Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

10/20

Inktober (20 dana kasnije)

Izgleda da je splasnula početna euforija kod nekih te su odustali od Inktobera. Druge je pak vjerojatno dohvatio zalutali šuriken i gubi im se svaki trag. Do daljnjeg. Ili bližeg.

No zato imamo dvije vrijedne pčelice koje nas svakodnevno oduševljavaju svojim slikarijama.

Jedna je Kockavica kod koje možete pratiti drame jednog vrlo zgodnog patka.

Druga je skroz eterična Mi. Ljudi s rupama.

uto

10/20

Pečat ljubavi

Ljubav je jednostavno ljubav:
Djeca su mali čovjek koji je ljubav, dobrota, nevinost, iskrenost, neiskvarenost. Djeca su ljubav i radost. Svako dijete treba imati dom, oca i majku i topli kruh na stolu. Potrudimo se da smijeh i radost odzvanjaju dolinom djetinjstva. Da odrastaju slobodno, da koračaju bezbrižno. Da budu zdravi. Mazimo ih i pazimo.
U dječjim očima su nebo i zvijezde, mora i rijeke. Djeca su znatiželjna. Djeca su željna znanja. Učimo ih da izvršavaju dužnosti i obaveze, da vole i poštuju roditelje i sve ljude oko sebe. Učimo ih odgovornosti, požrtvovnosti, zahvalnosti i humanosti. Učimo ih praštati i činiti ustupke. Naučimo ih što znači voljeti i voljen biti.

uto

10/20

More koje će odagnati more koje me more

Od kad mi je muž preminuo imam noćne more svakakve vrste i budim se u suzama. Vrlo teško zaspim, probudim se nakon dva sata i to uvijek u trenutku kada bi se u snu trebali vidjeti ili dodirnuti. No, u zadnje vrijeme sve česće sanjam more, plavo, bistro, predivno modro prostrano more. I sve više razmišljam o životu uz njega. Zamišljam neki mali pansion s par soba, nešto onako kaj u filmovima nazivaju " bad and breakfast ", a u prevodu bi bilo: " krevet i doručak ". Znam da je to samo san, vrlo teško i gotovo nemoguće ostvariv, al, valda je zato i tako primamljiv, a i jedini san potpuno suprotan tim morama koje me more i od kojih sam iscrpljena, već na rubu snaga. Pa mi maštanje o mom drugačijem svijetu u kojem vodim svoj posao s tih par soba, kuham i brinem o nekoliko životinja dođe kao neka vrsta terapije, piše Durica.

pon

10/20

Svakodnevnica s pomacima

Zadnjih sam dana poprilično umorna.

Pretpostavljam da, osim ovog promjenjivog vremena, na mene utječu svakodnevne trzavice uzrokovane gnjevom njegove bivše.
Ne znam samo kako joj više nije dosadilo.
Ne znam ni od kud joj toliko mašte i snage za smišljanje scenarija kako bi mu otežala život i dokle će to uopće trajati.
Ponekad, poželim doći kući i vidjeti da je odselio. Da nema ni njega ni njegovih stvari. Samo tako, bez pozdrava i najave.
Nema ga više.
Čak ni ne osjećam grč u želucu kad pomislim na tu mogućnost.
Spoznaja da već neko vrijeme ne živim svoj život, već njegov, nije mi draga, pa pretpostavljam da je i to uzrok mojeg umora.
Ne radi se o tome da ga više ne volim. Ili da on ne voli mene ...
Volimo se, možda smo povezani više nego ikada, ali bih voljela da sam malko sebičnija, pa da me ružne situacije ne diraju, piše Julija pala s Marsa.

pon

10/20

A otišel bez kape

vi nekaj protiv korone, do sad sam to stojički podnosila, nosila maske, ovakve onakve, hranila se smijehom kroz infantilna prepucavanja premijera i predsjednika, al sinoć sam skor iskočila iz kože, a ima je podosta, sa svim naborima: Otišlo dete na Sljeme, tj. Medvednicu, bu kao nabral kestenja pa bu s domaćinima u planinarskm domu spekel i jel, već su se dogovorili.

Kad me zove u trifrtalj 8 navečer da se vraća doma jer nesme tam prespavati. Popizdila sam na najjače. Odma idem gledat je li i Hilton zatvoren. Naravno da nije, piše Seka Smith.

Prikaži još vijesti...