Blog.hr

Vijesti s bloga

pon

08/22

Frkovićev most

Već dugo nisam bila u šetnji do grada; uglavnom se šetkam po drvorištu i po balkonu, hodam po štengama gore dolje i malo ležećki razgibavam noge da skroz ne zakržljam. Al prisjećam se svojih dugih šetnji od našega brijega do groblja, pa preko groblja do park šume na Viktorovcu, pa kroz šumicu i Vinogradsku ulicu do Lađarske na desnoj obali Kupe. A kad bih sišla dolje na desnu obalu Kupe, morala sam još šepesati do staroga zidanoga mosta da bih stigla u grad na lijevoj obali naše divne zelenomodre rijeke. Jer ovdje ispod bolnice mosta preko kojeg bih mogla preći u grad nema.
U našem gradu Kupu naime premošćuju samo tri mosta, novi most koji nije pogodan za pješake i predaleko je od centra grada, željeznički most koji je opasan za pješake, smješten također poprilično daleko od središta grada i zidani most koji spaja desnu i lijevu obalu kod Velikog kaptola. Dakle, potreban nam je bar još jedan lijepi novi mostić sličan novom jadranskom bijelom mostu koji su nam nedavno napravili naši prijatelji Kinezi, piše Litterula.

pon

08/22

Trešnja i kolač

Pisala bih nešto o vremenu kada sam bila ja, ona sigurna u svako jutro, u buđenje koje će doći bez pitanja. Pisala bih o noćima koje su sjale sasvim drukčijim sjajem od ovih danas. O mjesecu koji me dozivao svojim pogledom na ljubav, na lutanje. Pisala bih o svakoj sitnici što u skromnom je domu bila pravo bogatstvo. Ali slike se sve više gube, negdje izvan mojih sjećanja, bez povrataka u ono moje nekada. Ponekad se zateknem gotovo kao tat u vlastitom životu pa kradem svaki trenutak koji kroz slike, kroz misli proleti i pišem, pišem brzo jer izgubit ću tijek misli. Neke me slike, neka sjećanja zaustave i kao da se razmota bala najljepše svile u trgovini kod Pepice, pomilujem slike osmjehom. Toliko je zanimljivog onda bilo. Trešnje. Vidim sliku trešnje u dvorištu do našeg. Već se lijepo crvene iako još nisu zrele, piše Demetra.

pon

08/22

Prodavač smijeha, igralište života i trganje perspektive

I pričao mi je moj dragi prijatelj D. Pričao mi je kako ima san, san da ostavi sve poznato i iznajmi balon. Da, onaj veliki, onaj koji luta zrakom i ljudima daje komadić užitka. Malo bijega i drugačiju perspektivu. On želi prodavati san i nestati po svijetu, upoznajući mnoga nepoznata mjesta, mnoge drugačije perspektive, mnoge nove osmijehe..
On želi biti prodavač smijeha.

"Vjeruješ li u mene da to mogu? Ostaviti sve i samo otići..otići u nepoznato?- pitao me pomalo sa strahom.
"Naravno da možeš. Vjerujem i kada ti ne vjeruješ"- rekla sam mu bez fige u džepu.

I vjerovala sam. Potpuno i punog srca, piše metamorfoza.

ned

08/22

Sjećanje na Hiroshimu i Pikadon

Sjećamo se strašnog zločina koji se dogodio prije 77. godina a za koji još nitko nije odgovarao, piše na blogu Hrvatsko-japanski centar.

U Hiroshimi sam bio nekoliko puta. Dva puta sam
u Hiroshimu nosio 1000 origami ždralova.

Fotografije su iz 2005. i 2013. godine.

Staklene vitrine s našim origami ždralovima iz
Hrvatske i cijelog svijeta; 2005. godine 1000 origami ždralova izradili su učenici osnovnih škola širom Hrvatske.

Godine 2013. origami ždralove koje sam donio u Hiroshimu, izradio je moj kyudo (tradicionalno japansko streličarstvo) sempai (stariji kolega) Denis Štefok iz kyudo društva Zagreb.

ned

08/22

Samo neka razmišljanja

I sad se ja pitam je li doista toliko teško spriječiti nasilje nad djecom od strane onih koji bi ih trebali najviše voljeti. Do najviše takvog nasilja dolazi tijekom borbe za skrbništvo nad djecom. I pitam se bi li bilo neizvedivo da skrbništvo dodjeljuje poseban sud, bez prisustva odvjetnika koji te procese pretvaraju u dugogodišnje psihičko nasilje nad djecom. Bila je i objava o bogatim roditeljima čija se bitka za skrbništvo rastegla na dvije godine. Sud neka donese odluku o skrbništvu djece, a onda neka si „ oštećena strana“ angažira odvjetnika i neka se roditelji zlostavljači povlače po sudovima koliko im drago.

Je li doista toliko teško napraviti registar osoba kojima bi zbog njihovog ponašanja trebao biti zabranjen rad sa djecom (učiteljima, trenerima, odgajateljima…), piše Marivall.

Prikaži još vijesti...