novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

16

sri

06/21

Duh s olovkom

Duh s olovkom

Svi vi koji ste izdali knjigu ili znate nešto o tome, pomognite kolegi.

Belator:
Zanima me izdavanje ili štampanje knjige.
Nisam dugo pisao tekstove neke u vezi knjige, ali ako se netko sjeća pisao sam ovdje kako sam počeo knjigu još 2000.god.
Radni naslov je bio "slučajnosti ne postoje", odnosno "čuda, se događaju".
Sad kako to Prepisujem i slažem, imam već 7 mogućih naslova. Hahaha
Jedan je i ovaj "duh sa olovkom".
Tada davno, počeo sam opisivati duhovni dio života, odnosno, unutarnji glas, kreativna vizualizacija, podsvijest...
Na vlastitim primjerima..
Nisam tada pisao da bih to štampao, nije pisano za široku publiku, nego onako iz duše.
Nisam, nikada bio za mase.
Opisao sam svoj život i opisivao kako doći do energije.
Odnosno unutarnjeg mira.
Sada, 20 god kasnije, mogu financirati knjigu. Već sam kontaktirao tu u Minhenu neke ljude. Mogu to odraditi ili u Njemačkoj ili u Hrvatskoj. Ono koliko sam guglao za u Hrvatskoj, izbacuje mi otprilike informacije da 200 primjeraka košta oko 5000kn.

16

sri

06/21

Duga noć

Duga noć

Moja mama i ja žurno nosimo moje maleno na hitnu dok muž parkira auto. Malecka satima plače i povraća. Mrak je, rasvjete u bolničkom krugu gotovo i nema. Izgubile smo papučicu. Nema veze. Bitna je Ona.

Naime, Malecka i ja smo zaspale uz otvoren prozor. Susjed se našao špricati polje do nas s nekim opakim herbicidom. Bez upozorenja. Shvaćamo da nešto nije u redu tek par sati poslije.

Malecku zaprimaju na pedijatriju, ostajem uz nju dok prima infuziju. Negdje oko jedan u noći je zaspala, stisnuta uz mene i zamotana u moju vestu. Hrabrica mala. Ostajem budna. Ne mičem se narednih 7 sati. Promatram je kako diše. Kako infuzija lagano kaplje. Mazim je lagano po leđima, piše Athropa.

16

sri

06/21

Život ipak teče dalje

Život ipak teče dalje

Sedam je sati ujutro, sunce se već dobrano probudilo, nasmiješilo mi se, pomilovalo mi je kosu i oči, malo sam škiljila, nespretna i smiješna djevojčica-žena.
Utopila sam jutros sve stare snove u moru koje se povuklo, oseka!
Bilo ga je svejedno dostatno, što se mora učiniti, mora se. Odavno sam naučila da ono što nije naše, da će se vrlo jasno prikazati takvim, samo što to često ne želimo vidjeti, nemamo snage, a bilo bi nam mnogo lakše, jer tada, tek tada možemo dignuti, otvoriti svoja jedra i zaploviti otvorenim morem,
ništa nas tu više ne drži.

Duboko sam udahnula, zahvalila se na svemu što je bilo, i dopustila da me bonaca obgrli, a ono što tek slijedi da mi bude vitar u leđa.
Sve je dobro, sasvim dobro.
Nije svaka strijela namijenjena za centar, nekad jednostavno omašimo željeni ishod, piše Danielaland.

16

sri

06/21

Pišam, dakle postojim

Pišam, dakle postojim

Eduard Pranger:

- Čuj, sve si nekaj mislim, al' moram ti to reći. Gle, zakaj ti ne bi sjel na školjku kad piškiš?

- Zakaj?

- Pa ostaju kapljice nakon tebe kad se popišaš, vide se. One žute. Onda ja to moram brisati. Ne pišaš pažljivo, ljubavi.

Brzo promislim i skužim da je u pravu. I ja sam to vidio, ali – kaj sad? Mi muški to radimo stoječki.

- Kaj onda, da sjednem kad pišam?

- Pa da. Ne bi šprical okolo, a i - tko te vidi. Pa doma si…

Gledam je i ne mogu prokužiti radi li se tu o praktičnosti ili o napadu na moj spol. Duboko u meni, zvijer muškosti se probudila, otvorila jedno oko i zarežala.

15

uto

06/21

Neću o Prenju, o prijateljstvu ću pisati

Neću o Prenju, o prijateljstvu ću pisati

Ono što možeš sa svim ljudima izgraditi jesu uspomene. Neprocjenjivo! A neko je već rekao, samo ne znam ko, da su lijepe uspomene sa dragim ljudima toliko vrijedne da ruže možemo imati i u decembru. Istina!

Kada odrastamo mi stječemo prijatelje. U odrastanju učimo mnogo toga, od lijepih stvari, sretnih, pozitivnih do onih bolnih i negativnih. Tuga i razočarenja ne biraju ni mjesto ni vrijeme, ni godine. Razočarati se možemo uvijek. A najčašće i najviše u prijatelje. Roditelje, rodbinu i braću/sestre dobijemo prilikom rođenja, a prijatelje biramo. Zbog toga se najviše razočaramo u njih. Poneko u sebe i svoj izbor.

Meni je prijateljstvo sveto. Nikad ne bih okrenula ledja prijatelju, jer mi je dosadio, jer sam upoznala nekog novog, jer sam željna nečeg drugačijeg, piše Mehagina kći.

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
Grofičine stijeneGrofičine stijeneSmjehotvorineSmjehotvorineYulunga2Yulunga2
PodsjetniciUmjetnost na brzinuObrok od 480 kalorijaRavno i LepenicaSpavaj mirno TinekSvježa 18

<fotoblogSvašta u jedan dan staneJadranska slojevitostRelativna srcaOn i ja se druškamoDva druženjaTri za grošŽnjDolinom rijeke GackeSrca sa krilima

Grga GrizliRubin boje

Moj mali svijet>PoziranjeGradina Badanj

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum