Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

01/22

Haronova arka, kratka priča

Astrosailor:
Duboko dolje u sutonu podzemlja Haron je zadovoljno trljao ruke, posao mu je iznenada počeo cvjetati.
Broj putnika koje je u svom čunu prevozio preko Stiksa iz dana u dan je rastao a gomila novčića kojima je rodbina plaćala prijevoz pokojnika, stavljajući ih pod jezik ili na kapke preminulog, postajala je sve višlja.

Gore je sigurno opet zavladala kuga a to je odlično za moj biznis – veselio se Haron.

No, kako je vrijeme odmicalo opseg posla počeo je nadmašivati Haronove snage. Veslao je preko Stiksa bez trenutka predaha, pretovareni čun tonuo bi do ruba, Haronu su ramena bridjela od neizdrživog bola a dlanovi se prekrili krvavim žuljevima. Ipak je i dalje veslao bez odmora priželjkujući kratku stanku u kojoj bi mogao prebrojati svoju rastuću zaradu. A onda je shvatio kako, ukoliko se trend rasta putnika nastavi, više neće moći obaviti posao pa će Olimp njegovu prijevozničku koncesiju dodijeliti nekom drugom.

Treba mi veći čun – domislio se.

uto

01/22

Plavi fićo

Godina je osamdeset osma, zima. Idem u četvrti razred. Školski su praznici. Kalendar bilježi zadnji dan. Sutra je Nova godina. Otac je prije nekoliko mjeseci u Zagrebu kupio tamnoplavog Fiću, naš prvi auto. Na gornjem rubu šoferšajbe nalijepljena mu je široka bijela traka s natpisom FILA. Zadatak joj je vozača i suvozača zaštiti od blještanja sunca. Usred bosanske zime služi samo kao ukras. Bijeli pokrivač nalegao je na okolna brda. S prozora naše dnevne sobe puca panoramski pogled na taj melankolični prizor. Na nepreglednu bjelinu stidljivo se hvata prvi sumrak. Majka je u poodmakloj trudnoći. Zapravo treba krenuti u rodilište, ali Fićo u ključnom trenutku otkazuje poslušnost. Kao da mu je iznenadna zima ušla duboko u kosti. Nakon lijenog verglanja bez rezultata majka i ja guramo ga po blagoj strmini našeg prilaza. Otac u ulozi vozača otpušta kvačilo i auto se uz brundanje naglo odvaja od naših ruku. Mi najednom gubimo oslonac i padamo u prhku bjelinu kao u starinsku perinu. Smijemo se dok otresamo snijeg sa sebe. Majka sjeda u Fiću i oni odlaze prema gradu ostavljajući za sobom dvije duge paralelne crte, piše na blogu Usputne bilješke.

pon

01/22

Webb je u L2

Webb je stigao u orbitu oko L2! U ponedjeljak 24.01.2022 navečer po našem vremenu izvršena je zadnja korekcija putanje James
Webb Svemirskog Teleskopa (JWST), kojom je postavljen u svoju eliptičnu orbitu oko točke L2 sistema Sunce-Zemlja (tzv. L2
halo orbita). To je bilo oko pet minuta nježnog potiska od svega 1.6 metara u sekundi gibanja u pravom smjeru-to je kao brzina
hoda!-koji je ubacio Webb u potrebnu putanju-lokalna brzina mu je 0.2 km/s. Idućih par godina (bar 5, a možda i 10) Webb će se
vrtiti oko Sunca u orbiti čija ravnina slijedi Zemljinu putanju tako da Webb ostane uvijek štitom okrenut prema Suncu, piše Astrosailor.

Čestitke svima koji su zaslužni za ovaj uspjeh! Nije mala stvar izvršiti ovoliko kompliciranu misiju-spominjat će ju se još mnogo
godina kao vrlo rizičnu i stvarno na rubu danas mogućeg.

pon

01/22

Isprozebašmo li?

Kad dobro ozebeš, kad ne nazebeš, nego baš ozebeš, kad prozebeš, kad te probije, ali ne do kosti nego do srži. Kad shvatiš da ne možeš ni shvatiti što je to ta "srž", jer je i ona ozebla, ohladila se, zaledila, toliko da se ne može ni prehladiti, jer je zaleđena. Kad isprozebaš toliko da drhtiš, treskaš se, kad tremor u prstima ne prestaje ni dok su ti ruke u džepovima, kad psuješ i Onoga i Njemu slične, i sebe samoga, jer te je stvorilo za topla mora, palme, ležaljku između nji možda, sebe samoga, jer ti je netko zločesto prelomio špil, baš onako da Mu ništa ne možeš, piše na blogu sklblzove varijacije.

pon

01/22

Starenje je stanje duše

Vikend je počeo dugim izležavanjem u krevetu sa zvucima Bajage. Dobri stari Bajaga i njegova balada "Od kad tebe volim", bacili su me u stare dane ugode. Podigla sam se na koljena i podigla rolete. Vani je sjalo sunce i padao je snijeg. Idila. Onaj topli osjećaj mira. Sreća.

Vratila sam se prije skoro četiri mjeseca u Osijek i nikako se nisam privikla na taj osjećaj. Sve do sad. Sve dosad su moji koferi bili spremni za neke nove luke. Neka nova mjesta, stajališta, otoke, autobusne kolodvore...

Mislim da je odluka pala. Ostajem tu, piše Carica univerzuma.

Prikaži još vijesti...