Blog.hr

Vijesti s bloga

čet

02/21

Poezija

sewen:
Kao melem rani dođeš mi
To si meni ti.
Pa me dodir tvoj othrani
Kao čedo zaspem ti na grudima
I rekao bih ljudima
Da te volim.

potok42:
kada bi se neumitan slijed
u našim životima zaustavio,
kada bi predodređenost prestala
teći prema ušću,
neugrožena bi ostala samo prošlost.
poput vode zasićene plinom,
hlađene, zaboravljene i zaleđene u
zamrzivaču, sa zarobljenim
mjehurićima, u nabubrjeloj prošlosti
sjajile bi se perle prštave mladosti.

sri

02/21

Biti prevaren

bongologija:
Nebitna je situacija, razlog, opravdanje ili kaj god vec nego samo činjenica da si prevarena osoba. Netko te je prevario bilo u ljubavi, prijateljstvu, poslu...netko te prevario. Koji je to miks osjećaja koji prevara izazove u nama. Dok pokušavaš doći do zraka u glavi se vrti cijeli spektar misli...
Zašto?
Nisam dovoljno dobar/dobra?
Gdje sam pogriješio/pogriješila?
On/ona su zli ljudi?
Tko ga/ju je to oteo od mene?
Želim nekoga/nešto ozlijediti
Želim vrištati
Srce i duša me boli
Mi smo bili prijatelji
Je to ono/ona meni dao/dala cijenu?
Zašto meni kada sam divan/divna ?
A dao/dala sam mu sve...

sri

02/21

Majmunovo

Jedan momak, koji se svakodenvno bori živjeti i preživljavati usudio se javno izreći što dobar dio nosača ove države misli. On je mali poduzetnik, upošljava nekoliko ljudi, u kratkom roku što njegov lokal radi postao je etablirano ime na mapi ugostiteljskih objekata u Rijeci. Ogorčen politikom vladajuće stranke uskratio je pripadnicima i simpatizelima iste dobrodošlicu u svoj lokal. Javno, objavom na svom fb profilu. Napisao razloge i lijepo rekao da u njegov lokal nisu dobro došli. Potpirio strasti, komentatori po portalima i društvenim mrežama su se po dobrom starom hrvatskom običaju ODMAH I SPREMNO podijelili za i protiv i krenuli...
Pripadnici prozvane vledajuće stranke su se odmah izjednačili sa nacionalnim manjinama, pripadnicima nekih drugih manjina i proglasili njegovo obraćanje rasizmom, fašizmom i tako dalje. pobrkali lončiće po običaju, piše Konobarica s tastature.

uto

02/21

Nadohvat

Pomislih; baš nikada na blogu nisam pisao o nekoj knjizi. Onda se sjetim, ima tome već barem dvije godine, pisao sam o Chrisu Mc Candlessu i njegovom bespovratnom prijelazu Ticlanice. Evo, knjiga koja me se dojmila barem jednako koliko i ta, roman je dvadesetčetverogodišnje studentice arhitekture Ene Katarine Haler imenom Nadohvat; kako je to već u nekom – hajmo reći – javnom prostoru u Hrvatskoj nazvano – prvi pravi hrvatski povijesni roman dvadesetiprvog stoljeća, piše Vjetar u granama.

Žalosno je da kod nas, kako god okreneš, ljudi prije svega imaju potrebu nešto novo odmah utrpati u stare ladice. Tako je valjda lakše razmišljati; nemam pojma čemu ta simplifikacija. Tako sam o romanu zamijetio (nakon obavijesti o nagradi autorici) prvu kritiku Jurice Pavičića koja je, iako usredotočena prvenstveno na kvalitetu romana, odmah krenula sa sasvim ozbiljnim kvalifikacijama i ogradama: lijevo-desno. Nema šale; mora se znati tko je naš, a tko njihov, pa makar i dobro pisao.

uto

02/21

Večernje igrarije

Obično šutim i slušam.
Nemam što reći, dok se prijateljice žale na svoje muževe.
Na to kako nemaju ništa zajedničko, na to kako ništa ne rade zajedno, kako im je glavna zanimacija piljenje u televizor s daljinskim upravljačem u jednoj, a pivom u drugoj ruci. Obično gledaju program koji samo njih zanima i ne pitaju želi li netko od ukućana pogledati nešto drugo.
Kako ne razgovaraju, pa čak rijetko i slušaju.
Srećom, kažu one, u kući uvijek postoje dvije televizije, pa se povuku u drugu sobu i gledaju ... što god ...
I tako, nakon što se izjadaju, sve se, kao po defaultu, okrenu prema meni i čekaju moju priču.
I dalje šutim, dok neka od njih ne zaključi kako mi i jest bolje da šutim, jer one dobro znaju kako provodim večeri, piše Julija pala s Marsa.

Prikaži još vijesti...