Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

11/20

Den Deri sred invazije aliena

U sjajnom Golikovom filmu "Imam dvije mame i dva tate", mali Draško u školi ispod klupe poskrivečki čita omiljeni časopis mog djetinjstva, Plavi vjesnik. Sredinom šezdesetih to sam glatko mogao biti ja, tih sam godina Plavi vjesnik jednostavno gutao. Izmišljao sam razne školske izdatke samo da se dočepam tih otp. pedesetak starih dinara (nakon denominacije 5 novih) koliko je trebalo za novi broj.

Plavi vjesnik je bio potpuno kul, neka druga priča i dimenzija u odnosu na takoreći obaveznu Modru lastu, tim više što je u to vrijeme u njemu objavljivano puno stripova, piše na blogu StoryBook.

uto

11/20

Inteligencija + malo o mom stanju

Nego, mislija san pisat post o inteligenciji. Fascinantna mi je umjetnost, kako boje, crteži, slike izazivaju u nama određene emocije? Posebno apstraktna umjetnost, likovna. Onda muzika, kako jedan zvuk u nama budi emociju? Umjetnost je igranje stvarima, nešto najlipše šta postoji na svitu, ako mene pitate. Umjetnost u inače nežive stvari unosi život i inteligenciju, jer inteligencija je ono zbog čega mi doživljavamo emocionalno neke pjesme, dok nasumični zvukovi prirode u nama ne bude interes. Usput, gledan danas potok kuda šetan i razmišljan o vodi. Voda je živa. Na svakog od nas drugačije reagira, oni kristalići koji tvore njen izgled se mijenjaju i formiraju različite oblike u kontaktu sa različitim ljudima, piše Naelektrisani gušter.

uto

11/20

Dvoje

Dani su sve hladniji. Hladniji temperaturno, hladniji zbog hladnih ljudi. Ako nastavimo ovim tempom, smrznut ćemo se u vlastitim kožama i onda zombijevski teturati. Simpatična slika. Slučajan prolazak pokraj neke TV emisije omogućio mi je kratko osluškivanje Bojane Gregorić Vejzović s najavom predstave Dvoje u Teatru Exit. Kaže ona da je u ovakva vremena dobro od srca se nasmijati, ali i susresti se sa stvarnošću, zbiljom, nešto slično. Možda i nije tako rekla, ali moj um je tako shvatio i nasjeo na ovu foru s duhovitošću u tmurnim vremenima. Hajd'mo, ljubitelji smo kazališta! Pristaje. Nema karata, smjeste nas za neki stoličak s desne strane sjedala, tik pred pozornicom. Ne povezujemo to s ičim, pasivno čekamo početak. I počinje, dvoje je glumaca. Dvoje. sretan Bojana G.V. i Dražen Čuček. Glume vlasnicu i vlasnika Pub-a u jednom prilično gužvovitom danu, i još mnoštvo drugih gostiju koji posjećuju taj Pub, piše Zelena suncokretica.

pon

11/20

Samac usred svemira

Neki su nezadovoljni jer ne mogu putovati. Neki jer ne mogu zarađivati.
Neki su, poput mene, nesretni jer im je umro netko njihov.
A ova nas pandemija ponovno, baš kao i proljetos,
uči da u jednom trenu možemo sve izgubiti.
I da trebamo biti ogromna srca i jako zahvalni ako smo zdravi.
Ako imamo samo uobičajene smetnje i stare bolesti, poduprte dobrom terapijom.
Ako je netko od nas ili naš lakše prebolio koronu.
Ako samo ne viđamo ljude, ne izlazimo bez prijeke potrebe.
Jer uvijek netko prolazi traumu,
dok mi kukamo zbog slomljenog nokta.
I uvijek može biti- gore, piše SarahBe.

pon

11/20

Adio Mustafa!

Nakon duge i teške bolesti u 78. godini preminuo je glumac Mustafa Nadarević. Nedostajat će nam svima. Svojedobno je izjavio: "Ne znam ima li na svijetu išta ljepše od ljubavi!"

Koja je vama najdraža Mustafina uloga?

nisam EL DIABLO se oprašta s Mustafom uz riječi: Počivaj u miru dragi, veliki čovjeće! Umjetniče!

nema garancije:
U zraku se osjeća kako nestaje, malo pomalo, sve ono što vrijedi, oni koji su vrijedili i obilježili. Odlaze ljudi koji su imali poslanje da nas na sve načine oplemene, nasmiju, u nas usade osjećaj da imamo osjećaj, za druge, svijet oko sebe. To je bio ON, Mustafa, Duje, Leon, Izet i mnogi drugi u čije je likove ulazio. Kažu oni koji su ga poznavali da je bio nadasve dobar čovjek i da ništa od gore navedenog nije bio, to, čovjek je dovoljno.

Prikaži još vijesti...