Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

02/21

Biti prevaren

bongologija:
Nebitna je situacija, razlog, opravdanje ili kaj god vec nego samo činjenica da si prevarena osoba. Netko te je prevario bilo u ljubavi, prijateljstvu, poslu...netko te prevario. Koji je to miks osjećaja koji prevara izazove u nama. Dok pokušavaš doći do zraka u glavi se vrti cijeli spektar misli...
Zašto?
Nisam dovoljno dobar/dobra?
Gdje sam pogriješio/pogriješila?
On/ona su zli ljudi?
Tko ga/ju je to oteo od mene?
Želim nekoga/nešto ozlijediti
Želim vrištati
Srce i duša me boli
Mi smo bili prijatelji
Je to ono/ona meni dao/dala cijenu?
Zašto meni kada sam divan/divna ?
A dao/dala sam mu sve...

sri

02/21

Majmunovo

Jedan momak, koji se svakodenvno bori živjeti i preživljavati usudio se javno izreći što dobar dio nosača ove države misli. On je mali poduzetnik, upošljava nekoliko ljudi, u kratkom roku što njegov lokal radi postao je etablirano ime na mapi ugostiteljskih objekata u Rijeci. Ogorčen politikom vladajuće stranke uskratio je pripadnicima i simpatizelima iste dobrodošlicu u svoj lokal. Javno, objavom na svom fb profilu. Napisao razloge i lijepo rekao da u njegov lokal nisu dobro došli. Potpirio strasti, komentatori po portalima i društvenim mrežama su se po dobrom starom hrvatskom običaju ODMAH I SPREMNO podijelili za i protiv i krenuli...
Pripadnici prozvane vledajuće stranke su se odmah izjednačili sa nacionalnim manjinama, pripadnicima nekih drugih manjina i proglasili njegovo obraćanje rasizmom, fašizmom i tako dalje. pobrkali lončiće po običaju, piše Konobarica s tastature.

uto

02/21

Nadohvat

Pomislih; baš nikada na blogu nisam pisao o nekoj knjizi. Onda se sjetim, ima tome već barem dvije godine, pisao sam o Chrisu Mc Candlessu i njegovom bespovratnom prijelazu Ticlanice. Evo, knjiga koja me se dojmila barem jednako koliko i ta, roman je dvadesetčetverogodišnje studentice arhitekture Ene Katarine Haler imenom Nadohvat; kako je to već u nekom – hajmo reći – javnom prostoru u Hrvatskoj nazvano – prvi pravi hrvatski povijesni roman dvadesetiprvog stoljeća, piše Vjetar u granama.

Žalosno je da kod nas, kako god okreneš, ljudi prije svega imaju potrebu nešto novo odmah utrpati u stare ladice. Tako je valjda lakše razmišljati; nemam pojma čemu ta simplifikacija. Tako sam o romanu zamijetio (nakon obavijesti o nagradi autorici) prvu kritiku Jurice Pavičića koja je, iako usredotočena prvenstveno na kvalitetu romana, odmah krenula sa sasvim ozbiljnim kvalifikacijama i ogradama: lijevo-desno. Nema šale; mora se znati tko je naš, a tko njihov, pa makar i dobro pisao.

uto

02/21

Večernje igrarije

Obično šutim i slušam.
Nemam što reći, dok se prijateljice žale na svoje muževe.
Na to kako nemaju ništa zajedničko, na to kako ništa ne rade zajedno, kako im je glavna zanimacija piljenje u televizor s daljinskim upravljačem u jednoj, a pivom u drugoj ruci. Obično gledaju program koji samo njih zanima i ne pitaju želi li netko od ukućana pogledati nešto drugo.
Kako ne razgovaraju, pa čak rijetko i slušaju.
Srećom, kažu one, u kući uvijek postoje dvije televizije, pa se povuku u drugu sobu i gledaju ... što god ...
I tako, nakon što se izjadaju, sve se, kao po defaultu, okrenu prema meni i čekaju moju priču.
I dalje šutim, dok neka od njih ne zaključi kako mi i jest bolje da šutim, jer one dobro znaju kako provodim večeri, piše Julija pala s Marsa.

uto

02/21

Malo pomalo

Elyca:
Ništa nije kao što je nekad bilo pa nisam ni ja. Dok polako hoduckam prema cesti da odem prošetat po Žnjanu, peti dan nakon operacije, zvoni mi mobitel. Zove tip koji svuda po svijetu trči maratone

- dobro što ti se dogodilo sa koljenom? - upita me zabrinuto
- a malo mi puka meniskus
- puka? Tebi? Kako tebi ljenjivici može puknit meniskus?
- hahahaha hoćeš reć da je tebi treba puknit, a ne meni, dragoj dami?
- ne! Hoću ti reć da ti je otiša pas, otišla i noga! Ajde šetaj malo!
- ne mogu! ljenjivica sam
- onda nabavi pasa!

Prikaži još vijesti...