tijelo, a dug ako vrati ...
Uistinu novina (na političkom nebu). Lideri (rođenjem). Vidi se da ih psihijatar vodi.





Oznake: politika, interesno organiziranje, demokracija, vlastiti narod, složeno, biračko pravo, političko pravo, krize, sutav kriza, partija, pritajena agresija

03

utorak

studeni

2015

Zablude o (uspješnim) neovisnim listama i malim strankama



I ja sam uspješan (pekar)!
Kako Republika Hrvatska "klizi" u politički elitizam i centralizaciju (kao posljedicu tog elitizma ...), a time i u dublju gospodarsku krizu

Zašto Domoljubna koalicija mora osvojiti 2/3 saborskih mandata ...

Promoviranje politike trećeg puta (kao da takav postoji) sustavno podastire zablude.
Treći put (u vrijeme nauke i tehnologija) ne postoji. To je politička izmišljotina (proistekla iz neznanja (onih koji ga zagovaraju)).
Društvo u svojoj (pričam o suglasnom odlučivanju, ako je po definiciji kriza nesposobnost donošenja odluka) cijelosti sudjeluje u napretku države i društva.
Uvijek postoji samo jedan put (svi se demokratski slažu iako ne moraju imati isto mišljenje, ali odobravaju ono rješenje za koje se zalaže većina (nekad, po zakonu je potrebna 2/3 većina)). Kako je u demokraciji moguć treći politički put? Demokracija je jedini put!
Ustrajavanje malih stranaka i neovisnih lista na sintagmi trećeg političkog puta je izražavanje želje pogurati (i stvoriti) "nove" političke elite, koje bi karizmom (ne istinskih promjena, jer u demokraciji nema promjena, treba samo poštivati demokratsku većinu) "uspješnih" reformi (otklona od , ambivalentno, postojećeg političkog stanja, prema kojem imamo podijeljeno vlastito mišljenje) produžili agoniju krize (nesposobnosti donošenja odluke).
Odluka se donosi demokratskom većinom. (Demokratska većina označava političku misao koju slobodnom voljom podržava većina sa zakonskim pravom glasa).

Druga (velika) zabluda malih stranaka i neovisnih lista je poimanje o sposobnosti upravljati državom.
Obrtništvo; malo, srednje ili veliko poduzetništvo nemaju isto zakonodavstvo niti ih prate jednake ekonomske zakonitosti. Upravljati tim poslovnim objektima nije podjednako lako/teško na različitim razinama sredstava i obima (rada).
Podjednako je upravljati malim ili velikim teritorijalnim zajednicama. Nije isto upravljati kotarom ili županijom, državom.
Zablude o neporočnosti neovisnih i malih (stranaka)(tko postaje ovisan o jednoj litri vina?) su kamen smutnje.
Male stranke i neovisne liste nikad nisu upravljale državom. Kao treći politički put niti bi smjele upravljati (bez obzira na slobodu mišljenja i demokraciju) većim teritorijalnim zajednicama, pogotovo ne državom.
Država je složena društvena pojava (satkana od kompromisa i društvenih sukoba), isprepletena uzajamnom kompleksnošću međusobnih odnosa svih članova društva, njihovih interesnih skupina (kada pojedinac često pripada većem broju tih skupina).

Treća zabluda o neovisnim listama i malim strankama podrazumijeva zanemarivanje "kišobrana" pod kojim se oni pojavljuju u lokalnim zajednicama. Taj "kišobran" im omogućava slobodno i neopterećeno djelovanje/ponašanje. Na većoj društvenoj instanci količina društvenog sukoba nije prevladiva (nikakvim politikama). Sukob društvenih skupina ne mora postojati ili je manji u manjim društvenim zajednicama (i ako postoji lakše ga je prevladati).
Sve društvene sukobe interesne skupine prenose na veću društvenu razinu upravljanja (jer su tamo sjecišta društvenih interesa i sredstva većeg obima). Onaj tko želi dominirati ili ostvariti svoje interese to rješava (u institucijama lokalne uprave rješava manje probleme) na većoj društvenoj stepenici ...

