Blog.hr

Vijesti s bloga

pet

08/22

Last minute to leave

Dvi, tri rici...:

Moram vam javiti da ja danas prijelomni dan:
zapuhalo je,
zahladilo je,
navlače se oblaci,
kiša samo što nije,
napokon da padne
zahladi
ohladi more
i opere ovu mašćobu iz zraka
i alkoholna isparavanja
od koje možeš samo dobiti kolesterol
mantavicu
i višak kilograma.
i to nije fer
da mi udišemo sav taj masni smog
i čestice izgorjelog ugljena
i ispušne plinove nastale u gužvama

pet

08/22

Pred ge o

Zgusnulo mi tjedan. Sutra osmi radni dan u nizu i baš osjećam umor. Ne mogu se načuditi nekim prošlim vremenima kada se gazilo i mjesece bez slobodnog dana. Od ove godine prelaskom na drugo radno mjesto radim 5-2, piše konobarica.

I navikneš se učas, pa ti sedmi radni dan otpadaju udovi od umora iako se u već spomenutim prošlim vremenima na poslu više fizički tijelo trošilo. Jest, bilo je mladosti, više volje i entuzijazma. Ganjalo se ono bolje sutra i trpalo dan za umornim, oznojenim danom u rok službe. Da li je bolje sutra stiglo, nisam sigurna. Počesto se ulovim u tim razmišljanjima vozeći na posao i natrag. Konačno živim normalu. Pet - dva. Znate o čemu pričam kad kažem pet- dva?

čet

08/22

Ljetnina

I tako odjednom jesen je zagrizla noć, polako se šulja i grabi ljeto za vrat, no danju, danju još sunce caruje i nastaviti će tako do kraja listopada...spremna sam, sad dolazi ono najbolje, čitava paleta boja, mirisa i okusa...

Kasno sunce grije tamnije, kao kad se vatra rasplamsa, kad samu sebe nadraste.
Takvo je ovo poslije podne.
Poslije nečega je u dnu mene, pa me zapljusne i ostane samo taj silni poriv unutar utrobe.
Kasno ljeto mami da se predam, kao kad se odrola smotani peškir na šljunak obale, piše danielaland.

čet

08/22

R. I. P. za Mislava Bagu

Novinar bez dlake na jeziku, sa decentno provokativnim pitanjima za sugovornike koje nije nimalo štedio.
Jedan od rijetkih novinara takvog kova.

Neka mu je laka zemlja koju je volio, napisao je Bellistra.

čet

08/22

Hvala, Ljudi...

Vani je 35 stupnjeva. Sunce tolikom silinom žeže da zapravo peče udisanje vrućeg zraka. Hodam polako, da se što manje znojim i povremeno otpijem gutljaj – dva vode iz bočice. Hodam pored stravično oštećenih zgrada i kuća Gundulićeve ulice, i onda se pred mojim očima ukazuje pomalo nestvaran prizor. Skoro je 16 i 30, 35 stupnjeva je vani, a na gradilištu nove zgrade škole radnici još uvijek rade.

Mene steže u grlu, ne od vrućine nego od zahvalnosti. Prvo Mađarskoj, koja je omogućila da nova zgrada škole naočigled raste u gradu u kojem je vrijeme stalo. A onda još veća zahvalnost tim radnicima, koji u nemogućim vremenskim uvjetima rade i zarađuju za kruh. Netko će reći – pa što, plaćeni su za to što rade; ili još okrutnije, da su učili ne bi morali na gradilištu prolijevati litre i litre znoja radeći, napisala je Rossovka.

Prikaži još vijesti...