Tko/Što se u Hrvatskoj čeka?

Hrvatska je odsječena (napola)(Zemun je u Zemunu).

Premreženost rusko-srpsko njemačko-francuskim kadrovima, s istom nakanom (njemačka suglasnost za ruskom dominacijom na Balkanu i NDH sa Slovenijom) Hrvatsku stišće (iako su Hrvati od sebe stisnuti ...).

Vladavina političkih kvazi elita (ako su pLenković, miLanović i jAndroković elita onda smo uistinu na niskim granama) brani se insceniranim i razrušenim buntovima. Jer.

Jer nema iskre koja bi zapalila vatru slobode, smjene, promjene.

Traži se Robin Hood, Bruce Lee, Spartak.

Osoba koja će povesti promjene koje će dovesti do toga da je Hrvatska mjesto dostojno življenja. Koje vlasti, ponaosob ova sadašnja, ometaju. Posebno je po istinitosti, dužini trajanja i obimu promjena prikladan Spartak.

Trebalo bi promijeniti kulturološku i civilizacijsku okolinu, povratak korijenima.
Gospodarstvo vratiti (iz diktatorsko-partijski uzda) tržišno okrenutim gospodarstvenicima.

Diktaturu (seljaka)(nakon diktature proletera - seljaka (prve generacije proletera nastalih od seljaka)) dokinuti odredbom o jednakosti, te po uzoru na Dubrovačku Republiku ograničiti državne i ostale funkcije na rok trajanja 6 (slovima šest, a ne šesto šest ili doživotno) mjeseci.
Hrvatska se protiv diktature može boriti samo periodičkim smjenama (mogućih diktatora -seljaka).
U Hrvatskoj nema osoba razvijenog smisla za uzurpiranje vlasti (očit primjer su pLenković i miLanović), što znači da su diktature nametnute izvana. Zapad je razvijen, profinjen i ne podnosi budale kao što su navedeni dvojac. Znači da su ruske marionete. Ali su integrirani u zapadne institucije (EU, NATO, društvo za zaštitu neradnika i budala (HAVC), …)
Mi smo Zapad ali na Istoku. (Za Zapad smo Istok, za Istok smo Zapad, za nas smo država u kojoj narod želi dostojno živjeti.)

A kako se dostojno živi?

Osnove školstva, zdravstva, mirovinskog, upravnog i političkog sustava moraju biti izgrađeni. I ne samo oni.

Politički sustav mora počivati na tezi o pokvarenosti vlasti koju uvijek treba kontrolirati i biti sposoban bila dobra ili loša razriješiti funkcija.

Upravni sustav

Koliko je Hrvatska degradirana od smrti F. Tuđmana ukidanjima (dvodomni parlament, od kojeg je (Županijski dom) sastavljen od predstavnika lokanih zajednica, ....) principa kontrole vlasti (ovlastima i različitim interesima, koji su održavali kontrolu pojedinih instrumenata vlasti, što je u nerazvijenim državama vrlo važno) najbolje ilustrira svemoć partijskih i nepartijskih miljenika (dvojca pLenković - miLanović), taj dvojac mlatara o svemu s titovom preciznošću i ovlastima Nerona (tito kao proruska protuha nije mogao doseći ovlasti navedenog cara) ...

Mirovinski sustav je zrcalna slika svih promašaja generacija u socijalističkoj jUngoslaviji, kao i ratno-poratnih generacija koje uništavaju sjaj nekadašnje Hrvatske. (Takve budale majka ne rađa ...)

Zdravstvo (u Hrvatskoj) je religijski instrument kontrole društva, novovjeki obredni ritual prije konačne smrti društva.
Obavezni zdravstveni doprinos je uništio smisao zdravstva.

Školstvo je dio društva koje počiva na greškama prošlosti, koje u hrvatskom školstvu ponavljaju. Time dokidaju sustavnost školovanja i svode se na samoinicijativno cjeloživotno obrazovanje kojim se dezintegrirate iz društva (udaljujete se iz društva) umjesto preuzimanja odgovornosti za društvo u obliku pokretačke snage.
Hrvatsko društvo ne voli školovane (posebno obrazovane) jer je ograničeno sposobnostima i znanjima obrazovanih. Ograničenje se odnosi na rastakanje društva. (Samoubojstvo društva.)

Hrvatska treba osobu koja će sjajiti po danu, a noću spavati (snom pravednika). Osobu koja voli sebe, ali voli i Hrvatsku.

Hrvatska do Rta dobre nade. (Ovo je skica problema koji je u Hrvatskoj očigledan, ali neobrazovane (narodne) mase sudjeluju dobrovoljno protiv vlastite koristi.)

Oznake: interesne sfere, civilizacijska pripadnost, kontrola vlasti, sustavi, mirovinski, Upravni, politički, školstvo, Hrvatska

Prazna kuća puna srba

Povijest hrvatsko-srpskih odnosa opterećeni su obmanama i lažima (svojstvenim nerazvijenosti i neprosvijećenosti). Stupanj neprosvijećenosti uvjetuje nerazvijenost ...

Nepravilan društveni razvoj (dobrano opterećen jugoslavenstvom) stvorio je društvene napetosti koje su pojedine interesne skupine iskorištavale za ostvarenje vlastitih interesa.
Radi se o rusko-sovjetsko-ruskoj interesnoj sferi, njemačkoj interesnoj sferi, francusko-britanskoj koalicijskoj sprezi, američkoj (USA) dominaciji, ...
Imperijalizam (s agresivnom militantnom politikom) je ostavio dubokog traga na ovim prostorima.
Sukob Hrvata i Srba ponajmanje je sukob nacionalnih politika.

Stvaranje prve Jugoslavije (pristanak srpske kraljevske kuće na odricanje od srpskog kraljevstva i izgradnja shs (kasnije jugoslavenske) kraljevine ukazuje na nenacionalnu komponentu problema koji se uvijek i iznova predočava kao nacionalni.

Hrvati i Srbi se ne sukobljavaju na nacionalnoj osnovi. Sukob je na civilizacijskim osnovama. To je civilizacijski rat.
Unatoč (stvaranju) zajedničkog jezika, pokušaju teritorijalnog objedinjenja, vlast i sposobnost stvarati odnose s drugim državama (u tim okvirima) nije bilo moguće.

Jugoslavenska i komunistička doktrina (nadnacioalnog i anacionalnog) rješavanja problema (koji je stvoren nadnacionalnim konceptom (jugoslavije/a)) proizveo je zatvoreni krug nasilja i nerazumijevanja (održavanja društvene napetosti), povratka u prvobitno stanje (koje ne može biti prvobitno zbog proteka vremena).

Jesu li sukobi poslužili odmjeravanja snaga, pomicanju odnosa na geostrateškoj ploči, iscrpljivanju materijalnih resursa (svojstvenih militantnom imperijalizmu) treba tek iscrpnim proučavanjem ustanoviti. Ostaje ustvrditi kako pojedine političke opcije (jugoslavensko-komunistička) ustrajavaju na prikrivanju društvenih istina. I time pridonose trajnom povećanju društvenih napetosti.

(Povijesno je ispravno formiranje država nakon raspada AU monarhije (koje su pripadale zapadnom civilizacijskom krugu), bez ikakvih spona s despotsko-ruskom pravoslavno-istočnjačkom Srbijom ...
Danas to nije moguće (iako smo na početku), jer je kroz jugoslavije posrbljenom stanovništvu (u ime prava naroda) pridjeljeno pravo koje kroz povijest nisu imali ... državotvorno pravo. Raseljenost i posrbljavanje nisu rješavani nekim drugim putem, već nadnacionalnom i anacionalnom politikom, koja je otvorila vrata sukobu. Paradoks (jugoslavenstva).
Htjeli su stvoriti državu (vlast), a proizveli su (i proizvode) rat(ove) koji traje/u. Htjeli su stvoriti državu (i jednu i drugu jugoslaviju) kako bi izbjegli sukobe, a izazvali su (i prouzročili) krvave ratove, kojih se odriču (generirajući zablude o naravi tih sukoba).

27. srpnja (2016.g) u Srbu narav tih zabluda najbolje je isplivala. Koaliranje srba sa sanaderovim HDZ-om (umjesto unapređenja srpskog statusa na osnovama zapadnih demokracija) stvorilo je nova mjesta starih zabluda (elementarnog produbljavanja društvene napetosti)(ustrajavanja na civilizacijskim razlikama i poticanju rata kao načina rješavanja). Svi službeni govornici su obilježili svojim govorima taj skup na opisani način ...
Na sreću, u Srbu nema Srba ni 27. 7., niti bilo kojeg drugog dana. Svi su u potrazi za mirom i srećom (makar i u dalekim (neistočnim)(razvijenim) zemljama. Civilizacija ne postoji bez ljudi, pa ni civilizacijski rat (ma koliko ga neprosvijećeni potpirivali).
U Srbu su prazne kuće, jer su nakon rata(ova) (iscrpljeni) potražili bolje (negdje drugdje).

Oznake: hrvatsko-srpski odnosi, obmane i laži, nerazvijenost, neprosvijećenost, društveni razvoj, jugoslavenstvo, društvene napetosti, nadnacionalno, anacionalno, interesne sfere, Sukobi, civilizacijski sukob, prazne kuće