Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

08/20

Kolege i ostala bića

Sada sam već nešto više od godine dana van bankarstva, zaposlena u malo drugačijoj firmi, jest u financijama, ali na malo drugačiji način.
Velika firma, vrlo uspješna, ali razlika mojih prethodnih poslodavaca i ovog sada je nebo i zemlja. Zašto sam prihvatila posao, naravno, kao što već rekla - veća plaća, a malo manje posla, drugačiji tim firme, vidjela sam priliku za učenjem i zašto ne prihvatiti, pa dok ide, neka ide.

Bit ću skroz iskrena, prva dva mjeseca sam dolazila doma i plakala se jer nisam mogla shvatiti da postoje takvi ljudi. Osim učenja nečeg novog ništa, ali baš NIŠTA me nije držalo na tom poslu, milijun puta sam poželjela vratiti se u svoju staru firmu, milijun puta sam poželjela dati otkaz i otići u Zaru slagati haljine i cipele, piše Rita Cooper.

sri

08/20

Petnaest minuta

Sarahbe:
Odvela nas je hitna prošli petak jer joj je bilo slabo i ulovila ju je treskavica.
Hitna ju isprva nije htjela voziti, jer šta, pa znate dijagnozu, godine. Pa kisik joj je dobar, kažu, nema smisla.
Ludim. Vičem. Mama mi se gasi, ne dolazite u obzir.
Poslat će kola, kažu, imaju još intervencija.
Za tek dva sata, stižu sanitetska kola. Bez kisika. S jednim tehničarem. Koji onda ide po još jednog, jer mama ne može stajati.
Do tri ujutro stojim ispred bolnice. Napokon mi kažu, ostaje.
Idući dan sele je u Rokfellerevu.
Posjeta nema. Korona, jebala ih, da ih jebala korona!
Izmolim jednu malu posjetu e-mailom.
Petnaest minuta. Za mamu.
Sklupčana ko ptičica. Spava.
Tri dana je primala kisik. Infuziju.
Ne jede.
Misli da smo je ostavili, jer nas nema.
Cijelu je obuhvatim zagrljajem.
Petnaest minuta.
Petnaest minuta za mamu.

uto

08/20

Tebi...

Ako nas ikad sretneš negdje na ulici ili u trgovini i ugledaš da moje djete vrišti, baca se i odguruje sve oko sebe dok ga ja sa skupljenim zadnjim atomom snage pokušavam smiriti, ne treba mi lekcija o roditeljstvu, ne trebaju mi ni komentari tipa vidi razmaženo derište neodgojeno.

Ako nas primijetiš da stojimo negdje u redu na blagajni i moje djete nestrpljivo gura tebe, osobu koja je ispred nas, pritom se držeći za uha, ispričavam ti se. Nismo nepristojni, niti je on razmažen, samo ne može dugo podnijeti gužvu i treptajuća svjetla kao ni toliko boja i mirisa na jednom mjestu i za nas je veliki uspjeh biti duže od 10 minuta na takvom mjestu.

Sad sigurno misliš, pa zašto ga onda vodim ako mu to sve smeta? Vodim ga i vodit ću ga dok god mogu a ti se navikni da nismo svi iz istog kalupa ili ti kutije, kako god ti odgovara, piše na blogu Naš svijet autizma.

uto

08/20

Dobar dan, La Blog

Kako već znate, u potrazi sam za najboljom prijateljicom. Stoga sam jednu za drugom ispozivala većinu cura koje su mi bile određeno vrijeme prijateljice.

Nakon tih razgovora sam zaključila da je moj život
jako ugodan i lijep, unatoč tegobama koje su snošljive. I da nema potrebe da čeznem za najboljom prijateljicom.

Ona će sama doći ili se vratiti, piše Livia Less.

uto

08/20

Nikakva mater!

Kada bi netko za mene upotrijebio riječ: "Mater", još do prije pet godina, to bi bila neoprostiva uvreda, piše White Lilith.

Ja sam mama, majka, madre (ponekad), sve drugo je uvreda.
A onda je polako s ovim dalmatinskim dijalektom koji svako ljeto slušam već desetljećima, ne samo izgovor nego i značenje, poprimilo drugi smisao.
Mater je postala mitsko biće koje se sluša, poštuje i voli. Čije se odluke ne propituju, nego "slijepo" provode. Do određene dobi (zrelosti) naravno. A onda joj se diže monumentalan spomenik, još za života, naravno.
Pa me je sve to potaklo na razmišljanje jesam i ja mama ili mater...

Prikaži još vijesti...