novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

03

uto

08/21

Sreća najveća

Sreća najveća

Zapeklo sunce s neba. Do jedva izdržljivosti. Južina, poput užeglog fena, uskomešava zrak. Dišem ko riba na suhom. Hvatam hlad i klimatizirano. Al stalno ulazim i izlazim. Pa šok toplo-hladno još više pojačava uzavrelost. Ne kukam. Meni more tuče pod prozore.

Ipak, postoji mjesto koje zaista vrije. U kojem se zbiva vatromet emocija. Korito iz kojeg se izlijeva milina i radost. Paperjasta nježnost i mekoća. Toplina i veselje. Voljenje do beskonačnosti. Moje srce je udomilo ljepotu postojanja. Bitka i bivstvovanja. Moje srce pulsira na frekvenciji najuzvišenije dragosti, piše Otočka.

02

pon

08/21

Prepirka

Prepirka

Miško:
U početku ne shvaćam što me trza iz sna, što me budi: želudac koji se bolno grči, ili ogorčen glas koji dopire iz daljine i razbija mi ružičastu koprenu sna koja me štitila do tog trenutka sive i bolne svakidašnjice, koju sam, pod svaku cijenu pokušavao izbjeći.

Monotono romorenje glasa se nastavlja, pobjeđuje, kida niti mog sna, želudac mi se diže, grči, pulsira i konačno ustajem, predajem se, napuštam san, napuštam zaborav i žurim u kupaonicu. A njen me glas i dalje prati, ne napušta me, ne mogu mu umaći.

- Gad jedan! – istresa Ljubica, moja zakonita, sav bijes kojeg ona oduvijek, odavno to znam, pažljivo prikuplja i čuva, s ljubavlju ga njišući u grudima. – Iz dana u dan pijanči i spava, spava i pijanči i ni za što drugo ne mari. Gdje su mi oči bile, kad sa …
Zatvaram vrata kupaonice i o otvaram slavine puštajući da voda teče: šum je to koji „ubija“ riječi s one strane vrata. Više ne dopiru do mene i osjećam olakšanje, dok se naginjem nad zahodskom školjkom, grleći je poput drage i zabranjene ljubavnice, istresajući želučanu kiselinu iz sebe, nalazeći trenutno olakšanje.

02

pon

08/21

Zdravlje

Zdravlje

Sjećam se dana kad se rodio. Imala sam 3 i po godine, mamu su odveli u bolnicu, a po mene su došli susjedi kod kojih sam trebala ostati dok ne dođe baka. Došao je prije vremena, mama je bila zabrinuta. Tata je služio vojsku u mornarici, nije tražio odgodu zbog malog djeteta i drugog na putu ili to tada nije bilo moguće sad nije ni važno. Roditelji su bili mladi, tata nije bio punoljetan kad su se oženili.

Uglavnom, u malom podstanarskom stanu na vrhu, s uskim i strmim stepenicama, u starom gradu gdje su ulice uske i popločene izlizanim kamenom, bio je naš mali svijet. Mama je bila žrtva uz svu ljubav. Ja sam bila bistra i nestašna, vezana za mamu. Znam, sjećam se da sam tražila mamin jastuk i na njemu jecajući zaspala. Kad sam se probudila bakica je već bila došla. Nas dvije smo se jako voljele. I tako mala znala sam koliko mi je ona važna. Išle smo u trgovinu i šetnju, naravno ne sjećam se svega ali slika slamnate ukrašene kolijevke na kotačima još mi je pred očima. Ja sam imala velikog medu i to mi je bilo najvažnije. Očekivala sam da će mi mama donijeti lutku a ne nekog malog tankog bracu s glavicom poput naranče, piše Brojiva.

---

Nažalost, blogerica je izbrisala post. O tome više možete ovdje pročitati.

02

pon

08/21

Putovanje s unukom

Putovanje s unukom

Krhko tijelo, dubok glas i duga kosa. Neočešljana, razbarušena prekriva dječačka ramena. Trinaest mu je godina i koji mjesec. Deset dana on i ja, sami. Od birokratskih zavrzlama, neljubaznih graničara do nepoznatih jezika, nerazumijevanja i natezanja, lutanja sporednim cestama. Sve sa osmjehom i onako po staroj uzrečici "što bude, bude". Ako nas negde ne propuste, ostati ćemo tamo i lagano natrag. No, sve se prepreke ruše pred nama. Tri države, desetak gradova i poneko selo, tri jezera, tri rijeke i jedno more. Najljepše, dobro more što nas pušta da bacamo udice s kojih se ribice hrane skidajući mamce. Igre iz djetinjstva, napisao je Borut.

02

pon

08/21

Biciklisti

Biciklisti

Se non e vero:
O biciklisti, biciklisti!
Zašto ste svi skupa takvi teroristi?

Kad hodam po jednoj zagrebačkoj cesti,
svakog trena će me jedan od vas smesti.

I kad se na neko sanjarenje pokušam drznuti,
jedan od vas će proletjeti, pa će me okrznuti!

O biciklisti, biciklisti!
Rijetko ste vi simpatični, rijetko ste vi čisti!

Na svakoj strani ceste vi se brzo vozite.
Izdaleka zvonite, a blizu – ne zvonite!

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
Minus 40 kgMinus 40 kgAnnaboniAnnaboniI Mjesec i SunceI Mjesec i Sunce
More li?Lokva Pajićka – zdenac životaZnate li koji je ovo cvijet?Jeste li dovoljno hrabri za probati veganski bolonjez?Spojili smo HrvatskuLjeto

<fotoblogOtkrivanje hollywoodskog filmskog setaMicka Malo i po CresuAntonio, vruće mi je!Avec élégance!Neka lokalna heroina?Notni zapisDok nam vodu... Pravo i krivo srce

SaaremaaPozdrav sa Laza

Ljeto u gradu: Savski nasip>Misao i iznenađenjeMale makarske tajne

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum