novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

22

uto

01/19

Kolega

Kolega

Huc:
kolega

sedam je sati
ispijaš kavu
tek si
srebrenkom
naznačen portret

podne je
jedeš bananu
postavljena si skica u ulju
sjediš u american formatu
duktus je vrlo naglašen

tri poslijepodne
jedeš energetsku štangicu
prilično si konkretan na tom platnu
no još uvijek nedovoljno stvaran i
autentičan

22

uto

01/19

Zdravlje je najveće bogatstvo

Zdravlje je najveće bogatstvo

Teško čovjeku kada se razboli. U početku bolesti u potpunosti vjeruje liječnicima i u njih gleda kao u Boga. Ali kada shvati da su oni tako nemoćni i da najviše vole samo „zdrave pacijente“, shvatiš da si prepušten sam sebi i da si sam sebi najbolji doktor. Kad si došao do te spoznaje, tad si na konju. I tad tvoje liječenje može početi. Doktori uče na iskustvima pacijenata, ali niti jedan pacijent nije isti. Svi smo mi individue za sebe i prava je sreća naletiti na doktora koji je voljan zauzeti se za tebe i istraživati i pokušavati te izliječiti.

S današnjim velikim bolesničkim iskustvom i brojnim dijagnozama, mogu uistinu zaključiti da je zdrava prehrana ključ svega. Uz zdravu prehranu važan je faktor za izlječenje tj, da uopće ne dođe do bolesti, izbjegavanje stresa. A na sve to mogu i dodati i vježbanje koje mora postati sastavan dio tvog života. E, da sam toga bila svjesna prije desetak godina, ne bih sad popunjavala rupe u svom zdravlju, piše Šušnjara.

21

pon

01/19

Asasini

Asasini

Prva točka vjekovnog znanja koje se prenosi sa koljena na koljeno kaže da se kloniš promaje. Promaja je specifično strujanje zraka u prostoru, nastalo uslijed otvoreni vrata i prozora u vrieme kad nije bilo klime kako bi se u litnjim misecima rashladio i provitrija prostor, piše Kako ti kupus.

Druga točka se odnosila na to da sa sobon uvik moraš nosit neki kušinić jer je kamen ladan, a poznato je da sidenje na ladnom kamenu šteti prostati i jajnicima pa su s vremenom žene izmislile pumparice kako ne bi uvik morale nostit kušinić sa sobon, šta ova današnja mladost nikako da utuvi u glavu.

Treća točka kaže da ne smiš izač vanka mokre glave. šta je i razumljivo jer nikad ne znaš oče li te di uvatit promaja.

21

pon

01/19

U potrazi za pizdicama

U potrazi za pizdicama

- Zvonka, trebaš li ti seksi gaće ?
- Trebam.
- I ja.
- U Poreču ih nema.
- Ni u Puli.
- Ajmo u Rovinj. Tamo ima sigurno.
- Ajmo. Al daj da prvo popijemo prvu jutarnju.

Eto, tako me jutros Mela izbacila iz kreveta. Onog u Poreču. Njenog. Mislim, nismo spavale u istom krevetu, iako nam ne bi bio prvi put. U Dalmaciji smo probile led. Taj sa spavanjem u istom krevetu. Bračnom. Bože mili kako se ja naspavam u tom njenom krevetu. Kao da me neko opali palicom po glavi. Usnem i budim se ujutro. Zapravo, ona me budi, jer ja bih mogla još.

I krenemo za Rovinj. Iz Poreča. Put Limskog kanala, pa još malo naprijed i desno. Dajem upute za vožnju po Rovinju, jer Mela nigdje ne skreće lijevo. Mela voza okolo naokolo dok ne nađe desno skretanje. Vičem, pa majku mu, nema mrtvog psa na cesti, što se bojiš tog skretanja?
Ali ne ...

21

pon

01/19

Mala Floramye

Mala Floramye

Toliko san lipi komentari i kritik čuja o toj predstavi, da san reka sebi da je moran poć gledat, piše Umorno oko.

Opereta kojoj, u doba kad je nastala, nisu predviđali dugo trajanje i izvođenje... nastala je davne 1925. godine dokle je Maestro bija u Zagrebu, a praizvedbu je jemala 14. siječnja 1926. a di će drugo vengo u Split!
Ali ne bez muke, jerbo je prvo prikazivanje operete nadležnima u teatru skoro propalo, pa je Tijardović zaobilazno, preko „stola mudraca“ pokuša progurat operetu u teatar.

A ča je sad, zaGospublaženu, oti „stol mudraca“?
To bi bilo, današnjin rječnikon rečeno, Kulturno vijeće „u sjeni“, najčešće su stolovali u kavani „Central“ a činili su ga takve face ka ča su slikar Emanuel Vidović, prof. Ante Katunarić, poteštat (za sjevernjake gradonačelnik) dr. Tartaglia ... Marko Uvodić ... a dikod bi navratili, kako se priča, dr. Grga Novak, Ivan Meštrović, Milan Begović i drugi ... to je bilo doba kad je se u gradu, nekoć poznatome ka Dioklecijanova vikendica, poštovalo mišljenje ljudi koji su „živjeli“ kulturu, a nisu, ka neki recentni gradonačelnici, lipili fete pršuta na čelo i na pitanje „Hoćete li dati novce za 'Malu Floramye'?“ odgovarali sa kontrapitanjen: „A ča je maloj?“

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
Euro smijehEuro smijeh...in patria sua...in patria suaSlučajno srceSlučajno srce
Iznenadan anakronizamMarjane, Marjane...10 godina jednog od najboljih blogova na Blog.hr-uNa TrsatuProsvjedna šetnja?Slika dana!

<fotoblogKontrolor praških duhovaPita od borovnicaMela je za rat spremna!Srca iz sjeneU prvom redu parteraI sendvič može biti nutritivno prihvatljivLijepe žene prolaze kroz gradAmateriZima, zima, pa neka je....

Nova godina, drugi putBez teksta

Benzin>Srca divljih ružaVlaho Bukovac

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum