Blog.hr

Vijesti s bloga

pon

10/19

Žrtva društvenih mreža

Zadnjih dana razmišljam. Možda i previše, ne mogu si pomoći jer, jednostavno je takav period. Misli dolaze ujutro, popodne, sa svakom minutom, svakim satom, čak dolaze u snove, drže me budnom i nekako nisam sposobna funkcionirati. Bar ne na način da mogu reći da sam svoja, više se osjećam ludom, ali na negativan način. Razmišljanje me uvijek dovede do istraživanja, detaljnijeg promatranja, skeniranja i stvaranja nekakve cjeline satkane od situacija i ljudi. Razmišljanje me potakne da čitam, površne stvari, ali i one dublje-tome ipak više težim, potpunije je. Čitajući dobivam ideje, za sinkronizaciju misli, za slaganje u jedan redoslijed poput tetrisa. U glavi se maloprije odigrala ta igra, sve se posložilo, a dovoljna je bila jedna rečenica: "nekada smo pisali dnevnik i ljutili se kada bi ga netko pročitao, danas sve objavljujemo na društvenim mrežama i ljutimo se kada ne čitaju!" Pomalo sjebano zar ne? Nekako te ostavi bez teksta, vratiš se malo unazad i razmišljaš što si uopće pisao, što je bilo toliko tajno da nitko ne smije pročitati? Skrivali smo od ljudi zapravo sve što danas pokazujemo bez imalo problema, piše World of dreamcatcher

pon

10/19

I tako se sretoše Stanlio i Olio

Nakon dugotrajnih višegodišnjih pregovora, deklaracija, summita, konferencija etc. uz obilatu popratu medija, jednog su se dana susrele Smjehuljica i Stara teta, bilo je to jednog polusunčanog nedjeljnog jutra, kad su pustolovine visile u zraku, a jesensko je nebo mirišalo ni na kišu, ni na sunce, nego onak, poluoblačno, kak bi se reklo, ni vrit ni mimo.

Utanačile smo daljnju miroljubivu koegzistenciju na virtualnim prostorima, dogovorile okvirno još mnoge lijepe susretiće, izgrlile secerek, a na dar sam dobila dragocjenost koja me zaokupljala nekoliko dana i noćithumbup, onako kako me gotovo svakodnevno zaokupe smijehom do iščašenja vilice njezine humoreske. kao i obično, dok se vozim na posao i s posla, u ruci obavezno držim knjigu i čitam, ne obazirući se na kočenja, sudare, laktoguranja i slične javnoprevozničke radosti.

pon

10/19

Posvojiti egzotično dijete iz egzotične zemlje ili prihvatiti tuđe klince???

Dakle, zamislite si ovu situaciju. Završili ste faks, našli ste si posao. I što mislite koje je sljedeće pitanje vaše okoline??? Gdje ti je dečko/cura ili kad se X i ti mislite udati / oženiti, zar ne??? Tipično za ovaj naš mentalitet. Začudo da nitko ne pita kad se mislite rastati tj.prekinuti vezu jer i sami vide da veza nije nešto bajna ( budući da nije nešto bajna tijekom studentskih dana bila ). Ako već imaš dečka / curu, onda je dotični / dotična vrlo vjerojatno tvoj vršnjak / vršnjakinja (par godina razlike amo - tamo, ali to sve stavljam pod vršnjake). Evo, recimo primjer sadašnjeg šefa SDPa, gospona Bernardića. Oženio se nakon 9 godina veze sa svojom voljenom, dakle studentska ljubav, pa im sam brak trajalo 8 godina. Da li je to bio šok za javnost???

A ako nemaš dečka / curu, sljedeće pitanje je - "Kad ćeš si ti naći nekog???" A komentar moje mame je bio prije par dana - "Krajnje vrijeme ti je da si nađeš nekog." Znate što sam ja odgovorila??? Neću nikog, piše Afro.

ned

10/19

Smarački post

Istini za volju, mislim da nikad neću potpuno i istintski razumeti potrebu ljudi da prave ružne i bespotrebne obeleživače stranica od raznoraznih štetnih materijala pored toliko alternativa oko nas u vidu papira i grančica. U modernom svetu koji je toliko zagađen đubretom i ja kao neko ko takođe veruje da ovom svetu preti apokalipsa usled lenjosti, gluposti i nemarnosti, u školske klupe bi trebalo uvesti čas o bespotrebnim stvarima kojima se bave zaludni ljudi i da se neke stvari kao recimo obeleživač od gume s nekom ćubom na glavi posmatraju kao oličenje gluposti i nešto od čega svi zaziremo, napisao je an image.

Kako vi označavate stranice u knjigama? Odgovore možete dati u našoj anketi na dnu naslovnice.

pet

10/19

#Vrijeme je

Vrijeme je da se kaže.
Vrijeme je da se počne pričati o tome, jer, ne zaboravite: devedeset posto svih tih sranja nisu prijavljena i devedeset posto tih sranja učine poznate osobe, napisala je Lisbeth.
Ovo sigurno neće biti napisano kako se spada, niti pitko za čitanje kao što ja to ponekad znam učiniti, vjerojatno će ispasti više kao krik nego šapat, jer tako to bude kad o nečemu predugo šutite.
Navršila sam devetnaest kad sam bila silovana. To je bio moj prvi seks. Učinio je to poznanik moje prijateljice koji nas je povezao kući nakon izlaska.
Ja sam htjela izaći kod njezine kuće, nije bilo daleko od mojeg stana, ali ona je inzistirala, ma šta se bojiš, to mu je usput i gurala me natrag u auto.
Poslije sam se pitala…
Poslije se više nismo družile..
Ne nismo išli prema mom stanu. Tu je počela rasprava, objašnjavanja i nagovaranja na odlazak na neko piće, ja sam inzistirala da me pusti a on nastavio sa tim sranjima koja idu, onda sam prvom prilikom otvorila vrata i pokušala iskočiti van.

Prikaži još vijesti...