Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

06/21

Riješi kviz #40

Koji klub igra na Stanovima?
U kojem slavonskom gradu se nalazi Tvrđa?
Čija je kletva ostavila blogere, a i Hrvate, na milost i nemilost tuđincima?

Na ova i ostala zanimljiva pitanja možete odgovoriti u najnovijem blogokvizu.

U najnovijoj anketi na naslovnici možete raspravljati o neobično važnom pitanju.

sri

06/21

Asistent

U središtu kružnice radijusa 15km:
Sinoć sam iscrpljena zaspala na kauču gledajući neki davež od serije na Netflixu.
Zapravo serija nije ni loša nego sam ja sva krepana.
Objašnjavam sinu da gledam islandsku seriju, a ovaj će: "Islamsku seriju, pa jesi ti normalna, otkad je takvo nešto na Netflixu?"
"Ne islamsku nego islandsku. IS-LAND-SKU."
"Ajde dobro, već sam se prestrašio da ćeš nas dignuti u zrak sve skupa."

I dok su tako iz tog vulkana stalno izlazile neke davno nestale osobe, a ja sam od silne napetosti zaspala ko klada, počelo je nevrijeme.
Onako još u polusnu potrčala sam na balkon zatvoriti suncobrane i pritom zapela za lonac s cvijećem.
Koje sam previše zalijevala pa se unutra skupilo vode s onim tipičnim mirisom po groblju.
I taj smrad se prolio po podu.
Dok sam zatvorila suncobrane smočilo me do kosti.

sri

06/21

Seoska idila

Naša mala mista naizgled djeluju tako idilično. Sela, pogotovo uz vodu, priroda, dušu dalo za živit tu. Čovik bi reka: lipo, svi se znaju, opušten život i slično. Sve, samo ne istina. U malim mistima imaju stroga pravila. O čemu se smi pričat samo prid svojima kući a o čemu se smi s drugima. To u nekoj normalnoj mjeri je i ok. Međutim, kod nas izađe na to da se sve živo krije od drugih ljudi, kao da će se desit neka katastrofa ako se nešto sazna privatno. Taji se s kim se druži, di se hoda, šta se dešava u kući, i lipo ii ružno, sve se taji. Jer oni tamo, što nisu naši, nikako ne smiju saznat za to s kim smo mi popili kavu i di smo bili!

Također, odnosi. Reka bi sve lipo, međutim, kad dublje uđeš, niko sa susjedima ne priča, piše Vrtlog.

uto

06/21

Hendikep

Dugo mi je trebalo da shvatim. Al kako ono kaže poslovica o ikad i nikad, ipak mi se dogodilo ikad.
Evo nekoliko hendikepa moje malenkosti.

Rođena sam tu i ovdje. Gdje bolje prolaze i neupitno su pametniji došljaci.

Volim se našaliti, pa i onda kad to nije "primjereno". Što je živa frka u dozlaboga nesigurnih.

Volim usvajati nova znanja. Ajme meni gubljenja vremena, u onih kojima je to nebitno.

Zaista volim svoju struku i posao. Ali "to može svatko" jer, konobarenje je to, piše Konobarica s tastature.

uto

06/21

Pluskvamperfekt odgoja

Ovih dana je tužna moja osjetljiva nit u utrobi biljke dok gleda svoje duše rastresene po bijelom svijetu, pitam se – jesmo li vrsta u izumiranju? Radim li pogrešno? Ali, kako drugačije da radim, protivno svojim uvjerenjima, da udovoljim nametu opće površnosti, bahatosti i profita? Hladnom racionalnom "profesionalnom odnosu", bezosjećajnom?! Od mog vremena, odgojene su već dvije drukčije generacije. Na djelu je način odgoja kakav mi nije blizak - "ma, pusti ga." Igre bez granica, piše Pjaceta.

Ne, ne može raditi sve što hoće. Naučiti ga da neke stvari nisu lijepe, nisu dobre, nisu pravedne do drugih, ... Naučiti ga kako se ponaša jer u protivnom ćemo se svi ponašati kao razmažena derišta koja dobivaju sve što hoće na račun drugoga. Svaka biljka ima svoje dijelove i svi oni ju krase. Tanana nit u utrobi biljke zna jedino čitati frekvencije c(s)vijeta. Ne sviđa mi se frekventnost današnjeg svijeta. Ne snalazim se baš najbolje u kakofoniji solističkih nastupa. Sve češće se povlačim u tišinu i samoću. Promatram ljude i svijet te se pitam - Kakav život čeka moju djecu u 21. reklamnom stoljeću?!

Prikaži još vijesti...