Sve upućuje kako je promoviranje neovisnih lista i manjih stranaka trećeg političkog puta stvaranje uvjeta rasipanja glasova (koji izbornom metodom omogućavaju nedemokratskoj stranci (sdp) veću političku moć (od pripadajuće)).

Glasujte za Domoljubnu koaliciju!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: neovisne liste, male stranke, politika trećeg puta, zablude, demokracija, društvena složenost, zakonska odgovornost

30

petak

listopad

2015

Nestanak Atlantide, Maja i SDP-a

Predizborno je vrijeme (na svu sreću bez tv sučeljavanja ...).
Raspon političke misli (od ozbiljnih do krajnje neozbiljnih) zbog poništavanja (bezrazložnoga) utjecaja novina i tv kuća dopire do glasača u ogoljelom obliku.
Političke stranke svoje programe i stavove, svoj potencijal prezentiraju bez medijatora (medija?). Jezično, medij označava sredinu (pa u tom smislu politička poruka nije bez medija već bez medijatora (posrednika, arbitra, sudca). A sredina oslobođena posredstva (arbitra) bolje apsorbira poruke. Bez komunikacijskog šuma (iskrivljavanja poruka).
Domoljubna koalicija (stranačka koalicija predvođena HDZ-om) na svojim skupovima pokazuje brojnošću snagu svoje politike.

SDP na svojim skupovima pokazuje nemoć svoje politike u odnosu na brojnost birača, ali ne i na snagu partije.
SDP ustrajnim omalovažavanjem politike (sredstva kolektivnog smjeranja donošenja odluke o rješenju problema ...) ukazuje na (sociološku) snagu destruktivnog (okupacijskog) odnosa prema društvu.
Iako je demokracija stanje sustavnog sabiranja pojedinačnih gledišta, SDP omalovažavanjem politike (i političara) sužava (zastrašivanjem i zagađivanjem političkog prostora) demokratsku osnovicu.
Ustrajavanje na kandidatima Glavaševiću i Matiću (koji su svojom samovoljom (u okvirima ovlasti ministarstva kojem pripadaju, iako je vidljivo da su poslušnici stranačko-agenturski podložni vanjskom mišljenju)) potvrđuje sdpovu strategiju oslanjanja na otuđenje političke moći i sustavno održavanje sociološkog stanja (imenovanja neodgovornih i zlobnih ljudi na poslove bitne zajednici) protivnog Ustavu i zakonskim načelima.
Osporavaju pravo živjeti u društvu koje će demokratskim mehanizmima rješavati svoje probleme.

(USKOK, DORH bi odavno vještačenjem potvrdio protuzakonitost takvog ponašanja i oslobodio društvo takvih samovoljnika ... da znaju svoj posao.)

Ostavljanje Milanovića na čistini (bez medijatora), najbolje je ukazalo na osobnost (nesposobnost, psihičku nedozrelost i društvenu izopačenost) te osobe.
Još jedan propust državnih službi sigurnosti (psihičkog su bolesnika propustili neutralizirati na zauzimanju odgovorne funkcije).

Uz sdpovu propast (bespotrebnog truda oko imenovanja i pozicioniranja državnim novcima plaćenih medijatora), sve su manje stranke i neovisne liste proporcionalno manje zastupljene u javnom prikazivanju. Sateliti sdpa nisu zauzeli mjesto Domoljubne koalicije (jer bi takvom promidžbom ojačali svoju poziciju (u sdpovom biračkom tijelu, a ne medijatorski vođenom sučeljavanju slabili poziciju Domoljubne koalicije)).

Hoće li ovi izbori (po najavi brojnijim odazivom birača) ugasiti jednu otuđenu partiju (nedostojnu hrvatskog naroda), u tišini biračkoga mjesta?
Je li partija nestala (unatoč milijardama koje su otuđili za ovog mandata)?
Bez zaštitnika u službama sigurnosti i političara (koji su kontrolirali službe/koje su kontrolirale službe) partija bi odavno nestala (ugušena u vlastitoj krvi).
Vrijeme je za trajni nestanak SDP-a (partije okorjelih muktaša), civilizacije nerada i neodgovornosti.


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: izbori, kampanja, tv sučeljavanje, politika, medij, medijator, arbitar, demokracija, otuđenje političke moći, društvena izopačenost, glasovi, sateliti, civilizacija, nestanak

27

utorak

listopad

2015

Birajte generale i branitelje, oni su sebe mogli odabrati (ali nisu)

Generalski dug prema nama i naš prema generalima
Ili o specijalnom ratu protiv Hrvatske
Ili o specijalnom ratu protiv hrvatskog suvereniteta

Uspostavu Republike Hrvatske (otklon od socijalističkog društvenog uređenja) pratila je velikosrpska agresija ...
Izvorni hrvatski suverenitet je bio na udaru bivših komunista i velikosrba (udruženih u nakani zadržati Hrvatsku u okruženju njihove političke dominacije).
Hrvatska je izvrgnuta agresiji (agresivnom ratu) i specijalnom ratu.
Oružani rat protiv Republike Hrvatske povele su pobunjeničke srpske paravojske i JNA. Specijalni rat protiv Republike Hrvatske vodili su i posebni odjeli srpskih agresora i obezvlašćena (reformirana?) komunistička partija u Hrvatskoj.
Pred prve demokratske izbore SKH-SDP je isticao politički program ostanka u cjelovitoj Jugoslaviji (s preustrojem socijalističke države u "demokratsku", izostavljajući hrvatski suverenitet kao sredstvo rješavanja transformacije socijalističke (marionetske) tvorevine ...). Pobijedio je HDZ s političkim programom hrvatskog suvereniteta kao mehanizma razrješavanja krize socijalističke države.

Odgovor na hrvatski suverenizam je pokušaj otcijepljenja tkz. Krajina, pobunom i agresijom JNA pa vojske novonastale (nesocijalističke) Jugoslavije.
Na oružanu pobunu i oružanu agresiju Republika Hrvatska je uspješno odgovorila (završnim operacijama oslobađanja okupiranih teritorija i reintegracijom (dio mirnom) u pravni sustav RH.
Po okončanju ratnih djelovanja, Hrvatska vojska je vratila upravu civilnoj vlasti. Niti smrću Tuđmana i padom HDZ-a, vojni zapovjednici nisu posegnuli za mjerom vojnog održanja vlasti. Iako je bilo očigledno kako (udbaško-kosovske) antisuverenističke snage posežu za nedozvoljenim sredstvima prisvajanja vlasti.
(HDZ na čelu s Matom Granićem je dobio parlamentarne izbore 2000.g., ali to Mate Granić nije znao ...)(Bilo bi interesantno policijskom istragom ustanoviti ulogu i sadašnjeg ministra unutarnjih poslova (tada mlađahnog) Ostojića u tim i kasnijim događajima ...)
Umirovljenje hrvatskih generala, koje je proveo tadašnji predsjednik (??) Mesić, pokušaj je političkog krila velikosrpstva, specijalnim ratom pripremiti zaobilaženje hrvatskog suvereniteta i vraćanje Hrvatske u srpsko-rusko ropstvo.

Po okončanju oružanih (ratnih) sukoba, hrvatska vojska (vođena hrvatskim generalima) je izostavila (uobičajenu) vojnu upravu, podupirući demokraciju. Brzom i iznenadnom smjenom ratnog vojnog rukovodstva, te stalnom zamjenom vojnih i policijskih kadrova koji su aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu (do današnjih dana) političko krilo antisuverenista je ustrajavalo na povratku Hrvatske u okove.
Specijalni rat, kao sredstvo ostvarivanja ciljeva, Hrvatska ionako nije dobila.
Hrvatska nije porazila antihrvatske političke snage (okupljene u SDP-HNS-IDS-SRP-... partije i nestranačke antihrvatske udruge). Specijalni rat traje.

