Blog.hr

Vijesti s bloga

čet

01/21

Auti i dobrota neznanaca

Jutro je počelo normalno, nakon teške noći. Rutina. Doduše, malecka se upiškila po sebi i bila malo razdražljiva. Presvlačenje bebe. Doručak za nju, pa mene. Kava, tuš.
Išla sam na pregled kod ginekologa nakon poroda.

Vozim za grad, slušam stojedinicu. Usred grada propuštam neku bakicu preko zebre prije jako prometnog raskrižja. Pokušavam krenuti. Propadne mi kuplung.

Sad, ja sam paničar. Ali pokušavam sve moguće da pokrenem auto. Palim onda dva 4. Tražim trokut. Vjetar odnosi trokut (ovdje puše prilično jak jugoistočnjak). Držim trokut i zovem tatu.

Onda se zaustavlja neki čovjek, napisala jeMiris čežnje.

čet

01/21

Infuzija

U Splitu smo. Na danima intenzivne infuzije. Sliva se u nas tolika količina ljubavi da se prelijevamo. Pa onda tu silinu emocija prosljeđujemo di god stignemo. Oduvijek smo se prelivali. Po milijun puta dnevno izgovarali volim te, ljubavi, najdraža, grlili, ljubili. Onda su cure postale odrasle žene, a naša međusobna retorika je ostala ista. Do dana današnjeg.

Najmlađi član obitelji u našem je fokusu. Gurkamo se ko će ga dignuti, nosit, maziti, tepati mu. Pri tome ne zaobilazimo ni naše dvije. Zet je malo zatečen. U njegovoj mnogoljudnoj obitelji toga nije bilo. Zato ga diskretno uključujemo u naš anđeoski krug. Smiješkom se privikava. Kao da se na dobro teško naviknut, piše morska iz dubina.

sri

01/21

Preporuka za NE čitanje

Upao sam u lošu fazu čitanja. Valjda mi dolaze periodi kada imam skribomaniju (nešto pišem za „namjenske“ svrhe, ne za blog) a onda dođe period kad mi je pisanje SF. Odnosno ne da mi se ništa. Niti imam potrebu ni inspiraciju. Pa tada čitam, trpam u sebe tuđe misli, zamisli, izmišljene radnje, emocije….

A što kada je izbor toga što unosimo u sebe, kroz literaturu, nezadovoljavajući? Kada umjesto osvježenja, uvida, olakšanja, uzbuđenja doživimo uznemirenje, bol, osjetimo patnju….

Ovo ne znači da je knjiga koju NE preporučujem loša. Dapače. Neka vrsta remekdjela kojeg ne preporučujem nikome, čak ni u terapeutske svrhe, piše Pisati se mora.

sri

01/21

Izlet u VrGanje bez puške

Kids gloves:
MM: ćemo sutra na izložbu?
JJ: a kam?
MM: a neću ti reć, to je iznenađenje!
JJ: a kakva izložba?
MM: pa ono, slike...
JJ: pa dobro slike, kakva je izložba, čija je izložba?
MM: a to ne znam...
JJ: haha, pa kak ne znaš???
MM: pa ne znam, s bloga je to, jedna blogerica ima izložbu...
JJ: a koja to?
MM: Kockavica...
JJ: a koja je to?
MM: ona kaj je crtala kad je bilo zadano kaj crtati pa je imala onog patka..
JJ: aaaaaa, haha, to je bilo fora... može.

sri

01/21

O majkama i kćerkama

carica univerzuma:
Važno mi je da se...

Međusobno Poznajemo (znamo što možemo jedna od druge očekivati)
Ipak sam ja postojala prije nego sam postala njezina mama. Postavši mama nisam prestala živjeti i pretvorila se u „mi“
Družimo (jer tko je najbolje društvo ako ne osoba koja ti je kći),
Volimo ( nakve kakve jesmo bez uljepšavanja osobina),
Čujemo kad se ne možemo vidjeti (a ne da izbjegavamo javljanje na telefon)
Posvađamo (kao žene, a da pritom ne prestanemo komunicirati )
Donosimo odluke (samostalno o svom životu, svidjelo se to drugoj ili ne)
Prihvaćamo (međusobne odluke i izbore)
Pravimo greške (bez kojih život nema smisla)
Odnos bez laži i manipulacija jer nema potrebe i prostora za tim.

Prikaži još vijesti...