novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

19

uto

10/21

Pasalo je vrime

Pasalo je vrime

Bi je pra pra dida Ivan. Pa je bi je šukun dida Ivan. I živili su o zemje. O mriža. O mora.
Ni bilo letrike. Voda iz gustrine. Špaker na drva. Krušna peć. Vani oganj i tronožac. U istu pojatu su spali oni i kokoši i ovce i koze. Žene su rajale. Porodile dicu. Podigle ih na noge. A onda dica u svit. Trbuhon za kruvon. Iz Australije su stizala pisma. U njima po koji dolor. Za nadožuntat nevoju. I tako, deboto, svaka kuća je imala nekoga vani.

Kad je doša veli rat, Talijani su okupirali moj škoj. Ni se moglo ni tamo, ni vamo. Glad vela zavladala. Baba Ana je porodila trećega sina. I dok je parala zeje, iza ograde o loze, Talijani su joj na oči streljali susidu. Od šoka je izgubila mliko. A mali Velko je preživi tako da je baba žvakala rogač. I slatku pljuvaku o njega stivala Velkotu u justa, piše Morska.

19

uto

10/21

Šalabahter života

Šalabahter života

Posjetila su me sjećanja. Ne mojom voljom.
Valjda zbog retrogradnosti mog prijatelja Merkura.
Vaga sam, prijateljski mi je to planet.

Sjećanja žive, opiru se zaboravu, nekad su retrogradna.
Nemam utjecaja na njih, posebice na sjećanja kojih sam sam bio dio.
Koja meni ne pripadaju.
Tražila su ta sjećanja, moju polovicu, odraz koji meni pripada.
Valjda se žele usporediti.
Ne znam.
Nema tu zrcaljenja, razlikuju se naravno, usporediti ih mogu, ali ne želim, piše Nessuno DiVoi.

18

pon

10/21

Ubiti pticu rugalicu

Ubiti pticu rugalicu

Ubiti pticu rugalicu za mene ima terapeutski učinak - samo trenutak iskrene dobrote je dovoljno da te održi na životu na jako dugo vremena - a mediji tipkaju gluposti kako na jedan negativan događaj mora doći barem 7 (bubam broj) dobrih stvari kako bi se to negativno uklonilo. Ja mislim da je dovoljan jedan trenutak iskrene dobrote da čovjeka podigne iz pepela i drži ga sljedećih 5 godina. To je istina.

Ponekad nam je dovoljno sasvim malo da bi dobili poticaj kako vrijedi živjeti zbog sebe, zbog drugih ljudi. Čekamo na taj trenutak. Sve ostalo se lako izbriše. Potreban je trenutak iskrene patnje i trenutak iskrene dobrote bez straha da dobiješ krila. Danas trebaš biti dovoljno hrabar pokazati da si čovjek, piše Neurotična vjeverica.

18

pon

10/21

Uvijek zajedno

Uvijek zajedno

Bilo ih je desetero; šestero braće i četiri sestre.

Jedan brat umro je sa samo dvije godine od hripavca, u ono vrijeme bila je to smrtonosna bolest. Dvojicu braće odnio je vihor Drugog svjetskog rata. Ostalo je njih sedmero. Svi su završili zanate, jedino je teta Boža bila učiteljica, najbolji đak od njih. Silno su se voljeli i bili vrlo povezani. Vrlo su često obilazili jedni druge i bili uvijek tu, i u dobru i u zlu. Prekrasno su pjevali, poput male klape; uvijek četveroglasje, uvijek poput pravih slavuja. Svi osim strica Tone, kojem je sluh za pjevanje bio katastrofalan. Nastojao se na feštama priključiti svojim mumljanjem, a onda bi mu obično moj otac rekao - Tona, nemoj, stišaj se malo. Nije ga htio uvrijediti i reći mu - daj šuti kad ne znaš pjevati. Stric bi se malo nafurio pa nakon nekog vremena počeo opet, ispod glasa sa svojim brundanjem, piše Rossovka.

18

pon

10/21

Šnita kruha

Šnita kruha

Naša Staramama je gotovo sve što je bilo potrebno za prehranu obitelji - kupovala je samo šećer, ulje i slične sitnice - uzgajala na svom gospodarstvu. Sve dok nije onemoćala imala je u štali kravu, u kokošinjcu kokice i piliće, u svinjcu pajceke, a u velikom vrtu, na njivama, u vinogradu i u voćnjaku uzgajala je povrće, grah, krumpir, žito, orahe, vinovu lozu, jabuke, kruške, marelice i šljive. Kuhala je pekmez, sušila voće, kiselila zelje, sušila šunke i špek, spremala zalihe pečenog mesa u masti, pravila sir, pekla kruh, mlince, gibanicu, buhtle, štruklje... Kad bi svi mi došli k njoj, primjerice za Sve svete kad smo išli na groblje, ona bi dan prije ispekla kruh, gibanicu od oraha i čokolade i zamijesila rezance, a ujutro bi skuhala kokošju juhu i krumpir u ljusci i pripremila odojka za pečenje. Kad bi se vratili s obilaska naših dragih – ona nije išla s nama, više je voljela svoje pokojne sama na miru pozdraviti tih dana – čekala nas je s gotovim ručkom, a stol bi već bio postavljen, juha procijeđena, rezanci skuhani, salata napravljena, restani krumpir zgotovljen, odojak pečen, piše Litterula.

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
Kako ti kupusKako ti kupusAnaMAnaMBlue Veki Blue Veki
(Skoro pa) Podzemni mostKažu da je Zlatibor dobio ime po zlatnom boruSlikopisKesteni... i dvije tri...Onako samo opuštenoKolaž živosti

<fotoblogLastavicaBuć, bać, boćDrhturavo i hladno.Felix Romulianawau wau gricka Masaryk u šumiBaka ima rođendanOd Peroja do Fažane šetnicom s pogledom na Brijunsko otočjeJesen u Lovranu

Još malo slika... Tajanstveni ćošak

Kula Minčeta>Hrana, potres i rođendan koji se bližiFotić i ja

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum