Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

06/21

Duga noć

Moja mama i ja žurno nosimo moje maleno na hitnu dok muž parkira auto. Malecka satima plače i povraća. Mrak je, rasvjete u bolničkom krugu gotovo i nema. Izgubile smo papučicu. Nema veze. Bitna je Ona.

Naime, Malecka i ja smo zaspale uz otvoren prozor. Susjed se našao špricati polje do nas s nekim opakim herbicidom. Bez upozorenja. Shvaćamo da nešto nije u redu tek par sati poslije.

Malecku zaprimaju na pedijatriju, ostajem uz nju dok prima infuziju. Negdje oko jedan u noći je zaspala, stisnuta uz mene i zamotana u moju vestu. Hrabrica mala. Ostajem budna. Ne mičem se narednih 7 sati. Promatram je kako diše. Kako infuzija lagano kaplje. Mazim je lagano po leđima, piše Athropa.

sri

06/21

Život ipak teče dalje

Sedam je sati ujutro, sunce se već dobrano probudilo, nasmiješilo mi se, pomilovalo mi je kosu i oči, malo sam škiljila, nespretna i smiješna djevojčica-žena.
Utopila sam jutros sve stare snove u moru koje se povuklo, oseka!
Bilo ga je svejedno dostatno, što se mora učiniti, mora se. Odavno sam naučila da ono što nije naše, da će se vrlo jasno prikazati takvim, samo što to često ne želimo vidjeti, nemamo snage, a bilo bi nam mnogo lakše, jer tada, tek tada možemo dignuti, otvoriti svoja jedra i zaploviti otvorenim morem,
ništa nas tu više ne drži.

Duboko sam udahnula, zahvalila se na svemu što je bilo, i dopustila da me bonaca obgrli, a ono što tek slijedi da mi bude vitar u leđa.
Sve je dobro, sasvim dobro.
Nije svaka strijela namijenjena za centar, nekad jednostavno omašimo željeni ishod, piše Danielaland.

sri

06/21

Pišam, dakle postojim

Eduard Pranger:

- Čuj, sve si nekaj mislim, al' moram ti to reći. Gle, zakaj ti ne bi sjel na školjku kad piškiš?

- Zakaj?

- Pa ostaju kapljice nakon tebe kad se popišaš, vide se. One žute. Onda ja to moram brisati. Ne pišaš pažljivo, ljubavi.

Brzo promislim i skužim da je u pravu. I ja sam to vidio, ali – kaj sad? Mi muški to radimo stoječki.

- Kaj onda, da sjednem kad pišam?

- Pa da. Ne bi šprical okolo, a i - tko te vidi. Pa doma si…

Gledam je i ne mogu prokužiti radi li se tu o praktičnosti ili o napadu na moj spol. Duboko u meni, zvijer muškosti se probudila, otvorila jedno oko i zarežala.

uto

06/21

Neću o Prenju, o prijateljstvu ću pisati

Ono što možeš sa svim ljudima izgraditi jesu uspomene. Neprocjenjivo! A neko je već rekao, samo ne znam ko, da su lijepe uspomene sa dragim ljudima toliko vrijedne da ruže možemo imati i u decembru. Istina!

Kada odrastamo mi stječemo prijatelje. U odrastanju učimo mnogo toga, od lijepih stvari, sretnih, pozitivnih do onih bolnih i negativnih. Tuga i razočarenja ne biraju ni mjesto ni vrijeme, ni godine. Razočarati se možemo uvijek. A najčašće i najviše u prijatelje. Roditelje, rodbinu i braću/sestre dobijemo prilikom rođenja, a prijatelje biramo. Zbog toga se najviše razočaramo u njih. Poneko u sebe i svoj izbor.

Meni je prijateljstvo sveto. Nikad ne bih okrenula ledja prijatelju, jer mi je dosadio, jer sam upoznala nekog novog, jer sam željna nečeg drugačijeg, piše Mehagina kći.

uto

06/21

Magijska razmišljačica

Lilianke:

jer ja nisam kako bi netko pogrešno mislio,
samo tratinčice i ruže,
besmislene velike fotografije i pjesmice,
dijete i školica
štrebrsko poimanje obavljanja obaveza
i briga da sve izvedem dobro i zadovoljavajuće,
ne!!,
ja sam i hrpa smotanosti,
zaboravljivost do zabrinutosti,
lijenost, nevoljkost, nezainteresiranost,
nafurenost, uvredljivost, zlopamtilo,
slonovska memorija isključivo za pogrešne stvari,
i veliki popuštač vlastitim emocijama,
dakle uz sve to postajem i magic thinker
opsjednuta, čarobno- razmišljačica,
vezujući se za besmislice, al bogami i smislene stvari
na najgori, najgluplji, najpraznovjerniji mogući način.