Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

12/21

In memoriam... Vlado Gotovac

Ljubav je bila njegova zvijezda vodilja. Zrcalila se u svemu što je govorio i što je pisao. Živio je opasno tvrdeći da je najveća izdaja, izdaja sebe samoga, piše Dinajina sjećanja.

To je potvrđivao u svjedočanstvima svog postojanja. Zavirivao je u već napisano šireći svoj misaono- osjećajni horizont. Žurio je u svim pravcima, što dalje u prošlost i što iscrpnije u budućnost. Ljubav rođena da sjedini čovjeka i sudbinu mu je postala prepreka. Posvuda je bilo onih koji su budućnost osjećali kao svoju povlasticu, a prošlost kao svoju neograničenu ispričnicu i tuđi grijeh.

Mjenjali su se likovi u kojima se pojavljivao da zaustavi tijek budućnosti, ali oni kojima se obraćao ga nisu prepoznavali. U zanosu, spreman na žrtve i samozataju postajao je vitez dobre volje. Nebo i zemlja su mu bili domovina. Kao bezbrižni sanjar je sudjelovao u širenju univerzuma, tugovao je za zvjezdama koje su umirući nebo prepustile mračnom bespuću.

uto

12/21

Blagdanski stol

Svatko od nas će imati drugačiji blagdanski stol, hranu koju voli većina ukućana, a i osoba koja priprema delicije blagdanskog stola, ja želim podijeliti sa vama ono što me naučila pokojna baka u vezi blagdanskog ručka, pa evo ovako bi trebao izgledati blagdanski ručak objasniti ću vam na kraju zašto, napisala je U zvijezdama piše.

Za božićni objed: puretina, piletina, patka, zečetina od toga birate što svi vole jesti, a to se jede jer sve te životinje čeprkaju zemlju bacajući je iza sebe, pa stoga stari ljudi kažu da tako bez lošeg iz prošle krećemo lagano prema novom jer sve loše ostaje iza nas.

Za novogodišnji objed: prasetina, janjetina, kozletina, pohana vratina ili krmenatli, sarma sa ili bez krumpira, juha i ostalo tko što voli, a prasetina ili janjetina, kozletina se jede zato što te životinje kada kopaju zemlju guraju prema naprijed.

uto

12/21

Idioti, igle i ishodi

Nikada dovoljno ponavljanja mantre o kletvi nad bijelim listom papira: ja sam sam sebi upravo to, sve dok ne pokušam čuti što drugi ljudi žele reći. U takvoj interakciji dolaze nove misli kao od šale, i pisati se može gotovo svaki dan, samo kada čovjek ima vremena i volje.

Vrtim već nekoliko dana u mislima par tvrdnji koje se nadovezuju na moj prethodni post (pri tome u duhu stare latinske mudrosti o quisu i quidu - uopće nije bitno tko je što rekao, jer raspravljat ću o tvrdnjama, a ne o ljudima), a tiču se toga da više (kako sam nadam se uspješno dokazao) ne sanjamo bačvu kisele repe, što je siguran znak da nam je bolje nego li je bilo prije; dapače – da se u nekih pola stoljeća prosječni životni vijek pojedinca produljio za oko petnaestak godina, pri čemu su veliku ulogu nesporno odigrala i cjepiva. Ali evo što slijedi: prethodno da opet ne smeta idiotima koji su protiv cjepiva, a u protivnome da bi možda dobili još vremena, koje bismo proveli sa voljenima, piše Vjetar u granama.

Naravno, na prvu loptu, osim sa terminom idiota, mogao bih se složiti i sa svime ostalim, a naročito sa time da bi lijepo bilo petnaest pa i više godina provesti sa voljenim osobama. Onda mi neki crv počne svrdlati po tim mislima, pa se jedna po jedna pomalo raspadaju i prhnu kao ledeni snijeg sa stakla.

pon

12/21

Druga prilika

Dozidati već razrušeno ili nanovo sagraditi iz temelja i krenuti sve iz početka?

Kada se radi o prošlosti, puno je ožiljaka koje treba izbrisati, a neće nikada nestati... Odluke koje su bile ishitrene bez razmišljanja, posljedice su neizbježne. A tek puno ljudi... koji su samo gradili zidove oko tebe, piše Pozitivka.

Jedno je sigurno... cijena je skupa, ali kažu da je bolje nešto kupiti novo od popravljanja... Istina?

pon

12/21

Demoržacija

Nije dobro kad s posla dođeš preumoran pa prilegneš malo na kauč. Najprije to traje po sata, naši stari su govorili da je to "pižolot" poslije ručka; onda sat; pa s vremenom doguraš do dva sata popodnevnog "odmora". Kauč je već poprimio moje oblike, napisala je Elyca.

Srećom po mene, na njemu su dva mjesta za izležavanje, pa se udubljenja ne vide. Tada je zahladilo, potrebna je dekica i sin koji će skuhat popodnevnu kavu.

Probudim se tako, ispružim ruku da dohvatim još topli napitak, kad začujem:

- pa digni se, ajde, op op op možeš ti to!

Pogledam ga u čudu. Drugi dan ista priča...

Prikaži još vijesti...