Blog.hr

Vijesti s bloga

sub

10/21

"...bilo mi je dobro i tamo..."

Nessuno DiVoi:

Da izgubim želju i potrebu za pisanjem, samo bih napustio napisano.
Kako sam nedavno ostavio pred antikvarijatom pročitanu knjigu.
Blogovi su ovo, zagubiće se u arhivi vremena.
Nitko ih više neće čitati.
Ni knjige ne znače ništa po vlasniku.
Napisane su. Izrečene su. Nevažno je čije su.

Možeš li uopće napustiti svoj blog?
Možeš li ga uopće zamjeniti drugim?
Pomiriti se da u nemaš više što više dodati?
Da trebaš neki drugi okvir...

Iako...dogodi mi se da mi se svidi nečije pisanje, pa krenem čitati tog nekog u prošlosti.
Otvorim uvijek po nekoliko starijih zapisa. Preskačem mjesece ili godine.
Želim vidjeti kako se razvijalo pisanje te osobe.

pet

10/21

Nešto kao priručnik za bloganje

U središtu kružnice radijusa 15km:
Ovdje se nekada zaboravljalo na brige a sad se iz ničega stvore tri nove.
Je**** vas sve vaše silne "istine" i sva glumljena čovjekoljubnost.
Ne bi mi bilo većeg užitka od potvrde da stvarno živimo u simulaciji o kojoj je bilo riječi u jednoj od anketa.
I da je sve ovo skupa jebena izmišljotina nekog bolesnog uma.
I da su sve vaše "istine", objede, kontemplacije, manipulacije, bullinzi, mobbinzi, podjebavanja, izvlačenja iz naftalina, zavisti i na drugom izdrkavanja, blogovi dana i tjedna tek jedna velika laž.

Tada bi umrla s guštom.
(Ili bolje da upotrijebim popularniji glagol krepati?)
Jedno što bi mi bilo svejedno jer ionako zapravo ne postojim.
A drugo što bi možda konačno skontala što tamo neka Sara iz trećeg be (koja ne postoji) želi reći svojom pjesmom o trbuhu.

pet

10/21

Suze brišu sve tragove

Izgubljena u galaksiji:
Njih dvoje ne broje dane i noći.
Zajedno leže na zvijezdama i pokrivaju se oblacima.
Dodiruju sunce i plešu nebom u kapljici kiše.

Oni nemaju sat.
Ionako vrijeme trči brže od njih.
Još uvijek je djevojka koju prima oko struka i baca u zrak ispod prigušenog svjetla ulične lampe.

Drže se za ruke i hodaju polako.
Tko je prvi pronašao kartu do skrivenog blaga?
Prvi je tražio svoje srce.
Drugi je ranjen klečao i proklinjao sebe.
Krvavi prsti su iščupali pulsirajuću polovicu iz jecajućeg mesa.

pet

10/21

Jesen

Naškurilo se nešto jutros nebo...

Miriše na jugo, s jugom dolazi i kiša...

Pomislim, konačno. Konačno će nam ona prava iskrena jesen zakucati na vrata, konačno dolazi.

Ako nešto volim onda volim jesen u svim onim njenim šarenim, veselim a često i tmurnim bojama.
Volim ono tmurno nebo, volim ono teško sivilo iznad glave, čak obožavam.
Nedostaje mi ona odurna i divlja južina.

Rekla bih da sam danas konačno došla na svoje.

Ovo bablje ljeto se produžilo i više nego što je trebalo, svaki dan sunce i blještavilo, čudno, ali tolika količina svjetlosti me ponekad zna deprimirati, strašno me umara, iscrpljuje.

Duša mi čezne za ono malo tmurnih i svih dana, čeznem za malo kiše, čeznem za južinom...
Ali eto, konačno sam dočekala i došla na svoje, iako kažu ne zadugo, malo tmurnih dana pa onda opet sunce, ok, preživjeti ću, pomislim, piše Suncokreti na oblacima .

čet

10/21

Ludo-luđe-ludilo

Ne da sam šokirana nego sam ŠOKIRANA. Slušam jučer vijesti. Priprema se zakon po kojem će vaš liječnik biti obavezan javiti policiji dijagnozu pacijenta, a koja će biti navedena u zakonu za oduzimanje vozačke dozvole. Dakle ako se zamjeriš svom obiteljskom liječniku doda ti neku od propisanih dijagnoza iz zakona i eto ti kazna. Nikako mi nije jasno zašto se od kada se mogu sjetiti liječnički za vozačku obavljao na medicini zdravlja, a gdje je trebalo obaviti više pregleda i mišljenje liječnika specijaliziranog za taj posao. Naravno da je uvijek bilo onih koji su se provukli ispod žita i ti će se uvijek znati i moći provući mimo zakona. Ne znam koje je funkcije policajac koji je slavodobitno izjavio kako neće oni tražiti ništa o bolesti osobe već će liječnik njima (policiji) dostaviti samo šifru bolesti, piše Demetra.

Prikaži još vijesti...