Blog.hr

Vijesti s bloga

pet

08/20

Ovo je moje tijelo

Huc:
Noćna ulica. Para se uzdiže iz podzemnih sustava. Pimpovi i kurve. Latinske, afričke, slavenske kurve… tone kurvi… tone iznurenog mesa koje traži predah…
Zvale su ga, vabile svojim sirenskim zovom. Nije bio zainteresiran. Nije osjećao ništa. Možda tek malo tuge u tragovima. Stvari ne bi trebale biti takvima.
Prešao je iz avenije u pokrajnju ulicu, pa nakon sto metara skrenuo desno. Hodao je neko vrijeme malom pustom ulicom, pa opet skrenuo lijevo, onda treća ulica desno, do kraja. Stigao je na odredište.
„Dobra večer, gospodine“, dubokim glasom pozdravi ga mišićava grdosija na vratima.
Umjesto odzdrava Jerihon izgovori lozinku: 28 nijansi filantropije u carstvu od inoxa.
Div ga propusti unutra.

pet

08/20

O matematici i jeziku

Ne sjećam se ni jednog neugodnog trenutka na satu jezika i pisanja. A cijeli sat matematike je za mene bio gorak. Nisam shvaćala da malo truda daje točan rezultat. To malo truda se nije pojavljivalo jer ga je spriječavala neka dosada.

Samo malo truda i neugoda bi nestala i mogla sam biti ponosna da sam riješila zadatak. Ali ne, meni je bila draža i ta neugoda nego angažirati moždane vijuge par minuta na matematičke operacije. Nisam imala strpljenja.

Pisanje i jezik, čitanje sastavaka, pjesmica, odlomaka iz knjiga s druge strane činili su mi ugodu, divljenje da kao ljudska vrsta imamo govor, jezik, naglasak svog podneblja. U svemu tome za mene je bilo smisla, piše na blogu Pisma iz razonode.

čet

08/20

Sve više ličin na nju

Vratila se ona koja je otišla. Doduše, već neko vrijeme je među nama no tek se nedavno 'otkrila':

Oduvijek mi svi govore da sam izgledom na Starog. Da nam se po faci raca raspoznaje. To je u malim mistima važno. Da se zna kojem se plemenu pripada. Jer ima puno istih prezimena. Pa dobivamo nadimke. Koji se prenose stoljećima. Naš je Zorica. Jer se pra, pra, pradida redovito dizao ranom zorom. Obavit u polju sve šta treba. Zar je onda čudo da imam kroničnu nesanicu? Ako mi se spavanje i omakne, u najranije praskozorje budnija sam od budnosti.

Kod Starog svi zelenooki, svjetlije puti, bujne kose, vitki. Al škrti odreda. Bljak.
Ja izvorno brineta. Krupnih smeđih očiju. Na mamu. Koja bi dala i dušu da je mogla.

čet

08/20

Šćit (Prozor-Rama)

Prozor (Windows hihihi) noćas mora pasti! Legendarna naredba koju je Tito izgovorio davne 1943. Jedan od partizana je to ovako prepričao: „ I kad je Tito reka “Prozor mora pasti“, Sava nas okupio, sva četiri bataljona, i kaže po crnogorski: “Slušajte, drugovi! Ovo je jedna mala varošica, zove se Prozor, ima 700 Talijana i to ćemo mi večeras da pobijemo.“ Na kraju je bilo 1500 Talijana, ali smo tu noć zauzeli Prozor.”

Kažu ljudi osvajaju vrhove planina. Gdje dođeš -osvojio si (I Napoleon je to reka sa "Veni, vidi, vici" hihih). Što se mene tiče, jučer je Prozor pao i za mene. Doduše po drugi put, al’ nema veze. I u historiji piše da se Prozor dva put osvajao. Drugi put to je bilo zauvijek.

Prozor ima Ramsko jezero. Vještačko, ali lijepo. U sredini jezera nalazi se mali otok, piše Mehagina kći.

sri

08/20

Dan po dan!

Evo ja sam i dalje kod svojih, pokrenula sam papire za razvod, za sada sve ide kako treba, D. je normalan i nije ništa za sada zanovijetao.

Čudan je osjećaj kada se riješiš najvećeg tereta koji imaš zadnje tri godine i sada imaš mjesta za nove stvari. Krenula sam privatno kod psihologinje, koja mi pomaže više nego itko trenutno. Ona mi daje motivaciju za dalje i potiče me u mojim realnim planovima, a u nerealnim me spusti na zemlju. Lavić je odlicno, osim šta je postao jako razmažen, no to sam sve ja kriva tako da se nemam pravo na to žaliti, piše moja priča...moji snovi.

Prikaži još vijesti...