Zašto bi birači vjerovali bilo kome!?

U Hrvatskoj je po UStavu (RH) od tri oblika demokracije (predstavnička, direktna i participativna) participativna demokracija.

Participativna demokracija je instrument kojim predstavničku demokraciju kontrolirate direktnom demokracijom.





E, ali.
U praksi se u Hrvatskoj provodi predstavnička "demokracija".
Zašto bih ja davao bilo kome podršku? Zašto bih ja birao bilo koga?
Vlast pripada meni a svi ostali su pokvareni lopovi, zlobni sadisti, neradnici i budaletočka

Partije ustrajavaju na predstavničkoj demokraciji iako ustavom (ko j*be Ustav) nije tako.
Po Ustavu RH, Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska država.
Pa, što je demokracija? (Opća imenica ?)







Dakle, ispitivanje javnog mnijenja o političarima, strankama je goQ!
Ispitivanje javnog mnijenja o zakonima, odlukama je istraživanje javnog mišljenja.

E, pa j*bem vam euro i plenkovića u stražnjicu. kad već ne ispitujete ono što treba ispitivati i braniti, promicati.

p*derčinu ste natakli na sve stranice i tv ekrane, kao da je titin posinak a ne titovo k*pile.

Svi mediji i državne ustanove, ostale zaklade i udruge koje dobivaju sredstva od RH su dužni promicati i braniti demokraciju, a ne zamagljivati narod podrškom i biračkom naklonošću.

Nisam sklon nikome, narod (ja) odlučuje(m).

(Tekst je prostije forme, jer uljepšan gubi punoću istine.)

Oznake: demokracija, Ustav RH., mediji, partija

Lijevi, desni Q (Proglas o ukinuću kmetstva)

Ne postoje lijeve i desne stranke.
Postoje demokratske i ostale stranke.

U Hrvatskoj nema demokratskih stranaka.

Brkati demokratske (parlamentarne, predsjedničke, lokalne) izbore s demokracijom je namjerno i uobičajeno.
Demokratski izbori su tek maleni dio demokracije (odabir zastupnika).

Demokracija može biti zastupnička, direktna (izravna) ili participativna.

Još jedna namjerna zabluda:
predstavnička demokracija nisu samo demokratski zastupnički izbori, već i osiguranje donošenja odluka (koji zastupnici donose) na demokratskim principima (kako bi osigurali pluralno društvo).
Kako bi se to osiguralo zastupnici moraju zastupati svoje glasačko tijelo (biti sigurni kako je njihov glas pri odlukama glas onoga koga zastupaju).

Ustav RH nije naveo koji je oblik demokracije u Hrvatskoj (čl. 1), ali je u kasnijim člancima dopustio direktnu, participativnu i zastupničku (s potpunom punomoći zastupnika) demokraciju (iako takav oblik vlasti nije demokratski).

Dakle, u RH vlast krši Ustav i provodi sve druge oblike vladavine (autokracija, partitokracija, tiranija), osim demokratske.


Zaključak:
Išla baba s kolačima preko sela ...

U Hrvatskoj nije bilo građanske revolucije, feudalizam nije svrgnut voljom naroda (pa feudalni okovi nisu nikad ni raskovani).



Odnos raspolaganja imovinom i dobrima je (zbog izostanka građanske revolucije) ostao isti nakon formalnog ukidanja feudalizma (kmetstva) (proglas bana Josipa Jelačića 1848.g.).
Proglas je o ukidanju kmetstva, ali ne i feudalizma. I tako je feudalni odnos prema imetku feudalan (vlastodržac nagrađuje imetkom vjernost), a kmetove je zamjenila najamna (potplaćena i pothranjena) radna snaga.

Zbog održanja mehanizma kupovine vjernosti, partije kontroliraju sav raspoloživi ekonomski potencijal, i ne dozvoljavaju bogaćenje stanovništva i pojedinaca jer bi time izgubili polugu održanja vlasti (građenu više od 200 godina). (Rusija počiva na istim osnovama, podudarnost je slučajna ili nije, procijenite sami (rusija je nositelj politike neofeudalizma u svjetskim okvirima, i upleteni su svojim tajnim službama u političke procese u Hrvatskoj, što vlast i oporbu u RH prokazuje kao veleizdajničke)
Demagogija je majčino mlijeko kojim su se zadojili, i nisu spremni-sposobni zamjeniti tu vlast demokratskom.

Političke stranke u Hrvatskoj su goQ, i mogu se slobodno svrstati u rubriku promašenih.

U Hrvatskoj mnoge ljudske djelatnosti nisu na značajnijem nivou, pa ni političari ne moraju biti uzor u svijetu.
Na žalost, primjer su onog najgorega.

pQ, vi i besplatno školovanje (školarina), dioba stanova, "besplatno" liječenje, tito, partija, armija, pLenković i bespovratna sredstva potpore. odj*bite

Proglas o ukinuću kmetstva je bio zadnji (nepotpuni) korak naprijed, ostatak se čeka ... (bang bang)



Proglas o ukinuću kmetstva

Oznake: demokracija, Ustav RH., feud, feudakizam, kmetstvo, imovina, vjerniost, rusija, vlast, političke stranke

Ampulanta - SF priča jednog početnika

ministar 80 km/h, početak pretjecanja, iza kamionA
kamion 78 km/h (kamiona nemA)
kombi 80 km/H

gusta magla (80 km/h, je li i magla gusta na saT?) ??

ministar, nagnječenje mozga, amnezijA
vozač kombija, mrtaV
vozač kamiona, nepoznat (možda nije ni postojaO)
udes je insceniran, istina je drukčija, potpis je jugoslavenskih likvidacijA


banožić je ušao u brlog (notornih kosovskih i orjunaških) ubojica, naivnO
karijerist koji misli da je politika sredstvo lagane razdiobE
Doduše bez znoja, ali s mnogo krvI

medved, kolo s vragoM
anušić, kolo s vragoM
što nepismeniji, to boljE
jer zbog njih i protiv njih je bio jedan rat, drugi rat, bit će i trećI

rezimE
vlast je nedemokratskA
stoga nije vlasT
ne mogu se pozivati na ustav ili oni ili narod, jer je takva formulacija protivna demokracijI
nema ili, nema i, samo narod vladA
(j*bala vas demokracij, demokracija je volja većine a ne ovih ili onih ... točno onih koji su većinA)
nedemokratska vlast nameće svoju volju, protivno volji većine, i vodi nas u raT
jer većina nema volje nadmudrivati se budalamA
i dati legitimnost lopovima naše slobodne voljE

kazna im je svakodnevna strepnja kad će puknutI
balon pun praznine (i patnje onih kojima vlast pripadA)
tko se drzne tražiti svoja prava ustaša je i terorisT
(titova škola preuzeta od kraljeve žandarmerijE)

(jedan tekst u kojem nema velikog u, ali ima mnogo istinE)

Oznake: ministar, kamion, kombi vozilO, magla, kolo, vrag, demokracija, volja, rat, terorist, ISTINA

Strateški strateg

Tko to kaže, tko to laže?

Hrvatska je raspadom komunizma, koji je izazvao svjetski preokret, dobila prigodu ostvariti izlazak iz jUngoslavije, socijalizma, napustiti satelitsku ulogu istočnog bloka, napustiti nesvrstane/nerazvijene. Ostvariti samostalnost u svojim predjUngoslavenskim granicama.

Skoro ništa od tog nije ostvarila. Izišla iz nesvrstanih (čitaj: ruskih satelita).

Soacijalizam (školski, zdravstveni, (U)sudbeni, mirovinski, ... sustavi su ostali netaknuti ... prorusko-presrpsko-promašeni i beživotni koji su izazvali iseljavanje i demografsku kataklizmu) je ostao. A ratovali smo za demokraciju, jednakost vlasništva, vlast naroda (ali ne srpskog)(a dobili smo vlast srpskih sluga velikosrpstva -srba i hrvata na opasnom zadatku zadržavanja rusko-srpske dominacije i vlasti).

Ulazak u NATO pakt nije hrvatski strateški cilj (jer Hrvatska ne može postavljati takve ciljeve, već se nadati takvoj zaštiti u odnosu na sovjetsku genocidnu nakanu rastakanja Hrvatske na komadiće i pretapanje tih djelova u Veliku sRbiju).

Hrvatska nije ratom ostvarila niti jedan strateški cilj, jer nije promjenila vlast (prosrpsko-orjunaško-četničku). Ni danas to ne može. Za ostvarenje strateških ciljeva moraš biti slobodan, odlučan i promišljen - a ne ćosavo k*pile.
Hrvatska nije ostvarila demokraciju ...

Ostaci jUngoslavensko-četničke vladavine strepe od istinskih strateških ciljeva koje današnja politička svita ne može ostvariti.
Hrvatska mora ekonomski osnažiti, vojno ojačati, i riješiti se parazitske kamarile koja joj pije krv svojim priglupim tezama i antitezama.

Hrvatska za sva vremena, protiv svih koji vremena čine izgubljenim.

Oznake: Hrvatska. strateški ciljevi, strateg. socijalizam, vlasništvo, demokracija

Zašto smo ratovali?

Ili koja je razlika između sAnadera i pLenkovića (glupljeg)?

Ili ima li demokracija alternativu?


Sanader je gLup, pLenković je gluplji.
Sanader je "propovijedao" europsku politiku (iste eUrope u kojoj smo robovali srbima, komunjarama, krelcima, ...), ali je bio okružen hdzovim "prvoborcima".
Svaki pokušaj sAnadera (potežući u korupcijsko blato sve oko sebe) vođenja Hrvatske završavao je otporom "prvoboraca" (političke garniture koja je progurala 89., 90., 91., 92., 93., 94., 95. u prvim redovima zaštite Hrvatske od srbo-četničko rusko-europske agresije).
Ode sAnader, odoše "prvoborci" (pLenković je sustavno izbacivao one iz prvih redova ...), osta pLenković (zar niste vidjeli njegov naum?) i odvede Hrvatsku u propast. (Ostade srbo-četnika komponenta, komunjarsko-ruska i europska, ostade agresija.)
Nema ničeg hrvatskog što nije uništio. Razorio je Hrvatsku kao nitko do sad.
Eto zašto smo ratovali. Kako bi oni koji nisu ratovali dočekali svojih 5 minuta (godina) i poništili rezultate izmučenih i posustalih Hrvata.

Sad je pitanje demokracije: Ima li demokracija skriveni oblik (samovolja generala budala (aP je budala svih budala)) ili je demokracija morala biti drukčije uspostavljena?

Sloboda posjedovanja oružja je jedan od mehanizama zaštite demokracije. Promjena socijalističkih temelja školstva, zdravstva, mirovinskog i vlasničkog sustava je drugi oblik zaštite demokracije. Odgovornost svakog Hrvata za politički sustav treći oblik.

Najezda jeftine radne snage iz multi milijunskih zemalja zapravo je novi val okupacije (jer se ta radna snaga neće više nikada vratiti u zemlje iz kojih dolaze). Višak stanovništva u tim zemljama je natjerao migrante na trajnu seobu. Vama u dvorište.
Uvijek sam bio uvjeren kako je sljedeći rat građanski, a zapravoo vidim da se strukture protiv kojih bi se poveo taj rat vješto brane novim prijetnjama i ratovima iz kojih nikad nećemo izići.

Za slobodu treba vječno ratovati.

ko j* sAnadera i pLenkovića. ali one koji su ih instalirali treba provući ispod kobilice (demokracije)

Oznake: rat, sloboda, demokracija, novi val okupacije, građanski rat

Miro Bulj, nacionalizam (oprosti Miro) i kuna/eU/ro

Što je vrijedilo za jUngoslaviju, vrijedi i za Europsku uniju (dinar, euro i kuna).

Beograd je (velikosrpstvo i određene vanjske politike koje su koristile velikosrpstvo) zlouporabom zakona i zakonodavstva, institucija i instituta države nadjačavao Hrvate (one prave, s jabukom na glavi).
Jedini način borbe protiv vojno-političke nadmoći (ostvarene dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima) u obrani vlastitih interesa jednog (potlačenog) naroda je nacionalizam.
Dakle, jugoslavija (velikosrpstvo) je proizvodilo hrvatski nacionalizam.
Da nije bili srpske hegemonije, ne bi postojao hrvatski nacionalizam.
Ili, da je Hrvatska u jUngoslaviji bila vodilja bi li Hrvati pribjegli nacionalizmu? Ako ostvarujete sve nacionalisatičke (ili druge) ciljeve kroz hegemoniju (potpomognuti nacionalnim izdajnicima koji su npr. u Hrvatskojm Kosovu, Crnoj Gori, BiH, Makedoniji, Vojvodinim radili u korist velikosrba) imate li potrebe svoj javni istup obilježavati takozvanim nacionalizmom?

Jednako vrijedi za Europsku uniju i Hrvatsku (U svim pričama Hrvati uvijek nacionalisti a druga strana sabrana, progresivna, takorekuć humani, ...)(što je porazno za Hrvate a ne satrape koji nas opsjedaju).

Zadnji rat, Rat za nezavisnost (kojeg zovu i Domovinski rat) je bio rat za nacionalnu slobodu (koju, dakle, nismo u dovoljnoj mjeri koristili stoljećima).
Zašto je onda EU prihvatila Hrvatsku u članstvo? Većina je članica EU razvila nacionalne države i ujedno ih uništila (Francuska, Njemačka, Italija, ...).
Ako su znali da su Hrvati željni nacionalne države, zašto su (protivno volji Hrvata) prihvatili (kosoričin-josipovićev (koja g*mad)) zahtijev za članstvo, milanoviću odobrili prijem, plenkoviću progledali za euro i "schengen" ???

Hajdemo drukčije: Hrvati su za demokraciju koja ima smisla (u okvirima nacionalne države). Šire od nacionalne države Hrvati ne mogu baštiniti demokraciju jer 2 000 000 glasova ne može demokratski utjecati na odluke u tvorevini koja ima 200 000 000 glasova. Ako to nije bio dovoljan razlog za izbjegavanje članstva u EU ...? (A zahtjev je predan bez referenduma, pristupanje je izvršeno referendumom 46,51x0,6627=28,834% glasača RH, uz iznimku za taj referenduim po kojoj nije bio potrebnan natpolovični izlaz glasača, što je vrijedilo za sve prije i vrijedi za kasnije referendume)). Hegemonija.

Pristajati na tvorevinu u kojoj ste politički (to znači sveukupno) obespravljeni, pristati na beznačajnost u procesu donošenja odluka je nesvojstveno ljudskom - SLOBODNOM - biću.



Što Hrvati rade u tvorevini koja nije njeno prirodno okružje? Hrvati su uvijek bili državno i vojno organizirani.
Jedini način hrvatske obrane upućuje na nacionalizam, koji producira EU.
Ako nas puste da ih vodimo, postavimo svoje (Hrvate) dužnosnike, mi donosimo odluke s kojim se oni (ostatak eUrope) slažu (ili barem njihovi smotani političari), mi ćemo odustati od nacionalizma, a njima ćemo velikodušno (suosjećajući) prepustiti da oni budu nacionalisti (normalno, ne hrvatski).

Kuna je hrvatska valuta. Vrijedit će (kao i u svim normalnim državama) do kraja svijeta.
Europska unija je neprijateljska strana. (Od davnašnjih dana neprijateljske strane uvijek nađu prijatelje među neprijateljima, jer žele sakriti svoju pravu prirodu - razvijaju strategije hegemonije.)


Oprosti Miro (Bulju), nacionalizam nije asocijacija na tebe, ali se plejada prijatelja hrvatskih neprijatelja iskolačila na tvoje opraštanje s kunom ...

Oznake: jUngoslavija, Rat za noevisnost, hegemonija, Nacionalizam, demokracija, nacionalna država, tvorevina Eu, valuta, kuna, euro, okupator, neprijateljska strana

Draga Gospođo, ja bih vama j* mater

Tko se dosjetio i uvalio me u sustav stabilne valute, iskušane demokracije, provjerenih ljudskih (i ostalih) sloboda (ja bez svoga psa ni u pučku kuhinju ne idem), uljuđenog javnog izričaja, napredne kulture, razvijenog sporta, ... j* on sebi majku!

Europa prije i poslije svjetskih ratova nije za mene marila.
Europa nije za mene marila kad sam trebao poticajno djetinjstvo. Europa nije za mene marila kad sam trebao poticajnu mladost.
Nije za me marila ni kad sam trebao uređen život.
Nije me se sjetila u siromaštvu. Nije me se sjetila u bolesti.

Sjetila me se na kraju mog života. Nezasluženo.

Dok je djetinstvo i školski uzrast bio značajan u razvoju osobe, nije me primjećivala.
Dok je radno mjesto i privreda značila razvoj osobe i društva kojem pripadam, nije me primjećivala.

Kad su proradili roboti i automati, kad sam postao potpuno beznačajan, jer ne mogu biti kupac već samo potrošač, sjetila me se. (Nažalost.)
Pogađate zašto?

Ne podnosi, stara k*rva, nekontrolirane teritorije naseljene domorodcima, koji se prirodnim putem mogu dočepati sverazornog oružja čime će sve čime su ovladali izgubiti.
(Dok sam bio radno aktivan, nisam im bio interesantan, a sada sam kao teret u raspodjeli dobara za koje se ne moram mučiti izrazito važan??)
Naseljavanje imigrantima je proces destabilizacije određenih kultura, prije svega kulture života (katoličanstvo, kršćanstvo) koje bi im bila prepreka u ubojstvu čovječanstva.
Europsko stanovništvo izmješati neškolovanim stanovništvom i proizvesti rat nestanka.
Europa bez granicam, rUsija bez granica, Kina bez granica.
Samo Indija drži nuklearni potencija u granicama, jer ne smije biti bez granica.

Svijet je izgubio ljudskost. A oni koji su sudjelovali u koncentraciji proizvodne i vojne moći ljudskost nikada nisu ni poznavali.


Jedini način opstanka je multiplicirana nuklearna opasnost, koja bi jamčila zaustavljanje procesa uništenja kultura/civilizacija/čovječanstva kakvog danas poznajemo.
(pLenković, primjetili ste, ne ide u tom smjeru i s njim niste sposobni opstati.)

Oznake: stabilna valuta, demokracija, ljudske slobode, europa, svjetski ratovi, roboti, automati, raspodjela dobara, kultura života, svemoćno oružje, koncentracija moći, SF

Blog U glavu

Hrvatska je porobljena, okupirana.
Rat za neovisnost (u Hrvatskoj nazivan "Domovinski rat", po sTaljinovom Velikom domovinskom ratu (rus. 5;8
:0O B5
G5AB25==0O 2>9=0
) 1941-1945) nije porazio sve neprijatelje hrvatske samostalnosti.
Unutarnji (i vanjski) neprijatelji nisu poraženi. Poražena je samo aktivnost (Jna, srpske paravojske) uspostave Velike Srbije i okupacije, zaustavljena oružana agresija i djelomično zaustavljen genocid (zahvaljujući i učešću NATO pakta).

Svi akteri agresije (unutarnji, vanjski, vojni i diplomatski) su ostali neporaženi.

U sukobu - ratu Hrvatska je morala imati ciljeve. Koji su to ciljevi?

Obrana, zaustavljanje agresije, zaustavljanje genocida.
Pogrešno je računati da je Ratom za neovisnost u Hrvatskoj sve riješeno.
Promjena socijalističkih načela (školstvo, zdravstvo, mirovinski sustav, .... politički ustroj) nisu (po Ženevskim ratnim konvencijama) ratom ni u ratu promijenjena.

Osvrnuti ću se samo na politički sustav.
Demokracija nije kvazi demokracija. Demokracija je sustav koji se stalno razvija i izgrađuje.
U Hrvatskoj ne postoji demokracija.

Dakle, demokracija nije sustav u kojem izborima biramo vlast već sustav u kojem SVE odluke države donosi (izravno ili neizravno) većina njenih građana (biramo odluke).

Ustavne promjene (ne)odgovornosti izabranih volji većine su degradacija ljudskog dostojanstva.
Iskustva s raznim oblicima vlasti poučavaju potrebe stalnog nadzora i smjene kadrova na izabranim pozicijama (bilo kojeg oblika "vlasti").
Otklon, arhajsko nazivanje izabranih vlašću stvara zabune kod neopreznog stanovništva, naročito izabranih o prihvaćanju samovolje tih pojedinaca ...
Ne radi se o vlasti, već o slugama društva ...

U Hrvatskoj ne postoji snaga koja je po završetku rata uspostavljala i branila demokraciju (vlast naroda), već su sustavno "gurali narod" u kvazi demokraciju, stanje potlačenosti, porobljenosti.
A oni koji to rade su neprijatelji koje nikad (NIKAD) nismo porazili.

Iskustva Dubrovačke Republike - biranje kneza na 30 dana - nikad nismo primijenili, već nam trećerazredni kreteni i idioti razaraju i ono malo nade u normalan život.

pLenkovića treba u*opiti u čaši hladne vode

Oznake: Hrvatska, okupacija, Rat za neovisnost, unutarnji i vanjski neprijatelji, demokracija, kvati demokracija, sve odluke, vlast, sluge naroda, Dubrovačka Republika, knez

Problem Splita (i Hrvatske)

Većina stanovnika Splita bi najradije da na izborima nitko ne pobijedi. (Stoga, ne izlaze ili izlaze bez prethodno izgrađene vlastite biračke opcije).
A oni (manjina) bi upravo to, sa što manje glasova bi osvajali vlast jer tada odgovaraju (pokriće za vlastite loše namjere) samo sebi i službama koje ih instaliraju (rusi, srbi, pa čak i kolumbijci).

Demokracija nisu nakaradni izbori, već svakodnevna odgovornost za društvo i zajedničke obaveze.

Podjednak je problem cijele Hrvatske što upućuje da je Split nedvojbeno Hrvatski.
Zabunu stvara pomak cijele Hrvatske ka civilizacijskom krugu Rusije (pravoslavna civilizacija), što je ogroman gubitak za Hrvatsku, a maleni dobitak za pravoslavlje.
Pupovac (Vlah) je hrvatsrbindrughumanistpolitičarlobistagent, njemu i nama bi život bio znatno bolji da je Vlah, Hrvat ili Srbin u Hrvatskoj.

Većina Hrvata bi najradije da na izborima nitko ne pobijedi, a oni (manjina) bi sa što manje glasova osvajali vlast (ruski model).
Ali to nije demokracija. Niti život kojim bih ja htio živjeti.

Samo postojanje pLenkovića je "teško" ruganje s demokracijom, zdravim razumom i životom.

Oznake: stanovnici Splita, izbori, demokracija, manjina, civilizacijski pomak

Rekonstrukcija rusko-titoističkog samovlašća

Rekonstrukcija čega?


Onaj mamlaz, sa još mamlaza kao da smo mi mamlazi nastavlja kao mamlaz (mamlaz, mamlaza, mamlazu, mamlaza, mamlaze, mamlazom).
S kim? S čim? (na oba pitanja je odgovor s mamlazom).

Kao da jUgoslavije i rusko-srpske hegemonije nije bilo? Kao da vojne krvave diktature nije bilo? Kao da pravednog i oslobodilačkog (djelomično oslobađanje) rata nije bilo? Kao da rata za promjenu smjera i društvenog ustroja nije bilo?

Nakon Tuđmanove smrti (usudio bih se nakon silnih trovanja koje su poduzeli rusi i nagle promjene smjera države Hrvatske, posumnjati na trovanje ...) Hrvatska je preuzela već dokazano zločinački sustav proganjanja vlastitog stanovništva u korist zamišljenog panslavizma i jugoslavenstva.
Ne zaboravljamo promjenu Ustava u korist zaštićenog (iako Bog ne može zaštiti takve mamlaze) samovlašća, kao da u ovoj državi nitko nema pojma što je demokracija.

Ukinut je dvodomni parlament, pripremljen sustav za partitokraciju (koja uvijek završi diktaturom).
E, pa treba reći da su sve radili po naputku rusa.

Obezvrijedili su oslobodilački rat (Rat za neovisnost), jer od koga smo se mi to oslobađali? Od rusa i srba, od neznanja i zlobe, od zločinaca!? Nisu to oni, Oni su plemenita bića ...

Bandić je 2018. od Putina primio nekakvo (usrano) odlikovanje jer je Spomenik Domovini na Medvedgradu završno obezvrijedio (iako su Račan, Mesić, Josipović, Sanader (u njegovu mandatu su rusi dali novce za obnovu čega? spomenika ustanku u Srbu ??), Kosor, Milanović, Grabar, Plenković, opet srpsko-rusko smradče Milanović uredno zaobilazili Medvedgrad kao mjesto pijeteta stradalima u ratu za neovisnost), pa skončao kako je skončao.

Branitelje (po ruskom) naputku vodaju kao guske kroz maglu, jer su se drznuli ustati protiv tiranije. (Stopa oboljenja (trovanja u ratu), stopa suicidalnosti, obezvrjeđivanje a za kraj ministra branitelja koji je gluplji od rusko-srpskih nalogodavaca (stravično).

Rasformirati uspješne i proslavljene ratne brigade, specijalne jedinice, specijalnu policiju, uništiti vojsku, ekonomiju, sport, kulturu, zdravstvo, prosvjetu, ...
Socijalističke rak rane miliciju, službe (kos-udba), sudstvo samo su obnovili mlađim (djecom jugoslavenskih kadrova) i izvitoperili.

Obilježje tajnih službu u RH je da od osnutka prate sami sebe, jer su pripremali ostanak-povratak na jugoslavenštinu, srpstvo po ruskom nalogu. To je paradoks, da služba postoji radi sebe (jer su ostali odavno raskrstili s rusima, srbima, socijalizmom, diktaturom, neimaštinom i iseljavanjem-političkim progonima).

Ima li tko u ovoj državi reći da su od osnutka komunističke partije Hrvatske/jUgoslavije, po ruskom nalogu (umotanom u celofan svjetske proleterske revolucije) rušili hrvatsku naciju, katoličku crkvu, stvarali preduvjete za progone, umorstva (masovna) i rastakanje hrvatstva?
Ima li tko prozvati austrijance zbog nečasnih radnji oko memoriranja pokolja na Bleiburškom polju (jer su proruski austrijski malazi pokrenuli to pitanje)? Sada kad se Putin javno prokazuje kao nalogodavac odavno zacrtane ruske politike nasilja i krvoprolića?


Nasrtaji na Za dom Spremni! i HOS je ruski nalog (poticanja obnavljanja parizanskih mitova i uljepšavanja, sa svrhom) koji su i milanovićeve i plenkovićeve vlade žurno provodile.



Sada, kad je Putin javno obznanio svoje (kretenske) naume, vrijeme je za kastraciju putinovskih političara, uništenje diktatorske jezgre (tajne službe).
(U Hrvatskoj nitko nikad nije spreman i na vrijeme ne reagira.)


Ima li tko prozvati pLenkovića za proputinovsku politiku ugnjetavanja vlastiog naroda (bez zakonske osnove, samo na temelju bezobrazluka kojim je pozamašno nadaren)?
Sve što radi je politika ruskog satrapa ...
Tko s francuzima (trećerazredna sila koja po africi lovi krivolovce na slonove) pravi vojne saveze (onaj tko rasipa narodnu imovinu kako bi narod bio siromašan i nezaštićen, pa će upasti u nove tvorevine (rusko-srpske) kako je upao 1918. i 1945. ?)?


Ima li tko jezičinu u ovoj državi pa malazima reći: MAMLAŠČINE, odjbite! Ko jbe ruse i pUtina!

Tito je 71. u Karađorđevu rekao da ga je zvao Brežnjev i rekao da će vojno intervenurati ako on (tito) ne sredi stanje. Prigovorio mu je da samo komunisti/jugoslaveni mogu tražiti društvene promjenem ali da su mu se nekomunisti (nazvao ih je nacionalisti) uvukli i vode društvene promjene.
Taj izbor između proruskih jugoslavena i komunističkih anacionalista je i danas u Hrvatskoj. Postoji samo jedna (ruska, putinovska) strana.

Pa se pitam treba li kome rekonstruirati glavu i majku četničku kako bi shvatio da nas rusi i jugoslavija ne zanimaju …???


Ako sada ne shvaćate da je lustracija nepotrebna, ali uspostava demokracije i otklon od diktatura neophodan, onda ste za Q.



noć golih guzica (srb. himna rukomet bih srbija)

Oznake: rekonstrukcija, mamlaz, B. Klaić. Spomenikm Domovini, Medvedgrad, obilježje tajnih službi, Bleiburg, Austrija, rusija, proputinovska politika, ugnjetavanje vlastitog naroda, demokracija

Pitanje je zašto je ratovala Hrvatska, a ne protiv koga je ratovala Hrvatska

Hrvatska je ratovala mnoge ratove, a zadnji rat je pobijedila vanjskog okupatora, ali nije unutarnjeg.

Zašto Hrvatska nije pobijedila unutarnje neprijatelje?


Rat, suludom (kurvanjsko-šovinističkom poluprimitivnom rusko-srpskom ustrajnom debilnom) propagandom pretvoren u rat protiv nekoga a ne rat s razlozima (nije važno protiv koga ratujete već zašto ratujete), niste dobili ako niste ostvarili razloge ratovanja.

Hrvatska je u nametnutom ratu, pravednim ratom uspjela zaustaviti agresiju, etničko čišćenje i trajnu okupaciju vlastitog teritorija (dio razloga rata), ali i zbog uvođenja demokracije, ostvarivanja nacionalnog i državnog suvereniteta, ekonomskog probitka i sveukupnog napretka stanovništva otklonom od socijalizma, proruske politike zaogrnute takozvanom nesvrstanošću, nedemokratičnog i militantnog društva, netržišne privrede, društva rastočenog teorijama o modernom i pravednom marksističkom društvu, partijsko-policijskog uređenja, rušenju tradicijskih (kulturnih i civilizacijskih dosega) vrijednosti, pretakanja državnih i etničkih granica, unijaćenja i asimilacije, susprezanja nacionalnih promicanja, ...

Dakle, ako su srbi okupatori, partijaši i udbaši, faktor nametanja socijalizma, proruske politike, umanjenja suvereniteta, onda rat protiv takvog ponašanja nije rat protiv srba već protiv zla.
Udbaško-orjunaške snage nameću poimanje rata za slobodu i neovisnost Hrvatske u rat proti srba, i po onom koliko smo ciljeva rata postigli - uspijevaju.
Niti smo demokratični (p*enkoviću treba odrubiti *lavu), niti smo nemarksisti, niti smo suvereni, niti smo nacionalni, niti napredujemo, živimo u siromaštvu.

Sljedeći rat moramo povesti protiv sebe samih.

Za dom spremni.

Hrvatska nema ni katoličkih ni hrvatskih političara

pLenković i miLanović se svađaju, iako su isti okot


Hrvatska je pripadala zapadnom civilizacijskom krugu. Mala zemlja, mali ljudi.
Granica civilizacija koja je hrvatska stvarnost, izložena prodorima drugih civilizacija svrstala je Hrvatsku u slabije zemlje tog civilizacijskoga kruga.

Odabir (??, kakav odabir) hrvatskog lutanja po južnoslavenskom panslavizmu, monarhističko-komunističkoj nesvrstanosti je naivno i zlokobno osvećivanje zapadnoj civilizaciji (odbijanje pripadanja vlastitoj civilizaciji) kao da su ostali koji pripadaju toj civilizaciji krivi za više stoljetne ratove s turcima i našu zaostalost.

Koliko smo zaostali?
Urotnička manjina je odlučila povesti narod u avanturu negiranja pripadanja vlastitoj civilizaciji.
Negiranje religijskog karaktera (pola hrvatskih biskupa su rigidni komunisti), nacionalnog karaktera (iako su multi-kulti društva nastala na premisi podjele rada u kojoj slabije plaćena radna snaga dolazi iz drugih civilizacija ili kultura s ciljem apsorpcije posebno nadarenih (Tesla, Einstein, ... ) bez kojih industrijska društva ne bi u kontinuitetu rasla i jačala) dovela je do stanja u kojem se Hrvatska nalazi.
Nesrazmjerno (mnogo) troši na obrazovanje, s ciljem selekcioniranja kvalitetnih i nadarenih koji (za ta društva besplatno) završe u visoko (industrijski) razvijenim društvima, bez posebne koristi za Hrvatsku.

Takvo oružje je potpomoglo i/ili potpomognuto aspiracijama (poslije turaka) rusko-pravoslavne agresivno-osvajačke politike/strategije koja srpstvo-pravoslavlje koriste kao instrument te politike. Ne jedini.

Bitan instrument takve strategije je potpuno ovladavanje političkim prostorom (bile diktature, autokracije ili kvazidemokracije). Proklamiranjem (ustavna kategorija) demokracije, ruska kamarila koristi kvazidemokraciju (koja s demokracijom nema dodirnih točaka) za porobljavanje i osvajanje Hrvatske.

U titovo doba, zadaća diktature (proletarijata) (titove despocije i autokracije) je bila ukinuti religijsku vezanost za zapadnu civilizaciju (stradanje Stepinca), gospodarsku vezanost za zapadna industrijska društva (zatvorene granice, visoke carine, gospodarska vezanost za nesvrstane vojne diktature (ilegalni izvoz oružja), zabrana političkih stranaka koje bi zagovarale demokršćanske ili prozapadne političke svjetonazore, ...

Postojanje političara (ili bolje rečeno imenovanje idiota političkim vođama) ruskih svjetonazora dovelo je do nemogućnosti uspostave demokratskoga društva.
Čvrsti zagrljaj idiota koji nas je obujmio ne dopušta povratak Hrvatske korijenima i vlastitoj civilizaciji.

Hrvatska ne izborima ne bira demokratski jer su kandidati (i vladajući i oporba) politički idioti koji s Hrvatskom nemaju blage veze. Nisu politički Hrvati, nisu katolici, nisu demokratični.

Hrvatsku nema tko braniti.

Hrvatskoj su velike ljude oteli, pobili ili izgurali na margine.

(pLenković i miLanović se svađaju, iako su isti okot, kako bi skrenuli pozornost s mamićevih prokazivanja, a koje on iznosi u vlastitu obranu.)(To je u Hrvatskoj moguće jer su Hrvati mediokriteti, pa medijski eksponirani (idioti) imaju veću važnost od stvarnih događaja.)

Oznake: pripadnost civilizaciji, ratovi, granica, rusko-pravoslavna strategija, idioti, diktature, demokracija, političari, imenovanje idiota, veliki ljudi

Hrvatska u raljama budaletina, pRostaci

To što u Hrvatskoj uspijeva manjini nije demokracija.

To što svi traže izbornu potporu odražava stanje političkih kandidata koji nisu zastupnici narodnih htijenja već interesnih skupina (partija) koje sustavno izigravaju demokraciju (i time podliježu najtežim kaznama, jer je demokracija temeljno načelo RH).

To što Ustav RH proglašava demokraciju temeljem u Članku 1., a u Članku 2. daje mogućnost Saboru samostalno, bez odgovornosti, donositi nedemokratske odluke stvar je (vidi Q) tog Sabora koji je izglasao takav Ustav. Normalno, taj članak je neustavan i nevažeći (dovedete li mene na vlast sve koji su se okoristili narodnom imovinom, izigrali povjerenje ili na drugi način naudili narodu po kratkom ću postupku #*!"*/ ).

Dakle, tražiti glasove naroda za izbore, umjesto da kao narodni izaslanici idu na izbore s već poznatim brojem glasova osoba kojima odgovaraju je PROSTAKLUK.

Idite u * materinu, vi glasovi partija i službe koje vas drže.

Povijest (Dubrovnika) nas uči što vlast radi s kretenima. Pametni se ne izlažu takvim iskušenjima.
Ako je Dubrovnik u vrijeme procvata birao kneza na 30 dana koje će nam * materine doživotni predsjednici, vječni političari?!


Hrvatska mora reformirati sva tri stupa vlasti.
Sve sadašnje suce razjuriti i razvlastiti, Sabor vratiti kao Državni u dvodomno stanje uz obavezu suglasnosti naroda za sve zakone i odluke koje donose, Vladu RH obavezati na poslušnost brzim narodnim referendumima kojima narod može opozvati Vladu.
Treba uvesti učinkovit i brzi opoziv svih u sva tri stupa vlasti kako bi demokraciji dali šansu.

Napomena.
Svojedobno je sovjetska-kominternovska instrukcija titovoj čergi naglašavala potrebu potpune kontrole vlasti uspostavom zavaravajućeg političkog nadmetanja tako da su svi akteri prorusko-prokomunistički.
Tako sada imamo pola biskupa koji su titoisti-rigidni boljševici (jer bi za tituli i privilegij prodali dušu vragu).
Danas se u Hrvatskoj za vlast nadmeću samo takvi.

Nijednog političkog kandidata, dužnosnika nije predložio narod nego su samoproglašeni ili partijski kadrovi.
Ako u Hrvatskoj ne postoji politička stranka koja prije izbora ima podršku tijela koje zastupa, onda sve partije koje glasuju same za sebe (pa nam s 3 srba, 2 srba i 17% prodaju "demokratiju") onda treba uvesti diktaturu i sve takve političke subjekte likvidirati.

Hrvatsku nema tko braniti.

Oznake: demokracija, mo, izborna potpora, prostakluk, Ustav RH., narod, partija, povijest Dubrovnika, knez, opoziv, zastupstvo, Državni dvodomni sabor, reforma sva tri stupa vlasti, volja naroda

Tko je tko u familiji Bandić

Grad Zagreb je samostalna jedinica lokalne samouprave s godišnjim proračunom skoro 12 milijardi kuna.

To je po iznosu drugi proračun u RH. Državni proračun je oko 150 milijardi kuna.

Obaveze (rashodi) grada Zagreba i RH nisu iste.

Profesionalni partijsko-udbaški rusko-srpski četničko-jugoslavenski kadrovi ciljaju zavladati sredstvima (pa makar imali neograničene rashode).

U srednjem vijeku cilj je bio zavladati resursima koji osiguravaju vojnu premoć (kombinacija ruda metala, hrane, šuma, životinja, obrambenih položaja, ...).

U modernom svijetu se sve pojednostavilo. Morate zavladati novcima.

Bandić je uime (Isusovo) osvojio Zagreb i sredstvima proračuna financirao ostanak Mesića, dolazak jOsipovića, dolazak miLanovića, ...
Zagrebački proračun je kontrolirao sdp-udba-kos-rusi-srbi-domaći kreteni, a hdz državni proračun ...
Zamisao o dvostranačju kao osnovi "demokracije" je podrazumijevalo finaciranje dvopartijske (jednojajčane) nemani.

Zagreb je više nego prepolovio proizvodnju i višestruko povećao trgovinu, što znači kako smo preko potkradanja zagrebačkog proračuna svi sudjelovali u zloćudnom oživljavanju jugoslavenske (rusko-srpske-četničko-orjunaške) nakaze.
Bojazan kako će nakon Bandićeve smrti lijevi zavladati Zagrebom je bespredmetna, jer oni vladaju Zagrebom od završetka rata za neovisnost.
Sada su preko pLenkovića zavladali i ostatkom Hrvatske. Demokracija je goli Q.

Bandić je samo prizma prelamanja zraka svjetlosti u RH, i odvajanja esencije od stvarnih vlasnika.
Osoba koja je preusmjeravala namjenske novce u potpuno nenamjenske svrhe - uskrisavanje jugoslavije (sveslavenstva i jugoslavenstva) (rusko-srpske komplote) iako smo platili skupu cijenu zablude ulaska u jugoslavije, zatim skupu cijenu izlazaka iz jugoslavija, pa nam je baš trebala osovina tuđman-sdpskh-pLenković kako bi programiranom pljačkom iznova pokušali s jugoslavijom (po svaku cijenu).

Bandić je na kraju nezamjenjiv, ako smo išta naučili iz laži hdz-a, a oni ako su išta naučili iz laži kralja-maršala neće/mo ni pokušati iznova s jugoslavijom-panslavenstvom.

Novi gradonačelnik Zagreba će biti gluplji od Bandića (kako je to skoro nemoguće, vjerovat ćete kako je izrazito talentiran i poseban). I neće se prezivati Bandić.
Vi ste u u toj obitelji izvor svih zala i predmet svih zala. Jer ne kontrolirate ništa. Sve iz vas proizlazi i vama se vraća. Na nakaradan način.

Financiranje politike iz proračuna, legalnim ili ilegalnim putem je krivi način financiranja i vođenja politike.

Oznake: grad zagreb, godišnji proračun, resursi, novac, finaciranje iz proračuna, jugoslavenstvo, sveslavenstvo, demokracija, prizma, novi gradonačelnik

Legalizirajmo oružje

Legalizirajmo oružje, to je jedini način kako postići podjednaku važnost svakog biračkoga glasa.



Demokracija nema alternativu. A ova prdi-ludi koalicija s polukretenima i debilčićima koja se sakriva iza državnog monopola na uporabu oružja neumitno vodi građanskom ratu.

Oznake: legalizacija oružja, jednakost biračlpg glasa, demokracija, državni monopol na uporabu oružja

Teška mora hrvatske buduće sadašnjosti koja je prošla

Hrvatska se muči.
Nije sposobna riješiti niti jedan vlastiti problem. Kad pomisliš da je iscrpljen i zadnji novčić koji stvara razdore i smutnju, kad pomisliš da su iscrpljene zadnje zalihe kruha za koji smo se spremni potući ... iz vedra neba (dubine zemljine kore) grune potres koji napravi štete stotinjak milijardi kuna. I iznova rat za prevlast nad obnovom (iz džepova sitnog puka, koji zbog sirotinjstva ima rasparane džepove ili ih nema).

Eto, Milanovića.
Nema on pojma kako hDz guli. Okušao se kao amater u Gunji. Sruši nasip, poplavi i obnavljaj s državnim (državotvornim) novcima.

Ta potpuna nebriga za porezne novce nije bezazlena. Zašto ih nazivam državotvornim novcima?
U stanju u kojem je mlada hrvatska država (mlađa od NDH, još mlađa od Kraljevine svih Hrvata, Slavonaca i Dalmatinaca), porez se prikuplja za izgradnju (mlade) države.
Ako te novce potrošite na nešto drugo, ugrožavate državnost.
Ti su novci državotvorni.

Eto, gospodo: nitko nije Za Dom spreman.
Da je itko spreman, ne bi orjunaško-srpski partizansko-četnički kadrovi upravljali državotvornim novcima.

A Za dom spremni nije stari hrvatski pozdrav, već staro-latinski (Ciceronov) vapaj za republikom (Pro patria parati)(u jednini Pro patria paratus)(De Officiis, Marcusa Tulliusa Cicerona iz 44. godine prije Krista ) koje od tog doba svi republikanci svijeta drže osnovnim geslom i vrednotom.

Želja hrvatskog naroda jest bila republika, jer su tada svi gasili monarhije, diktature, autoktracije, ... Demokratsku republiku.
Mi republike ni danas nemamo.

Ako po definiciji u demokraciji cio narod ostvaruje suverenitet, a to u Hrvatskoj nije slučaj (adz/sdp kopilad kad su na vlasti makoliko malo imali glasova drže se kao svemoćni vladari), onda jedan njegov dio ostvaruje suverenitet i taj dio naroda je aristokracija.
Normalno, ni pLenkovića, ni miLanovića, niti krvavi državni represivni doušničko aparat te definicije ne zanimaju: njih nije briga što su aristokracija do građanskog rata.
Zalutao sam u mislima ...


Ustaško-komunistička suradnja je iznjedrila složnost po pitanju naravi Kraljevine Jugoslavije.

Kraljevinu treba srušiti (ustaše: +, komunisti: +).

Treba stvoriti republiku (ustaše: -+, komunisti: +-).
(Ustaše su mislili diktaturom stvoriti hrvatsku republiku, komunisti nisu mislili ali su obećali republiku, mada su uveli totalitarizam).

Hrvati su samosvojan narod (ustaše: +, komunisti: +-).
(Ustaše su se nadali nastavku razvoja na povijesnim osnovama, komunisti su stvarali nove hrvate koji pričaju i misle hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski (mislili su kako će se vremenom ta dva naroda izmiješati i postati jedan (govnarski) narod, svejedno su se grčevito borili protiv srpsko bugarskog stapanja u jedan narod).

Promjene u Kraljevini Jugoslaviji se mogu ostvariti samo oružanim putem. (ustaše: +, komunisti: +)

Promjene nije moguće samostalno ostvariti. (ustaše: +, komunisti: +)
Ustaše malobrojne, komunisti malobrojni.

Kraljevina Jugoslavija je velikosrpski projekt. (ustaše: +, komunisti: +)

Nadolazeći svjetski sukob će ponuditi prigodu za rušenje velikosrpske kraljevine. (ustaše: +, komunisti: +)

Rušenje velikosrpske kraljevine će pomoći vanjske sile. (ustaše: +, komunisti: +)
Ustaše su odbijeni u Londonu, Parizu, Washingtonu, Berlinu, ali ne i Moskvi; komunisti su usko surađivali s Berlinom, Londonom, Washingtonom.



Komunisti (orjunaši, jugoslaveni) su začetnici, teoretičari i glavni izvršitelji svih zločina na ovim prostorima.

Današnji prijepor o ustaško-komunističkoj naravi Hrvatske s orjunaške strane vode trećerazredne bezlične face, bolesnici i muzički nenadareni šepavi gubavci. S ustaške strane nitko ne sudjeluje (i komunisti i ustaše su bili malobrojni, konspirativni i nitko ne zna pravu narav tih pokreta), pa orjunaši (koji sebi pripisuju nadnaravna i humana svojstva) s vremena na vrijeme raspravu potaknu simulirajući ustaštvo. Milanović je u tom igrokazu glupan.

Politička podudarnost i sloga hrvatskih nacionalista (ustaše) i hrvatskih internacionalista (komunisti)(koji su tako lakše potpali pod ideju stapanja dva naroda u jedan, a to je uzrok svih ratova na ovim prostorima u zadnjih sto godina) je dovela do uske suradnje ustaša i komunista u stvaranju moderne (s*ebane) Hrvatske, koja niti teritorijem, niti jezikom, niti sastavom stanovništva (mislim na osobine stanovništva koje pridonose kvalitetnijem životu tog stanovništva i opstojnosti države u kojoj žive) ne nalikuje na Hrvatsku.

Hrvatska je izmučena, tajnim koalicijama iskomadana.
Nema snage obračunati s prošlošću (normalno da smo Za dom spremni)(nismo za Kralja i Otadžbinu)(niti se drugu Titu kunemo), jer se nemamo snage obračunati sa sadašnjom krvopijskom četničko-vlaškom malobrojnom klikom na vlasti i oko vlasti.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: Hrvatska, za dom spremni, republika, Ciceron, demokracija, aristokracija, ustaše, komunisti, ustaško-komunistička suradnja, Kraljevina Jugoslavija, gubavci

Virus i nevirus

Svijet je postupio po nalogu (savjesti?) WHO i proglasio pandemiju (pan-sve) zbog pojave Corona virusa.

Virus je postojao i prije, ali inačica zbog koje je proglašena pandemija je SARS-CoV-2.





Svijet je bio normalan do pojave SARS-CoV-2.
Kako se virus ne može širiti sam od sebe, već mora "okupirati" domaćina (ljudsko biće), izolacijom zaraženih bi se prekinula pandemija.

Uostalom povijest medicine govori kako su sve bolesti uzrokovane biološkim uzročnicima uglavnom suzbijene.

Uzroci smrti (statistika) ovise o visini prihoda
Bogatija društva umiru od krvožilnih problema (preko 50%), malignih oboljenja, ...
Kako su neka društva dosegla razinu smrtnosti od drugih uzroka a ne bioloških? Sustavno, naukom, stilom života.
Gdje su sada zakazali?

Jednostavno, umjesto "sav narod" (republika, demokracija) dobili su specijalni ( i biološki) rat pandemiju (širenje infekcijske bolesti globalnih razmjera - iako smo naveli kako je visina prihoda mjerilo sposobnosti društva savladati biološke agense). Nejednako se pandemija širi, ali službeni izvještaji govore o skoro ujednačenom rasprostiranju. (Svi obrazovaniji su svjesni kako je to nemoguće, ne umiremo od istih bolesti jer se različito odnosimo prema životu.)

Organiziranost, znanje i sredstva uvjetuju različitu sposobnost odupiranju globalnom širenju takvoj vrsti bolesti. Društva koja nemaju lijeka protiv zarazne bolesti imaju organizacijsku sposobnost izolirati zaražene, stvoriti zdravstvene koridore i zaustaviti epidemiju (samim tim i pandemiju).

Sa SARS-CoV-2 tp nije slučaj. Umjesto mjera protiv održavanja i umnožavanja virusa, odabrana je strategija suživota s virusom (razvoj cjepiva).
Zapravo, umjesto potpunog čišćenja sustava od uzročnika kao kod svih smrtonosnih bolesti uzrokovanih biološkim činiteljima, odabran je model primitivne Svjetske zdravstvene organizacije (koji nigdje ne daje rezultate)(jer su model razvile osobe koje nemaju spoznaje o istinskom rješenju problema). Znači WHO je nakrcana političkim neznalicama, karijeristima.

Umjesto dokazanih modela (znanstvenici dobivaju Nobelove nagrade za doprinose razumijevanju i iskorjenjivanju bolesti), neka politikantska liga izjednačuje cijeli svijet. Nema nobelovaca među ovim. Zapanjuje zašto su razvijeni (mozgom) pristali na takvu igru. Pa oni su se stopama smrtnosti i uzrocima dokazali u borbi protiv bioloških čimbenika.


Dakle, umjesto demokracije (vlast naroda) dobili smo pandemiju (sav narod).
I zaobilazeći metode i spoznaje u borbi protiv bioloških uzroka, proglasili izvanredno stanje u kojem oni (iako nestručni i nesposobni) dobivaju svu vlast. Jer je svijet ugrožen ("strefit" će me moždani udar pa ćete reći da je zbog korone ...).

Umjesto iskorjenjivanja uzročnika (kao što je iskorijenjena kuga, lepra,...) i povratka na normalan život (koliko je vremena i sredstava utrošeno, već smo odavno morali živjeti uobičajenim životom), ponašamo se kao da nitko nema spoznaju kako se društvo brani od masovne infekcije - uklanjanjem uzroka a ne administrativnim progonom pogođenih.

ps
USA je pretrpjela odliv tehnologija i kapitala, porast nezaposlenosti (mjere zaustavljanja klimatskih promjena). Krupni kapital je preselio u nerazvijenije države (koje su međunarodnim sporazumima manje ograničene u zaštiti klime i okoliša). Pogođenost USA pandemijom, iz gore navedenog, ne proizlazi iz nesposobnosti organizirati zaustavljanje širenja i potpuno iskorijeniti virus, ne proizlazi iz možebitnog biološkog napada koji je provela/provodi Kina (s mogućim drugim suučesnicima), već isključivo zbog unutarnjih faktora (izdaja). Dijelovi državnog aparata sudjeluju u onemogućavanju uspješnog suzbijanja virusa, jer je krupni kapital previše uložio sredstava u proizvodnju izvan USA (Kina).
Taj košmar nedemokratičnosti, nestručnosti i nedobronamjernosti stvorio je monopolno administrativno upravljanje krizom, jer bi samo budale tako vodile zdravstvenu krizu koja nas nije morala ni interesirati.
Sad znate zašto je 25 000 vojnika na inauguraciji.

Oznake: virus, biološki uzročnici, #koronavirus, pandemija, infekcija, demokracija, republika, statistika, uzroci smerti, who, Nobelova nagrada, usa, monopolno administrativno upravljanje krizom, krupni kapital, Klimatske promjene

Tko u Americi stvara kaos?

USA je utemeljena (konstituirana) kao savezna država (federacija) na demokratskim osnovama.

U USA je Ustav predvidio ambicioznosti pojedinaca koji će zauzimati različite državne položaje koji su stvoreni zbog ravnoteže koja onemogućava ukidanje i nefunkcionalnost demokracije.
Svojedobna (1990-ih) državna postava (zastupnici koji su zauzimali mjesta u Kongresu) bitno je narušila funkcioniranje demokracije (predvodnik Newt Gingrich), koja je zastupanjem financiranja političara i stranaka dovele do hijerarhijske raspodjele političke moći unutar stranaka, a samim time do poremećaja ravnoteže moći neophodne za postojanje demokracije.



Sposobnost USA oporaviti se od "rušenja demokratskih normi" (blaga kvalifikacija)(riječ je o potpuno nedemokratskom sustavu, koji po definiciji demokracije ne može biti okarakteriziran demokratskim) ovisi o sposobnosti birača "zaobići" stranačke poslušnike (onako kako su nedemokratske snage zaobišle demokratska načela) u biranju senatora i zastupnika Kongresa.

Zbog tog jedinog puta povratka demokracije u USA, podjela glasača (stvarnih nositelja vlasti) je imperativ i Demokratske i Republikanske stranke.



Dakle, Amerika prolazi kontrolirani kaos kako se birači ne bi objedinili i ukinuli elitističke pripadnike "duboke države" (pojam duboke države ima zadatak odvesti birače od spoznaje o nedemokratičnosti i preusmjeravanje njihove političke borbe na korupciju umjesto demokratizaciju; kao da bi bez "duboke države" bili demokratični i bolji).

Sustavno (korak po korak) moraju slamati američku snagu za uspostavu i obranu demokracije, kako bi zadržali sustav koji be odgovara nikome do političkoj eliti.

Hrvatska je mala, u Hrvatskoj je g*vnar pLenković još manji. Ako se koristimo definicijom demokracije, pLenković (po njegovu karakteru i sposobnostima) nije vrijedan hrvatske kune (a kamo li mjesta premijera).
Niti jedan njegov postupak nije demokratski (zbog toga će odgovarati za najteža krivična djela ometanja demokracije, jer to radi neprekidno).

Hrvatska je slom socijalizma-komunističkog terora dočekala s nametnutom agresijom, dakle vremenskim razdobljem u kojem je po ženevskim ratnim konvencijama zabranjeno provoditi revolucije i bitne promjene sustava, zbog teškoća koje rat nameće.
Zbog tog se Hrvatska i Hrvati nisu obračunali s genocidno-sadističkim jugoslavenstvom, zločinačko-genocidnim komunizmom, totalitarizmom i diktaturama antihrvatskih okupacijskih i petokolonaških struktura.

Rat za Hrvatsku (slobodnu, demokratsku) dostojnu življenja tek treba početi.
Na primjerima USA i Hrvatske je razvidno kako je najjače oružje zločinaca razjedinjenost glasača i vrijeme (koje vještim, iako naivnim, manevrima kupuju).

Odgovor je jasan: glasači moraju biti objedinjeni kako bi vlast pripala njima, I to moraju uraditi odmah.

ps
Isus je došao bez cjepiva, liječiti naše duše. S ljubavlju koju nam je podijelio život nam je potpuniji. Ne dozvolimo da nam uskrate tu ljubav s kojom živimo.

