Blog.hr

Vijesti s bloga

pet

03/21

Na vidiku

Trenutak je popravljen pozivom nakladnika s kojim me prije šest godina spojila jedna naša blogerica kojoj HVALA (prepoznat će se).

U ovim mojim turbulencijama vijest je da je knjiga ugledala svjetlo proljeća i do koji dan ću je imati u rukama. Ne smatram da se sad moram nešto specijalno hvalit na postignuću, eto, to je ono najviše što iz ove perspektive mogu učiniti,
nekomu će se sigurno svidjeti.

Inače, knjiga nosi naslov RAZBUCANA DOTA, kakav joj i priliči, razbucana kao i autorica sama. Da li će se i kada održati neka sporna promocija saznat će se, za sada, jedva čekam da poštar pozvoni dvaput s onim žutim listićem koji poziva na preuzimanje paketa, piše Nema garancije.

Čestitamo!

pet

03/21

Sto ljudi

Poznajem jednu krpelj osobu. Znate takve? Natakare ti se nekako neprimjetno u život, počnu najprije polako, adoriraju te bez nekog velikog razloga, tebi fora. Ispočetka. Imponira ti. Vremenom skužiš da - znaš više o nekim poljima, pa te osoba stalno nešto zapitkuje, dolazi do spoznaja i odgovora i onda to negdje na drugoj strani koristi da ispadne pametna; - nešto kažeš, pa te ona citira, ma čak i u zajedničkom društvu, nema veze, ali ne na način da su to tvoje riječi, već eto njoj to ovaj čas palo na pamet. I koliko god ti sve jasno ti pojma nemaš kako je se riješiti. Jer, probaj - odma na zadnje noge. A zašto ti takvi trebaju u životu i zašto ih se ne otarasiš - nikad ti jasno ne bude, napisala je Konobarica s tastature.

čet

03/21

Samo budite Ljudi jedni drugima

Život je vrlo kratak i nepredvidiv. Nikada ne možeš znati što će donijeti već idući sat ili dan koji je pred tobom. Uvijek mislimo da imamo vremena; za reći nešto što trebamo, za posjetiti nekoga koga dugo nismo vidjeli, za zagrliti nekog tko nam puno znači.

Nije baš tako. Zna se desiti da neizrečene riječi zauvijek to i ostanu, da zagrljaj ostane prazan jer smo zauvijek izgubili tog nekog posebnog, da postanemo svjesni koliko je sve prolazno tek kada bude prekasno. Uglavnom se tek tada sjetimo svih neispijenih šalica kave, svih obećanja koje smo nekome dali a nikad ih nismo ispunili, svih trenutaka kada smo možda i ne htijući nekoga silno povrijedili, piše rossovka.

čet

03/21

Onako, zorom

Ujutru u 4 sata (prije posla i prve gorke, utješne kave) još s krmeljama i snom na trepavicama, pogledam se u kičasto ogledalo, preostalo od bivšeg stanara (da sam ga ja birala, ne bi bilo takvo, a nemam love, zamjenit ga, kupiti novo) jesam li to JA?!

Jesam, Ja sam, osim kad je On u pitanju! Ne znam, nisam sigurna, jel ljubav ,energija, obmana, okovi, "zatvor "svojevoljno izabran, ali kad je ON u pitanju, sve je to i nije ništa od toga! Kad je On,u "nepitanju" ljubav je u svoj svojoj krhkosti, divnosti, u svoj svojoj predanosti. Poput religije! Vjeruj, nisi vidio, dokaza premalo, vjeruj, piše Križar.

sri

03/21

Tu sam pred tobom

U ovom drugom filmu, kao što sam već rekla, radi se o mladiću koji je nakon teške nesreće ostao potpuno nepokretan, ovisan doživotno o tuđoj skrbi, uz svakodnevno trpljene teških bolova i izloženost raznim infekcijama, koje ga dodatno iscrpljuju.
On odlučuje uzeti svoj život u svoje ruke, ili ono što je od tog života ostalo, i odlučuje se na eutanaziju.

Dosljedan sebi, i kraj filma gledatelja ostavlja bez teških scena, ovaj put bez scene umiranja, i slavi život u bojama, ali baš takav kraj tjera da se vratimo glavnom junaku priče (barem mene je) i ostanemo još malo u njegovom društvu, i zapitamo se što bi sami odlučili na njegovom mjestu, ili u nekoj sličnoj situaciji.
Dobro urađeno, osim ako nije bila čista slučajnost.

Doduše, meni ovo nije prvi puta da preispitujem neke svoje odluke, ali je dobra prilika da pitam vas kakve bi vi odluke donijeli da se o vama radi, tj. da se nađete u jednoj od sličnih opisanih situacija.

Kakav kraj biste za sebe odabrali, pita vas V.

Prikaži još vijesti...