Blog.hr

Vijesti s bloga

pet

04/21

Alzheimerova demencija

Dok sam s VelkomBebom po desetak dana - ne baš svake godine nego povremeno - boravila na godišnjem odmoru u domovima za starije i nemoćne osobe, susrela sam jednu gospođu čiji život je razorila Alzheimerova bolest. Kad sam prvi put razgovarala s njom činilo se kao da je intelektualno zdrava; sjedila je u invalidskim kolicima jer više nije mogla hodati, ali mogla je još uvijek razgovjetno govoriti. Pa smo se jednog sunčanog popodneva, dok smo sjedili na dvorištu ispred doma, upoznale, razgovarale o studiju - ona je bila informatičarka, koja je završila fakultet na kojem sam i ja nekad davno željela studirati - o djeci, o poslu, o životu. Pričala je i o tome kako se razboljela, kako je dospjela u dom i kazala da je njoj u domu dobro. Spomenula je da kod kuće nije više mogla ostati jer je teško organizirati njegu i preurediti kuću za kretanje u kolicima. Sjedile smo vani na dvorištu toga toplog rujanskog poslijepodneva još neko vrijeme i razgovarale, piše Litterula.

pet

04/21

Gospon Zaštitar

I tako dok čekam prilazi meni jedan (zgodni) lik. Bio je to Gospon Zaštitar koji me veoma ljubazno upitao da li mi je potrebna pomoć oko poziva lifta. Uljudno mu se zahvalim i kažem da čekam prijateljicu, a on se vrati na svoje mjesto (ulaz vrata). I tako ja čekam, čekam, i čekam, i osjetim ja na sebi poglede Gospon Zaštitara, a onda odjednom primjetih da mi se Gospon Zaštitar približava i samo, onako ka iz topa, upita;

- Ma.... je li Vi pišete blog?

Ja razgoračila oči (a i usta koja se nisu vidjela ispod zaštitne maske) iz kojih se moglo pročitati milijun upitnika i skoro da sam odgovorila NE, a onda se sjetih Bloga.hr. Ebate pas (nisam mu to rekla, ali pomislih) pa stvarno ja pišem blog. Oš- neš ja sam blogerica. Ufff kako sam se osjetila moćno. Cijena mi je porasla za duplo, piše Bubuleja.

čet

04/21

Žuti kauč

Stigao danas kauč. Za tatu, da ima na čemu sjediti u kuhinjici. Stari je već poprimio njegove obrise, a i mirise, tako da je zamjena bila neophodna i neodgodiva. I naručen je novi, i čekali smo ga kao da je zlatni, a nije.. nije čak ni žuti... onak' - zamalo da je, al' više je smeđi. No dobro, čekali i dočekali... da smo baš zadovoljni kaučem, i nismo pretjerano (pogotovo tata, gunđao je i da je tvrd, i nizak, i uzak...), al' kaže se - kol'ko para, tol'ko svirke... pa eto, tu je to negdje.
I zamijenimo mi odmah stari, i naradim se ja, i iznerviram i zamalo proplačem od muke (jeee... možete me tješiti ako želite, baš mi je bilo grozno :I)... ali uspijem nekako, pa sam se sad već malo i smirila.
E, al' nije tu priča gotova...
Ambalažu od trosjeda sam izbacila van, s namjerom da to kasnije pospremim, no onda se netko odlučio skućiti, i najavio svoj odlazak, piše V.

čet

04/21

Prijedlozi za izmjenu Kaznenog zakona s obrazloženjem

Lagana:
Prijedlog prvi:
Iz Kaznenog zakona brisati pojam i riječ ubojica osim u slučajevima ako osoba nije bila poznata u sustavu socijalne skrbi.
Neposredno prije nego što su ubili nekog, ti ubojice još nisu bili ubojice nego osobe pod nadzorom Centra za socijalnu skrb.
Kad takva osoba koja je nadzirana ubije nekoga, ne treba ni na sud ni u zatvor, što nije u skladu sa suvremenim civilizacijskim dosezima. Osoba koja je počinila ubojstvo nije imala saznanja da bi ga mogla počiniti, ali je takva saznanja temeljem svojeg stručnog znanja, imala osoba koja ju je nadzirala. Dakle, stručna osoba koje je mogla predvidjeti kazneno djelo je o ovom slučaju djelatnik CZSS.
Osoba koja je vršila nadzor bila je dužna spriječiti kazneno djelo, a ukoliko to nije učinila, treba biti procesuirana prema Kaznenom zakonu. Jer je krivac.

čet

04/21

Otključaj se

Jesi li se ikada osjetio izgubljen?

U onom smislu da nemaš pojma gdje si stao, gdje trebaš nastaviti, ma uopće se pitaš ima li ikakve svrhe sve ono što se do sada dogodilo. Dođeš, zastaneš i zapitaš se jesu li odluke koje si donio u svojem životu, a bile su od velike važnosti, zaista one prave? Poželiš nestati u nekome trenu, pustiti mašti na volju, zaboraviti što su to obaveze i odgovornosti, barem na kratko. Osjećaš se nesposobnim za daljnji korak. Svi sokovi su se istrošili i pitaš se možeš li utjecati baš na apsolutno sve što ti se događa.

Teško je kada ti život na bilo koji način "poremeti" onaj plan koji si sebi zacrtao. Teško je kada ne ostvariš onakav rezultat kojemu si se nadao i u koji si uložio trud, piše na blogu Bez duše lijepa.

Prikaži još vijesti...