Blog.hr

Vijesti s bloga

pon

10/21

Prelijepi Velebit

Dok sam bila aktivna mlada planinarka, prije nego što su me počela zafrkavat koljena, s jednom malom grupom planinara iz našeg zagorskog planinarskog društva obišla sam jednoga ljeta sjeverni Velebit.

Iako sam prije toga redovito hodala, trčala, vozila bicikl, plivala i popentrala se na sve zagorske vrhove, od Medvednice do Ivanščice, na Velebitu mi nije bilo baš lako; posebno teško mi je bilo hodati po Premužićevoj stazi. Ne sjećam se više svih detalja toga planinarskog pohoda, no sjećam se da smo se prvi dan od Oltara popentrali do planinarskog doma na Zavižanu i tamo prenoćili.

Sljedeći dan razgledali smo meteorološku postaju i popeli se na Veliku tj. Zavižansku kosu na visini od 1620 m n.v. pa odozgo gledali naše lijepo plavo more i kvarnerske otoke, piše Litterula.

ned

10/21

Dokle?

Sinoć je skupina (vjerojatno) pijanih, nadrogiranih, blesavih (ili sve od nabrojanog) poluinteligenata upala na hitni prijam Rebra, mlatila se i polomila nešto inventara.
Zločin uzrokovan viškom strasti, maligana ili zamorom moždanog materijala, sasvim uobičajen u ovoj zemlji sa subote na nedjelju.
Ipak, isti taj dan, dakle danas, Hrvatska liječnička komora i Hrvatska komora medicinskih sestara ovaj su bezuman čin najoštrije osudile tražeći reakciju nadležnih. Točnije, traže uvođenje 24-satne zaštitarske službe, sustava alarmiranja i pojačanog videonadzora. Uz to, traže i najoštrije sankcioniranje nasilničkog ponašanja.

Školstvo?
Mi se možemo uspoređivati, u najboljem slučaju, s društvima subsaharske Afrike, ali, eto - zaredalo je u zadnje vrijeme tih napada na škole i po školama, pokušaja trovanja, nasrtaja učenica na ravnateljice, raspomamljenih roditelja koji, prijahavši u školu, ne prezaju ni pred čim, piše Annabonni.

ned

10/21

Ministarsko (ne)iskustvo

No zanima me što bi odgovorio ministar Banožić da ga se pita o vojnom iskustvo koje može primijeniti na svoje ministrovanje.

A da nije 'poslušni pijun', piše vajra.

A onda je i pojašnjenje da nije problem što je Banožić napravio nego je pravo neiskustvo na koje se premijer referira što je upleo premijera i stranku u cijelu priču, što nas opet dovodi do pitanja kako su premijer i ministri neovisni, kako ministar može djelovati a da nema veze sa premijerom, i kako stranka može biti po strani ako se premijer nije odrekao svog članstva za vrijeme premijerovanja?

sub

10/21

"...bilo mi je dobro i tamo..."

Nessuno DiVoi:

Da izgubim želju i potrebu za pisanjem, samo bih napustio napisano.
Kako sam nedavno ostavio pred antikvarijatom pročitanu knjigu.
Blogovi su ovo, zagubiće se u arhivi vremena.
Nitko ih više neće čitati.
Ni knjige ne znače ništa po vlasniku.
Napisane su. Izrečene su. Nevažno je čije su.

Možeš li uopće napustiti svoj blog?
Možeš li ga uopće zamjeniti drugim?
Pomiriti se da u nemaš više što više dodati?
Da trebaš neki drugi okvir...

Iako...dogodi mi se da mi se svidi nečije pisanje, pa krenem čitati tog nekog u prošlosti.
Otvorim uvijek po nekoliko starijih zapisa. Preskačem mjesece ili godine.
Želim vidjeti kako se razvijalo pisanje te osobe.

pet

10/21

Nešto kao priručnik za bloganje

U središtu kružnice radijusa 15km:
Ovdje se nekada zaboravljalo na brige a sad se iz ničega stvore tri nove.
Je**** vas sve vaše silne "istine" i sva glumljena čovjekoljubnost.
Ne bi mi bilo većeg užitka od potvrde da stvarno živimo u simulaciji o kojoj je bilo riječi u jednoj od anketa.
I da je sve ovo skupa jebena izmišljotina nekog bolesnog uma.
I da su sve vaše "istine", objede, kontemplacije, manipulacije, bullinzi, mobbinzi, podjebavanja, izvlačenja iz naftalina, zavisti i na drugom izdrkavanja, blogovi dana i tjedna tek jedna velika laž.

Tada bi umrla s guštom.
(Ili bolje da upotrijebim popularniji glagol krepati?)
Jedno što bi mi bilo svejedno jer ionako zapravo ne postojim.
A drugo što bi možda konačno skontala što tamo neka Sara iz trećeg be (koja ne postoji) želi reći svojom pjesmom o trbuhu.

Prikaži još vijesti...