novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

05

sri

05/21

Pseći izmet

Pseći izmet

Kad sam tek počela izvoditi u šetnju tu svoju novu obavezicu, bila sam od onih odgovornih vlasnika kojima nikad i nipošto ne bi palo napamet ne pokupiti za svojim psom. Uredno sam kupila i mislila kako sam super jer zadovoljavam propise i standarde i kako je sve ok. S ponosom sam kupila izmet svojeg psa i priželjkivala kako će me netko od mojih susjeda vidjeti i pomisliti: gle kako odgovorna i bržna cura! (Imam neku potrebu da me se pohvali i prizna kad radim nešto dobro. Ne znam odakle mi to sranje) Još sam odgovorna, ali moram priznati da mi se u posljednje vrijeme i omakne. A sad ću vam reći i zašto, piše misli i primisli.

Prvo, ide mi na živce što ljudi koje srećem u šetnji kvartom, ne da se ne obaziru na mene kad stavljam govno u vreću, nego me suprotno tome i van svih očekivanja krivo pogledavaju, onako mrko ispod oka, s pritajenom psovkom na usnama. Na moje ljubazno dobro jutro promrmljalju nešto kao kvragu ti i pas. Ne svi, naravno.

05

sri

05/21

05.05.2021, 186. dan lockdowna

05.05.2021, 186. dan lockdowna

Kažu jutros na radiju da je danas dan u godini kad Njemačka potroši sve svoje prirodne resurse pa do kraja godine troši tudje.
I da bi, kada bi sve Zemlje bile kao ekološki osviještena Njemačka trebali 3 planeta Zemlje da pokrijemo potrebe po resursima.
Dan potrošenih resursa (ovaj sam naziv sama izabrala, postoji li neki službeni hrvatski izraz za njega ne znam) računa američki Global Footprint Network za svaku državu na Zemlji i za planet Zemlju u cjelini.
Koji je Dan potrošenih resursa za Hrvatsku ne znam ali za cijelu planetu je negdje u ljetno vrijeme, točan datum ove godine objaviti će se 05.lipnja.
Dakle, možda ne sjedimo mi ovdje u lockdownu jer je nekome stalo da se ne zarazimo pa odapnemo, nego zato da se ne vozimo, ne putujemo, ne letimo, ne plovimo putničkim brodovima i time trošimo manje resursa.
A što više ljudi uz mjere ostane bez posla, to će manje trošiti i u budućnosti ležeći na kauču, zauvijek nezaposleni.
Da ipak ne pocrkamo sad baš od danas na sutra od gladi, dati će nam bezuvjetni temeljni dohodak kojim ćemo platiti članarinu za netflix i dalje ležati na kauču.
Pokriveni dekom jer su nam davno isključili grijanje, piše U središtu kružnice radijusa 15km.

05

sri

05/21

Živio Tito!

Živio Tito!

Kratke priče:
Ono što se jedino dobro vidjelo i nije bilo oštećeno su natpisi na pojedinim kućama.

Živio Tito!

S Titom naprijed!

Uvijek sam se pitala kakvom je bojom to napisano da se i dalje tako dobro vidi, a fasade oronule do kraja.
Prolazile su godine, ja sam i dalje redovno prolazila pored grada i moja fascinacija samo je rasla. Nisam se usudila skrenuti. Kroz glavu mi je prolazilo uvijek isto pitanje.
- Tko tu živi?
- Što oni rade cijeli dan?
- Ima li tu ikoga sretnog?

Inače do grada se dođe nakon prilično vožnje kroz šumoviti krajolik, ili se meni barem činilo da je vožnja duga, a kad ga prođete vozite kroz ogromnu nenaseljenu dolinu. Školski primjer onoga što zovemo „usred ničega“.

04

uto

05/21

Rezervni dijelovi

Rezervni dijelovi

Cijepiti se, da, ne, možda, pričekati? Pitanja koja se pokrenu odmah iza pozdrava. Ponekad mi se čini čudno kako smo spali na samo jedno pitanje, a to nije ono klasično; bok, kako si, kaj delaš, imaš malo vremena? Ne, nije i sve sam više tužna jer nisu to razgovori kojima se veselim. Zanimljivo je koliko nas, u ovim zlatnim godinama (neki nas mlađahni blogeri doživljavaju kao starce za odstrel ovim virusom) nije spremno razgovarati niti o virusu, niti o svim rezervnim dijelovima koji nam popravljaju i produžuju život. Kažem rezervni dijelovi. Pa to tako nekako u stvarnosti je. Uzmimo primjer; mladost je bila sjajna, bez potrebe razmišljati (ni sada mladi ne razmišljaju) da će život projuriti i brzinski trošiti tijelo. Onda dođu te „zlatne“ (i samoj mi je smiješan ta izraz) godine kada je važno dodati minerale, vitamine, a nekako se ušuljaju i sasvim konkretni rezervni dijelovi, piše Demetra.

04

uto

05/21

Ipak se kreće

Ipak se kreće

Konobarica s tastature:
Zove danas šef. Cijepljenje u četvrtak, čišćenje u srijedu, otvaranje u sljedeću srijedu. Ukratko. Razgovarali smo još, ali njegova je malena jednogodišnjakinja bila nestrpljiva, pa nismo mnogo.
Uglavnom, kreće se. Nešto.
Izjahalo se i isurfalo po valovima. Prvi, drugi, treći... Trpiš, trpaš, guraš, čerečiš sve čemere putem. Čuješ svega. Malo se i nasmiješ, okreneš telefon, čestitaš poneki praznik, blagdan, rođendan uz želju da sljedeći bude uživo. Drmaju virusi, potresi, odlaze dragi ljudi, odlaze poznati i neki nepoznati. Nekima je bilo vrijeme, drugi ne bi još da nije ove nevolje.

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
AnnaboniAnnaboniBlue Veki Blue Veki SmjehotvorineSmjehotvorine
Netko negdje čeka bebu :)Proljetni paroviPostala sam vrtlaricaSlobodni zidari Odlazi setri plus još jedna

<fotoblogMoja škvadraMedulin - kolonija djetinjstvaKad već ne mogu spavatiFragmentiPrle i TihiČokoladni putMjesec nas gledaSuha srcaFOTO- ST-UP

Buđenje jutraŠunka, trapist, tjestenina i rajčica

Više Rakalj, manje Hauser>Na Divljem zapadu 2Tu smo

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum