Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

12/22

Blog jučer, danas i sutra

Mojih 16 godina na blogu ne spominjem da bih sad nešto sebe uzdizala iznad svih ili nešto slično, postoje ljudi koji su od samog početka ovdje, no isto tako ponosna sam i sama na sve ove godine koje sam tu...bilo je nekih duljih pauza, ali moj me blog uvijek čekao, blog je moja sigurna zona, moje utočište, moj dnevnik. Blog je za mene bio svojevrsno oslobođenje i izlazak u svijet, u neku vrstu javnosti, jer budimo realni blog je svojevremeno bio nov, uzbudljiv, samim time intrigantan i zanimljiv široj javnosti, nije isto ako svoje misli, svoje pjesme ili svoje tekstove, eseje, fotografije ili bilo koju vrstu umjetničkog izražaja čuvaš u svoja četiri zida ili ih eventualno dijeliš s par prijatelja, ili to isto objaviš javno, a blog je javan, dostupan i zanimljiv i dan danas, iako nije kao što je to bio u samom počecima, ali blog je s odmakom postao vrlo vrijedan alat, gdje se mogu pronaći talenti, ako ništa drugo zanimljivi ljudi, ljudi koji iznose stav, mišljenje, ljudi koji govore, nude svoje ja, napisala je Danielaland

uto

12/22

Igla-kamila

Neko koristi iglu više, neko manje, ali svi je imaju u nekoj specijalnoj kutiji sa koncima svih boja, gumbićima, rajfešlusima koji možda rade trebaće za nešto, a možda su samo malo pokvareni, pa će se popraviti, jer će baš ta boja i veličina biti neophodna za pet, deset ili ko zna koliko godina. Tu su i odlične makazice, i one malo tupe i neki neindentifikovani predmeti kojima je tu mesto jer je prabaka nešto sa tim radila.
Uglavnom tu svetinju niko ne pipa.
Uvek ima ali.
Jednog jutra hitno treba ušiti gumb jer sam baš to morala obući…
Uzimam svečano kutiju, otvaram. Tu je kutijica sa mnoštvom igala. Uzimam najmanju jer je i gumbić maleni.
Konac odgovarajuće nijanse malo duže tržim, i on je tu.
Igla u levoj ruci, konac naperen kao mač viteza u drugoj, piše Meca.

uto

12/22

Jedno od onoga što uzimam zdravo za gotovo

Kad nestane struje… bude crnilo. Ne vidiš prst ispred nosa, ali doslovno.

Put od Momboa do Mabughai noću nije ugodan uopće. I noću se ne putuje, ne samo na toj realiciji nego bilo kojoj. Previše divljačkih vožnji po ne tako ukroćenim cestama. Mnoga auta nemaju duga ili kratka svjetla.

Mombo se može klasificirati kao mjesto, manji grad. Od Momba do Mabughaia ima jedno uru ipo. Po dvosmjernoj, uskoj ulici, bez rasvjete i bez ograde na toj strani ceste koja završava a započinje strmina. S druge strane ceste je opet strmina ali suprotna. A cesta je krojena zavojima kroz tu planinu koja se zove Usambara. Krajolik je raznolik. I čak bih se usudila reći da konkurira krajoliku Lijepe Naše. Sve je jaaako zeleno i vijugavo. Gore pa dolje, piše na blogu Sarina avantura.

pon

12/22

Bajke - za ili protiv?

Ja bih rekao da bajke upravo JESU za djecu, baš takve kakve jesu, nerijetko zastrašujuće, bizarne i začudne. Zašto? Zato što su bajke daleko najbolji, najmudriji i najlucidniji način da se djeca podsvjesno pripreme za zastrašujući svijet odraslih. Djeca nisu prazne ploče, ona sa sobom u ovaj svijet donose svoje demone. Te demone bajke na najbolji mogući način amortiziraju i ublažavaju jer do neke mjere titraju skupa s tim unutarnjim dječjim demonima, a ipak su njihovo prevrednovanje, njihovo kreativno nadilaženje.

Velika je pogreška moderne pedagogije i psihologije što djecu želi sačuvati od prorade i apsorbiranja njihovih demona s kojima su došla u ovaj svijet, piše Usprkos.

pon

12/22

Spektakl (Qatar 2022.)

Gledam svaku bitku bez obzira na nerazmjer nogometnog ugleda protivnika. To je ljepota praćenja. Jednom kao klinac, htio sam udovoljiti ocu, pa otišao u dosadnu nedjeljnu šetnju, dok se igrala možda i najljepša bitka u povijesti svih turnira. Nije tada bilo reprize, pa si nisam mogao oprostiti da jedini nisam vidio ispadanje Karioka i stvaranje sportskog mita.

Otad gledam sve! Isplati se!
Isplati se gledati kako Španjolci na 4 minute ostaju bez daha, jer su uletjeli u zonu ispadanja. Bili prestali igrati, sve im išlo na ruku pa se raspalo, piše NetkoOdVas.

Prikaži još vijesti...