Naše je demokratsko pravo, izborima i drugim demokratskim sredstvima (referenduma, opoziva) uskratiti pravo političkim snagama (antisuverenistima) koje zloupotrebljavaju političku vlast.
Vjerujući u snagu demokracije, vojska je izostavila mjere zaštite (te) demokracije (u ime demokracije). U specijalnom ratu (provođenom i krađama izbora (Svijet nam se smije zbog bezobraznosti tih krađa i ponašanjem veleizdajničke klike koja karikaturalno otuđuje političku moć)) tek moramo pobijediti. Titoiste.



Zbog osjećaja krivnje (i ponosa) (ambivalentnost), hrvatski generali i branitelji moraju (na listama za Sabor) demokratski poraziti političko krilo antisuverenista (titoista) i zakonodavno osigurati demokraciju (izloženu specijalnom ratu). (Specijalni rat je totalan, udara na pojedinačne ciljeve i na cjelokupni ustroj. Po tome je vidljiva težina tog rata.)
Moraju pokazati kako su znali što rade kada su izostavili vojnu upravu.
Tko bi tu zadaću bolje uradio od hrvatskih generala i hrvatskih branitelja!?

Za jaku Hrvatsku!

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života




Oznake: branitelji, generali, demokracija, oružani rat, specijalni rat, izbori

23

petak

listopad

2015

Ambivalentnost (podijeljeni osjećaji)


Politika kao izvor frustracija


Demokracija (politički sustav) podrazumijeva demokratske snage (koje jačaju i brinu o demokraciji).

Nakon (biološkog) pada prve garniture HDZ-a, zbog demokracije je HDZ izgubio (izbornim krađama) vlast ... Od SDP-a (Mesića i Račana). Mesić i Račan nisu demokratski političari.
Izostavimo tegobnost povratka komunističko-orjunaških titoističko-prosrpskih političara, HDZ-ov gubitak izbora ukazivao je na demokratska načela unutar stranke.
Sama stranka nije ponudila (kvalitetnu) političku garnituru za održanje vlasti (demokratskim putem).
Mesić-Račanovo velezdajničko divljanje vratio je povjerenje u bilo kakav HDZ. Sanader je (iako gubitnik na parlamentarnim izborima; relativni pobjednik na izborima 2004. je bio Račanov SDP (pitaj boga kako)) ponudio HDZ-ovu vlast (opet dvojbenu)(a po pobjedi Josipovića i Milanovića, iznova revaloriziranoj kao boljoj od komunističke napasti ...).
Smjena vlada i ideoloških postavki, i najgoru HDZ-ovu vlast svrstava u bolju od orjunaško-titoističke vlasti.

Ostaje razjasniti (i zbog demokracije) popustljivost HDZ-a, kao i pripravnost malobrojne šake (ruskih) agenata i izbornim prevarama prigrabiti vlast (na štetu onih kojima vlast pripada).

Taj pojam smjene demokratskih generacija (boljih ili lošijih) koje gubitak izbora ne smatraju krajem svijeta (unatoč titoističkom totalitarizmu i odnosu prema vlasti koji proističe iz tog totalitarizma) bitno razlikuje HDZ od SDP-a. A nas obavezuje primijetiti kako osvajanje vlasti po bilo koju cijenu (obranu demokracije i Hrvatske od titoista) Hrvatsku gura u nedemokratske trendove ...
HDZ je smogao snage (i 2000.g., i 2012. g.) podnijeti poraz (za dobrobit samog HDZ-a i hrvatske demokracije).
Samo smo mi svoju ambivalentnost prema politici pretočili u ambivalentnost prema HDZ-u, jer je demokracija dobila ali smo mi izgubili (zlatne godine koje su nam pojeli idioti titoističkih svjetonazora).
Postojanje SDP-a nam samo onemogućuje spoznati dublju istinu (o istinskoj vrijednosti HDZ-a i našoj nemogućnosti prihvatiti tu vrijednost (kao civilizacijsku tekovinu)).
Ispod plašta ideoloških razlika, krije se dublja razlika koju SDP (kao okupacijska, nenarodna stranka) ne može pojmiti.
(SDP se gosti našom neodlučnošću, i HDZ-ovom vizijom ...) Vrijeme im je da nestanu.