Oznake: usa, demokracija, konstitucija, pluralizam, ravnoteža političke moći. demokratske norme, podjela glasača, imperativ, kontrolirani kaos, slom socijalizma-komunističkog terora, Ženevske konvencije, rat za demokraciju, vrijeme, objedinjenost glasača

Novogodišnja čestitka: Zašto osnivaju stožere (kad mi sami moramo sa stožerom ili bez stožera, platiti sve)?

Novogodišnja čestitka nije zakašnjela (jer se ne odnosi na proteklu Novu godinu, nego na sve naredne Nove godine)


Državna navika uspostave svekolike i potpune kontrole (ropstvo, kmetstvo, ...) propašću robovlasničkog i feudalnog društva pronašlo je (privremeno) spasonosnu formulu propagiranjem novog (pravednog) društva.
(Dočim vam netko propovijeda pravedno društvo, a ne realno sa svojim nesavršenostima, zloban je i laže vas. Propovijeda utopiju ("nepostojeće mjesto").

Zapravo, nakon feudalizma, Hrvatska (pripremana za porobljavanje) nije razvojno preuzela kapitalizam-demokraciju nego je kroz nekoliko kratkih etapa (od ukidanja kmetstva 1848.g koju je proglasio ban J. Jelačić do potpunog promašaja s komunističko-sovjetskim titovom totalitarizmom) završila u sociološko-gospodarsko-demografsko-političkom sunovratu.

Rat za neovisnost (od sovjetsko-socijalističkih struktura proglašen Domovinskim ratom, zapadni povjesničari ga nazivaju Hrvatski rat za neovisnost) je bio složeni rat.
Nedvojbeno je uzrokovan JNA-srpskom agresijom. Bio je pravedan rat, oslobodilački i obrambeni rat.


Kako je dokumentima UN obrambeni rat dozvoljen, ženevskim konvencija nije dozvoljeno provoditi revoluciju (u smislu oružanih promjena, ali i u smislu naglih promjena društvenog uređenja), Hrvatska nije sustavno u tom razdoblju mijenjala politički-gospodarski sustav.

Hrvatska nije provodila mjere protiv jugoslavena, komunista, militantnih ateista (koji su svi odreda u jugoslavijama bili nekarakterni materijalisti, sadisti, masovne ubojice, ...).

Kadar koji je provodio strahovladu , s ikonografijom partizanštine-jugoslavenstva-socijalizma-militante (protivno povelji UN-a) nesvrstanosti, depopulacije i promjene demografske strukture, promjene vlasništva (socijalizam) ... a protiv čega smo poslije završetka nametnutog rata morali povesti odlučujuću bitku, preuzeo je poluge vlasti i nastavio s (dokazano neuspješnim) socijalizmom osiromašenja puka i potpune ovisnosti o centralnoj distribuciji sredstava neophodnih za preživljavanje.
Zbog tog vam je zagrebački bazen demografski narastao na preko 1 200 000 stanovnika. (Jer imaju dojam da centralizirana raspodjela više raspoređuje u Zagrebu nego drugdje.)

Stožeriranje Hrvatske je nastavak istih kadrova istom politikom produžavati socijalizam (podruštvljavanje sredstava i centralno upravljanje tim sredstvima).
U Kraljevini Jugoslaviji konverzijom valuta (kruna-dinar) Hrvatska je popljačkana, a hrvatskim novcima je pravoslavna crkva kupovala po Hrvatskoj (zemljišta i ljude), kralj političku podršku; u titovoj Jugoslaviji konverzijom valuta (kuna-dinar) moglo se promjeniti iznos samo dvije prosječne mjesečne ondašnje plaće u kunama (ostalo je bili ratno profiterstvo), ostatak (potrebne monete) dinara su u Beogradu naštampali i tim naštampanim novcima kupovali za srpske vojne (četničko-partizansko-četničke) kadrove hrvatske zemlje i naseljavali ih kao militantne faktore.
Jugoslavijui i socijalizam su nametali militantno (pa ih je najbrže poraziti militantno, dvije su jugoslavije u ratovima trajale samo 19 dana).

Ta stoljetna praksa je produžena stožeriranje, podruštvljavanjem sredstava i kupovinom teritorija za naseljavanja (izbjeglih srba, sirijaca, afganistanaca, ovih-onih).
Treba im i zamjena valuta (promjena valute s*ebe i pametnog).
PROTIV UVOĐENJA EURA!

Sto godina ovaj narod nije dekodirao program otimanja i progona. Sto godina iznova svaku nepogodu čeka golog Q.
Sto godina nije napravio cjepivo protiv sadističkih idiota.
Cijepi stožer, cijepi takvu Vladu, cijepi ministre, cijepi guvernera narodne banke.

Ne možeš svaku nevolju dočekivati gol, bos, gladan, bolestan, na koljenima.
Gradi, stvaraj, živi i akumuliraj.
Stvaraj pričuvu - ne daj pljačku.

Nema volontera (ma gdje bili), nema stožera. Morate prije nevolje dovoljno zaraditi i nevolju vlastitom ušteđevinom preživjeti.
Ja vam ne mogu poželjeti bolje za Novu Godinu od realnih pretpostavki o životu u kojem se uvijek nešto okrene naopako, i toga ako vam se dogodi zlo da ste pripravni i materijalno sposobni preživjeti nevolju.

Samo se bogata društva mogu bogatiti, siromašna se uvijek vraćaju siromaštvu.

Stožer protiv siromaštva ne dijeli novce i traži slobodu, već dijeli savjete i pušta vas slobodno ostvarivati vlastite snove.

Da ste mi debeli (i bogati).

Bog i Hrvati, Hrvatska za sva vremena, Hrvatska dostojna življenja

ovo je priroda napravila

Oznake: stožeri, potpuna kontrola, Ropstvo, kmetstvo, demokracija, kapitalizam, Rat za neovisnost, JNA-srpska agresija, pravedni i oslobodilački rat, povelja UNa, Ženevske konvencije, revolucija, jugoslaveni, socijalisti, materijalisti, sadisti, masovne ubojice, društvene promjene poslije rata, stožer protiv siromaštva

Što je meni (danas) Tuđman?

Hrvatska je nastala na temelju narodnog prava koji je posljedica i povijesnog prava.
Treba uzeti u razmatranje današnje međunarodno pravo koje bi bitno razjasnilo međunarodno priznanje Hrvatske.

Dakle, kad bi pristali na jednu osobu kao tvoritelja (ovakve) Hrvatske negirali bi današnje međunarodno pravo (i vratili se u prošlost, kad su vlastodršci bili subjekti međunarodnog prava), priznali bi nedemokratsku narav države, negirali važnost stanovništva u stvaranju države, negirali bi značenje stanovništva u formiranju oblika vlasti, negirali bi značenje stanovništva u obrani vlasti i države. Negirali bi i agresiju koju su okupatorska JNA i agresorska srpska vojska izvršili na Hrvatsku.

Njihovo stalno isticanje jedne osobe je obrazac negiranja naroda i njegove prave uloge. Narod postoji, radi sebe formira državu i vlast (u toj državi i takvoj vlasti za njih nema mjesta ... što vrijedi za sve pLenkovićeve klošare).
Nakon prijevarne i zločinačke otmice države i porobljavanja naroda 1945. iznova su iza obrambenog rata 1991.-1995. isti narod porobili.

Kad te detalje izdvojimo iz biografije F. Tuđmana, tek na temelju dokumenata, zapisa i svjedočenja možemo otkriti ulogu F. Tuđmana u povijesnom redoslijedu koji nas je doveo do oslobađanja od one okupacije (u granicama koje danas postoje).

Retorika i ponašanje ukazuje na zločinačku narav vlasti, koje se tek moramo osloboditi.

Hrvatska za sva vremena. Za slobodnu Hrvatsku. Za Hrvatsku dostojnu življenja!

Oznake: Hrvatska, međunarodno pravo, subjekti međunarodnog prava, teritorij, stanovništvo, vlast, retorika, demokracija, agresija, okupacija, sloboda

Slavimo za 14 godina stotu godišnjicu prvog cestovnog mosta preko Save Beograd-Zemun, slavimo skoro, za 15 godina, stotu obljetnicu prvog mosta preko Dunava Beograd-Pančevo; Koji Q piše u Ustavu?

Koji Q piše u Ustavu?


U Ustavu RH piše ono što bi htjeli oni koji tvore državu i smatraju je svojom voljom svojim dobrom.
Preambula Ustava nema pravnu važnost, te je pozivanje na preambulu pravno nekorisno.
U preambuli se spominje odluka zaVnoha nasuprot proglašenju NDH (dakle, i ZAVNOH i NDH), ali se spominju i kneževine, kraljevine, Unije, o Banovini, o nepriznavanju jUgoslavije (pa tako i te antifašističko-fašističke, titove)).

U Ustavu RH piše da je RH (teritorijalno nije definirana) demokratska, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu.
Zašto onda ne raspišu referendum je li Hrvatska ustaška, republikanska, nacistička, prosrpska, diktatorska, polikolorna (višebojna, premazana svim bojama), tamnica hrvatskog naroda ili slobodnom voljom hrvatskog naroda tvorevina koja na temelju te volje postoji.

Ako se netko poziva na antifašističke temelje koji se spominju u preambuli Ustava, onda zapravo priziva nedemokraciju, jer niti jedna era hrvatskih temelja nije bila demokratska. Zbog tog je bio rat za neovisnost i demokratski poredak koji je sada pretvoren u trećerazrednu kvazi diktaturu kvazi pedera i kvazi guzičara "pLenkya".
Prava diktatura je titova krvoločna diktatura koja je ostavila razoren narod bez države, političke promišljenosti i bez kulture življenja.
Sve lopov do lopova, a tita i titovih ubojica nigdje. Sporadična ubojstva koja provode plenkovićeve ubojice koriste mafijaški obrazac, likvidacije za koje nitko ne pita.

Vlast je narodu zla maćeha, jer narod nema svoju vlast.


A sad o bEogradskim mostovima ...


Prvi cestovni most preko Save koji je povezivao Beograd i Zemun je bio most Kralja Aleksandra, pušten u promet 16. prosinca 1934.

Prvi cestovni most preko Dunava koji je povezivao Beograd i Pančevo je bio Most Kralja Petra Drugog, pušten je 10. studenog 1935.g.



Prvi most preko Save je bio željeznički most pušten u promet 1884., a izgrađen je kao dio pruge koja je povezivala Europu i Tursku (gle čuda, taj je most bio uvjet priznavanja Kneževine Srbije 1878.).

Oznake: ustav, preambula, demokracija, narod, diktatura, beogradski mostovi, sto godina, Zemun

Spremni, na svašta (Tko puca u hrvatske državne dužnosnike?)

U Republici Hrvatskoj nije zabilježen politički atentat.
Kradu, varaju, lažu, obmanjuju, prisvajaju, lažiraju...

Slučaj Danijela B. (podaci poznati sigurnosnim službama) tipičan je primjer lažiranja.


Ma koliko bilo nezadovoljstvo, pucati po zgradama je bezuman čin, kojeg niti oni najluđi ne bi napravili.
Kad se puca u zrak, ne gađate nikoga (mada može biti mrtvih, ranjenih).
Kad pucate po fasadama ne pucate u nikoga, mada može biti mrtvih, ranjenih.

U Republici Hrvatskoj nikad nitko nije pucao u političara (jer je on lijep, pametan, druželjubiv, drag, narodni čovjek - demokrat).

Ali. Ovo je druga pucnjava u kojoj se nije pucalo u političara, ali su političari naumili poduzeti mjere za zaštitu političara. Učvrstiti status osoba u koje se ne puca.

Prvi (teži) slučaj (lažiranja) je slučaj pokojnog generala Koradea. Tko? Što? Koga? Čega?
General Rata za neovisnost s državom (za koju je stradao) imao je spor oko otvaranja ugostiteljskog objekta i kreće u ubilački pohod na susjede? Stvarno prozirno.

Danijel B. puca po fasadama i policiji koja je uzvratila pa se ubije?

Račanova vlast je postrožavala (i zastrašivala) mjere, pLenkovićeva kamarila zastrašuje (i postrožava).
A zapravo i jedna i druga vlast regrutira ubojice u policijskim redovima, na koje će se oslanjati u tijeku vladavine (diktature).
Račana je zdravlje izdalo, pLenkovića nije još nitko izdao.
Podmeću slučajeve u koje su okrivljene likvidirali prije. Takva kamarila je spremna na svašta, ali ne i na sve (jesu pokvareni, ali nisu sposobni boriti se na sve ili ništa jer su oko njih sposobniji). Glupi nemaju velike izglede (pa se hvataju najpodlijih podmetanja ne bi li produžili vlast).

Demokracija se brani svim sredstvima od samovolje uzurpatora.

Ako nitko ne puca u hrvatske državne dužnosnike, onda pucaju državni službenici jer se jedino oni mogu dosjetiti i pucati uokolo.

Oznake: politički atentat, lažiranje, pucanje, general Korade, račanova vlast, pLenkovićeva vlast, demokracija, regrutacija ubojica u policiji, spremni na svašta

O nepodobnosti demokracije

Demokracija je oblik donošenja odluka, pa se vladavine u kojima većina donosi odluke smattaju demokratskim.


Pojam demokracija označava pluralistički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana ...

Ma koliko zakrivljivali pojam demokracije, osnovno načelo je volja većine, koja ako nije ispoštovana ne možemo govoriti o demokraciji.
Drugi problem demokracija je ustavno načelo koje oni koji nameću svoja politička stajališta zaobilaze i samim tim postaju kriminalci.

Hrvatska je u EU razotkrivena u nedemokratskom i prevarantskom odnosu naspram birača- poreznih obveznika. Nezakonitosti upravljanjima EU fondovima Hrvatsku je svrstalo na crnu listu EU institucija. Odgovor na transparentno prozivanje EU tijela je dječje sakrivanje iza podobnosti (mamlaza) pLenkovića.

Ta surova, presuđujuća uplitanja EU bez lustracije bi izazvala (u normalnim demokracijama) smjenu cjelokupnog državnog aparata (stranke, političari, sudstvo, i svi koji se trenutno nalaze na tim funkcijama).

Odgovor takve (krivo)vlasti je izopćenje naroda, suspenzija demokracije (koje nikad nije ni bilo), i podilaženje EU podmetanjem (mamlaza) pLenkovića (kojeg EU ne može podržavati zbog nakaradnosti sustava koji nameće).

Niti EU, niti (izuzev vUčića i nekoliko njegovih bliskih balabana) Srbija ne podržavaju igrokaz pLenković-pUpovac osovine koja prenosi laži i obmane.
Država koju nekolicina umno poremećenih drži nasuprot svih, a najupornije nasuprot pameti, nije centar interesa.
Ponajmanje javnosti ekonomski i demokratskih razvijenih društava.
Nije objekt interesa nikoga, bar ne po dobru.
Zastrašuje ta količina prijetvornosti i laži koju takve vlasti produciraju.
Nažalost, jedino je Hrvatima ta nakaradna papazjanija svakodnevno izvor interesa i frustracija.

Hrvatska je napadnuta tamo gdje je najranjivija, tvrdnjama kako je nesposobna imati vlastitu državu.

(Vrijeme je za državni udar i Drugu republiku.)
S narodom, bez kreše bEljaka, bez Udbe i anemičnog, bez miLanovića i olimpijske prvakinje u presvlačenju kostimića.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: demokracija, volja većine, oblik donošenja odluka, ustavno načelo, EU odnos, krivovlast, smjena državne vlasti, suspenzija demokracije, igrokaz pLenković-pUpovac, razvijena društva, vlastita država, druga republika

vLada jednog gada

Nekoliko bezveznih računa i zanemarivih napomena o karakteru jedne vlade


Kad netko sa 17,92% biračkoga tijela sastavlja vladu onda je to vrlo zahtijevno (za onog tko to radi). Zahtijeva dostojanstvo (kad ne dobiješ potrebnu podršku za obnašanje vlasti, zahvališ onima koji su glasali za tebe, zahvališ i onim koji nisu glasali za tebe (jer su svi bili iskreni i zbog njihove iskrenosti si spoznao kako nisi dovoljno dobar (vješt) u niveliranju između društvenih skupina (na njihovu korist)).
Ovako, zle namjere nisu možebitne već očite.

Kad netko sa 17,92% biračkoga tijela poželi apsolutnu vlast, kao da su višestranački izbori nužno demokratski i kao da je demokracija sadržana samo u demokratskim izborima, nužno moram odbiti ikakav legitimitet (apsolutističkoj) vlasti i provjeravam mehanizme zaštite demokracije (Ustav, Ustavni i Vrhovni (ipak je predsjednik Vrhovnog suda predsjednik izborne komisije) sud, oporba, glasači, nevladine udruge, ...)
Demokracija je oblik donošenja odluka, demokratska vlast ne konzumira vlast (ne vlada) već je moderator htijenja društva (po demokratskoj proceduri).
Vlada (jednog gada) to nije.

Milijarde iz europskih institucija su oblik porobljavanja a ne financijske pomoći (koristi).
Bezobrazno laganje nije predmet kritike. Sam čin svođenja privrede i državnog proračuna na ovisnost o nekoliko milijardi (eura) diletantizam je bez opravdanja.
21,5 milijardu eura ja potrošim do 12. u mjesecu, ostale dane jedem mortadelu (tri srca).

Monetarna unija s Njemačkom i Francuskom (euro zona) je poltronsko služenje interesima (nekad nacističke) države koja ima aspiracije profitirati okupacijom. Uzeti, zauzvrat ništa. Uništavanje demokracije (ruska saveznica, Hrvatska nikad nije bila saveznica s Njemačkom, podriva temelje zdravog hrvatskog društva). Tako su uništavali Poljsku (zajedno). Austriju (zajedno). Češku i Slovačku (zajedno). Mađarsku (zajedno). Rumunjsku (zajedno). Ukrajinu (zajedno). Bugarsku (zajedno).
Mali anemični tvor nema strateške ni druge kvalitete, a hoće apsolutnu vlast. Likvidirati.

Vlast (nenarodna, sve govori). Nije dobro.

Oporba (Škoro) radi katastrofalnu grešku. U državi u kojoj je trećina zaposlenih u državnim firmama, a broj (ovih, onih) umirovljenika kao i broj zaposlenih, ne uznemiruješ izjavama kako je država rastrošna na štetu poduzetništva i rada. Normalno da su svi na teret poduzetnika i radnika. Onaj tko hoće promjeniti državu mora imati podršku i jednih i drugih.
Mi smo ionako propali, s njima (pLenkovićevi krelci) ćemo samo propasti bolnije i s alibijem.
Tako su oni (pružajući nam alibi za naše slabosti) još veći problem.
Škoro je propustio vlast zbog sitnog previda, oni koji gube imaju pravo (glasa) na izborima.

A što svi (i radišni i neradišni) previđamo?
Većina (srpska), na temeljima nedemokratske vlasti (kraljevina jUgoslavija, socijalistička jUgoslavija), koristeći (ono što će sada koristiti Njemačka) zakonodavstvo prelijevalo je financijsku moć (siromašila Hrvate).
Kada oduzimate financijsku moć nekome bez protu usluge (koristi koju taj netko priželjkuje), nastupa sukob - rat -sukob -rat - sukob - rat.
Hrvati Srbe ne mrze zbog tog što su Srbi, već zbog tog što su orkestrirano oduzimali vrijednosti hrvatima (to sad radi Njemačka , iako je u savezništvu s Rusima-Sovjetima to radila i prije).
Kad nastavljate siromašiti stanovništvo, morate imati (bespredmetan) obrazac opravdanja (ustaštvo) za takav čin.
Time (kako tvrde mnogi) potvrđuju ustaški obrazac kao legitiman u obrani od nasrtljivaca.
Zapravo, Hrvatska nije našla modela obrane nacionalnih interesa jer nije nacija.
Hrvatska je prespavala budućnost, a zaspala u prošlosti.

Za Dom spremni.
Ionako od 21 milijardi niti euro neće doći meni, iako ću od te 22 milijarde dobar dio baš ja platiti.

Bog i partizani. Smrt seljacima. Živio Ante Pavelić.

Oznake: bezvezni računi, zanemarive napomene, karakter jedne vlade, biračko tijelo, demokracija, oblik odlučivanja, demokratski izbori, kontrola demokracije, porobljavanje, monetarna unija, nacistička država, uništavanje demokracije, savezništvo, strategija, tvor, oporba, škoro, alibi, nenacija, osiromašenje stanovništva, prespavana budućnost

Skoro protiv svih

Sve strahotne zablude moderne Hrvatske


Hrvatska, kroz stoljeće napuštena i zapuštena, pokazuje točno koliko je truda i brige uloženo u njeno postojanje.

Koliko god je krvi, patnje i truda uloženo za njeno postojanje (a nije malo), razarajuća energija koja je uložena u njeno uništenje je pozamašna.
Neprijatelji Hrvatske nisu neprijatelji, već okupatori. Oni Hrvate ne mrze, za njih Hrvatska ne postoji, tako ni Hrvati.
Dio (odnarođenih) pojedinaca sustavno stvaranja obrasca nepostojanja Hrvata/Hrvatske prihvaća kao istinit i umjesto truda za održanje hrvatstva zastupaju nehrvatske postavke (neke treće države i trećeg naroda).
Vanjski neprijatelj potpomognut unutarnjim rastače Hrvatsku (na rubu civilizacija).
Hrvatska je razorena ratna zona.
Svi pokazatelji društva i privrede ukazuju na nesmiljeni rat, koji ostavlja nesagledive posljedice.

Kakav je to rat? Specijalni.

U takvoj Hrvatskoj, izloženoj hibridnom (specijalnom) ratu, demokracija je (kao i svugdje gdje je demokracija odabrana kao oblik društvenog organiziranja) glavna meta svih udara.
Osnovica demokracije je oblik odlučivanja (zasnovanog na većini).
Promoviranje pojedinaca koji su sposobni donositi odluke (šarlatan i polupismena budala pLenković) je teško podrivanje osnovnih ustavnih načela uspostave i obrane demokratskoga društva.
Obzirom koliko je dotična osoba neobrazovana, prisvajanje prava na donošenje odluka bez podrške većine društva je oblik specijalnog rata protiv Hrvata/Hrvatske.

Zabrinjava hrabrost u izbornoj kampanji (nakon polumandatnog istovjetnog potkapanja demokracije i prava glasača) nastupati na tim osnovama.
Krivci su narod i glasači. Koji ne prepoznaju nakaradnost i opasnosti takvog ponašanja.
Nije samo pLenković pobornik nedemokratskog prisvajanja ovlasti. Cjelokupna oporba (sdp-hns-ids-sdss-hss- ...) su jednako zločinački nastrojeni (u specijalnom ratu, izgubljeni u magli samobmana).
A narod/glasači (predvođeni lažnim dušebrižnicima) neorganizirani i lako odgurnuti na margine odlučivanja.
Hrvatsku nema tko voljeti.

Vrijeme autokracije, diktature, partijske države. totalitarizama je prošlo. Vrijeme demokracije je jedino vrijeme koje se smije promovirati. I društvo se smije graditi samo na demokratskim osnovama.

Ako Škoro uvjeri narod/birače da će graditi društvo na demokratskim osnovama, u kojem demokracija vlada - pobijedit će ove male (u mišje rupe zavučene) nazovi vođe koji nas obmanjuju svojim sposobnostima.
Ne treba nam Superman, nama treba demokracija. Društvo u kojem ćemo odlučivati o svojoj sudbini.



Paradoksalno, onaj tko odabere demokraciju je skoro protiv svih (u njihovu korist).

Oznake: Hrvatska, krv, trud, razaranje, hibridni rat, rub civilizacija, demokracija, ustavna načela, oblik odlučivanja, odgovornost, prisvajanje vlasti, superman

U srijedu: Demokracija i antifašizam ne mogu zajedno, izbacite zločinca

Hrvatska je okupirana, bočno.

Pobočnici u demokraciji ne mogu obnašati vlast. Jer niti njihovi nadređeni/podređeni ne mogu obnašati vlast. Vlast u demokraciji pripada narodu.

Kako u Hrvatskoj ne postoje političari, osobe koje suvislo i sustavno grade i održavaju poziciju (političara) aktivnostima koje ukazuju na formirani politički profil, ali premda intelektualno potkapacitirani svejedno (precizno) bilježe anti narodnu, anti državnu i antidemokratsku politiku (za koju u nevjerici držimo da nije politika).




U kontekstu navedenog, uočavajući nepostojanje političkih stranaka i političara s građenim programima i ciljevima, i stranke i političari su pokriće pobočnicima koji nas okupiraju.
Službe su oruđe i nositelji vlasti. Izbori farsa. Demokracija nepostojeća. Hrvatska na umoru.
Očekuje se gore. Uvijek nakon takvih dođe gore.

Hdz-sdp idshnshsssdss treba izbrisati iz memorije krda i ugraditi divljaštvo-krvoločnost: praksu starog Dubrovnika, birati vlast/kneza na mjesec dana. Tako ćemo u tjedan dana svi biti na vlasti barem jednu minutu (dovoljno da promijenimo uobičajenu vladavinu idiota koji su zaštićeni (sami su se zaštitili) zakonom o državnim dužnosnicima).
Tko bi toliko naroda štitio?


Stari su zagorski kmeti umirali s usklikom: Živjela demokracija i aPavelić.

Oznake: bočna okupacija, Hrvatska, demokracija, vlast, vlast pripada narodu, političari, aktivnosti političara, političke stranke, izbori, memorija krda, Dubrovačka Republika, knez, mjesec dana, zagorski kmeti

Ustaše nisu imale sinova

Ustaški pokret je bio konspirativan, malobrojan i odgovor na velikosrpsku agresiju, srpsku okupaciju i osobnu diktaturu kralja Aleksandra.

Sudbina je htjela pa su ustaški prvaci iznijeli cjelovit nacionalni okvir (koji je odgovarao nacionalnoj, suverenoj republikanskoj, demokratskoj državi), koji je u složenim međunarodnim odnosima bio tek neostvarena težnja.Podmetanjem teza ustaštva i ustašizacije suprotstavljaju se cjelovitom rješenju hrvatskog pitanja, suprotstavljaju se demokratizaciji, nacionalnoj državi i volji naroda.)
U kovitlacu svjetskog ratnog previranja uspostava NDH je više zasluga neprijatelja nego prijatelja Hrvata.

Kraj rata je doveo do ponovne okupacije Hrvatske (jednom okupirane 1918.g.). Ustaše su isčezle (revolucionarna organizacija - hrvatski revolucionarci - nisu dvojili o sudbini u novoj (okupacijskoj) Jugoslaviji).

Nikakva osveta, već strah od narodne volje za vlastitom državom (s razlogom poistovjećenom s NDH) koja bi se mogla iskazati u novim međunarodno pravnim uvjetima (osnivanje nove svjetske organizacije UN, koja je temeljila priznavanje novih država na volji naroda), razlozi su masovnog pokolja na Bleiburškom polju i Križnim putevima (na kojim su marširali neprijatelji nove Jugoslavije, a ne krivci).

Preživjeli, zastrašeni i obespravljeni neviđenim terorom mogli su samo promatrati uzdizanje Jugoslavije kao narodne volje (kojeg naroda?), pa i kroz učestvovanje u osnivanju UN-a.
Oni koji su isporučili Hrvatsku, Zemun, Boku, ... Jugoslaviji i Srbima, a Hrvate na masovne likvidacije, izgone i ropstvo nemaju razloga očekivati ruku pomirenja. Možda tek njihovi sinovi - ako su prošli katarzu.

Malobrojne ustaše su većim dijelom emigrirali, dio je likvidiran bez suda. U Hrvatskoj nema ustaške djece.

Dakle, politika pomirbe ustaških i partizanskih sinova je tuđmanova podvala hrvatskom narodu čije posljedice sada trpimo podnošenjem nedemokratske, nenarodne, nestručne, nepoštene ne nacionalne, nerepublikanske vlasti.


Politika pomirbe se odnosila na komunistički totalitarni i zločinački aparat, a ne na mirenje ustaških i partizanskih nepomirljivih gledišta.

U Hrvatskoj su likvidacijama, raseljavanjem i progonom uništavani svi koji su bili za samostalnu Hrvatsku, a protiv bilo kakve Jugoslavije. Netko je taj teror provodio. U duhu pomirbe, treba ga imenovati. (Orjunaši, komunjare, izdajice.)

Brane granice Velike Srbije, sputavajući svaku pomisao da su Jugoslavije okupatorske i osvajačke tvorevine koje su onda a i sada otimale Hrvatskoj.
Partizanski sinovi (sinovi orjune) mire se sami sa sobom. Jer ih nitko prije nije pomirio sa sudbinom.
Sudbinom izdajica.

Pustimo hdz neka ugine. Iskažimo svoju (narodnu) volju, sposobnost za vlastitom državom dostojnom življenja.

Ili ili (ili hdzsdp, ili narodna država)

Oznake: ustaše, sinovi, partizani, demokracija, republika, narodna volja, UN, Bleiburg, križni put, neviđeni teror, politika pomirbe, obrana granica Velike Srbije, sudbina izdajica

Tko je tko u politici (agresije)

Hrvatska je na granici civilizacija (s razlogom).
Stalna opasnost od prodora očvrsla je hrvatski narod.

A onda je stigao naučni socijalizam (marksizam). Koji je društvo razarao iznutra.
Napad iznutra (bolje da propadne selo nego običaji) nikad nije uspio bez vanjske pomoći.
Društva se mijenjaju, ali tek pristankom većine.

Zašto onda u Hrvatskoj marksisti 65 godina drže narod u okovima?
Jer su na Bleiburškom polju i Križnim putevima zločinački (genocidom) pobili političke protivnike.
Uz pomoć vanjskih faktora (Crvena armija, Kominterna, Staljin).

Što su sovjeti-srbi-komunjare uspjeli postići tim pokoljem?
Proširiti srbijicu, smanjiti Hrvatsku, promjeniti povijest ka nepodnošljivosti.

Nakon sloma sovjetskog (varšavskog) bloka, preslagivanjem ruske agresivne politike njihovo (rusko) agitpropovsko finaciranje skupinica (sukob s Poljskom zbog spomenika Crvenoj armiji, sukob s Češkom zbog spomenika Crvenoj armiji, ...) koje veličaju rusko-sovjetske okupacije i krvave marionetske režime u Hrvatskoj je (umjesto proruskog naroda) iznjedrio (nakon pokolja na Bleburškom polju i Križnim putevima) još očitiju skupinu prodanih duša koji ruskim novcima pokušavaju upravljati (okrnjenim genocidom i progonima) društvom.

U Hrvatskoj je potrebno zabraniti rad svih političkih stranaka i političara jer svi dopuštaju rusko zločinačko uplitanje u odnose društva, bez jasnog imenovanja krivca za razaranje društva. To razaranje (koje rusi podržavaju i provode) od pojave komunističke partije (101 godinu), uz sva prijašnja razaranja (prodor turaka, huna, ....), karakerizira sve političke snage kao nesposobne (onda su oni suučesnici) braniti društvo od agresije.
Svi su oni, na ovaj ili onaj način, povezani s ruskim planom razaranja Hrvatske iznutra.

Koji hdz, sdp,ids,hns,sdss,ovi-oni ...
Sve su to ništice ljudskog postojanje. Hrvatsko društvo s njima i njihovim lažima neće nigdje stići.

Lidera nema, niti će ih više biti. Nitko narod ne može voditi. Jedino je moguće biti lider u obrani demokracije, ali to nije unosno (to nije borba za vlastitu moć i vlastita materijalna dobra).
A takvog nećete dobiti.

Hrvatska je (opet) zaspala (sanjajući državu u kojoj je sve dobro).
Borite se i gradite demokraciju da bi vam bilo dobro.

Sablja i kaciga Nikole Šubića Zrinskog

Oznake: tko je tko, agresija, naučni socijalizam, društvo, narod u okovima, agitpropovsko finaciranje, lideri, demokracija

Ukazanje nobelovaca u OkUčanima - Što će nam ustaše pored takvih?

Nije pitanje legitimiteta uporabe ZDS, već načina nametanja zabrane


Milanović je partijski sitnodušmanski aparatčik.


Aparatčik (ruski a??0@
0BG8:, hrvatski: muž/žena „džavnog aparata“) izvorno je izraz iz ruskog jezika za partijskog dužnosnika (u realsocijalističkom nazivlju: funkcionera) ili birokrata u bivšim socijalističkim državama i njihovom partijskom aparatu. Izraz se danas koristi uglavnom pogrdno. Riječ je na hrvatskom jeziku povezana uz više negativnih riječi za priviligirane šefove nomenklature koji namjerno zlouporabljuju svoju moć.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Aparat%C4%8Dik

Imenovan (staljinističkom metodom, iznenada i neočekivano) iz usta mrtvog Račana novim šefom SDP-a.

Svi su bili sretni rasulom sdp-a (nakon četverogodišnje račanove koalicije), ali se kasnijim istim obrascem okupiranja HSS-a, HSLS-a i sličnih stranaka uvidjelo kako političkim prostorom vladaju mračne snage (tajnih službi).

Ako ne postoje političari (primjerice, Milanović je papak koji samo gleda svoj osobni interes, i to radi vrlo loše jer gazi po tuđim životima na naj bezobrazniji način, što upućuje na podršku tajnih službi i terora koje su sposobne provoditi), ne postoji politika. Tada ne postoje ni političke stranke, ni demokracija.

Biti svjetlonoša u društvu (a funkcija predsjednika države ili predsjednika Vlade to nije, njihova je zadaća osigurati demokratske okvire djelovanja društva u okviru kojih bi samo društvo na najprihvatljiviji način riješilo svoje dvojbe) zahtijeva veći značaj i osobni doprinos pravednom, demokratskom društvu.

Ponašanje precednika (oba) (i države i Vlade) je neprimjereno njihovoj ulozi i njihovoj veličini.
Jedan diktatorski (osobno) nameće (i zloupotrebljava), drugi diktatorski (povjerenstvom) nameće (i zloupotrebljava) društvenu normu.

(Što će nam ustaše pored takvih?)

Ja se budim i idem spavati Za Dom spreman.
I neću tražiti dozvolu za komemoriranja (nisam nekrofil). To je živi izričaj i ocrtava život na granici (turskog carstva, borbe za suverenitet i ljubavi prema neprijateljima).

Ustaše nisu smislile Za dom spremni (po povjesničaru B. Krizmanu su preuzeli popularan pozdrav kako bi se dopali narodu). Spominjati bana Jelačića je povratak na pripajanje Bosne i Hercegovine, ovim mamlazima ne odgovara ...

Lipanj 1930., geslo ustaškog pozdrava

Oznake: aparatčik, staljinistička metoda, rasulo sdp-a, svetlonoša, demokracija, društvena norma, osobna diktatura, diktatorsko povjerenstvo, za dom spremni

Zašto hdz nije Hrvatska demokratska zajednica

Ili zašto u Hrvatskoj nema demokracije


Monolitnost partije je ono što smo htjeli ukinuti.

Demokracija (koja bi u Hrvatskoj osigurala pobjedu hrvatskog naroda) je zamjenjena monolitnom hdzsdpidshnssdss partijom koja je kao i "prehumana" kPjot-skYU-KpH-SKh (koja nije dovoljno pobila neistomišljenika ili nepopustljivih).
Ideje i postupci jugoslavenskog bezumlja se nastavljaju (isti kadrovi, ista politika-demagogija, isti gospodar).

Nismo htjeli kvazidemokraciju i politiku (takve treba likvidirati) u kojoj uvijek nalaze puta izigrati volju većine.
hdz u kojem instaliraju pLenkovića i svi ostali moraju svoje stavove i mišljenja usaglasiti s njegovim (ljudi, on je glup i nema mišljenja) je dno dna.
hdz je produženje skj u kadrovskom i političkom smislu. Ugasiti u ružnom scenariju.

J*bala vas partija, s vama se nećemo preglasavati.


Ili zašto hdz nije Hrvatska demokratska zajednica

Oznake: monolitnost, partija, demokracija, jugoslavensko bezumlje, kvazidemokracija

I njemu ćemo * mater, vratit će se Valter

Demokracija je društveno uređenje koje teži raspršivanju političke moći, nakon čega se izjašnjavanjem članova društva odlučuje zbrajanjem glasova.

Dugotrajno ponavljanje teze o fikus predsjedniku, osobi koja nema ovlasti je podrivanje demokracije.
U demokraciji nitko nema ovlasti. Demokratskim donošenjem odluka (zbrajanjem glasova) ovlast se prenosi na izvršitelja odluke.
U demokraciji nitko nije izabran da bi donosio odluke.

Ovo je vulgarna lekcija kUščeviću, pLenkoviću, mArkićki, cjelokupnom orjunaško-partijskom zboru, hdzu, idsu, pUpavcu, hnsu, bEljaku i srbijanskoj političkoj eliti.

Nikome ne dajem glas niti ovlast donošenja odluka, već samo pravo demokratski donešene odluke provesti.


Ustoličenje papka miLanovića sadrži dobrotu jer je (s)maknuta ona (kojoj ni ime nisam upamtio ... nešto grr nešto ki-ki). (S)maknuti ćemo i njega.

Dakle, zaista je zločesto umjesto pokretanja demokracije, opetovano napominjati kako predsjednik nema ovlasti (u demokraciji ih nema nitko). Predsjednica nije potakla niti jednu demokratsku rasprava i tražila od nadležnih provedbu demokratske odluke (prvo bijelo, zds, Hrvatska do Drine, manji porez, veće porodiljne naknade, demografska obnova i revitalizacija sela, revitalizacija agrara, smanjenje narkomanske ovisnosti, zdraviji i duži život, misija osvajanja Marsa (na Marsu ima p*čke), ...).

Hrvatska je seljačka i pripada seljacima.
Socijalističke mirovine nisu ukinute, socijalističko obrazovanje nije ukinuto, socijalističko raspolaganje ljudima nije ukinuto.

Rusi su bili 1699. u Srijemskim Karlovcima na mirovnim pregovorima (Južna Hrvatska podijeljena na dva dijela Dalmazia Veneta, Dalmazia Turca (danas Hercegovina)).
...
Rusi su bili kao jamac za RepublikuSrpsku i na potpisivanju Daytonskog sporazuma koji je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995.

Rusi su 300-400 godina suučesnici svih međunarodnih sporazuma vezanih za područje jugoistoka Europe. U tom su razdoblju dobili prigodu za tiTove vladavine provesti genocid širih razmjera kako bi postavili vlastite marionete (danas znani kao titoisti, orjunaši, antifašisti, petokolonaši, izdajice, bandićevci, sdpeovci, hnsovci, ideesovci, pUpavac, ...).
Pokolj na Bleiburgu i Križnim putevima je naredio sTaljin, proveo tiTo i komunjarska ergele zločinaca.

Nikad nitko nije postavio pitanje (koje sam zaboravio): Otkud toliki je*ivjetri?
Sustavno su 80-ak godina promovirali (selektirali) partizansko-antihrvatsku kamarilu, koju demokracijom ne možemo poraziti jer njih demokracija ne obvezuje.
Eto, tu je sva hdzsdpidssdsshns grupirana.

Nemaju ovlasti, pa vam ne mogu ništa promjeniti, a ako želite da oni nešto promjene nikako to neće uraditi na vašu korist.

Znate onu? Vratit će se Valter. I njemu ćemo * mater!

(Ovaj s*ronja miLanović će dobiti porciju koju je trebao dobiti njegov djed. Uvećano za kamate. Građanski rat je stanje duha, krv je jeftinija od vode.)

Johann Peter Krafft - The Siege of Szigetvár

Oznake: demokracija, demokratske odluke, fikus predsjednik, vulgarna lekcija, provođenje demokratskih odluka, pokretanje demokracije, seljačka Hrvatska, rusi, 300 godina, Bleiburg, križni put, partizansko-antiHrvatska

Institucije i (prdo)domet

Društvo je , po teoriji društvenog ugovora, volja pojedinaca tvoriti zajednicu u kojoj određene poslove prepuštaju institucijama. Brigu o vlastitom životu nikakvim ugovorom (do demagogijom partijaša-udbaša-četnika-komunjara-orjunaša-laktaša) nitko nije prenio na državu.

Slučaj u Splitu je nedvojbeno uzdrmao temelje države-demokracije-institucija.

Od izbornih slogana i programa koji negiraju demokraciju (osvajanje glasova a ne zastupanje biračke volje) do ustrajavanja na uskraćivanju prava pojedinaca za brigu o vlastitom životu (zagovaram slobodu posjedovanja oružja) vode društvo korak dalje od onog na što je većina u brizi za svoje dobro spremna pristati.

Pobuna pojedinca je postala pobuna društva, koje ionako ne radi u korist pojedinca. Vrijeme je za filozofe a ne lažove na državnoj vlasti. Unatoč tome ste za predsjednika odabrali-ili prihvatili prevaranta.

Institucije ne mogu nadomjestiti brigu za vlastiti život. Otklon od prirodnog stanja se skupo plaća.

Oznake: institucije, društveni ugovor, Drava, društvo, dogovor pojedinaca, demokracija, Split, negiranje demokracije, pobuna pojedinca, pobuna društva

Škorin poučak II, Demokracija bez pobjednika

Škorin poučak II


Umjesto pilane o izdaji Škorinih glasača, vrijeme je da ostatak hdz simpatizera odustane od monopola hdza na državnu i ostalu vlast i slušaju one koje napadaju (istinske domoljube kojima je napredak Hrvatske zadaća).

Ustrajno neprijateljsko ponašanje hdzovih satrapa prema svemu što je domoljubno a nije pod njihovom kontrolom je iritantno, i konačno je ustrajnom uništavanju domoljublja (Granić doveo Račana, Sanader doveo Kosor , Kosor dovela Milanovića, Granić doveo Mesića, Kosor dovela Mesića, Grabar dovela Milanovića)(Sanader doveo pupovca, Pupovac doveo Plenkovića, ...) došlo kraju.

HDZ je uništio sve vrste HSP-a, HSS, HSLS, HKDU, HDS, ...
Ali je uskrsavao SDP kad god su se ugasili. Uskrsnuo je hrvatsko-srpsku koaliciju iako je ta politika iznjedrila toliko zla. Uskrisili su jugoslavenstvo (orjunu, udbu, jugoslavenstvo, region, ...).

Suverenitet (u cjelini, pa uništavaju i monetarni) su uništili.
Takvima nitko glasa ne daje. Vrijeme je razmontirati hdz mašineriju, posebno isprazno političarenje.


Demokracija bez pobjednika

Demokracija je stanje duha. Način odlučivanja.
Kad netko na izborima pobijedi sa 600 000 glasova (u prvom krugu), ili u drugom krugu s 1 000 000 glasova mora znati da je oko 2 500 000 birača protiv njega.
U demokratskim društvima, kad pobjednik s takvom manjinom pokuša donositi odluke koje ne odgovaraju većini, ta 2 500 000 su stranka koja ne nameće rješenje, nego zaustavlja nametanje provođenja odluka manjine.

U demokraciji su relativni pobjednici jedna politička opcija, a svi ostali neformalna, djelomična stranka (oporba u obrani zajedničkih interesa).
G*vnari iz hdza provode svađu sa svima koji nisu dali glas hdzu kako bi izišli iz zajedničke oporbe (i postali su oporba jer nisu imali potporu većine u donošenju odluka). Zato im je važan povratak lešine komunjarstva-udbašije (sdp) kako bi izigrali demokraciju.
HDZ ne može pristupiti većinskoj koaliciji izbornih gubitnika, jer su protiv narodne volje, ali glasači i članovi HDZ-a mogu istupiti iz tog vražjeg brloga i savjesno posvetiti dostatnu energiju procvatu demokracije i Hrvatske.
HDZ je partijska lešina, njihovo ponašanje je dovelo Hrvatsku na rub građanskog rata.

Relativni pobjednik nema apsolutnu moć, Većina (iako nesložna) ne mora donositi odluke (jer se razmimoilaze) ali ima dostatnu moć i obavezu zaustaviti samovolju relativnog pobjednika (u ovom slučaju kriminalca koji se junači socijalizmom i jugoslavenstvom). Računati na hdz je uzaludno. A to znači da su nestali kao značajna politička organizacija. (Sad će (iako to plenković od početka radi) kao i sdp lešinariti.)

HDZ-u nije cilj demokracija i vlast naroda, pa moraju povratkom komunjara zacementirati sve što je u*rani plenković pobrkao (na našu štetu).

Hrvatska do novih izbora, opoziva ili građanskog rata mora preživjeti.

Oznake: Škorin poučak II, glasački monopol, državna vlast, domoljublje, Suverenitet, političarenje, demokracija, način odlučivanja, Relativni pobjednik, apsolutna većina oporbe, obaveze oporbe, neformalna stranka većine, obrana zajedničkih interesa, građanski rat, opoziv, novi izbori

Zašto neću glasovati za kGk

Sjaj jugofašizma


Demokracija je nepostojeći temelj hrvatske države.

Zamislite, u Ustavu RH piše Temeljne odredbe.

Svejedno, jugoslavenski politički naivci svrstavaju antifašizam (što je to?) u temelje RH.
Demokracija je po definiciji fašizma, koji je autoritarni oblik vladavine, i antifašistička.

Unatoč tome, jugo(fašisti) su antifašisti protiv svih osim protiv vlastitog fašizma.
Bitna odrednica njihova postojanja je želja za vlašću, po bilo koju cijenu.

U tom komplotu, Kolinda Grabar Kitarović je , kao unuka partizančića, zaluđena vlastitim obmanama, u čudnom spletu postala osoba koja na najgori mogući način sjaji jugofašističkim sjajem.

Operativac NATO organizacije, od početka s jugofašističkom nakupinom, pripremana (ona ili netko sličan) partijsko-doušničkom linijom održavati stanje jugofašizma vladajućom opcijom u RH.

Premještanje ploče HOS-a iz Jasenovca u Gradišku nije pLenkovićevo već kOlindino nedjelo. Premještanje Thompsona iz Čavoglava u Knin, Slunj, ovi-oni trg je njeno nedjelo.
Poništenje referendumskih inicijativa nije pLenkovićevo već njeno nedjelo.
Instanbulska, Marakeška ... su njeno nedjelo.
Iza svih obmanjivanja naroda i zaobilaženja temelja RH (narodne vlasti, demokracije) stoji jugofašistkinja: kGk.

Izbori su vođeni jednosmjerno, po uzoru na pUtina, sa svrhom osiguravanja povlaštene pozicije (uzurpatora narodne vlasti).
pLenković je hsls-ovac (do 2008.g.), u stranci koja je pregrmila politički slom socijalizma-komunizma, velikosrpsku i jugoslavensku agresiju. Nikako pored zaslužnih nije mogao preuzeti cjelokupni hdz i provoditi antisuverenističku jugofašističku politiku.
Na predizbornim sučeljavanjma, kOlinda se izjasnila kao osoba koja je u hdzu od početka. Zaslužna za stvaranje ovakve Hrvatske.

Jugofašističke armade, ma koliko puta i ma kojim argumentima suočeni sa stvarnošću pogubnosti jugoslavenske ideje nameću (želju za vlašću) jugofašizam hrvatskom narodu. U želji nadživjeti Hrvate.

Sjaj jugofašizma u izdanju bitno ograničene kgk, uz svu veličinu pompe koju oko sebe stvara taj krug, dosegao je svojom ispraznošću zenit. Iz kojeg najjače sjaji.

Ne treba nam takva vlast. Bolju nismo sposobni birati.

Glas protiv kgk, jugofašizma nije glas za nikoga do glas za povratak razuma i odgovornosti za vlastitu sudbinu.

Oznake: demokracija, temelji države, antifašizam, jugofašisti, želja za vlašću, operativac, nato, partizančići, HOS, Jasenovac, Gradiška, Čavoglave, Thompson, sjaj, ispraznost

Posljednji pjev (cvrkut) jugoslavenstva

Zahuktala se kampanja (osvajanja vlasti). (Demokracija ne postoji, stoga je jedan od kandidata odabrao vraćanje države narodu, ali i njemu za taj pothvat treba vlast.)

Vladajući (jugoslaveni) ogrnuti nekim HDZ-om (vrijeme prošlo), tekovinama Domovinskog rata, (ne)brigom za branitelje, nastoje zadržati pozicije vlasti (unatoč nenarodnim mjerama osporavanja referenduma (gadljivo), ratifikacije Instanbulske konvencije (gadljivo), Marakeškog sporazuma (gadljivo), ... najave uvođenja eura (ogavno), ...) pozivaju se na pokojnog Tuđmana.

HDZ u vrijeme Tuđmanova vodstva koalirao je s HSP-om, zagovarao vladavinu demokracije i naroda (u Ustavu je stajalo):

Sada u Ustavu RH stoji:



Pozivanje na Tuđmana, koji je zagovarao suverenitet, a potpuni suverenitet podrazumijeva i ekonomski suverenitet, na koji je Tuđman posebno pazio, i prikazivati današnji hdz Tuđmanovim nasljeđem je strahotno.

Jugoslavenstvo zaogrnuto tuđim političkim nasljeđem cvrkuće-cvokoće zadnju zimu.

Proljeće će biti sunčanije, a Hrvatska smjenom nakaradne vlasti vraćena narodu.

Ako je definirano Ustavom ili Sabor RH ili narod, narod ima prednost, onda narod mora ustati i preuzeti odgovornost za vlastitu državu, za vlastitu sudbinu. Dosta je samovolje jugoslavenskih paraplegičara (koji ne mogu hodati a nas sile na trčanje u vlastitu propast.

Općim glasačkim pravom, glasovanjem, referendumima, voljom i znanjem do vlastite države (koju su nam oteli).

Za Hrvatsku, kao lav.

Oznake: kampanja, vlast, jugoslavenstvo, Tuđman, HDZ, Ustav RH., demokracija, narod, Suverenitet, ekonomski suverenitet, cvrkut

Predlažem da se biranje predsjednika RH obavlja na Bikijadi u Radošiću

Svojedobno su se vođe birale na saborima (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53915), plemenskim sijelima. Smisao biranja (na saborima se nisu samo birale vođe) je dobrobit zajednice (koja bez demokratičnosti ne može postojati).

Tek su urotničke skupine potajice nametali (u tami mrkle noći) svoje vladare.
Prednjačila je KpJot. Njihove zle namjere nisu podnosile demokratsku proceduru, nisu podnosile javnost.

Korak nazad od današnje tehnološke procedure biranja (bez biranja, bez rasprave, bez odgovornosti i jasne pravne vezanosti biranog i birača), ma koliko izgledalo nazadno bio bi korak naprijed za napaćenu Hrvatsku (iskasapljenu urotama i urotnicima, nenarodnom vlašću i nedemokratičnošću političkog društva koja se prelijeva u sve sfere društva).

Bikijada u Radošiću je idealno mjesto za vraćanje iskonskoj demokraciji. Jedan posjetitelj, jedan glas. Rika bikova se ne računa.

Ovako, nikad nisam vidio niti jednog kandidata, nikad nisam davao upute kandidatima; nikad niti jedan kandidat nije polagao račune (meni) onom koji želi tvoriti društvo (u cjelini: prvo bijelo, ZDS, Drina, Zemun, oko Boke, do drona).

Uništili ste dvodomnost (predstavnike lokalne zajednice), demokraciju (u povoju), vlast naroda.

Svrha vam je ništavna. Vratite se preživljavanju netalentiranih i neradnih spodoba.

Oznake: sabor, voće, urote, KpJot, birači, Bikijada u Radošiću, društvo, dvodomnost, demokracija, vlast naroda

Građanski rat je (ne)izbježan

Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu, nastala je Republika Hrvatska (u krnjim granicama, s krnjim suverenitetom, krnjom demokracijom). Bezubom vojskom (sdp-rAčan-komunjare-orjunaši su se vratili bez otpora), bezubom privredom.

Što je problematično s Republikom Hrvatskom (kome se ne sviđa neka seli ili neka zauvijek muči)?
RH je ustavom demokratska, a demokraciju je moguće postići samo brutalnom likvidacijom onih koji su željni političke moći. Pojedinci koji žele preveliku moć su antidemokratski čimbenici.

Vješto prebacujući uzroke rata i krivo postavljanje nove (ne)demokratske države iznjedrilo je tvrdnje kako je Hrvatska po Ustavu nastala na antifašističkim/fašističkim temeljima, te posebno na temeljima Domovinskog rata.
Hrvatska nije nastala (jučer), Hrvatska je postojala kada države nisu bile demokratske.

Demokratske države svijeta su postojale (ili nisu) prije nastanka demokracije, ali su sve postale demokratske u građanskim ratovima.

Nakaradna spodoba pLenković (nabavku zrakoplova/zrakomlata će povjeriti kOpalu (kOpal je mitski letač koji će negdje pasti)(Vlada-pLenković određuje tko je koalicijski partner, partnera se ne pita)(pLenković je iznad svih) uvježban u djetinjstvu propagira demokraciju bez nas.

Građanski rat će biti/jest brutalan, ili će Hrvatska stradavati kako priliči nedemokratskim režimima. Netko mora stradati.
Dok je tiTo zatvarao i po zatvorima ubijao, proganjao i izgonio, kroničari ne bilježe građanski rat iako su žrtve ukazivale na obrnuto. pLenkovićeva strahovlada je dovela do iseljavanja (razoružanih i obespravljenih, poraženih).
Nema desne struje, nema Stiera i Kovača, nema glasanja protiv (hdza-pa-sdpa), nema civiliziranog puta. Civilizacijski doseg se postiže nasiljem.

Građanski rat je u nama i oko nas. Priznali ili ne.
Treba likvidirati one željne političke moći.

Teorija demokracije i tvrdnja o potrebi građanskog rata u uspostavio demokracije ima literarniji opis, ali sam zbog skučenog uma/vremena/želje odlučio preskočiti ljepotu utemeljena pisanja.

Vaš nepopravljivi tvrdokroničar.

Oznake: Hrvatska, domovinski rat, RH, krnje granice, demokracija, ustav, građanski rat, želja za moći, skučeni um

Koliko je Siniša glup?

Jedan dan, jedan eon.
Sve stane u jednu rečenicu priglupog suca.

Tumačenje Ustava (demokratsko društvo odabire vlastite izričaje i uređuje društvo, bira suce pa tek onda suci održavaju društveni poredak).

U demokratskom društvu suci nisu završili partijske kurseve, ne bivaju imenovani i neodgovorni.

Primjer tog jednog (mada su svi isti) suca koji se poziva na tumačenje Ustava, koristeći pojmove koji nisu sadržani u Ustavu (Ustaše, režim, zločin, ...) nastojeći ukazati na logiku donošenja presude zaglupljuje. (U demokraciji većina određuje vlastiti identitet ...).

Ovo je klasična greška nedemokratskog društva. Proklamativno se (ustavom) društvo proglasilo demokratskim, ali državne institucije guše i ne poštuju demokraciju.

"Čujte srpski dobrovoljci, bando, četnici
Stići će vas naša ruka i u Srbiji",

nije povod pozivanju na opću formulaciju u Ustavu, ali je "Za dom spremni" uz glupava naklapanja o ustaškom podrijetlu i značenju priglupa suca svrstao u možebitnog pokretača hrvatske pobune.

Građanski rat, Druga Republika, bez pomirbe i abolicije.
Država dostojna življenja a ne plaćenih polupismenih partijskih sluga koji gaze nacionalni ponos, pritom ne računajući kako ne postoji nikakav imunitet (državnih službenika) za izdajice i korumpirane.

Sudbena vlast je u trodiobi vlasti jedna komponenta, stoga je potrebno izborima kontrolirati suce. A ne doživljavati diktaturu idiota.

Siniša je glup. Nemoj i ti biti Siniša.

Oznake: glup, ustav, suci, demokracija, građanski rat, pomirba, abolicija, država dostojna življenja

Spašavanje guzana

Izbori za EU parlament su iznjedrili dvojbu je li hdz partija (svi glasovi su partijski) ili je dio dobivenih glasova običnog puka (što znači kako dio hdzovog članstva nije glasovalo za hdz listu).

240 000 tisuća glasova je premalo za vladajuću stranku/partiju/terorističku organizaciju (četničko/velikosrpsku ispostavu) nekad znanu kao hdz.
Ako ta nakupina "vlada" preko partijskih glasova ugasila je demokraciju, ako je dio glasova nepartijski, pLenković mora otići iz hdz-a.

Ali, guzan je srećko(vić).
Istovremeno s ozbiljnim pitanjem (vlasti) raspada se Živi (Q) zid, vozači kose djecu, srbo-četnički sezonci pjevaju na sav glas ...
Svi u borbi očuvanja guzana na vlasti.

Orkestrirano zasipanje trećerazrednim temama (guzan nije labud, ali je crn ko ugalj) ima zadaću zasititi medijski i javni prostor temama koje će otkloniti važno pitanje demokracije: isplati li se spašavati guzana (koji je bezbojan, ili je boje g*vna)?

Vješto i manipulatorsko nametanje tema s ciljem izbjegavanja pitanja o smislu guzanova obnašanja vlasti (koja, gle Q, pripada narodu) nedvosmisleno ukazuje: guzan neće poletjeti, guzan će odletjeti!

Oznake: guzan, EU parlament, izbori, glasovi, partija, demokracija, vlast, narod, orkestrirano, trećerazredne teme, labud

29,85

Partijsko-udbaška država u raljama lopova


Hrvatska politička stvarnost nije demokracija, nije država naroda (republika), nije država dostojnog življenja.

Izbori za (važne) europske parlamentarne izbore ukazuju na političku grupiranost ne glasača već političkih aktivista.
Hdzsdp(hnsidshsshslssdss) na podlozi obilnog finaciranja iznjedrili su tek nekarakterne opskurne likove (mAtić krao videorekordere u ratnom Vukovaru, b0rozan trkelja o nuteli, rEssler nije prerastao analnu fazu (ali će ga euro birokrati pogurati u razvoju)), ...).

Suverenisti 8.52, Kolakušić 7.89, Most 4.67, Petir 4.40, Nezavisni 4.37 zbrojeno 29,85%.
Svi okrenuti glasovima naroda koji ne traži uhljebničku korist, već državu dostojnu življenja.

Nasuprot 22.72 hdzeovskih partijskih glasova i 18.71 sdpovskih partijaških glasova koji se narodu ne obraćaju osim s pozicije moći proistekle iz vlasti koja pripada narodu.

Dvije partijske grupacije su unatoč različitostima ujedinjene na osnovi materijalne koristi koja proističe iz osvajanja mandata, ali unatoč tome (i teško primjetnoj usklađenosti) neće se koalicijski objediniti (jedni imaju podršku Rusije, a drugi polupodršku USA) jer bi time izgubili dostatne (obilne) financije za aktivnost.

Razvidna je lakoća partijskog prevladavanja unutarnjih razlika (obilna novčana sredstva koja međusobno dijele), nemogućnost dvopartijske koalicije kao i lakoća razjedinjenosti na programskim osnovama nepartijskih (narodnih) političkih opcija (koje time omogućavaju prevlast partijske mašinerije).

Hrvatska pripada narodu, narod pripada sebi (Bogu i Domovini). Hrvatska treba spasitelja, narodnog vođu koji će (unatoč razlikama) objediniti narodno glasačko tijelo, poraziti partijsko-udbašku hRvatsku i državu povesti u demokraciju, vladavinu prava, radišnu i prosperitetnu državu dostojnu življenja.

2 000 000 glasova za istinsku Hrvatsku.

Oznake: partijsko udbaška država, demokracija, republika, vlast naroda, država dostojna življenja, politička grupiranost, pozicija moći, razjedinjenost na programskim načelima, Hrvatska treba spasitelja

Apostoli partijske vjernosti

U Hrvatskoj (diljem hrvatski zemalja) vlada nedemokracija.
Izigravanje ustavnih načela o demokratskoj državi (seljaka i povlaštene kaste), sračunato malobrojnošću (partijom) priskrbljuju nepripadajuću moć (vlast pripada narodu).

Upozorenja, inicijative (referendumske), javne osude nisu promijenile narav povlaštene kaste.

Što karakterizira partijsku državu? Partija. Jednopartijski sustav (koji u Hrvatskoj vlada unatoč demokratskom ustavnom načelu).

U jednopartijskoj državi nekolicina prigrabi vlast, kontrolira represivni i sigurnosni aparat, nameće svoje interese (uglavnom častohlepni, gladni i frustrirani neradnici željni života na visokoj nozi).

Što to znači u slučaju HDZa?
Brkić i nekolicina legionara, policijski vrh i nekolicina sudaca, nekolicina političara, nekolicina iz vojnog vrh naplaćuju svoju protunarodnu djelatnost. Bez sigurnosnih službi bili bi nemoćni zaustaviti nezadovoljstvo naroda.
Pokušaji svesti broj zadovoljnih na trećinu (čime bi izbornim manipulacijama i izigravanjem demokracije prikrili nepostojanje demokracije) ne uspijeva.

Kad bi uspjeli osigurati trećinu izbornoga tijela, dvije trećine su uvijek u mogućnosti izvesti kratkotrajno političko ujedinjenje s ciljem svrgnuti uzurpatore.

Ukratko, partijska vjernost se ne isplati. Jer.

* vam majku!

(Puštati svu vlast i samovolju srpskim drukerima šEksu, gRaniću, lOnčaru, pUpavcu, skojevcima koji se legu u hdzovom ruhu, idiotima koji su već jednu državu potkradali i varali, je suludo.)

Hans Rathauski, Madonne del Mare, Opatija

Oznake: Hrvatska, demokracija, nepripadajuća vlast, partijska država, izborno tijelo, nekolicina, Majka Kraljica

Tri pitanja

Tko je odavao nacionalne i NATO tajne rUsima i sRbima?

Tko ne poštuje demokraciju?

Kome treba o*kinuti glavu?

Oznake: tajne, nato, demokracija

Božićna čestitka kamarili oko vlasti

Ustavno određena demokracija, sa zakonima koje tumače protivno ustavnim odredbama, u Hrvatskoj je svedena na opskurnu zlouporabu ovlasti i vlasti.
U sFrjotu je jednakost i vlast naroda bila ograničena nadzakonom o avangardi radničke partije …

Dakle, u RH samovolja izabranih političkih predstavnika ne daje im pravo na samovolju, jer zakonom neovisni mandati nisu apsolutno neovisni. Odgovorni su biračima – narodu.

Politički manevar obezvređivanja svih političkih stranaka (sdp je bezvrijedan iz doba kpj/kph; hss je bezvrijedan s bEljakom i bez bEljaka; ids je bezvrijedan zbog fašistoidnosti-orjunaštva; hsp zbog nesposobnosti razabrati povijesnu bezvrijednost hspa od osnutka do frakcija, gašenja i novog osnivanja i novih frakcija; mb 365 je bezvrijedan jer je bezvrijedan, mOst je bezvrijedan jer je bezvrijedan, hdz je bezvrijedan jer je među bezvrijednima najbezvrijedniji; …) ima zadaću stvoriti prazninu u organiziranju politički ne-organiziranih, naroda. Kojem pripada vlast.

Tek potpunim razotkrivanjem (iako sve radnje koje pridonose tom stanju potpadaju pod teška kaznena djela - pa su i političari, novinari, djelatnici sigurnosnih službi i dijelovi para obavještajnog podzemlja podložni kaznenom progonu i dugotrajnim zatvorskim kaznama) beznačajnosti sudionika političkih procesa i obnašanja vlasti postaje razvidna strategija bezvlašća kao sredstva nametanja nenarodne politike.

Podsjećam, smisao Ustava i zakona nije dopuštanje krize vlasti nego ostvarivanje volje naroda. Ako volja naroda nije ostvarena krivci ste za zlouporabu i ometanje demokracije.
Ako državna vlast ne obnaša suvislo svoju zadaću, po povelji UN-a stanovništvo ima pravo na prikladnu vlast, krši i zakonske i međunarodne norme.

Kad su stvorili kaos (Sanader, Mesić, Kosor, Josipović, Milanović, Radin, Pupavac, Miletić, Plenković, Pusić, Mrk-Taritaš, Kerum, ovi-oni) sustavno ubrzanim postupkom provode odluke o svim važnim pitanjima države i naroda, protivno suglasnosti onih kojima vlast i pravo na stvaranje vlastitih odluka pripada.
A kome onda te odluke pogoduju?
EU birokraciji i Merkelici, jugoslavenima-orjunašima, velikosrblju i srbijancima, rusima, kinezima, i svima koji nešto plate.

Samo karizmatska osoba može iznova objediniti narod, i sprovesti mjere spasa.

Sretan Božić svima koji ga slave, jer takav narod uvijek čeka mesiju (pomazanika)(onoga koji ima doći).

Oznake: Božić, ustav, zakoni, demokracija, politika, vlast naroda, politički manevar, bezvrijednost, kriza vlasti, kaos, karizmatska osoba

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako su se branitelji borili za osnutak Republike Hrvatske, za demokraciju, pravnu državu u okvirima pozitivnih dosega zapadne civilizacije, za slobode koje su prikladne današnjem vremenu, za ekonomski napredak, za državu koja bi bila instrument u rukama naroda.

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako su se Hrvati zalagali za osnutak Republike Hrvatske, za demokraciju, pravnu državu u okvirima pozitivnih dosega zapadne civilizacije, za slobode koje su prikladne današnjem vremenu, za ekonomski napredak, za državu koja bi bila instrument u rukama naroda.

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako je preko 1000 godina hrvatske povijesti i državnog prava bezvrijedno, jer je uloženo u tu povijest i pravo višestruko vraćeno, a s postignutim možemo slobodno zanemariti i povijest i državno pravo.

Ako nađete jednog kretena koji to misli, pLenkoviću i pUpovcu je mjesto u koloni sjećanja u vUkovaru.
Ako takvog kretena nema onda je borba za hrvatsku povijest i hrvatsko državno pravo (suverenitet) izgubilo još jednu bitku koja će uzrokovati nestanak jednog naroda i gašenje jednog prava. Jer dozvoliti takvim šarlatanima pojavljivanje u vUkovaru je težak udarac hrvatskim težnjama i interesima.
Na svu sreću nikad države nismo ni imali, pa je nemoguće da bar netko ima imalo srama zbog olakog prepuštanja sudbine takvom mamlazu kao što je četnik-orjunaš-poli(fon)glot-kreten pLenković.

(Sve neimenovane osobe su stvarne. Sve imenovane osobe su izmišljene. Svaka slučajnost je namjerna, jer samo slučajno idiot može terorizirati jedan narod ...)

Oznake: Hrvatska, kreten, branitelji, Drava, demokracija, zapadna civilizacija, ekonomski napredak, Hrvatska povijest, hrvatsko državno pravo, tisućljeće

Blogovijesti

Komunjara (u regionu)


Javno nezadovoljstvo Hrvata izborima u BiH ima potpuno krive osnove.
Izbor K(o)mšića (koji se trudi svojim izjavama potpomoći nezadovoljstvo) je problematičan. Ali ne stoga što su za njega glasali bošnjački glasači, već stoga što je on komunjara.
Izbor komunjare u Predsjedništvo (koje je po Ustavu BiH tročlano; Srbin, Hrvat i Bošnjak) je problematično.
Vokabular i iskazane zamisli su komunjarsko-orjunaške, titoističke. Koncept države (BiH) je koncept jugoslavenske države (SFRJot) i jugoslavenske SR BiH (republika u republici).
Poseban animozitet prema hrvatskom, vjerski animozitet prema katoličkom. Što posebno uzbunjuje (preostale Hrvate u BiH).
Ali, birali su ga Bošnjaci-muslimani (Hrvati su uvjereni kako će Komšić štetiti Hrvatima) očito ne shvaćajući kako je komunjara veća šteta za njih nego Hrvate.
Hrvati imaju alibi, nisu ga birali. S pozicije člana predsjedništva, Komšić ne može ozbiljno naštetiti nikome (tko mu ne vjeruje) u BiH, ali biranje komunjare ukazuje na nepostojanje razbora o uzrocima raspada socijalističke Jugoslavije.

Cjelokupni koncept društva na eksperimentalnim osnovama samoupravnog socijalizma utemeljenog na naučnim osnovama (horde revolucionara koje su pridonosile razvoju i napretku socijalizma), federalnim osnovama, bratstvu i jedinstvu (unitarno jugoslavenstvo), partijskom monopolu (koje je polučilo jednoumlje), vojnoj i policijskoj državi (diktatura (proletarijata)), planska privreda i uravnilovka ...
Svi elementi su prisutni kod Komšića (ipak je on pri*lupi pravničić, kakvi su nas s povlaštenih položaja u jUgoslaviji odveli u siromaštvo i rat).
Nesposobnost izići iz okvira titoističkog poimanja države i društva teško optužuje političke takmace kao nesposobne razotkriti sve slabosti jednog nakaradnog sustava (koji je Komšića kreirao kao izrazito nesposobnu, vrlo opasnu beznačajnu osobu).

Takve osobe stvaraju smetnju na nepredvidiv način. Hrvatima je to najmanji problem (neće im smetati jer se u njega ne uzdaju).
Ustrajavanje hDza (BiH), ali i onog u RH na preobučenim komunjarama (ili komunistima, socijalistima) bez razumijevanja društva i oblika uređenja društva rezultiralo je smjenama nedemokratskih, anacionalni, ateističkih častohlepnih, vlasti žednih kadrova koji (kao i za vrijeme tita) nastoje nametnuti narodu svoju viziju društva (pljačka, palež, razbojstva, ubojstva, prekrajanje granica, tajnovita vojna i policijska djelovanja, ...).
Ne postoji politička snaga koja bi društvo vratila izvornim načelima: rad, vjera i domovina.

Strategija velikog miša

Medijska kampanja (zauzimanje javnog medijskoga prostora) promoviranja beznačajnih, iskompleksiranih osoba (Pernar, Komšić, Kerum, Josipović, Mesić, Pusić, Matić, Glavašević (ml.), Glavaš. Vrdoljak, Taritaš, ...) ima zadaću prikazati trenutno isturenog (pLenkovića) kao kompetentnu i vrlo sposobnu osobu (iako je riječ o krkanu epskih razmjera, intelektualnoj ništici, guzičaru i moralnoj nakazi).
Svojedobno su Račan, Mesić, Sanader, Kosor, Josipović, Milanović imali podjednak tretman. Osobe koje nemaju kvalitete potrebne za obnašanje odgovornih funkcija.
U demokraciji, odgovornost javnih djelatnika se svodi na poštivanje demokratske volje. Nitko od navedenih nije imao tu odgovornost. Ostalo je (loša) povijest.





Ni lustracija, ni promjena izbornog zakona

Hrvatska (i Hrvati) nema(ju) na horizontu ozbiljnu političku snagu koja bi preuzela liderstvo u demokratizaciji društva, koje bi smjenom kadrova u sva tri stupa vlasti dovelo do promjene u odnosu prema vlasništvu i načinu stjecanja imetka.
Hrvatsku (i Hrvate diljem svijeta) neće spasiti lustracija i promjena izbornog zakona. Spasit će ih promjena načina stjecanja imetka i promjena odnosa prema vlasništvu.
Sadašnji model državnog monopola na sve materijalne pogodnosti podobnika iznjedrio je sustav koji nam je poznat kao udbaški (tajna policija).
Zadaća tajne policije nije preusmjeravanje tijekova novca i čuvanje povlaštenog status državnih uzurpatora.

Oznake: BiH izbori, nezadovoljstvo, komunjara, Hrvat u Predsjedništvu, eksperimentalne osnove, društvo, partijski monopol, titoističko poimanje, preobučene komunjare, medijska strategija, uvećanje miša, odgovornost, demokracija, lustracija, promjena izbornog zakona, poštivanje vlasništva, tajna policija, udba

Ja sam vaš predsjednik (glasali vi za mene ili ne)

Demokracija je oblik društva, a ne oblik vlasti. Vladavina proizlazi iz oblika društva.

Ustavno, u RH je demokracija uz vladavinu naroda.


Poruka iz BiH, dno dna, o prisili vlasti nije zamjećena.

Izjava o obliku vlasti koja ne proizlazi iz volje naroda, birača kojim se obraća kako nisu glasali za njega slikovito ukazuje zašto je u BiH uspostavljen međunarodni protektorat.

Bio ti u predsjedništvu ili ne, ja svejedno nisam glasovao za tebe.

Oznake: demokracija, predsjednik, izbori, RH, Bih, &

Tri priče (bez početka i kraja)

HDZ je osnovan kao sredstvo provođenja političkih ideja državotvornosti. Zamisao osamostaljenja i uspostave države kao instrumenta ostvarenja interesa hrvatskog naroda. Ideološki, nekoliko (ne)prihvatljivih (ne)prijateljskih političkih smicalica (politika pomirbe, politika boljitka, politika raskida s komunizmom-socijalizmom, politika kao sredstvo javnog servisa, ...), jer laž je najbolja kad je izreknete kao obećanje. Ali vrijeme ostvarenja obećanja je isteklo, oni koji su obećavali su svi mrtvi (nitko od živih neće priznati da je i on obećavao).
Ostao je hDz koji je umjesto poticanog jugoslavenstva položajima, materijanim i društvenim statusom. poticao domoljublje podjednako bezuspješno.
Ništa od obećanih promjena društva, a obećanja se ponavljaju: bježimo od jugoslavije, velikosrpstva i malosrpstva (dok bukači pričaju o velikosrpstvu puk shvaća prijetnju od malih srba (koji su bili pozicionirani na niže funkcije), te se nikad nije oformila konzistentna politika protiv velikosrpske ekspanzije koja je ugrožavala hrvatsku državu).
hDz vješto vraća srpstvo, jugoslaviju, partiju, komunizam, pravoslavlje jer su visoko pozicionirani članovi politički nepismeni, ali su pohlepni i naivni. Spašavali bi Hrvatsku kao i devedesetih (dobro profitirajući), ali je to vrijeme (obećanja) nepovratno prošlo. hDz je partija (članovi su višestruko puta propustili priliko upraviti stranku na stranu istinske političke snage i time se svrstali u političke mrtvace).
Hrvatska mora svojim putem (bez hDz-a).



Političke smicalice takozvane desne struje u jednoj političkoj partiji su me potakle na nekoliko tvrdnji. Kovač i Stier su politički beznačajni, vezani za politiku ali ne i kreatori politike. Podjednako, nemaju političke istomišljenike, glasače. Instalirani su i ne mogu predstavljati političku struju. (Oni su politički glumci, "zečevi" koji jačaju zakulisne "moćnike", za koje tvrdim da su prevaranti). Jednopartijski sustav s dvije jače partije i pet malih partija ne može funkcionirati. Centralni komitet u sjeni nije sposoban voditi državu. Smisao demokracije se temelji na spoznaji kako takav (jednopartijski sustav s centralnim komitetom) ne funkcionira, demokracija je sustav koji slobodom izražavanja mišljenja pridonosi odabiru najboljih rješenja.


Politika. Ideje. Ivo Sanader za vrijeme svoje "vladavine" (upravlja centralni komitet, a ne ivo sanader) nije imao političke ideje. U hDz je uveo jednoumlje, partijsku poslušnost bez preispitivanja, hDz gurnuo u ponor (isteklo je vrijeme potrebno za ostvarenje obećanja danih ranih devedeseti) laži i otimačine. vratio velikosrbe (dioba vlasti u Hrvatskoj), vratio komunjare-socijalizam, vratio mesića i josipovića, ... politički mrtvac (kojeg je centralni komitet predstavljao kao uglađenog europejca)(takvi ne kradu i nisu biseksualni)(podjednako kao i plenković). Koja priprosta demagogija.
Sada (po potrebi centralnog komiteta) ivo sanader promovira političke ideje objavljivanjem knjige. Nevjerojatno. (Kao da nas zanima politički mrtvac koji je bio idejno neplodan i za vrijeme aktivnog bavljenja politikom.)
Za vrijeme "vladavine" nije mario za narod i demokratske razmjene (političkih) ideja, sada se drži vjerno svoje taktike i podjednako priglupo nudi političke ideje (velike koalicije) (kao da ima sto milijuna političkih sljedbenika, koje ne može drukčije obavijestiti o svojoj genijalnosti).
Da, dobro ste uočili. Demokracija ga ne zanima (jer je marioneta centralnog komiteta).

Moneta je najjače sredstvo za umirenje.

Uspavanom kristovom vojniku, hrvatskom ratniku - Krešimiru A. (1957-2018)

Oznake: tri priče, HDZ, ideje, politička obećanja, hrvatski put, kovač, Stier, politička snaga, gluma, smisao demokracije, ivo sanader, centralni komitet, jednopartijski sustav, demokracija

Davidov grijeh

Misle li kako će sramota biti sakrivena, varaju se

Politika pomirbe, kojom se nastojalo pospješiti tranziciju hrvatskog društva iz totalitarnog u demokratsko, zbog okolnosti (agresije na RH) nije provedena na ispravnim osnovama.
Pomirba se zasniva na nizu postupaka.

Popravljanje nanesene štete je moguće tek nakon sagledavanja posljedica, a posljedice su plod namjernog ili nenamjernog djelovanja. Odustajanje od mržnje ili osvete nije moguće bez oprosta, a oprost bez katarze.



U preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću nisam primjetio niti jedan element neophodan u procesu koji psihologija, pravo, filozofija (i etika), ... ovim ili onim tumačenjem preporuča. Time su preporuke vijeća neobvezujuće (ništetne).



Uplitanje politike u stručne poslove, kao naredbodavnog a ne provedbenog tijela, u apsolutističkom ili totalitarnom obliku uzrok je neuspjehu politike pomirbe, kojoj je nedostajala iscrpna raščlamba i osuda štetnosti titoističkog totalitarizma, na čijim bi se temeljima mogla graditi politika pomirbe.
Pomirbu tražiti na temelju zaboravljanja ili prešućivanja činjenica nije moguće. Zbog toga je ta politika propala. A društvo se našlo na pragu novih, razornijih podjela (na povlaštenu državnu sektu i obespravljeni narod).
Plenkovićevo Vijeće je dodalo novi čavao u lijesu hrvatske tolerantnosti. Kompromis (kojim lopovska vladajuća svita pribjegava) nije rješenje.
U društvu specijalizacije i podjele rada, ja znam tko je u neoružanom sukobu gubitnik ...

Bez glasne osude titova režima nije moguć suživot i demokracija.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, promjenu Ustava, Ustavnih sudaca, sudaca Vrhovnog suda, svih nakaradnih zakona, političara, zabranu mnogih političkih stranaka, ... vrijeme je za vlast naroda.

ZA DRŽAVU DOSTOJNU ŽIVLJENJA!

Biblijska parabola



David's Punishment, by Julius Schnoor von Carolsfeld

Oznake: politika pomirbe, tranzicija, totalitarizam, demokracija, pomirba, niz postupaka, latarza, Vijeće sa suočavanje s prošlošću, ništetnost, titov režim, 2 000 000 biračkig glasova, biblijska parabola, kralj David, Bat-Šeba, Urija, prorok Natan, Salomon

HDZ je kočničar hrvatskog nacionalnog razvoja

Bez hdza i sdpa, oni su politički marginalci

HDZ je nastao kao hrvatski pokret koji je na osnovama hrvatskog suverenizma (hrvatskog državnog prava) pokušao izgraditi demokratsko društvo.
Kako bi u potpunosti ostvario političke zamisli (u okružju zločinačke jugoslavensko-velikosrpske orjunaško-komunjarske političke prakse) odabrao je model političkog pokreta. Obratio se hrvatskoj javnosti i tražio suglasnost većine u razrješenju društvene krize izazvane nepremostivim razilazom ondašnje političke vlasti i volje naroda.

Današnji HDZ (onaj HDZ iz devedesetih više ne postoji) je premrežen nelustriranom jugo-udbašijom (i njihovim sinovima-kćerima)(Jedino je V. Pusić kći ustaškog suca.)
Na izborima ne nastupa kao snaga koja mijenja društvene okolnosti, već se svojom (pocinčanom) politikom služi u restauraciji socijalističko-jugoslavenske velikosrpsko-proruske tvorevine postizbornom alkemijom (promoviranja neustavnih entiteta nasuprot ustavno-pravno ovlaštenih, ali podjednako političkom alkemijom obespravljenih).
Nakon neprincipijelne-dosljedne koalicije sa SDSS-om (iz te koalicije je proistekla negacija Ustava i svih vrednota ovog društva koje te vrednote nije nikad imalo, ali se nadalo promjenama ka boljem). Nastavili su politički pravac davanja značaja velikosrpskoj političkoj misli, skoro vratili konstitutivnost srpskog naroda u Hrvatskoj.
Srpski narod u Hrvatskoj ne postoji, postoje Hrvati srpskog podrijetla, narodnosno Srbi. Pravo na izjašnjavanje Srbinom nije umanjeno, samo je logika djelovanja drukčija. Srbin u Hrvatskoj nema pravo proglašavati Srbiju i svojatati teritorij Hrvatske. Zašto onda srpski malobrojni zastupnici u vladajućoj koaliciji koja bi trebala (ali neće) provoditi politiku usklađenu s Ustavom RH (demokracija,suverenitet).
Ako je demokracija, tko se zauzima za 3 saborska zastupnika zbog kojih gubi 148 drugih zastupničkih glasova?
To je politika stvaranja alibija.

(Izglasavanje (preglasavanje) zakona, ustavni zakoni (protivni Ustavu), mjere izvršne vlasti, opća atmosfera u društvu ... sve s ciljem udaljavanja vladajuće strukture od stvarnih nositelja vlasti - naroda.)

Podjednako se (koalicijski bez koalicije) odnose prema sdpu (leglu podmukle i krvoločne antihrvatske lopovske svite).
Bez dvotrećinske saborske većine nije moguće promjeniti Ustav (ali je normalno da sdp ima jedan četverogodišnji mandat u kojem ima tu većinu i promjeni Ustav nagore), nije moguće izglasati ustavne suce. I još štošta.

Umjesto poziva na nacionalno jedinstvo, povodom potrebe dvotrećinske većine, i izmjena koje su potrebne za ozdravljenje ovog društva, krkan jedva (puzajući) ima ikakvu većinu (u čemu mu je sdp strateški (kao svom provjerenom kadru - idiotu agentu u redovima HDZ-a) pomogao lažnim opozivima vlade i ministara). Plenković najbolje čuva njihova politička dostignuća (prevare).
Da sdp nije pokretao izglasavanje nepovjerenja plenkovićevoj Vladi i nekim ministrima, hrvatske bi političke snage nezadovoljne političkim odabirom ovog hdza i vlade pokrenuo inicijativu za političko okupljanje (pokret) s namjerom ostvariti sve političke interese koje hrvatski narod ima.
Tome i služi politika.

Svejedno, plenković je otpočetka potpisao presudu i sebi i hdzu (posebno onim koji ga zdušno iz dobro plaćenih državnih fotelja podržavaju u kočenju Hrvatske na putu ka demokraciji i suverenitetu).

Potrebno je 2 000 000 biračkih glasova (referendum, izbori, ...) i rješavanje osnovnih problema društva. Takvi se problemi ne rješavaju političkim nadmudrivanjima stranačkih besposličara. Takve probleme rješavaju ozbiljni ljudi uz suglasnost većine društva.
Računam na vaš glas, vi moj glas imate.

Ovaj put bez hdza i sdpa (oni su politički marginalci).

Oznake: HDZ, devedesete, severenitet, demokracija, društvo, politički pokret, neprincipijelne-dosljedne koalicije, politika stvaranja alibija, koalicija sa sdpom, dvotrećinsk većina, političke prevare, čuvar, politički interesi, ostvarivanje

Politička kuga zvana hdz

Politika suvereniteta je politika korištenja ustavne odredbe o suverenoj državi.

Provoditi Ustav je obaveza svih građana, a politika je pojedine dijelove Ustava promovirati kao nedovoljno istaknute. Ili promovirati ugrožene odredbe Ustava. Ugroza može biti posljedica neznanja, nemara, unutarnje ili vanjske agresije (prisile).

Hdz je odavno (iako je izgradio ugled na zastupanju suvereniteta kao temeljne vrijednosti društva (demokracija i suverenitet su temeljne vrijednosti hrvatskog društva, a ne antifašizam ili bilo kakav jugoslavenski pokret)) napustio temeljne vrijednosti pokreta, stranke, države i Ustava RH. Začuđuje kako mogu protivno Ustavu obnašati bilo kakvu vlast, bez represije na nositelje stranačke politike i državne vlasti (diktatura)).

Sustavno su stvarali uvjete neprincipijelnih koalicija, u sklopu kojih neustavno negiraju demokratska i suverenistička načela države kojom vladaju.
Ako hdz nije sposoban bez Pupovca, HNSa obnašati vlast onda nikako nije sposoban
obnašati vlast i treba ih protjerati iz hrvatske politike.
Domovinski rat, pravedan i obrambeni, nametnut je agresijom koja je posljedica nedemokratskog i nesuverenog društva.
Proći mukotrpno razdoblje povratka suvereniteta i prepustiti taj suverenitet orjunaškoj bandi koja se šepuri (mrtvim) hdzom i prostorijama državne vlasti, kvazidemokracijom i kvazilegalizmom najveća je bolest hrvatskog post socijalističkog društva: politička kuga zvana hdz.

Šeks. Granić, Franjo Gregurić ... koga te spodobe vode mora propasti.
Ne riješite li se hdza, uništiti će vas i prodati u roblje. Države niste imali, s njima je nemate.
Ako sami ne odaberete vlast, države nećete nikada imati. Roblje ste u vlastitoj državi.


2 000 000 biračkih glasova za opoziv plenkovića i za vladu nacionalnog spasa.

Oznake: politička kuga, Ustav RH., Suverenitet, HDZ, članak 2, obaveza, politika, demokracija, diktatura, neprincipijelne koalicije, orjunaška banda, Drava, roblje

Jugoslavenska dogma

Jugoslaveni su smatrali moralnim koristiti sva sredstva u pokoravanju narodne volje (i želje za samostalno državom), pa i nasilje. Nikada se nisu odrekli prava na progon Hrvata u ime jugoslavenskih ciljeva. Stoga jugoslavenski kadrovi ne mogu obnašati državne funkcije u Republici Hrvatskoj.
I danas se bezobzirno koriste okupacijskim pravom, kvazimoraliziranjem u ime jugoslavenstva, bezobraštinom i politikom koja ostavlja teške posljedice na sve članove društva (u ekonomskom, sociološkom i humanom smislu)

Razdoblje jednoumlja (vlast komunističke partije jugoslavije), prošireno na razdoblje Kraljevine SHS/Jugoslavije Jugoslavenskom dogmom je prikrivalo okupaciju Hrvatske. Osporavati pravo hrvatskom narodu na povijest i političko-vojnu sigurnost je jednostrani necivilizirani akt.
Ni danas, nakon stoljeća jugoslavenskih okupacija, političke strukture koje su silom provodile politiku unitarizacije ne odstupaju od osporavanja hrvatskog državnog prava. Stoljeća tuđinske vlasti (Ugari, Habzburzi) ponukali su okupatore na uporabu formalne hrvatske vlasti (npr. ban Karoly Khuen Hedervary) koja se nije koristila suverenitetom u interesu naroda, već je zlorabila državno pravo u korist drugih država i/ili naroda.

Politika osporavanja hrvatske sposobnosti upravljati suvereno vlastitom državom, sažeta je u definiciji Jugoslavenske dogme (bez obzira nameće li se nova jugoslavija ili je suverenitet na korist nekom trećem). Sve političke snage koje djeluju u RH, a ne zalažu se za korištenje suvereniteta na korist hrvatskom narodu, djeluju protuzakonito.

Hrvatska mora politički sve koji su negirali ili negiraju hrvatski suverenitet, podjednako onesposobiti u demokratskoj državi utjecati na pitanje suvereniteta.




Izraz dogma generalno se koristi da bi se označio temeljni princip jedne vjere, ili onih filozofski formuliranih uvjerenja koja su postavljena u osnovi datih učenja. Značaj i snaga dogme se ogleda u tome što je vjernik odnosno sljedbenik ne smije dovesti u pitanje. Osim u vjerskim ili filozofskim sistemima pojam se u datom smislu može široko primijeniti u različitim disciplinama.

Riječ ´żłĽ± ima tri značenja:

pogled, mišljenja;
misao, filozofska doktrina, religijska doktrina;
odluka, prosudba, dekret;

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dogma

Oznake: jugoslavenska dogma, načela, samosvojnost, povijesno ime. domovina, teritorij, sloboda, vojna i obiteljska organiziranost, Drava, pravo na sreću i blagostanje, suverenost, neovisnost, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizacij, jugoslavenski suverenitet, jugoslavenski narod, okupacija, demokracija

Dva hrvatska antifašizma i jedan hrvatski četnički pokret

Hrvatska je na političkoj razdjelnici.
Raskid sa socijalizmom i Jugoslavijom nije polučio društvo koje smo priželjkivali.

Politika (i političko udruživanje) i država (državno organiziranje) spadaju u društvenu nadogradnju.
Hrvatska (narod) je priželjkivala vlastitu državu. Vlastita država je pojednostavljena vizija organizacije naroda kojom se osiguravaju uvjeti života i upravljanja vlastitom sudbinom. Suverenitet.

Hrvatski narod je na temelju pripadajućeg državnog prava ustrajavao na nacionalnoj, samostalnoj državi. Iako je imaoa vlastitu kraljevinu ( s vanjskim kraljem, prvotno Ugarskim pa Habsburgom) pučem je ugurana bez državnog prava u novovjeku eksperimentalno nakaradnu tvorevinu južnih slavena (jugoslaviju).

Protest protiv takve (okupacijske) politike stvorio je dvije suprotstavljene strane. Nametanje (produžene) okupacije je stvorilo nepremostive razdore između tih strana.
Politika pomirbe (koja se odnosila na komunističku, ali ne i državno-jugoslavensku prošlost) polučila je rezultate, ali samo u segmentu na koji se odnosila. Orjunaško-četnički (hrvatski) politički ešalon nije se u 27 godina postojanja RH približio niti milimetra hrvatskom državnom pravu (suverenitetu).
Stoga je neophodno istaknuti kako se pomirba odnosila na posljedice totalitarizma (komunizma), a ne na one koji su samovoljno pristajali na protu-državnu i protu-narodnu politiku.

Hrvati imaju pravo na vlastitu državu (suverenitet), makar netko i bio fašist, ali nitko nema pravo Hrvatima osporiti pravo na državu taman da su svi Hrvati fašisti.
Nemate pravo, pod izlikom borbe protiv fašizma, ometati i osporavati Hrvatima pravo na suverenu državu i pripadajuću vlast.
Život u državi se ne odvija samo oko pitanja fašizma ili antifašizma.
U Hrvatskoj postoje dva antifašizma. Jedan je utkan u demokratizaciju društva (kojoj teži hrvatski narod bježeći od komunizma i socijalizma), a drugi je antifašizam bijeg od hrvatske narodne države (orjunaši, komunjare, jugoslavenčine).
Pojedini antifašisti (orjunaši, hrvatski četnici) ne mogu okupirati vlast i negirati državno pravo kako bi spriječili fašizaciju Hrvatske.
Postoji i hrvatski antifašizam (antifašisti kojima je cilj demokratska Hrvatska) koji nije bučan, ali je jasan. Hrvatska je demokratska država u kojoj hrvatski četnici neće obnašati državne funkcije.

Narod ima pravo na međunarodnim pravom (po čijim su standardima Hrvati stari politički narod) zajamčenu vlast, bez obzira tko je sve narodu davao za pravo a pri tom se oslanjao na politike koje današnji svijet ne dopušta. Podjednako ovaj svijet ne dopušta komunistički totalitarizam, iako svesrdno ustrajava na onome što je svetogrđe - negiranje prava hrvatskom narodu pravo na suverenitet.
Onaj tko gradi EU i slične tvorevine (otuđujući političku moć) nije sposoban podržavati istinski narodni suverenitet. (Osim domovine demokracije, USA.)

orjuna, Split

Oznake: politički narod, držabva, međunarodno pravo, narodno pravo, Fašizam, fašizacija, demokracija, dva hrvatska antifašizma, negiranje hrvatskog državnog prava, komunistički totalitarizam, domovina demokracijde

Ocjenjivanje političara

U ljudskoj je prirodi uspoređivanje i ocjenjivanje onog što ih okružuje.
Mjerenje (vrijednosti) je jedan od načina uspostave vrijednosnog sustava.

Političari imaju niske kriterije samopoštovanja, te na osnovu svojih loših namjera procjenjuju i sve koji ih okružuju.

Navedemo li nekolicinu (Beljak, Matić, ...) koje krase priče o sitnom lopovluku (zašto i oni ne bi bili lopovi od formata?), njihovo lako pozicioniranje u političkim krugovima, moramo se zapitati tko i kako regrutira političare.

Stranačko kadroviranje nije briga glasača sve dok glasači nisu u demokratskoj proceduri izigrani (te je očitim izbornim i glasačkim prevarama zaobiđena demokratska volja).

Zaobilaženje demokratske i zakonske procedure rada državnih dužnosnika je očita (sakrivanje iza ovlasti ukazuje na spremnost nezakonito steći ovlasti). U demokraciji se društva ne sukobljavaju, već otpor jedne grupe ukazuje na društvene razlike koje treba riješiti ...

Kako se hrvatski političari ne usuđuju testirati svoju podršku čestim pojavljivanjem u biračkom tijelu (od straha iskazivanja nezadovoljstva), ipak postoji način ocjenjivanja političara.

Zamislite koliko bi vrijedile riječi i djela političara da nisu na državnoj poziciji.
Porazna je činjenica da vodeći hrvatski državni službenici i političari na državnim poslovima nemaju vrijednost bez funkcije koju obnašaju.
Njihove su riječi isprazne, djela ne postoje, sposobnosti nemaju.

Kako su onda dobili tolike ovlasti (Od Ustavnog suda, Vrhovnog suda, Sabora, Vlade RH, ministarstava, DORHa, ...)?
Varaju.

Po čemu bi zapamtili Plenkovića, Granića, Šeksa, Jandrokovića, Burićku, Dalićku, Marića, Milanovića, Bernardića, ...?
Birate krive, ili vam krive krađom predočavaju kao izborne pobjednike.
Vrijeme je za promjenu izbornih navika.

Oznake: ocjenjivanje, demokracija, procedura, društveni sukobi i demokracija, državna pozicija, biračko tijelo, isprazne riječi

Bernardić, šef partije bez OZNA/UDBA-e

Zašto bi se "desnica" odricala NDH, a ne samo onog lošeg u NDH? :)

Zašto se sdP nije odrekao socijalizma? I što to znači da se odrekao onog lošeg (što je to loše - taksativno; i tko je ovlašten odricanje proglasiti dovoljnim). Komunizma se odrekao i Tito (pristajući na socijalizam), sdP bi u ime pomirbe (koja nije zamišljena kao suživot dviju ideologija i oprosta zločina) trebala učiniti više od tiTa.
Blesane, pQ (čitaj: puši*urac).

Mogu li ja biti glup (kao ova partijska spodoba)? Iako sam se odrekao svega lošeg, još uvijek je taj bleso na većoj plaći od mene (sve u interesu demokracije?).

Oznake: Bernardić. SdP, odricanje, ndh, socijalizam, komunizam, tito, pomirba, glup, bleso, demokracija

Temeljna stranputica

Prekinite podržavati polulude idiote



Hrvatska je u osvit demokracije zagazila na krivi put.


Umjesto demokracije, kapitalizma nastavila je s obmanama (uvijek istih, mi ih nazivamo udbašija, orjunaši, komunjare, jugoslavenčine)(oni nas fašistima) (iako su nam korijeni seljački).
Mi smo seljaci. Oni su seljaci i prevaranti.
Nikad nisu bili jugoslaveni (plaćalo se), nikad nisu bili komunisti (plaćalo se).

Iako je novac smišljen prije 2700 godina, novac nije iskorišten (kao sredstvo s različitim funkcijama) u uspostavi društva.
U Hrvatskoj te funkcije (novca) nisu iskorištene i teško remete društvo.
Hrvatsko društvo je poremećeno u novčanom smislu (poremećena je uporaba novca).

Pravnici dominiraju političkim i državno javnim životom. Što je to Šeks pridonio demokraciji, razvoju društva ili boljitku? A vila ma ga ne možete otjerati s pozicije (sve)vlasti.
Hrvatska privatizira sve ono što ima tržišni potencijal (sumnjivim i netransparentnim, svi kažu, partijskim pretvorbama; prodaju sami sebi).

A najvećeg gubitaša (školstvo i znanost) ne žele privatizirati (i time regulatorno svesti u profitabilne okvire). Tržišno reguliranje određene djelatnosti bitno određuje sve dosadašnje vlasti.
Izvori prevelikog oporezivanja (i zlouporabe novca kao regulatora raspodjele (jedna od funkcija novca)) proističu iz netržišnih ponuda ("besplatnog") koje država održava (protivno načelima slobode tržišta).

Kad vam netko "uzme" novac (kojim bi na tržištu utjecali na procese koristeći funkcije novca)(država nametima i porezima) i besplatno nudi usluge onda vas je vratio u budućnost (koja je nastala prije izuma novca). ??
Da, prije izuma novca trampom se obavljala razmjena dobara. Vrijedio je zakon ponude i potražnje. Nakon socijalističkog izuma "besplatnih" usluga i zajedničkog vlasništva u okvirima novčane privrede teško je poremećena ta zakonitost (koja se regulira na štetu društva). Korupcija, pad društvenog dobra, negativna selekcija, nestabilnost privrede (s negativnim tendencijama), ...
Tko daje ikome za pravo sredstvima poreza potpomagati jednu društvenu skupinu (na štetu drugih skupina)?


U Hrvatskoj država osiromašenjem stanovništva održava političku diktaturu (koja nema ciljeve, upravljana je izvana, jer su vidljivi zastupnici te politike odreda ljudske nakaze koji nemaju cilja).
Običnom čovjeku je to neshvatljivo, bori se pribjegavanjem primitivizmu. (Onaj tko ne zna živjeti i privređivati u slobodnom društvu, spušta se na životinjski nivo (preživljavanja)).
(Država u kojoj se Šeks zadržava na vlasti 25 godina ne može bolje ...)(Društvo koje negira zakon ponude i potražnje nije sposobno opstati.)

Boga ti i Hrvati!


Primjena zakona ponude i potražnje u slučaju povećanja minimalca u odnosu na stvarni čime je prouzročeno preusmjeravanje poslodavaca na zapošljavanje onih koji imaju primanja veća od novog minimalca, čime se povećava broj nezaposlenih za razliku (Q1-Q2) ...

Oznake: demokracija, krivi put, obmane, seljaci, prevaranti, novac, funkcije novca, Poremećaj, pravnici, Šeks, privatizacija, školstvo i znanost, netržišna ponuda, zakon ponude i potražnje, održavanje diktature osiromašivanjem, slobodno društvo, životinjski nivo

Slučaj Saucha nije slučaj nego praksa

Teorija (nadnaravnog)(i praksa samouzajamnog obmanjivanja)


Gospodarska slika porobljenog društva ocrtava (samo) društvo.
Nakon zalaska feudalizma (koji je unatoč formalnom ukidanju - ban J, Jelačič 1848.g. - društveno jako prisutan) model ekonomske - političke - ekonomske ovisnosti (iako nakon ukidanja feudalizma koji je obznanio ban Jelačić demokracija nije nastupila niti nakon 150 godina) zadržao se kao model osporavanja prava naroda na demokratsku vlast. Proglašavanje demokracije tek 1990.g. još uvijek nije popratilo i ekonomsko oslobađanje koje je preduvjet demokracije (ili je demokracija preduvjet ekonomskog oslobađanja).

Slučaj Saucha (to nije slučaj nego praksa).
U porobljenom društvu (koje je porobljavanje izvršilo političkim kadrovima primjenom ekonomske ovisnosti producirajući kvazidemokraciju) ekonomsku moć stičete jedino i samo kriminalom aktivnošću.
Zakonitim djelatnostima niste sposobni stvoriti značajniju ekonomsku moć (iz koje proističe i politička sloboda).

Milanović je kriv (jer je svjestan modela proizvodnje političke ovisnosti)(iako je i bio nalogodavac produciranja lažnih putnih naloga).

Problem sdpove (porobljivačke) vladavine (koja je ciljano porobljivačka i zločinačka) ne proističe iz namjere nego modela, koji podjednako koristi HDZ kad je na vlasti. Razlika je u smjeru vođenja države (koji bi morali određivati birači, ali u svojoj porobljenosti ostaju obespravljeni i u tom (važnom) segmentu).

Ko j* partije!

Oznake: teorija, porobljeno društvo, feudalizam, demokracija, kvazidemokracija, ban Jelačić, ekonomska moć, politička sloboda, model političke ovisnosti, model ekonomske ovisnosti, porobljivačka vladavina, smjer vođenja države, otuđenje političke moći

Praznik demokracije

Nije me nazvao urednik Večernjega lista i nije tražio moje (vrlo malo uvaženo) mišljenje i "osvrt na plagijat ministra znanosti i obrazovanja dr. Pave Barišića" ...
Svejedno sam se osvrnuo.

Slučaj ocjene izvornosti rada dr. Pave Barišića se odvijao u političkom okružju, uključujući i institucije znanstvenih ustanova, samo i na poticaj politike.
Jednako su osvrti samo političke naravi. (Koga briga za izvornost članka filozofske naravi i njegove znanstvene originalnosti?)(Ako već nisu dr. Pavu Barišića spominjali upravo po dosezima u filozofiji ...?)

Iznova osvrtanje kad je Barišić postao ministar ima svoje izvan znanstveno poimanje.
Onaj tko osporava nekome učenje na vlastitim greškama (ako je počinio greške, naj pametnije mu je da ih ispravi (znači, nešto je naučio)), postavlja moralne kriterije (koji nisu moralni). Osporavaju pravo na grešku. Uspostavljaju moralne kriterije (koji nisu društveno uporabljivi).

Zašto moral nije društveno mjerilo (prihvatljivosti)?

Jer je poopćeno mjerilo (običajno i nepisano, a prihvaćeno (ali ne i obavezno) u zajednici. Uobičajeno.
Držati nenavođenje citata uobičajeno neprihvatljivim u hrvatskoj nauci (koja kao da ne postoji) je smiješno (zato je predmet političke (plaćeničke), a ne znanstvene zajednice).
Može li ubojica biti ministar? (Ako ne može, katoličko smo društvo i ubojstvo je grijeh, može li itko obnašati državne dužnosti i upravljati represivnim aparatom?)
Može li (osuđeni) ubojica biti ministar (bez katoličanstva), po važećim zakonima? Ili (moralisti) osporavaju rehabilitacijsku narav svih propisanih zakonskih kazni?

Podjednako, moralisti koji prozivaju ministra ne mogu koristiti moral kao argument (bez obzira na zakonsku mogućnost optuživanja u ime javnog dobra)(jer im je u drugim okolnostima zakonom zabranjeno javno isticanje kaznenih djela drugih osoba) u pozivu na ostavku ili smjenu.
Ako ne postoji zakonska zapreka za obnašanje ministarske dužnosti, prihvatljiva argumentacija za opoziv državnog dužnosnika podrazumijeva javno izjašnjavanje o vlastitom odabiru na prethodnim izborima. Oni koji nisu glasali za vladajuću koaliciju nemaju pravo (mada izgleda da su upravo oni moralno nakaradni i koriste jedino (nejasno) sredstvo za utjecanje na vlast koju su izgubili na izborima) spominjati kadrovska rješenja (koristeći moral).
Ako su glasali za vladajuću koaliciji, mogu izraziti svoje nezadovoljstvo izvršnom vlašću (proizišlom iz parlamentarnih izbora) i (ovisno o broju nezadovoljnika) tražiti referendum ili obećati kako na sljedećim izborima neće dati glas toj političkoj opciji.
Jadnici (tornjajte se u 3*materine, vi i vaš moral)!

Ja sam glasovao protiv HDZ-a, protiv MOST-a, protiv SDP-a, protiv udbe, protiv orjune, protiv plenkovića, protiv parlamentarnog apsolutizma, protiv centralizacije, protiv jednodomnoga parlamenta (u korist dvodomnoga), protiv Jandrokovića i Šeksa, protiv Granića, protiv Petrova, protiv nenarodne vlasti ... i izgubio.
Državni dug će vratit oni koji su pobijedili (a standard će podići zajedno sa svojim biračima). Zato i imaju sve manje glasova (jer samo manjina može dobro živjeti od nerada i morala). Ako vam smeta ministar plagijator, onda s vama nešto nije u redu (ionako ništa ne shvaćate).

Donald Trump je 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. To je tema dana.

Oznake: Večernji list, Osvrt, plagijat, ministar, politika, znanost, moral, izbori, argumenti, demokracija, trump

Hrvatska vertikalna horizontala II

Bipartijsku Hrvatsku treba promjeniti


SDP je slavodobitno istrčao tvrdnjama kako za vrijeme sdpovske vlasti nema uhićenja hrvatskih branitelja (generala, ...).
Pogodovanje (one) strane sdpovskoj vlasti koja ne koristi hrvatski suverenitete već se jugoslavenski odnosi prema Hrvatima, vršenjem pritiska na one koji su oružano ustali protiv njihovih (prvotnih, jugoslavenskih) diktatura i jednoumlja upućuje na protudržavnu narav sdpa.

SDP treba minorizirati ukidanjem bipartijske države, minorizacijom jugoslavenske partije. SDP je bespotrebna, zločinačka, neprijateljska (srpsko-ruska) partija idiota. Neprijatelji naroda.

Oznake: horizontala, vertikala, satkana, klijentelistička svojta, provizije, demokracija, horde gordih lopova, neknjiženi dodatak, nestanak

Hrvatska vertikalna horizontala

Hrvatska je sastavljena (satkana) od državnih dužnosnika koji su odreda klijentelistička svojta, usredotočena na pogodovanje i sabiranje provizija od novčanih transakcija koje se izvode u ime države.
Umjesto demokratskog izbora najspremnijih, guše nas horde gordih lopova (koji se kite državnim ordenjem)(za doprinos našoj propasti).

Sve transakcije koje provodi država ne podliježu tržišnim uvjetima (posredovanja i naplate posredničke uloge).


Taj poseban (neknjiženi) dodatak zasuo je državne službe nekompetentnim (ali utjecajnim) budalama koje nas za svoje interese guraju u nestanak.

Ja sam (pro)rekao!

Oznake: horizontala, vertikala, satkana, klijentelistička svojta, provizije, demokracija, horde gordih lopova, neknjiženi dodatak, nestanak

Tatekov glupek i politika

Hrvatska se neće demokratizirati evolucijom


Sastavljanje socijalističke vlade (jednoumlja) je u tijeku ...

Plenković (tatekov glupek), unatoč (neutemeljenim) pohvalama o izuzetnoj političkoj vještini (a što bi blesani koji su ga instalirali nego hvalili trupinu preko kontroliranih medija), (a što bi drugo) sastavlja socijalističku (titoističku) vladu (jednoumlja). U skladu sa mentorima koji su ga postavili (i njihovim političkim svjetonazorima).

A ti svjetonazori mogu biti različiti, samo nisu demokratski.

Farsa s listom nezavisnih kandidata MoSt (može sutra), koaliranjem istih sa sdpom na lokalnoj, a potom koaliranje s hdzom na državnoj razini (mogućeg je potpredsjednika vlade, omiškog grdonačelnika, izbacila iz takta (već jednom)) toliko zbunjuje nevjerodostojnošću ... nezavisna lista, prešli hdz na lokalnoj razini (uz pomoć sdpa, a ne vlastitih birača),prešli sdp na državnoj razini (uz pomoć hdza, a ne vlastitog biračkog tijela).

Na svu sreću nismo politički indoktrinirani (pa nam ni demokracija ništa ne znači).

Što je nedemokratski u današnjoj politici?
Osvajati moć (gradonačelničku, načelničku) bez vlastitog biračkoga tijela je nedemokratski. Produžavati moć na državnu razinu iz takve (lokalne) političke moći je nedemokratski, podjednako zaobilaženjem biračkoga tijela. Poruka je jednostavna, smicalicama se izigrava volja birača (te je i "krađa" glasova na izborima moguća).

U tom svjetlu (ili/i kontekstu) poziv "budućeg" premijera Plenkovića o pridruživanju novoizabranih saborskih zastupnika potpisima podrške mandataru u želji stvoriti stabilnu vladu je retorička, nedemokratska bomba (koja zaobilazi sve demokratske uzuse). Vlada nije stabilna jer su zastupnici dali potpis mandataru, već zbog toga što zastupa interese većine birača (plenkovićeva hdzovsko-mostovska vlada to nije).
Zaboravljaju kako je referendum (kojem se ne nadaju, uvjereni kako je proces otuđenja političke moći isrpio političke ambicije glasača) o opozivu cjelokupnog saziva Sabora izgledno rješenje desetljetne političke krize (komunističko-orjunaškog jednoumlja kojem su nas izložili).
Ako netko na izborima dobije oko 700 tisuća glasača ( niti 20% biračkoga tijela) nije sposoban stvoriti stabilnu vladu (barem ne provodeći mjere po vlastitom odabiru). Oni koji su bili protiv takve vlasti glasali su za druge političke opcije ili nisu glasali. Pozivati nekoga na stabilnost (pri provedbi vlastitih nakana) je teški oblik idiotizma.

Bez nasilnog prekida jednoumlja i otuđenja političke moći Hrvatska se neće demokratizirati (evolutivnim putem).

Oznake: socijalistička vlada, tatekov glupek, nedemokratski svjetonazori, nezavisi, demokracija, vlastito biračko tijelo, vlast bez biračkog tijela, politička moć, otuđenje političke moći, stabilna vlaa, demokratizacija evolutivnim putem

Prokletstvo komunističkog mentaliteta

Željko Glasnović s tamjanom (protiv krivovjernika) u borbi za demokraciju


Pojava "intelektualnog" sklopa nazvanog jednoumlje ima svoju rasplodnu komoru, poligon odrasatanja i (završno) groblje (vlastitog) djelovanja.

Naučni komunizam/socijalizam (marksizam) nije stvarao okvire pravednijeg društva, već je ustrajavao na (dotada uobičajenoj) premoći manjine i ideološke osnove monopolizacije vlasti.

Komunisti-marksisti su zamijenili dotada poznate oblike prava na vladavinu (neorginalnom) tezom o monopolu radničke partije na vlast (diktatura proletarijata).
Zašto tvrdnja o vlasti radničke klase (skoncentrirane u rukama pojedinaca nazvane avangardom radničke klase) nije inovativna Jer je početna stratifikacija društva počivala na (skoro) jednakim izgledima na vlast (na prijelazu iz prvobitne zajednice u klasno društvo).
Marksizam (marksistički komunizam) je vratio društvo na početak stvaranja klasnog društva (uvjeren kako dokida klasno društvo).
Zablude marksizma su očigledne (društvo je nastavilo formiranje klasa (u socijalističko-komunističkim ideološkim okvirima)).

Pravo na ideološko opredjeljenje (zasnovano na nedovoljno pozitivnim zakonima – više formalnim nego sadržajnim), pravo na zastupanje totalitarnih načela (jer nije formalno zakonima osuđen titoizam – totalitarizam tog oblika) ostavio je u praksi nikada prihvaćenu potrebu za legitimnim osporavanjem (zakoni RH uopćeno prekršajno i kazneno sankcioniraju takvo ponašanje) postupaka jedne totalitarističke ideologije (koja se sakriva iza dugogodišnjeg jednoumljem nametnutog obrasca ispravnosti).

Ustrajavanje grupice studenata na pravovjernosti svojih načela, prijetnjama (životu) i najavama nemirnih prosvjednih aktivnosti (blokada!?) ukazuje na svu ispraznost jedne (jednoumne) ideologije. Ideologije koja je stvorena kao obrazuac pravovjernosti i ispravnosti.

Željko Glasnović, glas napaćene i izmučene Hrvatske, javno je ukazao na nedopustivost agresivnog pacifizma (istovremeno ne upadajući u istu zamku, pozivajući se na legitimitet primjene sile). Ukazao je na neodrživost nametanja vlastith stavova ometanjem života neistomišljenika.

Prijava DORH-u, koju je podnijela poluplemenitašica Sobol (glupi ne mogu biti plemstvo) produžetak je studentske agresivne nametljivosti, postavljanja okvira društvene prihvatljivosti (iako smo svi jednaki) i uspostave (primitivne) klasne podijeljenosti.
Ma koliko bila/bili u krivu, ustrajava/ustrajavaju na javnosti svojh zahtijeva (jer nas žele pokoriti). Prvi korak u porobljavanju je nametanje psiholoških barijera i gušenje svijesti potrebe za slobodom.

Društvo jednakosti. Svi su podjednako krivi (samo su oni koji spoznaju krivicu povlašteni jer služe partiji).

Sposobnost društva dozvoljavati različite ideologije, ali i pravovaljano razlučiti opasnosti povratka jednoumlja proističe iz sposobnosti javno progovoriti o problemioma društva. Glasnović je ukazao na prešućivani teror crvene svojte, koja sustavno producira i kadrove i krize (kao i žrtve svoje zločinačke ideologije koju ne primjenjuju u vlastitim sredinama već je teroristički pokušavaju nametnuti cjelokupnom društvi uništavajući protivnike). Jesmo li se za demokraciju borili zbog toga ...?

Oznake: jednoumlje, naučni komunizam, marksizam, oblici prava na vladavinu, stvaranje klasnih društava, zablude ukidanja klasa, porobljavanje, nedemokratičnost, legitimitet primjene sile, Javna rasprava, teror crvene svojte, demokracija

Desnica i ljevica

U Hrvatskoj nema političara (nakon titove partijske škole jednoumlja stvorena je klima poltronstva i kupovine/potkupljivanja).

Ako je politika djelatnost, onda bi političari morali imati kvalifikaciju (na temelju kvalificiranosti i mjerljivost vlastitog rada).

Ustrajavnje medija i polupolitičara u Hrvatskoj na statusu/stanju "desnice" zapravo je uspostava "ljevice", koja ne postoji.
U Hrvatskoj je "ljevica" proruski instrument geostrateškig pozicioniranja (sovjetskog/ruskog carstva/države).
Slom Josipovića, Milanovića, sdpa (Mesića, Lončara, Manolića, Pusića, Dokumente, kvaziumjetničkih kvazilijevih kvaziudruga, ...) proističe iz optužbi NATO pakta o odavanju nato tajni rusima i srbima odgovornih osoba (Mesić, Josipović, Milanović) ...
Nesposobnost hrvatske politike razriješiti nastalo stanje (prorusku politiku članice NATO-pakta) završila je potpunim slomom orjunaško-marionetske politike (jednoumlja i poltronstva).
Ali je s tom politikom poražena i politika HDZ-a (koji je bio nesposoban Hrvatsku transformirati od porobljene marionetske totalitarne tvorevine jugoslavensko-srpske u slobodnu, demokratsku, prozapadnu državu boljitka i vladavine prava).

Prikrivanje nepostojanja "ljevice", nametanjem tvrdnje o nepostojanju "desnice" (prvi je korak fokusiranja na drugi objekt ...), ima zadaću prikrivanja uloge prorusko-prosrpske struje u državnim službama.

U Hrvatskoj ne postoji ni ljevica, ni desnica jer nije moderna nacija, nije moderna država, nije politički isprofilirana (i lako je provoditi političke obmane). Uspostavljanje desnice, kako bi postizborno stvorili ikone novih napada (tkz ljevice) nastavak je politike obmanjivanja (politički nezrelog naroda).

HDZ ni danas nije sposoban politički odgovoriti na stvaranje desnice (koju "formiraju" prosrpsko-proruski mediji). Demokracija je san nedosanjani (a NATO članica u EU ne može time biti ponosna ...).

Već vidim pukotine rusko-srpskoj medijsko-političkoj najezdi (na državne položaje).

Oznake: škola jednoumlja, kupovina/potkupljivanje, politika, desnica, ljevica, prikrivanje, proruska politika, političke obmane, politička nesposobnost, demokracija, nato

Milijarde (razloga za ponavljanje izbora)

Demokracija je oblik iznalaženja najboljeg rješenja, pa tek onda način prihvaćanja rješenja.
Sudjelovanje više (interesnih) skupina u procesu odabira ideja i kadrova za provedbu ideja čini demokraciju potpunom.

U odabiru zakonodavne (doduše, u sustavu parlamentarnog apsolutizma jer parlamentarna većina ima i predsjednika/cu iz svojih redova) vlasti to znači kako bi demokracija trebala osigurati više pravaca u budućem radu parlamenta, ali i kadrove koji će novonastale probleme riješavati podjednakom sposobnošću demokratskog iznalaženja najboljeg rješenja. Dosadašnja praksa (hrvatske "demokracije") to nije potvrđivala. A kako stvari stoje, neće ni naredna parlamentarna vlast promjeniti ništa nabolje.

U kontekstu posvemašnog rušenja svih dosadašnjih vidova vlasti (koji su se iskazali kao karijeristički, apsolutistički, pljačkaški, nesposobni, državno-unitaristički, diktatorski) navest ću nekoliko zanimljivih floskula predizborne antikampanjske kampanje.

Milanović je (tutle) narkoman i priglup. Uz prošlomandatsko zaduženje od preko 100 milijardi kuna, ugasio je oko 200000 radnih mjesta. Za svako radno mjesto potrebno je minimalno oko 500 000 kn (što preračunato iznosi 100 (milijardi kuna)). Zoka (i prosrpsko proglupi i priglupi) sdp su OUT.

Plenković obećava 160 000 radnih mjesta, povećanje mirovina na 60% iznosa primanja (plaće), povrat nacionaliziranoga, ...
Za 160 000 radnih mjesta treba osigurati 80 (milijardi kuna). Što je to 80? Sitnica.
Za povećanje mirovina treba povećati prihode od uplata za mirovine (i, vidljivo, poreze, što je zabranjeno poveljom UN-a). Zabranjeno je proračunskim novcima kupovati glasove. I umirovljenika i nezaposlenih. Ali svejedno on to radi (vrsni pravnik, međunarodnog neradnoga prava).
Pravne (i moralne) dvojbe prestaju (nije ih potrebno navoditi) kad se sračuna potrebna suma za kamate (sadašnjeg zaduženja), nemogućnost daljnjeg zaduživanja u inozemstvu (osim kod iseljeništva koje je emotivno, time pogodno za državnu prevarantsku mašineriju), potrebu povećanja radnih mjesta (za koje su potrebne investicije, u državi koja je prevarantsko-apsolutistička kleptomanska knežija (banovina)), ulaganja u Slavoniju (s ciljem zaustavljanja iseljavanja mladih (znači državna ulaganja u otvaranje radnih mjesta, ali i prešutno priznanje o nebrizi za starije (slavonce) osuđene na smrt)), povećanje mirovinske mase i sredstva za denacionalizaciju. nitko nije shvatio kojim redoslijedom će se provoditi plenkovićev plan utroška stotina milijardi (kojih nema i nije naveden način namicanja (koliko god plan investiranja u otvaranje radnih mjesta izgledao kao plan povećanja raspoložive proračunske novčane mase, nikada investicije nisu trenutno izazvale povećanje proračunskoga novca ...)). I to sve u vrijeme kad je Hrvatska država (pre)zadužena skoro 300 (milijardi kuna).
Prdež (na vjetru). (Od priglupoga pravnika ništa drugo niti ne možete očekivati.)

Pavnik(ci) upravljani centralnom državnom vlasti (pravi centar moći) u borbi protiv pameti, ideja, demokracije i naroda. Upravljati državnim proračunom od 100 (milijardi kuna)(za koje niste ni orali ni kopali, a da istovremeno na tržištu (mimo pogodovanja u državnim službama) niste zaradili kune) uistinu je za tu nedemokratsku svitu primamljivo.

Na izborima je trebao (kandidirati se i) pobijediti netko tko bi ponudio program vraćanja javnog duga uz povećanje društvenog i osobnog standarda, uz istovremeno jamstvo o izostavljanju rasprodaje imovine i dobara.
Ako se takav nije pojavio kao kandidat na izborima proizlazi da demokracija ne funkcionira (ili je opstruirana).

Ako izbori ne nude demokratski put rješavanja problema, treba ih ponoviti (dok ne dobijemo ispravno rješenje). (Izbore koji će se dogoditi 11. rujna 2016. treba ponoviti.)(Ne na ovakav način i ne zbog toga što su dobri ...)

Oznake: demokracija, interesne skupine, parlamentari apsolutizam, Milanović, Plenković, dosezi, nova radna mjesta, denacionalizacija, umirovljenici, milijarde, državni proračun, pravnici i državna vlast

Mili bože, je li to moguće ... ?

Objavljene su izborne liste za predstojeće izvanredne parlamentarne izbore.
Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, nakon provjere ispravnosti, službeno je (u zakonskom roku) objavilo važeće izborne liste stranaka, koalicija i nezavisnih lista koje sudjeluju na predstojećim parlamentarnim izborima.
(Umjesto uobičajene poruke (Svima želim mnogo uspjeha) ipak se moram (vrlo nezadovoljan) kritički osvrnuti na trenutno stanje ...)

Nitko (uz čast pojedinačnih iznimki) nije ponudio liste (dokazanih)(sposobnih)(prepoznatih)(poznatih) koje odgovaraju trenutku (prvi izvanredni parlamentarni izbori)(dugotrajna kriza koja je proizvela drugu i treću krizu (prekomjernog zaduživanja, iseljavanja)).

Hrvatska je bačena u ropstvo političkim elitama (koje su sve samo ne političke elite). Ropstvo.

(Da je demokracija bila bi lustracija (ne bi bio Jandroković, Stier i Plenković, ne bi bio Milanović).)

Tko očekuje kvalitetan pomak s takvim kandidatima (npr. Slaven Horvat, kandidat br. 8, lista br. 18 (ŽZ, PH, AM, AD) u VII. izbornoj jedinici)?

Anonimni (jurišnici), partijski poslušnici.
Hrvatska je na koljenima ...

Oznake: Izborne liste, DIP, kritički osvrt, odgovor trenutku, prvi izvanredni parlamentarni izbori, političke elite, ripstvo, demokracija, lustracija, jurišnici, partijski poslušnici

Službe i njihovi zastupnici

U Hrvatskoj je demokracija čudna.
U prošlom je mandatu svojevrsni (ras)pop (sumnjičen za suradnju) "osvojio" saborski mandat (nedoličnim izjavama) i ... nestao.
Don Ivan Grubišić je oličenje idiota (kojima službe popunjavaju izborna parlamentarna mjesta). (Je li taj još uvijek živ ...?? )

Unatoč višestrukom ponavljanju obrasca (zaobilaženja demokratske procedure), MOST (na brzinu sklepana skupina), Sinčić, Holly, ... su iznova službene akvizicije (izigravanja demokracije).
Nastojanja pokretanja referenduma za preferencijalno glasovanje (u doba kad je sdpovska-četničko-orjunaška svita "čerupala" Hrvatsku i gurala je u ambis (bankrota) je još jedan instrument službi u opstrukciji demokracije.

U demokraciji svi želimo biti dobrostojeći (bezobrazno bogati), i nije nas briga za obmane (sportske lige sa Srbima; pjesmuljke napušenih idiota; milanovićeve idiotske govorancije; HRT-ove ruske filmove; pupavčeve srbo-srpske fobije; ...).
Kontrola materijalnih dobara i poluge vlasti su u rukama službi (koje sve zabrljaju).

Samo su suradnici glasni, ostali obespravljeni (osiromašeni).
Demokracija je sredstvo za dugogodišnje zatvorske kazne svima koji opstruiraju sustav vladavine naroda.

Hrvatska se 90./91. nije fizički obračunala s pripadnicima jugoslavenskih službi (ubojicama, zločincima). Danas s njima vodi bitku za pravo glasa ...

Oznake: Hrvatska, demokracija, službe, popuna, obrazac, bogatstvo, suradnici

L-ustracija (odmah)!

Hrvatska je sustavno zapuštena.
Politički (i institucionalno) vođena ka nefunkcionalnoj, neprirodnoj tvorevini.
Moderni Ustav i moderna država ne mogu djelovati u takvom okružju.

Nemogućnost uspostave pravne države, polovičnost svih pokušaja, stalna kriza, ...
Potrebno je raščlaniti sustav (sustav je objekt naučnog razmatranja) i otkloniti stalni izvor (problema).

Znakovito je kako državu vode politički aktivisti, i unatoč problemima ustrajavaju na svom (izbornom, * njih i njihov izborni legitimitet) legitimitetu.
Parlament je apsolu(kul)ti(toi)stički (bez političke borbe ili bilo kakvog oblika otpora), s otvorenim putem ka uspostavi totalitarnog sustava. SDP prednjači (hdz se skriva iza sdpovih vladavina ...).

Referendum o LUSTRACIJI, ograničavanju prava Sabora i zastupnika, o učinkovitoj kontroli svih oblika vlasti, ...
Ne može RH biti socijalna država zaduživanjem ili izglasavanjem poreza na nekretnine (oduzimajući imovinu jednima kako bi poklanjali drugima ...).

Od Tuđmanove smrti kriteriji (provođeni od tajnovitih službi koje kontroliraju izbore) državnih dužnosnika iz mandata u mandat se smanjuje.
Pustiti nekoga bez provjere upravljati brodom (učiniti ga pomorskim kapetanom) ili avionom (učiniti ga kapetanom aviona) je nezamislivo (zbog tragičnih posljedica).
Instalirati nekoga na državne dužnosti, nesposobnog i zlobnog, je specijalni rat.
LUSTRACIJA je proces razdruživanja nakon tranzicije, pomirbe, rata i specijalnog rata (koji u kontinuitetu, ali različitim oblicima traje stoljeće).
Hrvatska mora pobijediti (svoje domaće krvoloke).

Totalitarni sustavi su počinili zločine (pojedinačne, i protiv čovječnosti). Zbog zločinačke naravi su nezakoniti. Lustracija se može provesti i kaznenim postupcima (protiv svih koji su planirali, provodili ili pomagali u počinjenju tih zločina). Iako bi i bez lustracije i kaznenih progona, samo na temelju današnjeg ponašanja iste osobe podlijegale kaznenom zakonu (opstrukcije demokracije).
LUSTRACIJA je civilizirani čin demokratizacije društva. Svi koji navode protek roka za lustraciju zaboravljaju kako kazneni progon počinitelja zločina protiv čovječnosti ne zastarijevaju, lustracija takvih osoba i skupina ne može zastarjeti. Ograničena lustracija (na počinitelje zločina koji ne zastarijevaju) državu bi oslobodila polu glupih, polu ludih (ovisno koja ih polovica instruira iz sjene) Milanovića, Josipovića i sličnih (Ostojića). Ruskih agenata koji slobodno (s pozicija vlasti) djeluju protiv države, Ustava i zakona. Protiv Hrvatske i Hrvata/ica.
LUSTRACIJA je neophodna, demokracija naš odabir.
Referendum o lustraciji je najbrži put ka demokratizaciji Hrvatske.

Lustracija je čin suočavanja s vlastitom prošlošću (u kojoj su jedni bili progonitelji, a drugi progonjeni). Relativizirati žrtve ne čini društvo pravednim, a ustavna odredba društva kao pravičnog je obaveza. L-ustracija (odmah)!

Oznake: Hrvatska, nefunkcionalna, pravna država, rasčlamba sustava, takozvani izborni legitimitet, lustracija, Referendum, smanjivanje kriterija za obnašanje državne funkcij, specijalni rat, totalitarni sustav, zločin protiv čovječnosti, ruski agenti, demokracija, suočavanje s prošlošću, progonitelji, progonjeni, pravičnost, L-ustracija

Totalitarizam i pomirba

Bivši (vukovarski) borac (u međuvremenu se s odmetnutim Glavaševićevim sinom predomislio ...) Matić, bivši savjetnik, bivši ministar je produkt službi.
Sigurnosne službe ga moraju i deinstalirati.

U trgovini (specijalnom ratu) sa srpskim (vojnim) službama, Matić je dobio prigodu (mimo stvarnih zasluga) obnašati državne funkcije.
Hrvatske obavještajne službe (pri sigurnosnim provjerama) nisu sposobne (zbog nepostojanja ideološkog okvira) kadrovirati državne službenike.
U Jugoslaviji su podrivali Jugoslaviju (vodeći je u ratni kaos), u Hrvatskoj su (podjednako neodgovorno) stvarali kadrove koji će podrivati Hrvatsku, sutra će (neodgovorno) stvarati neku novu (ratnu) krizu.
Problem hrvatskih službi, isprepletenih od starih (jugoslavenskih) kadrova i njihovih metoda (radi se o sedmoligaškoj, moralno neprihvatljivoj, blatno priglupoj sviti), je nepostojanje kvalitetnog kadra i kvalitetnih odredbi (djelovanja)).

Hrvatska nije suprotstavljanjem agresiji (srbo-četničke vojske) htjela jugoslaviju i socijalizam. Htjela je slobodnu, nacionalnu, suverenu državu utemeljenu na demokraciji i kapitalističkom sustavu. (O propagandističkom prikazu kapitalizma nekom drugom prigodom ...)
Politika pomirbe (iako krivo interpretirana) nije nudila suživot jugoslavena, komunista, socijalista, partizana i njihovih sinova sa nacionalnom, vjerskom, Hrvatskom ustaških sinova.
Hrvatska je ponudila politiku pomirbe kao sredstvo prevladavanja totalitarizma (i kapilarne pojave prisile stanovništva u nametanju totalitarizma). Hrvatska (osim u krivom publicističkom prikazivanju) nije nudila Hrvatsku koju će braniti ustaški i partizanski sinovi, već Hrvatsku koja će na demokratskim načelima (osporavanja totalitarizma) pružiti prigodu svima kojima je takva Hrvatska ideal.

Republika Hrvatska nije nastala na pomirbi partizanske i ustaške Hrvatske, već na suprotstavljanju agresiji koja je posljedica želje hrvatskog puka za nacionalnom. demokratskom državom.
Hrvatska zaslužuje sigurnosne službe (kao temelj državne i nacionalne sigurnosti) dostojne veličine cilja kojem su stremili i žrtve koju su Hrvati podnijeli na tom putu.

Kako se uopće usudite pomisliti da bi sdp mogao obnašati vlast u RH?

Oznake: sigurnosne službe, sigurnosne provjere, sedmorazredni karakter hrvatskih sigurnosnih služb, agresija, politika pomirbe, totalitarizam, kapilarnost, uzroci i ciljevi Domovinskog rata, demokracija, slobode

Demokracija

Demo(n)kracija

Hrvatska je prokleta (politički nepismena).

Ustav RH
II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_56_1092.html

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Kako je određena uloga (ne)narodnih predstavnika? Koji oblici predstavljanja postoje?
Postoji aktivno biračko pravo (pravo birati) i pasivno biračko pravo (pravo biti biran). Sam čin izbora (pa makar izbori i bili demokratski), nije jamstvo demokracije. Demokracija (po Ustavu RH) mora postojati i dan nakon izbora (kao i svaki sljedeći dan (do isteka mandata izabranih predstavnika)).

Što je demokracija?

Demokracija je oblik vladavine (nedovoljno razvijen da bi bio jednoznačno određen). U tom smislu, teoretičari (politologije, sociologije) govore o demokratskom idealu. Po jednima je to sloboda pojedinca sudjelovati u onim odlukama koje se tiču njegovog života (pojedinac je izravno i redovito uključen u politički život).
Po drugima je demokracija sistem predstavničke vlasti, u kojoj pluralitet elita predstavlja niz interesa u društvu. Kritika navodi usko i ograničeno shvaćanje demokracije takvog gledišta.

„Demokracija je državna forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.“


Ako demokracija (ni u Ustavu RH) nije definirana, a ovlasti predstavnika (naroda) su Ustavom i zakonima propisani, treba razmotriti odnos zastupnik (parlament) - birač.
Prema Ustavu saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat, što znači da ih stranke ili klubovi ne mogu smijeniti za glasovanje protivno volji stranke, te imaju imunitet.

zastupnik. 1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 75.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (’ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu; 3) materijalna prava ...
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66930


Izglasavanje saborskih odluka (propisanih Ustavom i zakonima) provodi se demokratskim principom većine ili kvalificirane većine ...

većina, u širem smislu, skupina koja je po broju veća od neke druge skupine s kojom zajednički čini cjelinu. U užem smislu, broj suglasnih glasova potrebnih kako bi izbor ili glasovanje bilo uspješno. U praksi se dobiva prebrojavanjem odnosa snaga unutar neke cjeline (skupštine, sabora, sjednice), a određuje se na različite načine. Prilikom izbora koristi se relativna i apsolutna većina. Relativna većina označuje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas više od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinačna težina glasa. Ona je najprirodnija u situacijama postojanja dvaju izbora, ali se koristi i u ostalim slučajevima, što često dovodi do toga da odluka izglasovana relativnom većinom u biti predstavlja pobjedu manjine. Stoga se za posebno važne odluke koristi apsolutna većina, što znači da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih članova koji čine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaćen. Kada se odluka donosi apsolutnom većinom nazočnih članova (a ne svih članova cjeline), uz postojanje kvoruma, riječ je o formalnoj apsolutnoj većini. Prilikom odlučivanja o nekom pitanju koriste se jednostavna i kvalificirana većina. Jednostavna većina svaka je natpolovična većina glasova bez obzira na ukupan broj članova cjeline (i po tom je slična relativnoj većini). Kvalificirana većina brojčano je snažnija od apsolutne, jer je za prihvaćanje neke odluke potrebno imati više (npr. dvije trećine, tri četvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja članova cjeline. Za određivanje većine važan je čimbenik i odredba o kvorumu, odnosno odluka o tom koliko članova neke cjeline mora biti nazočno glasovanju kako bi se ono moglo provesti. Načelo većine koristi se prilikom donošenja velikoga broja odluka, a u demokratskim sustavima vlasti prilikom donošenja svih relevantnih zakona, pravila i odredbi, te izbora najvažnijih tijela državne vlasti.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64052

Ali demokratsko odlučivanje u Saboru nije jamstvo demokracije propisane ustavom, u temeljnim načelima. Ako prihvatimo pravo pojedinca sudjelovati u političkim odlukama koje se tiču njegova života, ovlasti Sabora (koji je ovlašten odlučivati o bitnim pitanjima) bez potrebne prvotne suglasnosti naroda, neobezujući mandati saborskih zastupnika (koje uvijek predočavaju kao nepostojanje obaveze zastupnika vraćati mandat stranci. iako se radi i o neobavezi zastupnika prema biračima i narodu) isključuju pojedinca u procesu donošenja odluka.

Postavlja se pitanje tko je voljan dati neograničene ovlasti saborskim zastupnicima, koji ne polažu nikakve obaveze prema biračima i narodu.
Obaveza (sužena) saborskih zastupnika prema narodu (i biračima) je osnovni put stvaranja zdravog društva. Izlazak iz apsolutizma (koji teži totalitarizmu (iz kojeg smo Domovinskim ratom izašli)) (jer demokratsko načelo donošenja odluka u Saboru nije demokracija po sebi).
U demokraciji sve saborske odluke moraju biti podvrgnute javnoj ocjeni (i suglasnosti), saborska većina mora imati jamstvo kako je donešena odluka izraz većine naroda (birača).
Oslobađanje zastupnika odgovornosti prema nositeljima vlasti (naroda) i oslobađanje Sabora odgovornosti prema nositeljima vlasti (narodu), stvorilo je nakaradni sustav apsolutizma (koji zlouporabom sudbene vlasti i represivnog aparata (koje parlament kontrolira) teži ka totalitarizmu).

Republika (od lat. res publica = javna stvar), uz monarhiju drugi osnovni oblik vladavine.

U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet direktno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika

Proglašavanje Hrvatske Republikom i parlamentarnom državom ne ispunja se uvjet demokracije.
Zloupotreba (dosadašnjih) ovlasti (koje je ustoličila račanova koalicija, a iza pada te koalicije nitko Republiku Hrvatsku nije vratio demokratskim načelima, nastavljajući koristiti apsolutizam (sakriven iza kvazidemokracije parlamenta (dovoljno je postići natpolovičnu većinu u Saboru, kako bi postali apsolutni gospodari Hrvatske)), na štetu naroda i države.
Na posljednjim parlamentarnim izborima niti jedna politička opcija (stranke, partije, koalicije, nezavisne liste) nisu ponudili reformu Ustava i zakonodavstva (na odgovarajući način, a Ustavni sud nije osporio točke Ustava koje se kose s temeljnim načelom demokracije).
Apsolutizam (koji vlada od Tuđmanove smrti) bezposljedično je prouzročio tešku političko-gospodarsku krizu (težu od krize koju je prouzročila agresija na RH 1991. - 1995. g.).
Suprotstavljanje agresiji i borba za demokraciju najveći je doprinos RH koju su dali branitelji, ali (upravo zbog politike protivne suverenitetu i demokraciji) marginalizirani su i proganjani (upravo zbog ostvarenja apsolutizma Sabora).

Hrvatska mora u reforme (male preinake Ustava i usklađivanje zakona s ustavnim odredbama), jer je demokracija temeljna vrijednost kojoj moderno društvo mora težiti.
Neučinkovita tripartitna koalicija (zamrzavanja saborskog apsolutizma kao instrumenta određene politike ili pojedinaca) je neprihvatljiva, nužnost brze izmjene saborskih ovlasti i ovlasti saborskih zastupnika (s ciljem stvaranja odgovorne i kontrolirane vlasti, uspostave dvodomnog parlamenta) iziskuje predizborni program povratka demokracije.
Za takvu politiku nužna je dvotrećinska saborska većina i politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju hrvatske budućnosti.

ps
(ko milanoviću * mater ...)(toliko sam ozbiljan!)

Oznake: demokracija, politička nepismenost, Ustav RH., vlast, narod, odlučivanje, zastupnik, obaveze zastupnika, obezujući mandat, neobvezujući mandat, većina, relativna većina, apsolutna većina, kvalificirana većina, republika, demokratska republika, aristokratska republika, Apsolutizam, parlamentarni apsolutizam, politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju h

Vrijeme je za međuhrvatski obračun

Dugo su se Hrvati sakrivali iza slavenstva (u Austro-Ugarskoj), južnog slavenstva (unutar Kraljevine i socijalističke Jugoslavije), hrvatstva različitih vjeroispovijesti (NDH).
Ostali smo sami sa sobom (unatoč politici sdp-a imenovati srpske ministre/ake).
Hrvatska je ostala na ogoljenom međuhrvatskom sučeljavanju. Na hrvatskom sukobu.
Milanović je skandiranjem Hrvatska, Hrvatska i mahanjem hrvatskim zastavama otklonio vjeru srpske nacionalne (etničke) manjine u državnu ideologiju srpstva, slavenstva, jugoslavenstva (i SDP).

Vrijeme je za ratni vihor u Međimurju, okolici Varaždina, dijelu Zagorja, dijelu Gorskoga Kotara, Istri, dijelu jadranskih otoka.
Red je da kamenjarci odahnu i dobiju prigodu (pošteđeni ratnih stradanja) uzdignuti vlastita gospodarstva (poboljšanjem radnih navika).
Neka gori radišna Hrvatska, lijena će ih sustići dok gore.

Vrijeme je za unutarhrvatski obračun.

Hrvatska (istkana u plamenu rata). Cijela će Hrvatska imati kolektivno sjećanje na ratna stradanja, zajedničke nacionalne vrednote. I neće imati polupijanih štakora koji služe tuđinskom interesu.

Rat je organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rat

Da, u Hrvatskoj rat bijesni jer se ne svodi samo na oružanu borbu. Uključuje i druge oblike (političke, gospodarske, ...).
Zaključak: trajni rat u Hrvatskoj je došao do svog ishodišta, sveo se na obračun nas samih.
Rat za demokraciju.

Specijalni rat (prikrivanja uzroka i sudionika rata), u svijetu međunarodnog prava razgolitio je unutarhrvatske generatore rata (jer međunarodno pravo ne trpi terorizam, agresiju, genocid, zločine protiv čovječnosti, ...).
Demokracija mora pobijediti sile zla.

To moraju znati sdpejci, mostaš, živo zidaši, njihovi glasači, sudbena vlast, para obavještajno podzemlje. (Od Ostojića se to ne očekuje, njegov je mentalni sklop na razini kineskoga pisma ... nešto se (zamršeno) dešava u njegovoj glavi ali ni on sam nije sposoban odgonetnuti te procese ... klasika socijal utopista ... neuke postavljaju za mjerilo društvene vrijednosti.)

Oznake: slavenstvo, hrvatski sukob, rat, vođenje rata, demokracija, međunarodno pravo

O reformama ...

Graf koji prikazuje dobitnike i gubitnike iz reformi upućuje na motornu snagu (snage) koje pokreću ili zaustavljaju reforme.
Članovi oligarhije (i upućene osobe) imaju najviše političke snage (unatoč otporu zaposlenih u državnom sektoru, kojima su nadređeni) pokrenuti reforme (od kojih će u ograničenom stupnju provedbe reformi) najviše profitirati.
Radnici u državnom sektoru imaju najveće gubitke od reformi (i najčešće su politička snaga koja, po nalogu nadređenih, pokreću birokratizirane reforme (sa sigurnim prijevremenim neuspjehom, koji osiguravaju članovima oligarhije (nadređenima) maksimalne dobitke (nije uvijek nužno riječ o materijalnoj dobiti))).

Najudaljeniji od poluga (vlasti) kojima mogu pokrenuti reforme (i ustrajati na što većem stupnju provedbe reformi) su novi subjekti (tržišno orijentirani poslodavci, radnici u realnom sektoru), koji početkom reformi najviše gube, a zaustavljanjem reformi gube i moguću dobit.

Sprega oligarhije (koja ustrajava na učestalim reformama) i radnika u državnom sektoru (koji se naknadnim uključivanjem i birokratizacijom reformi svrstavaju na stranu protureformacije - zaustavljanja reforme u tijeku) sustavno je (na teoretskoj razini) uigran mehanizam usmjeren protiv onih koji dobivaju tek provedenim uspješnim reformama.
Starojugoslavenska praksa učestalih besplodnih reformi zapravo je mehanizam održavanja vladajuće klike i njihovog (uhljebničkog) suporta na račun društva.
Učestale reforme (pokrenute prije završetka prvotnih reformi) i birokratizirane reforme obilježavaju društvo izrabljivanja (prikriveno socijaldemokracijom i/ili antifašizmom).

Odustajanje od tranzicije (put ka demokratskom društvu) uistinu nije čudan, to je osnovni zahvat u ostvarivanju vladavine oligarha i njihovih satelita (na štetu Hrvatske).
Ali ostaje ustavno određenje Republike Hrvatske kao demokratske države. Demokracija nije pružanje prilike glasačima birati na izborima. Demokracija je svakodnevno poštivanje volje demokratske većine. Što očigledno hrvatska politička klika od smrti Tuđmana ne radi niti približno ...

MOST, SDP su u sprezi pokretanja i kočenja reformi (koje izjedaju zdravi dio društva). U MOST-u nema normalne osobe (svi odreda su državni paraziti nesposobni stvoriti kunu profita vlastitom kvalitetom). Po tome su filijala SDP-a (koji je parazitizam usavršio do stadija globalne prepoznatljivosti). Hrvatska, komunjare ...

Oznake: dobitnici i gubitnici iz reformi, oligarhija, radnici državnog sektora, novi subjekti na tržištu, sprega oligarhija-birokracija, učestale reforme, birokratizirane reforme, zaustavljanje reformi novim reformama, tranzicija, odustajanje, demokracija, protustavno djelovanje, parizitizam

Spremni (vraćati tuđe dugove)

Politika je oblik interesnog organiziranja.
U tom svijetlu, Hrvatska (okupirana i porobljena) nije imala ozbiljne političke organizacije. Razno razne udruge, društva i skupine.

Nastupom samostalnosti, Hrvatska je (svjesna potrebe stalnosti političkog organiziranja) unatoč ratu nastojala poticati demokraciju (interese vlastitog naroda i građana).
Demokracija. Vladavina naroda.
Društvo je složeno. Podjela rada je dodatno pojačala međusobnu ovisnost.
Ovisnost slabijih (uzdržavanih) osoba i socioloških skupina je veća.

Iako biračko i političko pravo ne razlikuje sociološku pripadnost, pri nastupu kriza (u slučaju nesposobnosti donošenja odluke), pojedina se politička i glasačka prava smanjuju samim demokratskim ustrojem društva. Liderstvo se prepušta nositeljima društva. U ratu vojno sposobnim, u gospodarskoj krizi radno sposobnim. Uvijek sposobnim.

Ustrajavanjem na istovrijednosti političkog i biračkoga prava (a u Hrvatskoj je na djelu ustrajavanje na precijenjenoj vrijednosti glasačkoga prava, skupine koja ima najmanje glasova - ucjenom) u posvemašnoj krizi (koja je postala i gospodarska, iz gospodarske se pretvorila u političku) ne poštujući liderstvo (zbog politike produbljivanja gospodarske krize)(time stvoriti još veću političku krizu) postupno je poništavanje bilo kakve vrijednosti i glasačkoga i političkog prava takve opcije.
Politička stranka (sebe zovu partija) koja zastupa tu doktrinu od osnutka preteče je SDP (slijednica KPJ).
Znaju stvoriti krizu, ali ne znaju izići iz krize. Partija je opasna (po sebe).

Društvo koje ne priznaje liderstvo, i stalno utrajava na pravima socijalnih (uzdržavanih) skupina, prije ili kasnije uništi svoju egzistencijalnu supstancu. Napomenemo li stalnu težnju za iseljavanjem, posrbljavanjem, genocidom i agresijom (prisvajanjem tuđeg teritorija) uviđamo strategiju rusko-srpske politike nametanjem krivnje osvajanja teritorija, logično je povezati politiku kriza (i nesposobnosti) s težnjom rusko-srpske klike.
SDP je zločinačka organizacija. Svi koji su zbog bilo kojeg razloga glasali SDP-u ili ga podržavaju time su podržali (pritajenu) agresiju na Hrvatsku.


Most se prvi sjetio. Neće osuditi SDP za pritajenu agresiju, upravljati će većinom (njihovim novcima) koja nije njihovo biračko tijelo, a dug ako vrati ...
Uistinu novina (na političkom nebu). Lideri (rođenjem). Vidi se da ih psihijatar vodi.

Oznake: politika, interesno organiziranje, demokracija, vlastiti narod, složeno, biračko pravo, političko pravo, krize, sutav kriza, partija, pritajena agresija

Zablude o (uspješnim) neovisnim listama i malim strankama

I ja sam uspješan (pekar)!
Kako Republika Hrvatska "klizi" u politički elitizam i centralizaciju (kao posljedicu tog elitizma ...), a time i u dublju gospodarsku krizu

Zašto Domoljubna koalicija mora osvojiti 2/3 saborskih mandata ...

Promoviranje politike trećeg puta (kao da takav postoji) sustavno podastire zablude.
Treći put (u vrijeme nauke i tehnologija) ne postoji. To je politička izmišljotina (proistekla iz neznanja (onih koji ga zagovaraju)).
Društvo u svojoj (pričam o suglasnom odlučivanju, ako je po definiciji kriza nesposobnost donošenja odluka) cijelosti sudjeluje u napretku države i društva.
Uvijek postoji samo jedan put (svi se demokratski slažu iako ne moraju imati isto mišljenje, ali odobravaju ono rješenje za koje se zalaže većina (nekad, po zakonu je potrebna 2/3 većina)). Kako je u demokraciji moguć treći politički put? Demokracija je jedini put!
Ustrajavanje malih stranaka i neovisnih lista na sintagmi trećeg političkog puta je izražavanje želje pogurati (i stvoriti) "nove" političke elite, koje bi karizmom (ne istinskih promjena, jer u demokraciji nema promjena, treba samo poštivati demokratsku većinu) "uspješnih" reformi (otklona od , ambivalentno, postojećeg političkog stanja, prema kojem imamo podijeljeno vlastito mišljenje) produžili agoniju krize (nesposobnosti donošenja odluke).
Odluka se donosi demokratskom većinom. (Demokratska većina označava političku misao koju slobodnom voljom podržava većina sa zakonskim pravom glasa).

Druga (velika) zabluda malih stranaka i neovisnih lista je poimanje o sposobnosti upravljati državom.
Obrtništvo; malo, srednje ili veliko poduzetništvo nemaju isto zakonodavstvo niti ih prate jednake ekonomske zakonitosti. Upravljati tim poslovnim objektima nije podjednako lako/teško na različitim razinama sredstava i obima (rada).
Podjednako je upravljati malim ili velikim teritorijalnim zajednicama. Nije isto upravljati kotarom ili županijom, državom.
Zablude o neporočnosti neovisnih i malih (stranaka)(tko postaje ovisan o jednoj litri vina?) su kamen smutnje.
Male stranke i neovisne liste nikad nisu upravljale državom. Kao treći politički put niti bi smjele upravljati (bez obzira na slobodu mišljenja i demokraciju) većim teritorijalnim zajednicama, pogotovo ne državom.
Država je složena društvena pojava (satkana od kompromisa i društvenih sukoba), isprepletena uzajamnom kompleksnošću međusobnih odnosa svih članova društva, njihovih interesnih skupina (kada pojedinac često pripada većem broju tih skupina).

Treća zabluda o neovisnim listama i malim strankama podrazumijeva zanemarivanje "kišobrana" pod kojim se oni pojavljuju u lokalnim zajednicama. Taj "kišobran" im omogućava slobodno i neopterećeno djelovanje/ponašanje. Na većoj društvenoj instanci količina društvenog sukoba nije prevladiva (nikakvim politikama). Sukob društvenih skupina ne mora postojati ili je manji u manjim društvenim zajednicama (i ako postoji lakše ga je prevladati).
Sve društvene sukobe interesne skupine prenose na veću društvenu razinu upravljanja (jer su tamo sjecišta društvenih interesa i sredstva većeg obima). Onaj tko želi dominirati ili ostvariti svoje interese to rješava (u institucijama lokalne uprave rješava manje probleme) na većoj društvenoj stepenici ...

Sve upućuje kako je promoviranje neovisnih lista i manjih stranaka trećeg političkog puta stvaranje uvjeta rasipanja glasova (koji izbornom metodom omogućavaju nedemokratskoj stranci (sdp) veću političku moć (od pripadajuće)).

Glasujte za Domoljubnu koaliciju!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: neovisne liste, male stranke, politika trećeg puta, zablude, demokracija, društvena složenost, zakonska odgovornost

Nestanak Atlantide, Maja i SDP-a

Predizborno je vrijeme (na svu sreću bez tv sučeljavanja ...).
Raspon političke misli (od ozbiljnih do krajnje neozbiljnih) zbog poništavanja (bezrazložnoga) utjecaja novina i tv kuća dopire do glasača u ogoljelom obliku.
Političke stranke svoje programe i stavove, svoj potencijal prezentiraju bez medijatora (medija?). Jezično, medij označava sredinu (pa u tom smislu politička poruka nije bez medija već bez medijatora (posrednika, arbitra, sudca). A sredina oslobođena posredstva (arbitra) bolje apsorbira poruke. Bez komunikacijskog šuma (iskrivljavanja poruka).
Domoljubna koalicija (stranačka koalicija predvođena HDZ-om) na svojim skupovima pokazuje brojnošću snagu svoje politike.

SDP na svojim skupovima pokazuje nemoć svoje politike u odnosu na brojnost birača, ali ne i na snagu partije.
SDP ustrajnim omalovažavanjem politike (sredstva kolektivnog smjeranja donošenja odluke o rješenju problema ...) ukazuje na (sociološku) snagu destruktivnog (okupacijskog) odnosa prema društvu.
Iako je demokracija stanje sustavnog sabiranja pojedinačnih gledišta, SDP omalovažavanjem politike (i političara) sužava (zastrašivanjem i zagađivanjem političkog prostora) demokratsku osnovicu.
Ustrajavanje na kandidatima Glavaševiću i Matiću (koji su svojom samovoljom (u okvirima ovlasti ministarstva kojem pripadaju, iako je vidljivo da su poslušnici stranačko-agenturski podložni vanjskom mišljenju)) potvrđuje sdpovu strategiju oslanjanja na otuđenje političke moći i sustavno održavanje sociološkog stanja (imenovanja neodgovornih i zlobnih ljudi na poslove bitne zajednici) protivnog Ustavu i zakonskim načelima.
Osporavaju pravo živjeti u društvu koje će demokratskim mehanizmima rješavati svoje probleme.

(USKOK, DORH bi odavno vještačenjem potvrdio protuzakonitost takvog ponašanja i oslobodio društvo takvih samovoljnika ... da znaju svoj posao.)

Ostavljanje Milanovića na čistini (bez medijatora), najbolje je ukazalo na osobnost (nesposobnost, psihičku nedozrelost i društvenu izopačenost) te osobe.
Još jedan propust državnih službi sigurnosti (psihičkog su bolesnika propustili neutralizirati na zauzimanju odgovorne funkcije).

Uz sdpovu propast (bespotrebnog truda oko imenovanja i pozicioniranja državnim novcima plaćenih medijatora), sve su manje stranke i neovisne liste proporcionalno manje zastupljene u javnom prikazivanju. Sateliti sdpa nisu zauzeli mjesto Domoljubne koalicije (jer bi takvom promidžbom ojačali svoju poziciju (u sdpovom biračkom tijelu, a ne medijatorski vođenom sučeljavanju slabili poziciju Domoljubne koalicije)).

Hoće li ovi izbori (po najavi brojnijim odazivom birača) ugasiti jednu otuđenu partiju (nedostojnu hrvatskog naroda), u tišini biračkoga mjesta?
Je li partija nestala (unatoč milijardama koje su otuđili za ovog mandata)?
Bez zaštitnika u službama sigurnosti i političara (koji su kontrolirali službe/koje su kontrolirale službe) partija bi odavno nestala (ugušena u vlastitoj krvi).
Vrijeme je za trajni nestanak SDP-a (partije okorjelih muktaša), civilizacije nerada i neodgovornosti.


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: izbori, kampanja, tv sučeljavanje, politika, medij, medijator, arbitar, demokracija, otuđenje političke moći, društvena izopačenost, glasovi, sateliti, civilizacija, nestanak

Birajte generale i branitelje, oni su sebe mogli odabrati (ali nisu)

Generalski dug prema nama i naš prema generalima
Ili o specijalnom ratu protiv Hrvatske
Ili o specijalnom ratu protiv hrvatskog suvereniteta

Uspostavu Republike Hrvatske (otklon od socijalističkog društvenog uređenja) pratila je velikosrpska agresija ...
Izvorni hrvatski suverenitet je bio na udaru bivših komunista i velikosrba (udruženih u nakani zadržati Hrvatsku u okruženju njihove političke dominacije).
Hrvatska je izvrgnuta agresiji (agresivnom ratu) i specijalnom ratu.
Oružani rat protiv Republike Hrvatske povele su pobunjeničke srpske paravojske i JNA. Specijalni rat protiv Republike Hrvatske vodili su i posebni odjeli srpskih agresora i obezvlašćena (reformirana?) komunistička partija u Hrvatskoj.
Pred prve demokratske izbore SKH-SDP je isticao politički program ostanka u cjelovitoj Jugoslaviji (s preustrojem socijalističke države u "demokratsku", izostavljajući hrvatski suverenitet kao sredstvo rješavanja transformacije socijalističke (marionetske) tvorevine ...). Pobijedio je HDZ s političkim programom hrvatskog suvereniteta kao mehanizma razrješavanja krize socijalističke države.

Odgovor na hrvatski suverenizam je pokušaj otcijepljenja tkz. Krajina, pobunom i agresijom JNA pa vojske novonastale (nesocijalističke) Jugoslavije.
Na oružanu pobunu i oružanu agresiju Republika Hrvatska je uspješno odgovorila (završnim operacijama oslobađanja okupiranih teritorija i reintegracijom (dio mirnom) u pravni sustav RH.
Po okončanju ratnih djelovanja, Hrvatska vojska je vratila upravu civilnoj vlasti. Niti smrću Tuđmana i padom HDZ-a, vojni zapovjednici nisu posegnuli za mjerom vojnog održanja vlasti. Iako je bilo očigledno kako (udbaško-kosovske) antisuverenističke snage posežu za nedozvoljenim sredstvima prisvajanja vlasti.
(HDZ na čelu s Matom Granićem je dobio parlamentarne izbore 2000.g., ali to Mate Granić nije znao ...)(Bilo bi interesantno policijskom istragom ustanoviti ulogu i sadašnjeg ministra unutarnjih poslova (tada mlađahnog) Ostojića u tim i kasnijim događajima ...)
Umirovljenje hrvatskih generala, koje je proveo tadašnji predsjednik (??) Mesić, pokušaj je političkog krila velikosrpstva, specijalnim ratom pripremiti zaobilaženje hrvatskog suvereniteta i vraćanje Hrvatske u srpsko-rusko ropstvo.

Po okončanju oružanih (ratnih) sukoba, hrvatska vojska (vođena hrvatskim generalima) je izostavila (uobičajenu) vojnu upravu, podupirući demokraciju. Brzom i iznenadnom smjenom ratnog vojnog rukovodstva, te stalnom zamjenom vojnih i policijskih kadrova koji su aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu (do današnjih dana) političko krilo antisuverenista je ustrajavalo na povratku Hrvatske u okove.
Specijalni rat, kao sredstvo ostvarivanja ciljeva, Hrvatska ionako nije dobila.
Hrvatska nije porazila antihrvatske političke snage (okupljene u SDP-HNS-IDS-SRP-... partije i nestranačke antihrvatske udruge). Specijalni rat traje.

Naše je demokratsko pravo, izborima i drugim demokratskim sredstvima (referenduma, opoziva) uskratiti pravo političkim snagama (antisuverenistima) koje zloupotrebljavaju političku vlast.
Vjerujući u snagu demokracije, vojska je izostavila mjere zaštite (te) demokracije (u ime demokracije). U specijalnom ratu (provođenom i krađama izbora (Svijet nam se smije zbog bezobraznosti tih krađa i ponašanjem veleizdajničke klike koja karikaturalno otuđuje političku moć)) tek moramo pobijediti. Titoiste.



Zbog osjećaja krivnje (i ponosa) (ambivalentnost), hrvatski generali i branitelji moraju (na listama za Sabor) demokratski poraziti političko krilo antisuverenista (titoista) i zakonodavno osigurati demokraciju (izloženu specijalnom ratu). (Specijalni rat je totalan, udara na pojedinačne ciljeve i na cjelokupni ustroj. Po tome je vidljiva težina tog rata.)
Moraju pokazati kako su znali što rade kada su izostavili vojnu upravu.
Tko bi tu zadaću bolje uradio od hrvatskih generala i hrvatskih branitelja!?

Za jaku Hrvatsku!

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: branitelji, generali, demokracija, oružani rat, specijalni rat, izbori

Ambivalentnost (podijeljeni osjećaji)

Politika kao izvor frustracija


Demokracija (politički sustav) podrazumijeva demokratske snage (koje jačaju i brinu o demokraciji).

Nakon (biološkog) pada prve garniture HDZ-a, zbog demokracije je HDZ izgubio (izbornim krađama) vlast ... Od SDP-a (Mesića i Račana). Mesić i Račan nisu demokratski političari.
Izostavimo tegobnost povratka komunističko-orjunaških titoističko-prosrpskih političara, HDZ-ov gubitak izbora ukazivao je na demokratska načela unutar stranke.
Sama stranka nije ponudila (kvalitetnu) političku garnituru za održanje vlasti (demokratskim putem).
Mesić-Račanovo velezdajničko divljanje vratio je povjerenje u bilo kakav HDZ. Sanader je (iako gubitnik na parlamentarnim izborima; relativni pobjednik na izborima 2004. je bio Račanov SDP (pitaj boga kako)) ponudio HDZ-ovu vlast (opet dvojbenu)(a po pobjedi Josipovića i Milanovića, iznova revaloriziranoj kao boljoj od komunističke napasti ...).
Smjena vlada i ideoloških postavki, i najgoru HDZ-ovu vlast svrstava u bolju od orjunaško-titoističke vlasti.

Ostaje razjasniti (i zbog demokracije) popustljivost HDZ-a, kao i pripravnost malobrojne šake (ruskih) agenata i izbornim prevarama prigrabiti vlast (na štetu onih kojima vlast pripada).

Taj pojam smjene demokratskih generacija (boljih ili lošijih) koje gubitak izbora ne smatraju krajem svijeta (unatoč titoističkom totalitarizmu i odnosu prema vlasti koji proističe iz tog totalitarizma) bitno razlikuje HDZ od SDP-a. A nas obavezuje primijetiti kako osvajanje vlasti po bilo koju cijenu (obranu demokracije i Hrvatske od titoista) Hrvatsku gura u nedemokratske trendove ...
HDZ je smogao snage (i 2000.g., i 2012. g.) podnijeti poraz (za dobrobit samog HDZ-a i hrvatske demokracije).
Samo smo mi svoju ambivalentnost prema politici pretočili u ambivalentnost prema HDZ-u, jer je demokracija dobila ali smo mi izgubili (zlatne godine koje su nam pojeli idioti titoističkih svjetonazora).
Postojanje SDP-a nam samo onemogućuje spoznati dublju istinu (o istinskoj vrijednosti HDZ-a i našoj nemogućnosti prihvatiti tu vrijednost (kao civilizacijsku tekovinu)).
Ispod plašta ideoloških razlika, krije se dublja razlika koju SDP (kao okupacijska, nenarodna stranka) ne može pojmiti.
(SDP se gosti našom neodlučnošću, i HDZ-ovom vizijom ...) Vrijeme im je da nestanu.


Pamet (bez pameti) upravlja društvom koje tek treba postati pametno ...


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Ambivalentnost ili (ambivalencija) (od (lat. ambo „obje“ i valere „su“) na području psihologije, psihoanalize, psihoterapije ili psihjatrije označava istovremeno postojanje sasvim suprotnih osjećaja ili stavova u odnosu na neku situaciju, osobu, ideju ili predmet kod jedne osobe . Ambivalentnost je jedna vrsta unutarnjeg sukoba.
Izraz je skovao Eugen Bleuler (1857-1939).
U retorici se rabi izraz oksimoron.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ambivalentnost

Oksimoron (grč. oxýmMron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oksimoron

Oznake: ambivalencija, HDZ, demokracija, nositelji demokracije, pamet, druga dimenzija (politike)

Demokraciju treba braniti (od onih koji bi je trebali braniti)

Ustavno pravo na demokratski izbor (postoje i drukčiji izbori) nije neosporivo pravo.
Kada je demokracija ugrožena, naročito ako je ugrožena izborima, pravo demokratskog glasovanja je upitno.

Hrvatska (po tko zna koji put od sticanja samostalnosti) izborima ugrožava osnovna načela demokracije (proizvodi stanje suspenzije demokratskih izbora jer izborima "pobjeđuju" nedemokratske, pučističke snage).

Parlamentarni izbori koje očekujemo spadaju u elementarnu borbu za demokraciju. (Pobjeda nad političkim monstrumom Josipovićem je jedna u nizu pobjeda demokracije.) U mladoj demokraciji (s robljem kao glasačima) izbore nije teško "krasti". Državno izborno povjerenstvo, "pametni" glasački listići (koji poplave prije prebrojavanja), psihološka oružja stvaranja (ropske) ovisnosti birača, ...

Očekivati od socijalističkog roblja razumijevanje smisla demokracije i obavezu obrane demokracije je iluzorno.
Pobjede Račana, Mesića (mn.), Josipovića, Milanovića nedvojbeno ukazuju u neodgovornost birača. Svi nabrojani su pripadnici nedemokratskih političkih snaga. (Sredstva pravne države u zabrani kandidiranja takvih (političkih) monstruma ukazuju na sastav osoba koje brane po službenoj dužnosti Ustav (i demokraciju) ... odreda nedemokratske, porobljivačke strukture.)

Nedemokratska pobjeda (na prvim izborima) Josipovića, nakon mandata u kojem je pokušao (politički nemoguće) izigrati demokraciju, na (drugim) predsjedničkim je izborima (začudo) prekinuta.
Dužnost je građana (birača) RH, Hrvatica i Hrvata, svojim izlaskom na izbore i dati glas demokratskim snagama ...
Ne biramo stranke, koalicije i pojedince. Biramo između demokracije i političkog mraka (jednoumlja).

To što niste demokratski porazili Račana, Mesiće, Josipovića, Milanovića iznova pred vas postavlja političku zadaću. Izborima se izboriti za demokraciju.
Ili ostati bez (demokratskog) prava glasa. (Iako postoje i drukčiji oblici borbe za demokraciju, vas nitko neće pozvati u tu borbu ... jer ste ustrašeni.)
Demokraciju od takvih treba braniti ...

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: Lijepa naša, demokracija, izbori