Blog.hr

Vijesti s bloga

pon

06/19

Haringa od ulova do konzumacije

Nizozemska haringa uglavnom dolazi iz Sjevernog mora. Ova vrsta haringe može doseći starost od 8 do 10 godina i prilagođava se sezoni. Haringa uglavnom raste u proljeće i tad se deblja, a krajem lipnja može sadržavati do 25% masti. Hrani se planktonom, a planktoni za rast trebaju dovoljno sunčeve svjetlosti. Zatim, u ljeto i ranu jesen, zrele haringe (od 3 do 5 godina) proizvode ikre.

Kasnije u jesen, postotak masti ponovno se smanjuje. U moru ima manje hrane za haringu i ona uglavnom živi od svojih masnih rezervi, a do kraja zime jako smršavi, piše na blogu Sličice iz Nizozemske.

Hollandse Nieuwe ima postotak masti od najmanje 16% i uhvaćena je prije nego što uspije proizvesti ikru. Zbog tog minimalnog postotka masti, prvi dan nove haringe mijenja se svake godine. Drugo ime za Hollandse Nieuwe je "Prijateljica haringa", a to je iskrivljeni naziv djevičanske haringe, jer se ne može pariti u to doba godine.

ned

06/19

Češko crvena

kako ti kupus:
- znaš da mi je sad malo lakše :))
- koliko si se natrackala i mora ti bit lakše
- jebate, evo se skorilo!
- dašta da će se skorit kad zračiš ka černobil :)))
- šta ću sad?
- aj se oprat. to je dobro za skinit radijaciju. pa se opet natrackaj :)))
- šta ima još dobro za ublažit izgorenost od sunca?
- znan da se stavljavala i sapunica u koju bi se umočilo ono indijsko platno, tj. gaza
- jebate, kako su se naši stariji branili od opeklina kad nije bilo jekoderma?
- nisu izlazili na sunce
- vidi njega! oš reč da nisu išli namore!?
- jesu, al za lovit ribu, i to pridvečer, a ne se ič čvrčat. jebate di ti je pamet bila! šta nisi išla uhlad?
- nije ga bilo. pa san se onda točala u pličaku.

pet

06/19

Stiks

Potok42:
U kući živi sin njihovog sina. Njih više nema na glavnim prolazima; razgrnula ih je ustranu ralica vremena. U kući prošlost osjećam kao nagomilanu istovremenost hladnoće snijega njihovih kasnih godina života i topline njihove ljubavi i brige.
Moja je krv, ali ne može prolaziti kroz zidove kuće kao ja. On poznaje samo geometriju ploha, njihove omjere važne za krečenje i raspored namještaja. Kuća tek postaje kuća u kojoj će živjeti sin njegovog sina. A u meni su se kao spore zaraze koja usporava kretanje zadržali jedinstven volumen divljenja, osjećaj tajanstva postojanja bez granica, nejasni dječački nagovještaji konačne zrelosti, povijest vlastitog odrastanja. Kada uđem u srednju sobu prepuštam se užitku posredičkog stapanja s prohujalim događajima, s predstavama koje su oblikovali djed i baka mog sina.

pet

06/19

Na pragu ljeta

Agava505:
nikad mi nije jasno
kada netko kaže da mu je dosadno
meni nikad nije

Meroveus:
Posjekoše breze i lipu.
Kidahu ruke, lomljahu prste,
s truplima ostaviše sve na putu.

Muni Kuper:
Meni se leti,
Meni se miče,
Iz ovog prljavog grada
U kojem se kazaljka
Tako sporo pomiče.

Sjedokosi:
Daj reci mi koju
da sjetim se izgovorenih
Šutnja ljubav potaknut će

čet

06/19

Neizbrisivo djetinjstvo

Tko je još uživao u djetinjstvu u priči „Pale - sam na svijetu“?
(Usput, sjeća li se itko Ruaa, lava koji je volio jagode?)

Nekih ilustracija sjećao sam se jasno, nekih sam se odmah prisjetio, a neke sam potpuno zaboravio. Međutim, začudila me je jedna iz ove treće grupe. Naime, iako sam je potpuno zaboravio, podsjetila me kvadrata iz mog stripa „Don't gazi grass“ koji sam objavio 1970. u zagrebačkom „Omladinskom tjedniku“. Ilustracija sa stranice 35 zapravo je identična crtežu iz stripa. Prizor viđen u djetinjstvu, iako zaboravljen, očigledno je i dalje bio prisutan u podsvijesti i izronio kad je zatrebalo.

Djetinjstvo je prisutnije nego bismo rekli, piše Babl.

Prikaži još vijesti...