Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

06/21

Neću o Prenju, o prijateljstvu ću pisati

Ono što možeš sa svim ljudima izgraditi jesu uspomene. Neprocjenjivo! A neko je već rekao, samo ne znam ko, da su lijepe uspomene sa dragim ljudima toliko vrijedne da ruže možemo imati i u decembru. Istina!

Kada odrastamo mi stječemo prijatelje. U odrastanju učimo mnogo toga, od lijepih stvari, sretnih, pozitivnih do onih bolnih i negativnih. Tuga i razočarenja ne biraju ni mjesto ni vrijeme, ni godine. Razočarati se možemo uvijek. A najčašće i najviše u prijatelje. Roditelje, rodbinu i braću/sestre dobijemo prilikom rođenja, a prijatelje biramo. Zbog toga se najviše razočaramo u njih. Poneko u sebe i svoj izbor.

Meni je prijateljstvo sveto. Nikad ne bih okrenula ledja prijatelju, jer mi je dosadio, jer sam upoznala nekog novog, jer sam željna nečeg drugačijeg, piše Mehagina kći.

uto

06/21

Magijska razmišljačica

Lilianke:

jer ja nisam kako bi netko pogrešno mislio,
samo tratinčice i ruže,
besmislene velike fotografije i pjesmice,
dijete i školica
štrebrsko poimanje obavljanja obaveza
i briga da sve izvedem dobro i zadovoljavajuće,
ne!!,
ja sam i hrpa smotanosti,
zaboravljivost do zabrinutosti,
lijenost, nevoljkost, nezainteresiranost,
nafurenost, uvredljivost, zlopamtilo,
slonovska memorija isključivo za pogrešne stvari,
i veliki popuštač vlastitim emocijama,
dakle uz sve to postajem i magic thinker
opsjednuta, čarobno- razmišljačica,
vezujući se za besmislice, al bogami i smislene stvari
na najgori, najgluplji, najpraznovjerniji mogući način.

uto

06/21

Prvi koncert

Tijekom večeri na plaži, u jednom smo trenutku ona i ja ostali sami, a ostatak ekipe razbježao se na sto strana. Zapričali smo se u vezi nekih ljudi iz te ekipe, a onda mi je ona rekla za jednu prijateljicu da je biseksualka. To je bio savršen trenutak da kažem: "I ja sam biseksualan kao i tvoja prijateljica, čisto da znaš". Sjetio sam se razgovora s prijateljicom i nisam to rekao. Odmah sam se pokajao, ali već je bilo kasno, jer se u sljedećem trenutku dio ljudi iz ekipe već vratio do nas, piše Dnevnik izgubljenog nastavnika.

Osjećao sam se kao da izdajem sebe, bilo me je sram što sa svojih dvadesetipet godina još uvijek nisam u stanju reći tko sam i što sam nekome tko mi je drag i u koga imam povjerenja. I danas me je cijeli dan sram, možda mi bude malo lakše kada ovo podijelim s cijelim svijetom.

pon

06/21

Zaželi

Litterula:
Jedan od programa koje provodi Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije, zahvaljujući odobrenim novčanim sredstvima Europskog socijalnog fonda, je projekt „Zaželi - Program zapošljavanja žena, pod motom „Novim vještinama za bolju zajednicu“. Odobrena novčana sredstva omogućuju nastavak tog projekta koji se provodi od 18.6.2020. – 18.10.2021. u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, Centrom za socijalnu skrb Petrinja i Gradom Petrinjom. Za provedbu ovig projekta Udruzi je odobreno 1.857.150,00 HRK, a 100% je financiran sredstvima EU.
U Udruzi navode da je cilj ovog porograma sljedeći: "Omogućiti pristup zapošljavanju i tržištu rada za 20 žena pripadnica ranjivih skupina s područja Sisačko-moslavačke županije te ujedno potaknuti socijalnu uključenost i povećati razinu kvalitete života 120 krajnjih korisnika.

pon

06/21

Svaka klinka mala

Moja prva simpatija, danas vrlo zgodan i lijep muškarac, bila je u vrtiću. Ja sam se njemu, također, sviđala. Ne mogu u sjećanje vratiti tu dječju zaljubljenost, što mi je žao jer bih voljela znati u što se točno četverogodišnje dijete zaljubi?! Jesu li mi se svidjele njegove lijepe plave oči ili me oduševljavao majstorijama od lego kockica? Na žalost, toga se više ne sjećam, ali se sjećam onog srama kad bi mi mama zapjevala „Da me 'oće…“. Ne smijem dalje.

U nižim razredima osnovne škole vjerojatno sam doživjela najneviniju, najčišću i najvjerniju malu ljubav. Nikada nitko do tada i od tada nije držao moju sliku iznad svog kreveta kako bi me pogledao prije spavanja i nakon buđenja. Zato mi i nije žao što sam se za tog dečka i udala. Da, udala! Baš onako kao što su se trebali vjenčati Draga i Pero u „Vlaku u snijegu“. Imala sam bijelu haljinu koja je zapravo bila prvopričesna. Razred se pretvorio u barjaktara, kumove, lažne roditelje, svećenika, svirače. Ponosni i glasni, defilirali smo kroz kvart kao pravi svatovi, piše Sijedi pramen.

Prikaži još vijesti...