Blog.hr

Vijesti s bloga

ned

07/21

Dan izvan vremena

21. nagrada “Fabijan Šovagović” dodijeljena je Zdenku Jelčiću na Pula Film Festivalu.

Desetljećima dijelim život sa umjetnikom. Uz njega naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti, balansirati na sponi između sanjarija i epistemoloških istina. U pojavnostima percepcije naučih gledati događanja drugačije, promatrati ih kroz prizmu osjećaja u prostornosti osobne slobode, one tajanstvene Kafkijanske slobodnosti koju otkrivamo tek u sebi. U bravurama njegova izričaja susretoh snovitost na obroncima zbilje, djeliće života iz kojih se naučih uspinjati do vrhunca emocionalnih doživljaja, napisala je Dinajina sjećanja.

ned

07/21

Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba

Dok je velika obitelj - mama, tata, baka, djed i djeca – sve do sredine 20. stoljeća živjela zajedno, bake i djedovi su se brinuli za unuke dok su roditelji radili - na selu najčešće na njivi i u štali, a u gradu na raznim poslovima. Dok je bila u snazi kuhala je baka kao glavna gazdarica, a kad je baka onemoćala kuhala je mlada gazdarica, najčešće snaha. Ona je najčešće i njegovala onemoćale roditelje sve do njihova odlaska u vječna lovišta i na vječne zelene poljane. Kad sam ja bila mala više nije bilo tako; obitelj se počela razdvajati, snaha više nije udajom dolazila u kuću nego se mlada obitelj osamostaljivala i živjela odvojeno od baka i djedova u svojim stanovima ili kućama, često u udaljenim gradovima i selima. Pa su djeca počela odlaziti u vrtiće ili su ih čuvale dadilje, a sve manje bake koje su također sve češće radile ili su živjele predaleko da bi mogle svaki dan dolaziti k djeci, piše Litterula.

ned

07/21

Most

Miško:
Slučajnost je htjela da baš u tom trenutku, kad ga je prva velika i topla kap kiše pogodila u čelo, pogledao na sat „garmin“: jedanaest je kilometara iza njega. Vilko se sretno nasmiješi: ako se sad okrene i počne vraćati, biti će to lijepih i dobrih dvadeset i dva kilometra istrčanih ovog ranog ljetnog jutra, dok čitava okolina oko Vilka stenje zbog vrućine i o ničemu drugom ni ne govori. Svi se žale, kukaju, plaču, i naravno, čuvaju se svake imalo jače aktivnosti.

„Bilo bi to smiješno, da nije tragično“, znao je govoriti Vilko još uvijek pod dojmom istrčane rute, dok je primjećivao podsmješljive poglede stalnih gostiju kafića pored koje bi otpočinjao s trčanjem i gdje bi završavao, promatrajući trbušaste goste koji su mu uzvraćali pogled. Znao je, da ga smatraju ludim, ali nije mario zbog toga. Zbog malo čega je Vilko mario, osim zbog samog trčanja.

pet

07/21

Prazan komad lima

Budalama ne treba ovčar i pastir koji će ih štiti, njihova glupost je neuništiv štit. Neprobojan.

Oplemenjen čovjek ne traži dokaz vlastitog intelekta i važnosti, on traži sugovornika. I čestu ga u ovom svijetu ne nađe. A tko bi ga i razumio? Kad ni on sam sebe ne razumije. Kad i on sam sebe često smatra budalom.

Ne možeš voljeti budalu. Prazan komad lima. Nema tu motora koji ga čini. Nema tu ničeg što ga pokreče.
Pametan čovjek prihvaća sebe kad je samo komad lima. Prepoznaje kad je u bunilu. On će ga nastojati razumjeti. On zna kad se mora skriti. On zna kad je budala.

Lako je biti pametan kad nema žive duše na svijetu koja te razumije. Onda su svi budale, piše Neurotična vjeverica.

pet

07/21

Mala dječja glavica puna teških misli

Julija pala s Marsa:

- Što radiš? - upita me mala mišica.
- Gledam nešto na mobitelu.
- Smijem li i ja s tobom?
- Naravno, pa ti si moja prijateljica.

Ugnijezdi se pored mene, nasloni mi glavu na rame i obgrli me rukom preko prsa, a nogu prebaci preko mojih nogu.

- Julija, što si ti mom tati?
- Prijateljica, kao i tebi.
- A šta si ti i prije ovdje stanovala?
- Jesam.
- A zašto je došao moj tata?
- Zato što je htio, kad mu ti dođeš, jedno mirno i sigurno mjesto za tebe. I zato što vas ja, oboje, jako volim.

Prikaži još vijesti...