novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

26

uto

01/21

Ljepota poroka i nova normalnost

Ljepota poroka i nova normalnost

Da, nova normalnost je nastupila i kada je čovjek otkrio vatru, kada je ukinuto ropstvo, kada je Zapadno Rimsko carstvo "tiho palo", kada je Konstantin postao prvi hrišćanski car, kada su vještice gorjele na lomači, a Zemlja bila ravna ploča, pa kada je renesansa ponovo otvorila oči svijeta...
O Indijancima i rezervatima da i ne govorim, mogu samo misliti kako je njima izgledala "nova normalnosti" očaranim "vatrenom vodom" iz pozicije rezervata u kojima su očajavali uz istu, piše na blogu Prečica do sna.

A onda se pojavio nekakav virus nove normalnosti, stare, nove normalnosti, uz uzurpatore, kojima se treba suštinski suprotstaviti, a otvoreno rugati...
Za nas, ovdašnje, sve znam, tu ništa ne treba zamišljati, a, bojim se, ni očekivati, jer kako odoljeti toj ljepoti svih naših poroka...?
Ili, kako spasiti Dušu, da ne umre fino ušuškana u tom dobro skockanom Paklu?

25

pon

01/21

Jednoličnost, usamljenost, besmislenost

Jednoličnost, usamljenost, besmislenost

Imam obitelj i posao. Krov nad glavom. Plaću koja mi osigurava okej život. I sad će netko reći da imam sve što mi treba za sretan život. Nemam. Apsolutno nemam. Nikad nisam bio nesretniji, nikad nisam bio pogubljeniji, nikad nisam bio ovoliko nesiguran u vezi svoje budućnosti. Jebe me se za sve pare ovoga svijeta ako nemam budućnost, piše Dnevnik izgubljenog nastavnika.

Budući da mi je danas jedini neradni dan, ustao sam se u 1 popodne. Jedva i tada. Nemam razloga da se ustanem, ništa me više ne diže. Korona (ili možda nešto drugo?) mi je oduzela sve i svakoga čemu i kome sam se radovao. Najbolju prijateljicu nisam vidio preko godinu dana. Ona nije bila doma godinu i pol. U međuvremenu je upoznala frajera i za Božić su se zaručili. Upoznala njegove prijatelje koji su postali i njezini. Ja nikoga od njih ni vidio nisam. Kako sam i mogao?

25

pon

01/21

Ona, samo ona

Ona, samo ona

Miško:
Svakog jutra, dok bi se sunce rađalo, a ja polako umirao, sjećanje na nju bi živnulo, rađajući se uvijek iznova i budeći u meni suprotna osjećanja, voleći je i mrzeći je sve se komešalo u meni u ludom vrtlogu voljenja. Nisam je, ma koliko se trudio, uspijevao zaboraviti, potisnuti, možda čak i odbaciti, izbaciti iz sjećanja, jer moram priznati, poslije nje je bilo još žena, ne mnogo žena, ali bilo ih je. Neke su od nje bile ljepše, više, s dužim nogama, pa čak i pažljivije prema meni, ugađajući mojim hirovima kojih je svakog dana bilo sve više, jer sa njima sam pokušavao, sada to tek shvaćam, istjerati Nju iz mojeg sjećanja. Ali ona je zauvijek ostala Ona, jedina Ona, mada znam da to zvuči otrcano, ali Život me naučio kako često Velike Istine, kad ih glasno izgovoriš, zvuče otrcano.

25

pon

01/21

Mojoj Petrinji

Mojoj Petrinji

Smjehotvorine:

Petrinja je oduvijek i zauvijek moj Grad, najljepši na svijetu.

Odrastala sam u Brezju, najljepšoj ulici na svijetu. Naučila sam voziti bicikl pored pruge ( kraj materijalne grabe, rekao bi moj voljeni Mićo ) i prilikom prvih vožnji zaradila ožiljak iznad oka, radi kojeg je moj tata napravio nered i verbalni delikt globalnih razmjera. U staroj školi krenula sam u prvi razred i zimi uvijek skidala kapu sa glave, jer sam do škole imala otprilike stotinjak metara a mama me uvijek zabundavala radi gnojnih angina koje su me uredno posjećivale svake zime. U novoj školi sam trebala odglumiti predsjednika razreda na oglednom satu razredne zajednice i glatko odbila to učiniti kad je sat trebao početi; stvar je spasila moja ispaćena roditeljica koja mi je prišla i zaklela se svim živim i mrtvim da će mi počupati kosu s glave ako te sekunde ne odem pred ploču,

24

ned

01/21

Tulum u KBC Dubrava

Tulum u KBC Dubrava

U COVID bolnici Dubrava medicinske sestre i pomoćno osoblje tulumarili uz svirače, bez poštivanja mjera.

I ponovo mediji bacaju prašinu u oči, izbjegavajući spomenuti najvažniju stvar, vrteći se oko sporednih.

Nije to što su oni tulumarili, iako su , naravno to trebali raditi negdje drugdje, a ne među umirućima,
nego činjenica da je NEMEDICINSKO OSOBLJE UŠLO U BOLNICU DOK MI; KOJIMA JE NETKO UMIRAO PRIJE SAMO KOJI DAN; ILI UPRAVO UMIRE, NISMO MOGLI UĆI DA SE OPROSTIMO, piše piše Lilianke.

Marivall:
Nakon što je snimka slavlja u Dubravi dospjela do njemačkih medija, zabranjen je ulazak u zemlju (koja je suočena sa posvemašnjim zatvaranjem) medicinskoj sestri koja se opraštala od svojih kolega na krajnje neprimjeren način.

SVOJE MIŠLJENJE O OVOM TULUMU MOŽETE DATI U NAŠOJ ANKETI NA DNU NASLOVNICE

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
LastavicaLastavicaYulunga2Yulunga2Mi. Ljudi s rupama.Mi. Ljudi s rupama.
Nešto okine - arhiva nastaviPutovanjaNije sve tako crno Ledeno dobaKad se sjena pretvori u skulpturu, kad skulptura postane stvarnost.Odluka je pala

<fotoblogŠto je sve otkrila ruska kameraNiti nebo ne zna višeMaxPogled na ostatke starog grada Ledenice na brduMy wayVremena prilagodbeOrnamentarij ovih danaForma vivaMalo radosti za velike i male

Bolje i od seksaBok, kaj ima?!

Ništa kontra Splita...>Skupili su 80000 za GlinuU hladne večeri zavučem se u atelje

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum