Zašto Hrvati nisu katolici!

Hrvatska (ova i ona) je zemlja paradoksa, premrežena ideološkim i civilizacijskim kontradikcijama.

Dakle, ne postoji hrvatsko katoličanstvo. Ja mogu samo reći: Ja sam katolik; Ja sam Hrvat.

Ali Hrvati nisu katolici jer su nekad katolička groblja, koja su nastala darovnicama katoličkog življa (a zbog vjere i Vjerovanja) postala svojina (vlasništvo) političke (a ne vjerske) zajednice. Jer se Crkva odrekla kršćanskih grobalja.

Nakon takvog čina vjernici se ne mogu izjašnjavati Hrvatima katolicima ...







Katolik sam, ali ne hrvatski katolik jer u Hrvatskoj ne mogu biti pokopan u katoličkom groblju, groblju o kojem će skrbiti generacije budućih katolika već će srbadija i orjunaši bagerima nahrupiti brišući znamen i počivalište u kojem ću isčekivati život vječni.


Pustoš. Duše i uma.


ISUS USKRISUJE LAZARA „Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko god vjeruje u Mene, ako i umre, živjet će!“

Oznake: Hrvatska, katolicizam, katolici, katolička groblja, vjerovanje, život vječni

Sunovrat

Hrvatska (vLada) ritualno vodi u propast.


Jedina dobra stvar je odnos vlasti i naroda.
Vlast porobljuje vlastiti narod. Pljačka ga i živi na trudu tog naroda.
Propadanje drugih segmenata (gubitak državnosti, vojne sposobnosti, kulturnog i (najvažnije) civilizacijskog pripadanja) usporena je dominacijom hedonističko-satrapističkog ekonomskog i ostalog iskorištavanja (naroda).


Što je onda ritualno propadanje?
Svakodnevno pravdanje dovelo je do protokola (rituala) (sarkastičnog) izražavanja brige za (iskorištavani i poniženi) narod.


Ples (satrapa) postaje neizdrživ, jer su mjere neučinkovite, a potlačeni ne mogu mijenjati obrasce (koji bi doveli do revitalizacije društva i nastavka satrapizma).
Onaj tko smisli model ostanka satrapa i uzdizanje naroda do stadija u kojem satrapizam narodu može biti prihvatljiv zaslužuje nobelovu nagradu za nehumanističke znanosti.


Sve je vođeno kako bi (ruska) okupacija, dominacija ostavila teoretske mogućnosti (u međunarodnom pravu) za ukidanje hrvatske države.
A narod je mazohistički krivac vlastitom postojanju, ma kakvo je. Ali mora preuzeti odgovornost za budućnost.

Oznake: Sunovrat, propast, vlast, ritual, satrap, nobelova nagrada za humanističke znanosti, narod

Tko/Što se u Hrvatskoj čeka?

Hrvatska je odsječena (napola)(Zemun je u Zemunu).

Premreženost rusko-srpsko njemačko-francuskim kadrovima, s istom nakanom (njemačka suglasnost za ruskom dominacijom na Balkanu i NDH sa Slovenijom) Hrvatsku stišće (iako su Hrvati od sebe stisnuti ...).

Vladavina političkih kvazi elita (ako su pLenković, miLanović i jAndroković elita onda smo uistinu na niskim granama) brani se insceniranim i razrušenim buntovima. Jer.

Jer nema iskre koja bi zapalila vatru slobode, smjene, promjene.

Traži se Robin Hood, Bruce Lee, Spartak.

Osoba koja će povesti promjene koje će dovesti do toga da je Hrvatska mjesto dostojno življenja. Koje vlasti, ponaosob ova sadašnja, ometaju. Posebno je po istinitosti, dužini trajanja i obimu promjena prikladan Spartak.

Trebalo bi promijeniti kulturološku i civilizacijsku okolinu, povratak korijenima.
Gospodarstvo vratiti (iz diktatorsko-partijski uzda) tržišno okrenutim gospodarstvenicima.

Diktaturu (seljaka)(nakon diktature proletera - seljaka (prve generacije proletera nastalih od seljaka)) dokinuti odredbom o jednakosti, te po uzoru na Dubrovačku Republiku ograničiti državne i ostale funkcije na rok trajanja 6 (slovima šest, a ne šesto šest ili doživotno) mjeseci.
Hrvatska se protiv diktature može boriti samo periodičkim smjenama (mogućih diktatora -seljaka).
U Hrvatskoj nema osoba razvijenog smisla za uzurpiranje vlasti (očit primjer su pLenković i miLanović), što znači da su diktature nametnute izvana. Zapad je razvijen, profinjen i ne podnosi budale kao što su navedeni dvojac. Znači da su ruske marionete. Ali su integrirani u zapadne institucije (EU, NATO, društvo za zaštitu neradnika i budala (HAVC), …)
Mi smo Zapad ali na Istoku. (Za Zapad smo Istok, za Istok smo Zapad, za nas smo država u kojoj narod želi dostojno živjeti.)

A kako se dostojno živi?

Osnove školstva, zdravstva, mirovinskog, upravnog i političkog sustava moraju biti izgrađeni. I ne samo oni.

Politički sustav mora počivati na tezi o pokvarenosti vlasti koju uvijek treba kontrolirati i biti sposoban bila dobra ili loša razriješiti funkcija.

Upravni sustav

Koliko je Hrvatska degradirana od smrti F. Tuđmana ukidanjima (dvodomni parlament, od kojeg je (Županijski dom) sastavljen od predstavnika lokanih zajednica, ....) principa kontrole vlasti (ovlastima i različitim interesima, koji su održavali kontrolu pojedinih instrumenata vlasti, što je u nerazvijenim državama vrlo važno) najbolje ilustrira svemoć partijskih i nepartijskih miljenika (dvojca pLenković - miLanović), taj dvojac mlatara o svemu s titovom preciznošću i ovlastima Nerona (tito kao proruska protuha nije mogao doseći ovlasti navedenog cara) ...

Mirovinski sustav je zrcalna slika svih promašaja generacija u socijalističkoj jUngoslaviji, kao i ratno-poratnih generacija koje uništavaju sjaj nekadašnje Hrvatske. (Takve budale majka ne rađa ...)

Zdravstvo (u Hrvatskoj) je religijski instrument kontrole društva, novovjeki obredni ritual prije konačne smrti društva.
Obavezni zdravstveni doprinos je uništio smisao zdravstva.

Školstvo je dio društva koje počiva na greškama prošlosti, koje u hrvatskom školstvu ponavljaju. Time dokidaju sustavnost školovanja i svode se na samoinicijativno cjeloživotno obrazovanje kojim se dezintegrirate iz društva (udaljujete se iz društva) umjesto preuzimanja odgovornosti za društvo u obliku pokretačke snage.
Hrvatsko društvo ne voli školovane (posebno obrazovane) jer je ograničeno sposobnostima i znanjima obrazovanih. Ograničenje se odnosi na rastakanje društva. (Samoubojstvo društva.)

Hrvatska treba osobu koja će sjajiti po danu, a noću spavati (snom pravednika). Osobu koja voli sebe, ali voli i Hrvatsku.

Hrvatska do Rta dobre nade. (Ovo je skica problema koji je u Hrvatskoj očigledan, ali neobrazovane (narodne) mase sudjeluju dobrovoljno protiv vlastite koristi.)

Oznake: interesne sfere, civilizacijska pripadnost, kontrola vlasti, sustavi, mirovinski, Upravni, politički, školstvo, Hrvatska

Sljedeći rat je građanski

Odluke vLade o poreznim mjerama nepobitno ukazuje na nerazumijevanje poreznih zakonitosti, ali i proruske služinske izdajničke nakane.

Porezno opterećivati uspješne, s obrazloženjem kako krizu moraju iznijeti oni koji više zarađuju i/ili više troše je suludo i izazivački.
Ako u krizi povećavate poreze krizu produbljujete.
Ako kažnjavate one koji zarađuju, nagrađujete one koji su promašili sve. Zbog onih koji nisu zaradili ili ne zarađuju i jesmo u krizi. Takve nagrađivati je plan raseljavanja pametnih, vrijednih, radišnih.
To je titoistička politika pripreme države za rusku politiku (ruski svijet, srpski svijet, jungoslavija, siromaštvo, razoružanost, teror, iseljavanje, progoni, dioba boca plina po partijskom odobrenju (cinkerima)).

To što Hrvatska nema hrvatske oporbe je znakovito, slomom socijalizma i Varšavskog pakta, slomom jUngoslavije Hrvatska nije iznjedrila hrvatsku već okupacijsku i izdajničku vladavinu rusko-srpskih g*vnara.

Kako rusi ustrajavaju u rastakanju Hrvatske (u ime ruskog sveta), opet će se uključiti "truli" zapad i potisnuti takva stremljenja prema istoku. To će ovaj put biti u građanskom ratu u kojem će sudjelovati svi predstavnici tajnih službi i vlasti kao neprijatelji naroda.

Vjera u Boga i Hrvatska do Izuma

Oznake: građanski rat, ruski svijet, porezne mjere, teret krize, titoistička politika, raseljavanje, teror, oporba, Hrvatska do Izuma

Blog U glavu

Hrvatska je porobljena, okupirana.
Rat za neovisnost (u Hrvatskoj nazivan "Domovinski rat", po sTaljinovom Velikom domovinskom ratu (rus. 5;8
:0O B5
G5AB25==0O 2>9=0
) 1941-1945) nije porazio sve neprijatelje hrvatske samostalnosti.
Unutarnji (i vanjski) neprijatelji nisu poraženi. Poražena je samo aktivnost (Jna, srpske paravojske) uspostave Velike Srbije i okupacije, zaustavljena oružana agresija i djelomično zaustavljen genocid (zahvaljujući i učešću NATO pakta).

Svi akteri agresije (unutarnji, vanjski, vojni i diplomatski) su ostali neporaženi.

U sukobu - ratu Hrvatska je morala imati ciljeve. Koji su to ciljevi?

Obrana, zaustavljanje agresije, zaustavljanje genocida.
Pogrešno je računati da je Ratom za neovisnost u Hrvatskoj sve riješeno.
Promjena socijalističkih načela (školstvo, zdravstvo, mirovinski sustav, .... politički ustroj) nisu (po Ženevskim ratnim konvencijama) ratom ni u ratu promijenjena.

Osvrnuti ću se samo na politički sustav.
Demokracija nije kvazi demokracija. Demokracija je sustav koji se stalno razvija i izgrađuje.
U Hrvatskoj ne postoji demokracija.

Dakle, demokracija nije sustav u kojem izborima biramo vlast već sustav u kojem SVE odluke države donosi (izravno ili neizravno) većina njenih građana (biramo odluke).

Ustavne promjene (ne)odgovornosti izabranih volji većine su degradacija ljudskog dostojanstva.
Iskustva s raznim oblicima vlasti poučavaju potrebe stalnog nadzora i smjene kadrova na izabranim pozicijama (bilo kojeg oblika "vlasti").
Otklon, arhajsko nazivanje izabranih vlašću stvara zabune kod neopreznog stanovništva, naročito izabranih o prihvaćanju samovolje tih pojedinaca ...
Ne radi se o vlasti, već o slugama društva ...

U Hrvatskoj ne postoji snaga koja je po završetku rata uspostavljala i branila demokraciju (vlast naroda), već su sustavno "gurali narod" u kvazi demokraciju, stanje potlačenosti, porobljenosti.
A oni koji to rade su neprijatelji koje nikad (NIKAD) nismo porazili.

Iskustva Dubrovačke Republike - biranje kneza na 30 dana - nikad nismo primijenili, već nam trećerazredni kreteni i idioti razaraju i ono malo nade u normalan život.

pLenkovića treba u*opiti u čaši hladne vode

Oznake: Hrvatska, okupacija, Rat za neovisnost, unutarnji i vanjski neprijatelji, demokracija, kvati demokracija, sve odluke, vlast, sluge naroda, Dubrovačka Republika, knez