Blog.hr

Vijesti s bloga

pon

06/21

Svaka klinka mala

Moja prva simpatija, danas vrlo zgodan i lijep muškarac, bila je u vrtiću. Ja sam se njemu, također, sviđala. Ne mogu u sjećanje vratiti tu dječju zaljubljenost, što mi je žao jer bih voljela znati u što se točno četverogodišnje dijete zaljubi?! Jesu li mi se svidjele njegove lijepe plave oči ili me oduševljavao majstorijama od lego kockica? Na žalost, toga se više ne sjećam, ali se sjećam onog srama kad bi mi mama zapjevala „Da me 'oće…“. Ne smijem dalje.

U nižim razredima osnovne škole vjerojatno sam doživjela najneviniju, najčišću i najvjerniju malu ljubav. Nikada nitko do tada i od tada nije držao moju sliku iznad svog kreveta kako bi me pogledao prije spavanja i nakon buđenja. Zato mi i nije žao što sam se za tog dečka i udala. Da, udala! Baš onako kao što su se trebali vjenčati Draga i Pero u „Vlaku u snijegu“. Imala sam bijelu haljinu koja je zapravo bila prvopričesna. Razred se pretvorio u barjaktara, kumove, lažne roditelje, svećenika, svirače. Ponosni i glasni, defilirali smo kroz kvart kao pravi svatovi, piše Sijedi pramen.

pon

06/21

Baltik, Put jantara i

U Vilnius sam počela dolaziti još u vrijeme okupacije baltičkih država od Sovjeta. Bila je to ponovljena okupacija, nakon drugog svjetskog rata i trajala je od 1945 g. pa do raspada Sovjetskog Saveza 1991. Vilnius je glavni grad Litve sa populacijom od cca 550.000 stanovnika, grad barokne arhitekture. Bio je europski grad kulture 2009 g.

Litva je na obali Baltičkog mora, graniči s Latvijom, Poljskom, Bjelorusijom i Kalinjingradskom oblasti. Od ostale dvije baltičke zemlje imali su najmanji postotak naseljenih Rusa, oko 9%.
Govore litavski jezik, koji je baltički ogranak indoeuropske jezične skupine. Pretežno su katolici, oko 80%, vjernici ruske pravoslavne crkve oko 6%, ostatak su ostale religije.

Moji dolasci u Vilnius nisu bili turistički nego poslovni. Imate raspored za cijeli dan i vidite, uglavnom, ono što vam pokažu, a to su najčešće restorani.

Usjekao mi se je u sjećanje posjet TV tornju, gdje je još bio ruski vojnik s dugom cijevi, a ispred ogroman drveni križ okićen krunicama. Križ je bio postavljen u znak sjećanja na 14 poginulih Litvanaca u napadu na tv toranj 1990 g. Stradali su od specijalne KGB jedinice upućene iz Moskve, piše Planeta Zemlja.

ned

06/21

Kakav otac/majka želiš biti?

Pozdrav iz sunčane Slavonije svima na blogu!
Baš kao što je sunce kasnilo ove godine, tako kasni i moj život. Nije da se jadam, samo iznosim činjenice o kojima razmišljam već duže vrijeme.

Već je prošlo malo više od godinu dana kako sam se vratila kod svojih i otišla od D.
Uvijek sam govorila da je kod mojih biti maksimum pola godine. I evo me već godinu dana. Ne mogu reći, hvala im šta su me primili i šta pomognu, ali ne mogu više bit s njima jer želim svoju slobodu, slobodu odgoja, slobodu otići gdje hoću, ostat koliko želim, pronaći možda neku dadilju da mi povremeno pomogne. D.i dalje radi u inozemstvu. Novac šalje mizerni, dijete nije vidio devet mjeseci, ne planira skoro dolaziti. I dalje radi sve kako ne bi plaćao alimentaciju i kako bi se odrekao svih obveza. "Dokazat ću da dijete nije moje." Alo, kako ćeš se razočarati, dragi moj. Na žalost, njemu će razočaranje biti kada sazna da dijete jest njegovo, piše Moja priča moji snovi.

ned

06/21

Mara i Niko dobili podmladak

Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje postavila je u selu Čigoć kameru iznad rodinog gnijezda radi praćenja i proučavanja života roda.

Društvo iz JU PP Lonjsko polje postavilo je temelje da olakša posao oko uređenja gnijezda paru koji se odluči tu nastaniti. Mužjaku i ženki, radnici su ih nazvali Niko i Mara, lokacija i gnijezdo očigledno su se svidjeli pa su ga odabrali za svoj budući dom, piše Blogek.

Ubrzo je sve krenulo svojim uobičajenim tokom. Poslije parenja, roda je krajem travnja snijela i prvo od 4 jajeta.

pet

06/21

Ljudi kakvi smo (p)ostali

Konobarica s tastature:

Ponedjeljak, jutro. Već razjasnih da je meni ponedjeljak isto što i nedjelja, srijeda il četvrtak i u smislu "jaooooo ponedjeljak" nemam ga. No eto, stvarno je bio ponedjeljak, dvedaset minuta prije početka smjene, znači šest i četrdeset. Bauljam po ofisu u potrazi za zdjelicom za žitarice, kavu sam već pristavila na espresso mašini. Bez doručka ujutro ne funkcioniram. Kolegica A mi viče iz kuhinje Heeeej, da te upoznam sa novom kolegicom. Iskreno, mogle bi to i odgoditi za nakon par srkova kave, al ajd, pomislim i zarotiram se u smjeru nje i nove kolegice. Vrisnem od oduševljenja. Kolegica je stara - nova. Unatrag nekoliko godina otišla je iz firme i s obitelji odselila u Njemačku. Shvatila je da to nije za nju i nedavno su se vratili. I eto je opet. Samozatajna slastičarka, vrijedna, stručna, radnica.

Prikaži još vijesti...