Pamet (bez pameti) upravlja društvom koje tek treba postati pametno ...


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Ambivalentnost ili (ambivalencija) (od (lat. ambo „obje“ i valere „su“) na području psihologije, psihoanalize, psihoterapije ili psihjatrije označava istovremeno postojanje sasvim suprotnih osjećaja ili stavova u odnosu na neku situaciju, osobu, ideju ili predmet kod jedne osobe . Ambivalentnost je jedna vrsta unutarnjeg sukoba.
Izraz je skovao Eugen Bleuler (1857-1939).
U retorici se rabi izraz oksimoron.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ambivalentnost

Oksimoron (grč. oxýmMron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oksimoron



Oznake: ambivalencija, HDZ, demokracija, nositelji demokracije, pamet, druga dimenzija (politike)

21

srijeda

listopad

2015

Demokraciju treba braniti (od onih koji bi je trebali braniti)

Ustavno pravo na demokratski izbor (postoje i drukčiji izbori) nije neosporivo pravo.
Kada je demokracija ugrožena, naročito ako je ugrožena izborima, pravo demokratskog glasovanja je upitno.

Hrvatska (po tko zna koji put od sticanja samostalnosti) izborima ugrožava osnovna načela demokracije (proizvodi stanje suspenzije demokratskih izbora jer izborima "pobjeđuju" nedemokratske, pučističke snage).

Parlamentarni izbori koje očekujemo spadaju u elementarnu borbu za demokraciju. (Pobjeda nad političkim monstrumom Josipovićem je jedna u nizu pobjeda demokracije.) U mladoj demokraciji (s robljem kao glasačima) izbore nije teško "krasti". Državno izborno povjerenstvo, "pametni" glasački listići (koji poplave prije prebrojavanja), psihološka oružja stvaranja (ropske) ovisnosti birača, ...

Očekivati od socijalističkog roblja razumijevanje smisla demokracije i obavezu obrane demokracije je iluzorno.
Pobjede Račana, Mesića (mn.), Josipovića, Milanovića nedvojbeno ukazuju u neodgovornost birača. Svi nabrojani su pripadnici nedemokratskih političkih snaga. (Sredstva pravne države u zabrani kandidiranja takvih (političkih) monstruma ukazuju na sastav osoba koje brane po službenoj dužnosti Ustav (i demokraciju) ... odreda nedemokratske, porobljivačke strukture.)

Nedemokratska pobjeda (na prvim izborima) Josipovića, nakon mandata u kojem je pokušao (politički nemoguće) izigrati demokraciju, na (drugim) predsjedničkim je izborima (začudo) prekinuta.
Dužnost je građana (birača) RH, Hrvatica i Hrvata, svojim izlaskom na izbore i dati glas demokratskim snagama ...
Ne biramo stranke, koalicije i pojedince. Biramo između demokracije i političkog mraka (jednoumlja).

To što niste demokratski porazili Račana, Mesiće, Josipovića, Milanovića iznova pred vas postavlja političku zadaću. Izborima se izboriti za demokraciju.
Ili ostati bez (demokratskog) prava glasa. (Iako postoje i drukčiji oblici borbe za demokraciju, vas nitko neće pozvati u tu borbu ... jer ste ustrašeni.)
Demokraciju od takvih treba braniti ...

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: Lijepa naša, demokracija, izbori