Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

06/22

Bye bye, depra!

Sjećate se one brojalice, pjesmice, iz djetinjstva 'Što govoriš to postojiš, 1,2,3 to bi mogao biti ti'?
Koliko puta ste čuli do sada 'kakve su ti misli, takav ti je život', 'što zračiš, to privlačiš'...itd...

Dođe neki godišnji, kao nešto si spojila, pa se zavučeš u stan i ne izlaziš nekoliko dana ( čitaj 4 dana ), nego buljiš u tv ili mob.
Malo zujiš po stanu, gledaš hrpu veša koja ti maše sa stolca, trebalo bi peglati, tanjuri u sudoperu se gomilaju, vrećice od dostave skupljaš po balkonu, ne da ti se spustiti pred zgradu i otići do prve kante za smeće, kosu nisi oprala tjedan dana ( nema veze, nitko me ne vidi ), vrtiš programe i nema ništa, baš nema ništa, od 300 programa ti ne možeš pronaći ništa, zove frendica na kavu, ne ide ti se, izmišljaš neke glupe razloge zašto ne možeš danas, pa ni sutra, zvoni mob, ne javljaš se, kasnije pošalješ poruku na whapp tek toliko da se javiš, iz pristojnosti...itd...itd, napisala je Rita Cooper.

sri

06/22

Daleko i blizu

Nebo nas je toga jutra primilo u sebe, i premda četrdeset godina nisam letio – već sam nekoliko minuta nakon dosizanja visine sa zanimanjem, kao vesela i lakomislena ptica gledao iz visine na grad moga života – a potom i na snijegom prekrivene planinske lance, oceane, polja, rijeke. Putovati, to znači gledati sebe sama – i doznavati, opuštati, propuštati, dijeliti. Nemati na umu ni vrijeme, ni novac, ni obzire: čeznutljivo i sanjivo poći tamo gdje je daleko, da bismo doznali koliko je blizu. Nemati uza se sat, niti izvadak bankovnog računa, niti karticu zdravstvena osiguranja – sve to ostaviti u nekoj dobro čuvanoj sobi, iza tridsetitri brave, ključa i lozinke; zaboraviti telefon u ruksaku ostavljenom na stolici pored nas; žmirkati lagano i tiho, pod svijetlim suncem svijeta i nebesa, udišući strano kao domaće i nepoznato kao poznato, napisao je Vjetar u granama.

uto

06/22

Oproštaj od blogerice

Blogosferu je napustila draga Moj pinklec:
Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
Dobila sam ga na dar.

Blogeri se s nježnošću opraštaju od nje.

Carstvo snova:
Voljela Si moj kutak moju modrinu, bila Si prva koja mi je ostavila komentar kad sam počela pisat tu, znala sam, da se boriš, ostala Si jaka do kraja...Fališ punooo

freshcayg:
Draga Vesna, hvala ti za svaku lijepu riječ, i svu ljubav koju si tako nesebično dijelila.
Voli te tvoja ekipa iz Pinkleca, počivaj u miru Božjem.

White Lilith:
obogatila si svemir svojim postojanjem,
posipala svjetlucava zrnca ljubavi kao vilinski prah na nas
sada svjetlucaš kao zvijezde noću na jasnom nebu
zauvijek upisana u naša srca i postojanje
ljubavlju
svemirska moja

Edit: Sahrana Vesne Mateše biti će na Mirogoju 30.6. u 14:10h

uto

06/22

Uticaj beogradskog zraka i saobraćaja

Huc:
Otupljenih čula i petrificiranih osećaja ležao sam na baršunastom otomanu i promatrao muvu zunzaru kako obleće luster. Želeo sam ustati i zabeležiti utiske iz proletnjeg Beograda, iz Beograda prepunog mirisa lipa i divljih vozača, tri kile priča i jedno 360 dkg pjesama, ali bio sam lenj. Lenj kao lenja letna buba. Buba šavaba. Siva.
Nakon izvesnog vremena zametih da muva obleće luster u putanji pravilnog četverougaonika. Bilo je to neobično, ali još neobičnije posta kada svojom putanjom poče da ispisuje nevidljiva slova na ćirilici– x216iLCDkgs.
Muva je uporno ispisivala šifru.
Isprva sam mislio da je reč o muvi–robotu kojom upravlja netko nepoznat što mi želi nešto poručiti, otkriti neku šifru. Ali zašto bi meni netko odavao šifru? I za što? Nisam ja ezoterični Milorad Pavić pa da ljude prvo upoznajem u snovima, a potom u stvarnom životu; niti sam Milić od Mačve pa da u kuli sedam vetrova na srednjevekovni način pripremam prašče.

pon

06/22

Why do I hike

Prije otprilike šest godina tamo negdje početkom ljeta 2016. (kad je Leicester iznenađujuće postao prvak Engleske) u bespućima interneta naišao sam na ime Nikola Horvat odnosno Tesla thru hiker. Otkriće je bio zapravo blog na kojem je Tesla kronološki bilježio iskustva hodanja Pacific Crest Trailom. PCT je obilježeni planinarski put koji se proteže od meksičke od kanadske granice ili obratno. Prolazi američkim saveznim državama Carifonia, Oregon i Washington. Nevjerojatnih 2653 milje ili 4270 kilometara američke divljine koje mnogi u cijelosti ili djelomično prehodaju. Horvatovo hodačko iskustvo koje se tada upravo odvijalo toliko me zainteresiralo da sam unazad pročitao i pogledao sve prethodne objave na blogu od samog početka da bi zatim nastavio pratiti aktualne kako su bile objavljivane. Nikola Horvat ili, kako je njegov hikerski nadimak Tesla, vrlo je pedantan u objavljivanju. Po nekoliko dana hoda i bilježi iskustva i dojmove boravka u prirodi da bi kad se dokopa takozvane civilizacije i interneta (on to naziva zero-day) malo odmorio, objavio ih i podijelio s nama koji takva iskustva posredno preko interneta želimo konzumirati. Nemalo sam se radovao kad je Tesla tamo negdje u listopadu 2016. nakon dobrih četiri-pet mjeseci hodanja američkim šumama i planinama doslovno zaurlao od sreće na kanadskoj granici. To njegovo epsko putovanje dobrano me inspiriralo i zainteresiralo za ono što radi i čime se bavi, piše na blogu Usputne bilješke.

Prikaži još vijesti...