Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

11/20

Vrime je od sarma

Oni koji prate (i pamte) tekstove s
mog bloga znat će da po gradu kruži zafrkancija u kojoj me svi mole da Vedranu (našem paparazzu) skuham sarme. Toliko me mole i kume, žene i muškarci kao da život na planeti ovisi o tome.

U subotu mi sin pomogao kupit spizu, tražila sam glavicu kiselog kupusa uz molbu da ne bude prevelika jer da kuham za nas dvoje, pa ne želim da danima jedem samo sarme. Negdje popodne sam počela objavljivat i slike na Fejsu.

sri

11/20

Voajerka

Naslonim se trenutak-dva na geridon. Pogledam preko glava zadubljenih u tanjure, zabavljenih svojim čašama.
Ugledam nas.
U rukama uvijek neki teret (jer, ne idi nikad prazan – prva lekcija). Vremenom naučiš nositi iz bicepsa. Rasporediti teret. Ne lomiti kičmu gdje nije potreba. Opet, ponekad se precijeniš, nerijetko zaboraviš. Trčkaramo, hodamo, vučemo se, smiješimo, u prolazu uvijek si nešto dobacujemo. Ima nas. Dosta nas ima, kaotične večere odrađujemo uspješno. U ritmu koji otkucava posao, no ipak svatko u svom. Veseli niz bijelih umornih košulja, piše Konobarica s tastature.

uto

11/20

Den Deri sred invazije aliena

U sjajnom Golikovom filmu "Imam dvije mame i dva tate", mali Draško u školi ispod klupe poskrivečki čita omiljeni časopis mog djetinjstva, Plavi vjesnik. Sredinom šezdesetih to sam glatko mogao biti ja, tih sam godina Plavi vjesnik jednostavno gutao. Izmišljao sam razne školske izdatke samo da se dočepam tih otp. pedesetak starih dinara (nakon denominacije 5 novih) koliko je trebalo za novi broj.

Plavi vjesnik je bio potpuno kul, neka druga priča i dimenzija u odnosu na takoreći obaveznu Modru lastu, tim više što je u to vrijeme u njemu objavljivano puno stripova, piše na blogu StoryBook.

uto

11/20

Inteligencija + malo o mom stanju

Nego, mislija san pisat post o inteligenciji. Fascinantna mi je umjetnost, kako boje, crteži, slike izazivaju u nama određene emocije? Posebno apstraktna umjetnost, likovna. Onda muzika, kako jedan zvuk u nama budi emociju? Umjetnost je igranje stvarima, nešto najlipše šta postoji na svitu, ako mene pitate. Umjetnost u inače nežive stvari unosi život i inteligenciju, jer inteligencija je ono zbog čega mi doživljavamo emocionalno neke pjesme, dok nasumični zvukovi prirode u nama ne bude interes. Usput, gledan danas potok kuda šetan i razmišljan o vodi. Voda je živa. Na svakog od nas drugačije reagira, oni kristalići koji tvore njen izgled se mijenjaju i formiraju različite oblike u kontaktu sa različitim ljudima, piše Naelektrisani gušter.

uto

11/20

Dvoje

Dani su sve hladniji. Hladniji temperaturno, hladniji zbog hladnih ljudi. Ako nastavimo ovim tempom, smrznut ćemo se u vlastitim kožama i onda zombijevski teturati. Simpatična slika. Slučajan prolazak pokraj neke TV emisije omogućio mi je kratko osluškivanje Bojane Gregorić Vejzović s najavom predstave Dvoje u Teatru Exit. Kaže ona da je u ovakva vremena dobro od srca se nasmijati, ali i susresti se sa stvarnošću, zbiljom, nešto slično. Možda i nije tako rekla, ali moj um je tako shvatio i nasjeo na ovu foru s duhovitošću u tmurnim vremenima. Hajd'mo, ljubitelji smo kazališta! Pristaje. Nema karata, smjeste nas za neki stoličak s desne strane sjedala, tik pred pozornicom. Ne povezujemo to s ičim, pasivno čekamo početak. I počinje, dvoje je glumaca. Dvoje. sretan Bojana G.V. i Dražen Čuček. Glume vlasnicu i vlasnika Pub-a u jednom prilično gužvovitom danu, i još mnoštvo drugih gostiju koji posjećuju taj Pub, piše Zelena suncokretica.

Prikaži još vijesti...