Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

06/22

Oproštaj od blogerice

Blogosferu je napustila draga Moj pinklec:
Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
Dobila sam ga na dar.

Blogeri se s nježnošću opraštaju od nje.

Carstvo snova:
Voljela Si moj kutak moju modrinu, bila Si prva koja mi je ostavila komentar kad sam počela pisat tu, znala sam, da se boriš, ostala Si jaka do kraja...Fališ punooo

freshcayg:
Draga Vesna, hvala ti za svaku lijepu riječ, i svu ljubav koju si tako nesebično dijelila.
Voli te tvoja ekipa iz Pinkleca, počivaj u miru Božjem.

White Lilith:
obogatila si svemir svojim postojanjem,
posipala svjetlucava zrnca ljubavi kao vilinski prah na nas
sada svjetlucaš kao zvijezde noću na jasnom nebu
zauvijek upisana u naša srca i postojanje
ljubavlju
svemirska moja

uto

06/22

Uticaj beogradskog zraka i saobraćaja

Huc:
Otupljenih čula i petrificiranih osećaja ležao sam na baršunastom otomanu i promatrao muvu zunzaru kako obleće luster. Želeo sam ustati i zabeležiti utiske iz proletnjeg Beograda, iz Beograda prepunog mirisa lipa i divljih vozača, tri kile priča i jedno 360 dkg pjesama, ali bio sam lenj. Lenj kao lenja letna buba. Buba šavaba. Siva.
Nakon izvesnog vremena zametih da muva obleće luster u putanji pravilnog četverougaonika. Bilo je to neobično, ali još neobičnije posta kada svojom putanjom poče da ispisuje nevidljiva slova na ćirilici– x216iLCDkgs.
Muva je uporno ispisivala šifru.
Isprva sam mislio da je reč o muvi–robotu kojom upravlja netko nepoznat što mi želi nešto poručiti, otkriti neku šifru. Ali zašto bi meni netko odavao šifru? I za što? Nisam ja ezoterični Milorad Pavić pa da ljude prvo upoznajem u snovima, a potom u stvarnom životu; niti sam Milić od Mačve pa da u kuli sedam vetrova na srednjevekovni način pripremam prašče.

pon

06/22

Why do I hike

Prije otprilike šest godina tamo negdje početkom ljeta 2016. (kad je Leicester iznenađujuće postao prvak Engleske) u bespućima interneta naišao sam na ime Nikola Horvat odnosno Tesla thru hiker. Otkriće je bio zapravo blog na kojem je Tesla kronološki bilježio iskustva hodanja Pacific Crest Trailom. PCT je obilježeni planinarski put koji se proteže od meksičke od kanadske granice ili obratno. Prolazi američkim saveznim državama Carifonia, Oregon i Washington. Nevjerojatnih 2653 milje ili 4270 kilometara američke divljine koje mnogi u cijelosti ili djelomično prehodaju. Horvatovo hodačko iskustvo koje se tada upravo odvijalo toliko me zainteresiralo da sam unazad pročitao i pogledao sve prethodne objave na blogu od samog početka da bi zatim nastavio pratiti aktualne kako su bile objavljivane. Nikola Horvat ili, kako je njegov hikerski nadimak Tesla, vrlo je pedantan u objavljivanju. Po nekoliko dana hoda i bilježi iskustva i dojmove boravka u prirodi da bi kad se dokopa takozvane civilizacije i interneta (on to naziva zero-day) malo odmorio, objavio ih i podijelio s nama koji takva iskustva posredno preko interneta želimo konzumirati. Nemalo sam se radovao kad je Tesla tamo negdje u listopadu 2016. nakon dobrih četiri-pet mjeseci hodanja američkim šumama i planinama doslovno zaurlao od sreće na kanadskoj granici. To njegovo epsko putovanje dobrano me inspiriralo i zainteresiralo za ono što radi i čime se bavi, piše na blogu Usputne bilješke.

pon

06/22

Prijatelju, stani!

Priče jedne Šušunjare:

Ne brini. Nije mi ništa.
Dobro sam. Stvarno sam dobro.
I ova moja razbijena kolina samo me sićaju na one najlipše dane; znaš ono kad sam bila dite. I kad sam bosih nogu priskakala priko mocira. Ka prava koza- znala mi je mati reći. Ali za razliku od koze, ja bi često poljubila pod. I onda krvavih nogu, sakrivala sam se od matere da me još i ona ne dovati cavatom što ne pazim
Ne brini. Nije mi ništa.
I ovaj put sam se digla.
Bi'će da su mi pomogli anđeli sa nebesa. Jer nije imao tko.
Noge ne slušaju, a i ruke su mi sve slabije.
Ali kažem ti;
Ne brini. Nije mi ništa.
Čuva mene dragi Bog.

pon

06/22

Šutimo i zurimo u daljinu

Njemačka se u proteklih nekoliko dana obračunala s govorom mržnje i pozivanjem na nasilje na internetu u svim saveznim državama. Proveli su racije i pokrenuli istrage protiv više od 150 osoba.

U Hrvatskoj, više mojih poznanika je podnijelo nekoliko prijava za navedene probleme, ali rješenje uvijek , piše Mrs. Galaxy.

Očito nema sustavnog preventiranja mrziteljskih te huškačkih izjava, a istodobno je njihovo sankcioniranje mizerno.

"Mi vam tu ne možemo ništa." - najčešća povratna informacija.

Zašto je to tako?

Prikaži još vijesti...