novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

28

pon

09/20

Otac

Otac

Prije više od dvadeset godina, zahvaljujući preporuci jedne prijateljice, otkrio sam književni svijet Miljenka Jergovića. Ostala je tada pomalo začuđena moja prijateljica činjenicom da nisam za njega čuo. Pročitao sam potom zbirku priča "Sarajevski Marlboro" i ostao, u pozitivnom smislu, zapanjen. Nikad prije ni poslije nisam vidio da je netko između korica smjestio toliko izvrsnih kratkih priča. Gotovo nevjerojatna došla mi tada je sposobnost autora da piše o ratnim zbivanjima s lakoćom, bez patetike, bez optuživanja, bez dociranja. Samo činjenice, u stvari ljudi i njihove priče majstorski prezentirane. Čitao sam kasnije i mnoge druge knjige ovog autora. Svaka mi je bila dobra i zanimljiva. U protivnom ne bi za njima posezao. Ipak ni jedna od njih nije postigla razinu dojmljivosti koju sam osjetio čitajući "Marlboro" kojem sam se u više navrata vraćao.

Prije nekoliko dana u ruke mi je dospio njegov roman "Otac" prvi put objavljen prije deset godina. To je neopsežan, intimistički tekst u kojem se autor, donoseći priču o svojem pokojnom ocu, od njega zapravo oprašta. Pisan je preciznim, odrješitim stilom bez uljepšavanja lika i djela glavnog aktera, napisano je na blogu Zlatne žbice.

28

pon

09/20

Banda budala

Banda budala

Pametni zub888:
Sljedeća priča tipična je za vrijeme u kojem živimo.
U našoj su zgradi prisutni žohari, odvajkada. Poveliki, smeđi, zamršenih ticala i mnogobrojnih nožica. Ne zna se gdje im je baza; priča se za jedne stanare, Ustropiće s petog, da ih imaju stalno, i smeđih i crnih, da odbijaju špricanje. A ta gamad čim ugrabi priliku prijeđe susjedima. I kad netko konačno pozove dezinsekciju, žohari se razbježe po zgradi: omamljeni, polumrtvi bauljaju hodnicima dok ih otrov ne savlada. Legenda kaže da oni samo hiberniraju nekoliko dana i da se onda, ako ih netko onako uspavane u međuvremenu ne zgazi, probude življi no ikad.
Te godine su našli načina da uđu i u naš stan.

27

ned

09/20

Migracije

Migracije

SarahBe:
U onom vremensko-prostornom procjepu, za kojeg poslije nisi siguran da li se dogodio ili si sanjao,
baš usred moje potpune sreće, ko usred uragana,
trogodišnji dječak prilazi mi i zasipa me šumorećom gomilom nepoznatih riječi,
tepajućih nepoznatih izraza.
Nasmiješim se i taj govor očiju, i taj osmijeh na mom licu,
potaknu ga da govori još više i još dalje, da govori do i preko neba, mašući rukama.
Samo što se nismo doista sporazumijeli, prilazi nam dječakova majka s još troje i jednim u naručju,
pa mi se na lijepom engleskom ispriča,
obraćajući se i djetetu i meni uredno prevodeći što mu je rekla.
Kultura ophođenja. Ne pričati na svom jeziku kojeg drugi ne razumije -bez prijevoda.

27

ned

09/20

1000 Lica

1000 Lica

Krajem rujna se obilježava Nacionalni dan Multiple Skleroze u svrhu postizanja svijesti o MS-u kao globalnom problemu s čijom dijagnozom živi oko 2.500.000 ljudi, a u Hrvatskoj nešto manje od 7 000 dijagnosticiranih
Jedan od važnijih faktora je početak liječenja odmah s prvim relapsom i pojavom simptoma. U Hrvatskoj je liječenje, odnosno zaliječenje simptoma i terapija interferonom do nedavno bila moguća samo kada si zadovoljavao tri uvjeta:
dob do 55. godine, godina dana nakon postavljanja dijagnoze i dva liječena relapsa u dvije godine, piše Nissa.

Napokon su i u Hrvatskoj, prema novim smjernicama ukinuta tri kriterija koja su bila preduvjet za liječenje, a
pacijenti se počinju liječiti već nakon prvog simptoma koji upućuje na mogući budući razvoj ove progresivne bolesti.

25

pet

09/20

Ahilej i duboka država

Ahilej i duboka država

Poslovično trom kakav jesam, zanimljive će me ideje i razmišljanja ljudi na blogu ponukati na to da neke misli kiselim više dana. Svaki smisao diskusije na matičnom mjestu do tada već je prestao i život je otišao dalje, a ja sa svojim sporim paljenjem uključujem se tek naknadno. I što ću onda, nego zahvaliti drugima na idejama i guranju (a i Jelen i La Bruja ovdje bi se i bez izričitog navođenja prepoznali, zar ne?), dok moj dizelaš ne dosegne neku radnu temperaturu, piše Vjetar u granama.

Zamišljam klub u uličici nedaleko centra grada, par stanica tramvajem. Vani je mrak; maglena zagrebačka jesen uvlači se pod kožu i štipa lice, a ti o ulazu možeš samo sanjati; jedina ulaznica jest poziv. Tamo se toči najbolje kuhano vino, teče med i mlijeko i dogovaraju najbolje stvari, nema tu iznimke.

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
SoleaSoleaYulunga2Yulunga2Dinajina sjećanjaDinajina sjećanja
Zmajevac je uzvisina iznad ZeniceSretna ja bez vitezaLjubav, vatra...ZlatoZaboravTragovi prolaznosti; 2004.

<fotoblogVrt bez premcaKog briga za danas Big Bang TheoryVegan foodMalo iz prašne arhiveViški hibRelaksirajuća šetnja kroz fotografijeOvo je vrijeme kad uživam u svome povrćuBrandenburška vrata

5781Ljepota je u očima promatrača,

Gavuni>3,5 kg ljubaviNP Paklenica

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum