Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

08/22

Ljetno kino

Meni je ljeto prošlo, iako znam da će još biti vrelih dana, čiji odsjaj će mi se bljeskati pred očima na vrelom asfaltu.

Odvikla sam se nekako od pisanja, a i kad stvari prođu, čini mi se besmisleno pisati o njima. Tako da moje iskustvo putovanja vlakom Osijek - Split, na onaj čuveni dan kad se sljedeći održavala Ultra u Splitu, a vlak bio nakrcan španjolskom omladinom, (iskreno nisam srela u životu glasniju i raspušteniju omladinu, tako da bih za naše mlade rekla da su naspram ovih divni), ostat će tek evo spomenut, a svoje dojmove o HŽ, sačuvaću za sebe. Spomenut ću samo da sam se baš radovala putovanju vlakom, jer par godina nisam sjela u vlak, ali eto, ništa od romantičnog klackanja prugom, ostalo je samo sjećanje na zagušljiv zrak i klince koji leže po prljavom podu, i konduktera koji se od Zagreba uopće nije ni pojavio, piše Regina.

uto

08/22

Dijametrala

Spavam dijametralno, mada ne razumijem taj pojam niti matematiku iza njega, najdalje što mogu od mjesta gdje sam spavao onomad, mlađi, u šatoru bez podloge osim borovih iglica i svijetlo smeđe mediteranske zemlje, sa bivšom koju su izglizle i dosad neimenovane morske bubice na plaži uništivši pritom svakim ugrizom i zadnje trzaje romantike iz mirisa mora, a i između nas, prekinuli smo nedugo nakon. Sada, u zidanom apartmanu, aklimatiziranom, sa pogledom na more mekih jastučića na slamnatim terasnim foteljama, našpricani mirisnim otrovima protiv komaraca. Na drugom kraju mjesta, gledam svoju mladost na onoj drugoj strani, daleko, vremenski, prostorno, dijametralno. Uz prijateljicu sam, zaista, spavamo gotovo nagi na istom madracu bez ni šarmantne sugestije erekcije - low maintenance smo suputnici, putujemo već drugo ljeto na začecima tradicije, piše mental.

pon

08/22

Profesionalnost

No, niti nakon sat vremena, eto sms-a dostavljača; pita da li stvar radi. Naivan kakav već jesam, ja sam u nekom poslu pa ne razmišljam puno; pitam kćer radi li – kaže da radi; šaljem poruku natrag: radi, hvala.

Nakon još pola sata, evo nove poruke: smijem li nešto pitati. Srećom, pored sebe imam Najdražu; pokazujem joj poruku, pa ona veli – napiši da može, što sada. Stiže poruka – da li bismo se mogli naći na piću. Skrinošotam ekran i šaljem kćeri; ona uz smajli veli da se sam vadim iz kaše koju sam zakuhao (a ja joj odvraćam da sad znam zašto je dala moj broj moba). Odgovaram da je to tatin broj mobitela. Stiže isprika u jednoj rečenici.

Nakon još pola sata, dolazi konačno i poruka da imam predivnu kćer i da ne zamjerim; odgovaram zahvalom i pozdravom; što ću.

Blesavi kakvi jesmo, sutra kćer za ručkom pitamo je li dostavljač bio čemu; veli uz osmijeh da su bila dvojica, pa ne zna za kojeg pitamo, piše Vjetar u granama.

pon

08/22

Hrvatskoj

Mrs. Galaxy:
diši
još malo
hrvatski zrak
i pozdravi domaju

najradije bi je odnijela sa sobom
poput djeteta koje trči za balonom

dobre ljude
susretljivost
ljubaznost
brižnost
obazrivost
dok rade
na šalterima
u restoranima
muzejima
kafićima
institucijama
knjižarama
trgovinama

pon

08/22

Velika Gospa

Litterula:
Svake godine kad bismo se vratili s mora, na Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, u narodu poznatiji pod nazivom Velika Gospa išli smo k baki i dedi na Bistricu, točnije u Mariju Bistricu. Pijac tj. veliki trg ispred glavnog ulaza u svetište, samo svetište, sve prilazne ceste i ulice, kalvarija i okolne livade bile su toga dana pune ljudi. Sjećam se dugačkih kolona hodočasnika odjevenih u narodne nošnje - mnogi su dolazili pješice, neki čak i na koljenima - koji pjevajući Majko Božja Bistrička i druge marijanske pjesme dolaze na pijac onom ulicom koja vodi od groblja do crkve.

Smisao života:
Karakteristika je svih religija da izmišljena vjerovanja kroz moć religijskih institucija i protok vremena pretvaraju u neoborive istine. Jedan od takvih primjera je i katolička priča o uznesenju blažene djevice Marije.

Prikaži još vijesti...