Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

06/21

Hendikep

Dugo mi je trebalo da shvatim. Al kako ono kaže poslovica o ikad i nikad, ipak mi se dogodilo ikad.
Evo nekoliko hendikepa moje malenkosti.

Rođena sam tu i ovdje. Gdje bolje prolaze i neupitno su pametniji došljaci.

Volim se našaliti, pa i onda kad to nije "primjereno". Što je živa frka u dozlaboga nesigurnih.

Volim usvajati nova znanja. Ajme meni gubljenja vremena, u onih kojima je to nebitno.

Zaista volim svoju struku i posao. Ali "to može svatko" jer, konobarenje je to, piše Konobarica s tastature.

uto

06/21

Pluskvamperfekt odgoja

Ovih dana je tužna moja osjetljiva nit u utrobi biljke dok gleda svoje duše rastresene po bijelom svijetu, pitam se – jesmo li vrsta u izumiranju? Radim li pogrešno? Ali, kako drugačije da radim, protivno svojim uvjerenjima, da udovoljim nametu opće površnosti, bahatosti i profita? Hladnom racionalnom "profesionalnom odnosu", bezosjećajnom?! Od mog vremena, odgojene su već dvije drukčije generacije. Na djelu je način odgoja kakav mi nije blizak - "ma, pusti ga." Igre bez granica, piše Pjaceta.

Ne, ne može raditi sve što hoće. Naučiti ga da neke stvari nisu lijepe, nisu dobre, nisu pravedne do drugih, ... Naučiti ga kako se ponaša jer u protivnom ćemo se svi ponašati kao razmažena derišta koja dobivaju sve što hoće na račun drugoga. Svaka biljka ima svoje dijelove i svi oni ju krase. Tanana nit u utrobi biljke zna jedino čitati frekvencije c(s)vijeta. Ne sviđa mi se frekventnost današnjeg svijeta. Ne snalazim se baš najbolje u kakofoniji solističkih nastupa. Sve češće se povlačim u tišinu i samoću. Promatram ljude i svijet te se pitam - Kakav život čeka moju djecu u 21. reklamnom stoljeću?!

pon

06/21

Najdulji dan

dinajina sjećanja:

Pod Čapljinskim balkonom slavuj priziva tišinu noći,
ševa romor svitanja.
Dlanovi neba nas dodiruju, hvataju u mrežu satkanu od Venerinog zlata i odnose ka svitanju.
Budim se zanesena i promatram jutrenje na obzoru svijesti.
Ljetni solsticij izranja iz magličastog sjaja noći i prelama tminu u sunčev sjaj.
Mjesec polako napušta horizont trenutka, odnosi noćno nebo u neki drugi svijet,
ali osmijehom obećaje ostvarenje sna Ivanjske noći.
Sve se vrti u krug, nestajemo u zagrljaju magije.

Svanuo je najdulji dan...

pon

06/21

Mrtvacima ulaz zabranjen

Huc:
Toma je popija tri pive i lega u krevet.
Ali nije moga zaspat.
Ma jesan li ja stvarno živ, mučilo ga je pitanje.
Pročita je u Tibetanskoj knjizi mrtvih kako neki umrli nemaju pojma da su partili.
Sad, kako da znan da znan da san živ? Mislin, to je epistemološko pitanje, je li, raspravlja je Toma sam sasobom u kasnu noćnu uru.
I što je više duma to više nije moga nać odgovor.
Unda je počea razmišljat o judima koje pozna. More li za njih reć da su živi?
Nakon pomne analize svatija je da ne more.
U redu, možda nisu mrtvi ali su krajnje neživi.
I oči su jin nežive.
I koračaju neživo, ka zombiji. Samo idu i vršu neke stupidne radnje, obavljaju neki posal za Velikog gazdu. Mesnate mašine! Borgove radilice! Trabakuli na GPS! Eto, što su!

pon

06/21

Nešto nabrzaka

Nisam osoba koja se kokolaje okolo i govorim što želite čuti, piše Elyca.

Na moju nesreću, uglavnom čujem što želite reć između redaka i odmah Vam odgovorim da se bavite pizdarijama! A Vi ste samo željeli da suosjećam s Vama, da Vam odvratim pozornost s nečim glupim. Distrakcije svih vrsta su za mene gubljenje vremena. Ili uradi glupost da se svi možemo oraspoložit ili nađi načina da se smiriš i riješiš svoj problem.... udahni duboko.... udiši zrak dok brojiš do deset i probaj polako izdisat brojeći do 15! Teško je? i emocije su teške i 'ebena stvar! Dobijemo ih na određeno vrijeme, a živimo s njima do kraja života!

Što želim reć! Kad zadovoljimo osnovne ljudske/fiziološke potrebe, osiguramo si sigurnost, ljubav i pripadnost određenoj skupini ljudi, te dobijemo poštovanje koga god, najvažnija je samoaktualizacija!
Što je to?

Prikaži još vijesti...