Blog.hr

Vijesti s bloga

ned

08/20

Konačno na domaćem terenu

Trenutno smo na godišnjem odmoru, pri početku kraja prvog tjedna i ne-vrijeme koje se pojavilo diljem RH pokvarilo nam je planove za prvi tjedan. No, ostaje još jedan za koji se nadam da će dopustiti ostvarenje naših planinarskih zamisli. Treba ostati tajanstven pa ne mogu i ne želim odmah reći o čemu se radi. Ajmo samo reći da tura sadrži par destinacija i par dana lutanja. Treba iskoristiti slobodu za prave stvari, dakako.

U međuvremenu, broj ljudi zaluđenih planinarenjem (tzv. mountain junkies) raste te smo tako u srijedu sa prijateljima iz Zagreba po magli i kiši obavili uspon na Ivanščicu preko Mrzljaka, piše Maithreya.

ned

08/20

Tok ispunjavanja praznina

Sinoć sam sanjala da pišem post. Kao Magneto. Na onom drugom blogu ionako ne pišem već odavno.
U postu sam hvalila svoje plivačke sposobnosti i kako je ondašnja dvostruka osvajačica olimpijske medalje bila moja trenerica.
Bila je stroga, jako, red, rad i disciplina koji su je i doveli tamo gdje su je i doveli, na olimpijska i mnoga druga postolja. A ja sam bila tek mala, osjetljiva, nježna dušica, vjerovatno to pomalo i spada pod razmažena, ali nećemo sad cijepat dlake, koja je kući dolazila plačući jer tamo neka trenerica viče na mene.
Moj Stari me blago pogledao, ako ti nije lijepo onda nemoj ići.
I nisam više plivala u bazenu. Odlučila sam trčati i na atletskoj stazi sam se zadržala dugo iako nisam bila dovoljno dobra za neke velike rezultate, tek nešto sitno po županijskim natjecanjima. Ali sam uživala.

pet

08/20

Ovo je moje tijelo

Huc:
Noćna ulica. Para se uzdiže iz podzemnih sustava. Pimpovi i kurve. Latinske, afričke, slavenske kurve… tone kurvi… tone iznurenog mesa koje traži predah…
Zvale su ga, vabile svojim sirenskim zovom. Nije bio zainteresiran. Nije osjećao ništa. Možda tek malo tuge u tragovima. Stvari ne bi trebale biti takvima.
Prešao je iz avenije u pokrajnju ulicu, pa nakon sto metara skrenuo desno. Hodao je neko vrijeme malom pustom ulicom, pa opet skrenuo lijevo, onda treća ulica desno, do kraja. Stigao je na odredište.
„Dobra večer, gospodine“, dubokim glasom pozdravi ga mišićava grdosija na vratima.
Umjesto odzdrava Jerihon izgovori lozinku: 28 nijansi filantropije u carstvu od inoxa.
Div ga propusti unutra.

pet

08/20

O matematici i jeziku

Ne sjećam se ni jednog neugodnog trenutka na satu jezika i pisanja. A cijeli sat matematike je za mene bio gorak. Nisam shvaćala da malo truda daje točan rezultat. To malo truda se nije pojavljivalo jer ga je spriječavala neka dosada.

Samo malo truda i neugoda bi nestala i mogla sam biti ponosna da sam riješila zadatak. Ali ne, meni je bila draža i ta neugoda nego angažirati moždane vijuge par minuta na matematičke operacije. Nisam imala strpljenja.

Pisanje i jezik, čitanje sastavaka, pjesmica, odlomaka iz knjiga s druge strane činili su mi ugodu, divljenje da kao ljudska vrsta imamo govor, jezik, naglasak svog podneblja. U svemu tome za mene je bilo smisla, piše na blogu Pisma iz razonode.

čet

08/20

Sve više ličin na nju

Vratila se ona koja je otišla. Doduše, već neko vrijeme je među nama no tek se nedavno 'otkrila':

Oduvijek mi svi govore da sam izgledom na Starog. Da nam se po faci raca raspoznaje. To je u malim mistima važno. Da se zna kojem se plemenu pripada. Jer ima puno istih prezimena. Pa dobivamo nadimke. Koji se prenose stoljećima. Naš je Zorica. Jer se pra, pra, pradida redovito dizao ranom zorom. Obavit u polju sve šta treba. Zar je onda čudo da imam kroničnu nesanicu? Ako mi se spavanje i omakne, u najranije praskozorje budnija sam od budnosti.

Kod Starog svi zelenooki, svjetlije puti, bujne kose, vitki. Al škrti odreda. Bljak.
Ja izvorno brineta. Krupnih smeđih očiju. Na mamu. Koja bi dala i dušu da je mogla.

Prikaži još vijesti...