Povijest hrvatsko-srpskih odnosa opterećeni su obmanama i lažima (svojstvenim nerazvijenosti i neprosvijećenosti). Stupanj neprosvijećenosti uvjetuje nerazvijenost ...
Nepravilan društveni razvoj (dobrano opterećen jugoslavenstvom) stvorio je društvene napetosti koje su pojedine interesne skupine iskorištavale za ostvarenje vlastitih interesa.
Radi se o rusko-sovjetsko-ruskoj interesnoj sferi, njemačkoj interesnoj sferi, francusko-britanskoj koalicijskoj sprezi, američkoj (USA) dominaciji, ...
Imperijalizam (s agresivnom militantnom politikom) je ostavio dubokog traga na ovim prostorima.
Sukob Hrvata i Srba ponajmanje je sukob nacionalnih politika.
Stvaranje prve Jugoslavije (pristanak srpske kraljevske kuće na odricanje od srpskog kraljevstva i izgradnja shs (kasnije jugoslavenske) kraljevine ukazuje na nenacionalnu komponentu problema koji se uvijek i iznova predočava kao nacionalni.
Hrvati i Srbi se ne sukobljavaju na nacionalnoj osnovi. Sukob je na civilizacijskim osnovama. To je civilizacijski rat.
Unatoč (stvaranju) zajedničkog jezika, pokušaju teritorijalnog objedinjenja, vlast i sposobnost stvarati odnose s drugim državama (u tim okvirima) nije bilo moguće.
Jugoslavenska i komunistička doktrina (nadnacioalnog i anacionalnog) rješavanja problema (koji je stvoren nadnacionalnim konceptom (jugoslavije/a)) proizveo je zatvoreni krug nasilja i nerazumijevanja (održavanja društvene napetosti), povratka u prvobitno stanje (koje ne može biti prvobitno zbog proteka vremena).
Jesu li sukobi poslužili odmjeravanja snaga, pomicanju odnosa na geostrateškoj ploči, iscrpljivanju materijalnih resursa (svojstvenih militantnom imperijalizmu) treba tek iscrpnim proučavanjem ustanoviti. Ostaje ustvrditi kako pojedine političke opcije (jugoslavensko-komunistička) ustrajavaju na prikrivanju društvenih istina. I time pridonose trajnom povećanju društvenih napetosti.
(Povijesno je ispravno formiranje država nakon raspada AU monarhije (koje su pripadale zapadnom civilizacijskom krugu), bez ikakvih spona s despotsko-ruskom pravoslavno-istočnjačkom Srbijom ...
Danas to nije moguće (iako smo na početku), jer je kroz jugoslavije posrbljenom stanovništvu (u ime prava naroda) pridjeljeno pravo koje kroz povijest nisu imali ... državotvorno pravo. Raseljenost i posrbljavanje nisu rješavani nekim drugim putem, već nadnacionalnom i anacionalnom politikom, koja je otvorila vrata sukobu. Paradoks (jugoslavenstva).
Htjeli su stvoriti državu (vlast), a proizveli su (i proizvode) rat(ove) koji traje/u. Htjeli su stvoriti državu (i jednu i drugu jugoslaviju) kako bi izbjegli sukobe, a izazvali su (i prouzročili) krvave ratove, kojih se odriču (generirajući zablude o naravi tih sukoba).
27. srpnja (2016.g) u Srbu narav tih zabluda najbolje je isplivala. Koaliranje srba sa sanaderovim HDZ-om (umjesto unapređenja srpskog statusa na osnovama zapadnih demokracija) stvorilo je nova mjesta starih zabluda (elementarnog produbljavanja društvene napetosti)(ustrajavanja na civilizacijskim razlikama i poticanju rata kao načina rješavanja). Svi službeni govornici su obilježili svojim govorima taj skup na opisani način ...
Na sreću, u Srbu nema Srba ni 27. 7., niti bilo kojeg drugog dana. Svi su u potrazi za mirom i srećom (makar i u dalekim (neistočnim)(razvijenim) zemljama. Civilizacija ne postoji bez ljudi, pa ni civilizacijski rat (ma koliko ga neprosvijećeni potpirivali).
U Srbu su prazne kuće, jer su nakon rata(ova) (iscrpljeni) potražili bolje (negdje drugdje).