Blog.hr

Vijesti s bloga

sub

01/21

Postav naše umjetnice Kockavice

"Kocki je bila elegantna i profinjena, ko i uvijek, no prepoznaš je po nehajnom hodu, pri čemu joj se njiše dugi prekrasni crni rep( kosa). Ako je i imala što za pasom, nije se vidjelo jer je imala haljinu ( crno-zelenu, kad sam već Milka Babović)
Ona je meni prelijepa, rijetko tak nekog lijepog vidim. Ko A. Hepburn ( to je za dečke, vižualne tipove). Kad smo se zagrlile, morala sam stat na prste da ne polomi kičmu. A najljepše na njoj je njezina skromnost, jednostavnost..."

To su bili onako prvi dojmovi, iz pluća SarahBe.

Kockavica je prava i ozbiljna umjetnica, samo ona to još uopće ne zna. No, u tome je draž.
Na otvorenju je rekla ravno dvije rečenice, iz kojih se čulo samo hvala.
Šarena nije bila, jer nije našla haljinu koja se vrti.

pet

01/21

Imunitet od korone

Koronu sam preležala u prvom talasu, maj/jun 2020.
Bolest je trajala deset dana, a malaksalost nakon nje šest mjeseci. Nakon sedam mjeseci postavlja se pitanje imam li još zaštitu. Od toga koliko smo zaštićeni mi koji smo preležali koronu, zavisi koliko će trajati zaštita dobijena vakcinom.

Nakon sedam mjeseci, imam zanemarljiv titar protutijela IgG, dakle, nemam zaštitu. To se slaže s procjenama da će imunitet od dvije doze vakcine protiv kovid-19 trajati oko šest mjeseci. I onda, Jovo nanovo, napisala je Lastavica.

pet

01/21

Plan

Tu se uopće ne radi o nekakvom mitskom opstanku naroda, i što sam stariji sve je manje onih koje bih zvao svojima, a sve je više onih koje ne razumijem, i svjestan sam da je do mene; do čega bi drugog bilo; jer sve me uvjerava u to kako će u ovoj zemlji, kako god da se bude zvala, kroz dvadesetak godina naseljena biti tek tri ili četiri grada i uzak pojas uz more, a svi će oni predstavljati logističku potporu bogatom svijetu koji će svoje usluge i maglu prodavati uz pomoć i preko nas. Radi se o tome da bismo, bez obzira na sve, morali znati da smo pokušali sve, jer to je jedini osjećaj koji čovjeka ispunjava i opravdava pred sobom samim i čini ga spokojnim – da znade da je učinio sve što je mogao, piše Vjetar u granama.

Standard je, rođače, pokvario ljude: jedu govna i sanjare, pjevao je Johnny.
Ljudi neće živjeti samo od ideje da bi pečeni pilići padali s neba, jer bi inače odletjeli do nekakve Irske ili Njemačke skačući s oblaka na oblak; ljudima treba sigurnost i povjerenje; treba im svjetlost i smisao malenog, svakodnevnog i običnog. Tako jednostavno i jasno, a tako nedostižno.

čet

01/21

Lovac na leptire i snove

Teško za zamisliti koliko je prošlo od ove slike. 14 godina, po mojem računu.
Prije... O... Prije svega što me šibalo kroz godine.
Imala sam epizode i prije ove slike. Ali nijednu kao u godinama koje su uslijedile.
Voljela sam... Koliko dijete može voljeti, naravno.
Kad imaš 16, misliš da ti je život na dlanu, da je prva ljubav ona najveća.
Sanjariš... Maštaš o savršenosti. Bezbrižna. Lovac na snove i leptire.

A onda se dogodi život, piše Miris čežnje.

čet

01/21

29

Prije otprilike nekih 5 godina, moj život je naiša na jednu ozbiljnu prekretnicu. Razvija san jedan neurološki poremećaj: nistagmus. Prvotne smetnje su bile užasne, smetalo mi je svitlo da san po danu bija s peškirom priko glave, da mi ne bi svitlo smetalo. Kasnije, kako se poremećaj razvija dobija san simptom nekontrolisanog micanja očiju, klimanje glave, smetale mi pjesme, zvukovi iz prirode, pa praktički skoro svi zvukovi, mantalo mi se od njih i dobiva bi tikove... Stanje mi se i pogoršavalo stalno. Bija san u panici da mi je život gotovo, jer je stečeni nistagmus neizlječiv i ne može se puno radit na smirivanju simptoma. Ja san se vratija iz Sarajeva kući, napustija faks na četvrtoj godini, napustija svu ekipu i život koji san tamo ima. Par godina san proveja samosažalijevajuć se, pateć što ne mogu više bit u Sarajevu i slično. Iša san na psihoterapiju i trošija psihijatrijske lijekove i unatoč tome bija san na rubu da odustanen od sebe, piše Sjene iz djevojčicinih snova.

Prikaži još vijesti...