novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

23

pon

11/20

Samac usred svemira

Samac usred svemira

Neki su nezadovoljni jer ne mogu putovati. Neki jer ne mogu zarađivati.
Neki su, poput mene, nesretni jer im je umro netko njihov.
A ova nas pandemija ponovno, baš kao i proljetos,
uči da u jednom trenu možemo sve izgubiti.
I da trebamo biti ogromna srca i jako zahvalni ako smo zdravi.
Ako imamo samo uobičajene smetnje i stare bolesti, poduprte dobrom terapijom.
Ako je netko od nas ili naš lakše prebolio koronu.
Ako samo ne viđamo ljude, ne izlazimo bez prijeke potrebe.
Jer uvijek netko prolazi traumu,
dok mi kukamo zbog slomljenog nokta.
I uvijek može biti- gore, piše SarahBe.

23

pon

11/20

Adio Mustafa!

Adio Mustafa!

Nakon duge i teške bolesti u 78. godini preminuo je glumac Mustafa Nadarević. Nedostajat će nam svima. Svojedobno je izjavio: "Ne znam ima li na svijetu išta ljepše od ljubavi!"

Koja je vama najdraža Mustafina uloga?

nisam EL DIABLO se oprašta s Mustafom uz riječi: Počivaj u miru dragi, veliki čovjeće! Umjetniče!

nema garancije:
U zraku se osjeća kako nestaje, malo pomalo, sve ono što vrijedi, oni koji su vrijedili i obilježili. Odlaze ljudi koji su imali poslanje da nas na sve načine oplemene, nasmiju, u nas usade osjećaj da imamo osjećaj, za druge, svijet oko sebe. To je bio ON, Mustafa, Duje, Leon, Izet i mnogi drugi u čije je likove ulazio. Kažu oni koji su ga poznavali da je bio nadasve dobar čovjek i da ništa od gore navedenog nije bio, to, čovjek je dovoljno.

23

pon

11/20

Kruškolika tri

Kruškolika tri

Miško:
Nije mogao objasniti zbog čega, ali neki ga čudan umor zahvatio i noge mu se činile teškima poput olova. Ljutilo ga je to, jer nije bilo razloga osjećati nemoć: jučer se lijepo odmorio uz knjigu i šećući s psom i jutros bi morao s lakoćom trčati. Umjesto toga, Vilko je osjećao težinu u nogama, pa čak i u grudima: kao da mu je ponestajalo daha, a ni za to nije postojao razlog, jer upravo se nalazio na dionici bez uzbrdica: siva je cesta vijugala uz morsku obalu, doduše, vražje je "jugo" udaralo donoseći nervozu, ali svejedno, ništa od svega toga ne bi mu trebalo smetati pri treningu kojeg je na istom mjestu odrađivao već bezbroj puta. Sunce se samo povremeno pojavljivalo sakriveno iza sivih i kišom bremenitih oblaka i Vilko je znao, osjećao je to sasvim živo, kako će se uskoro sivo nebo otvoriti i kiša pljusnuti i on bi morao ubrzati, završiti trening prije nego li se to dogodi. Ali noge...

23

pon

11/20

Prvi snijeg

Prvi snijeg

Dosadi čovjeku mnogo toga. Evo ja idem na posao, a svaki dan mi treba 1 sat u jednom pravcu.

Skoro sam gledala na TV lika koji radi negdje u Beogradu, a da bi došao do svog randog mjesta treba mu samo sat da prođe kroz Beograd i sve one semafore. Plus sat vremena puta do Beograda. I priča on tako da putuje već 30 godina. Kad je prošlo 10 g kako je tako putovao, počeo je da ludi. Tražio je stručnu pomoć (opet ovi stručnjaci ha ha ha), ali mu nisu pomogli. A onda je sam sa sobom sjeo i razmislio kako sebi da pomogne? Krenuo je od toga šta najviše voli? Fudbalske utakmice je prosto obožavao. I smislio je ovo: u glavi je oformio dva fudbalska tima, jedan tim je bio za koji je on navijao a drugi protivnički. Kad bi prolazio pored semafora sa crvenim svjetlom, to bi značilo da su njegovi dali gol, a kad bi prolazio pored semafora za zelenim, to je značilo da su protivnici dali gol. Kaže da je jedva čekao semafor sa crvenim svjetlom. Kad je zeleno bilo psovao je, piše Mehagina kći.

23

pon

11/20

Kako sam shvatila da sam stvarno jaka

Kako sam shvatila da sam stvarno jaka

Evo mene opet. Stvarno ne stignem pisat toliko koliko bih trebala. Čak mi je i psihologinja rekla da pisanje bloga ili dnevnika pomaže čovjeku da se olaška. Valjda to tipkanje svega šta je na duši pomaže da dođemo do nekih zaključaka, napisala je Moja priča moji snovi.

Dakle, htjela bih podijeliti s vama kako sam saznala da sam zapravo jaka žena.
Da počnemo s tim, ukratko, kako me D.psihički iscrpio i kako me "naučio" u ove 4 godine da sam ja slabić, ništa koristi od žene, kako mu je žao mog djeteta(od kada sam otišla Lavića nazivam "moje" dijete jer mislim da se on po ničemu ne nože nazivati ocem). Najme, kod psihologa sam radila na tome da shvatim svoje vrijednosti, da svaki susret donesem barem 5 dobrih stvari o sebi na papiru. Vjerujte mi, jako je teško pisat dobre stvari o sebi. Loše napišem u sekundi.

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
GeomirGeomirUnutarnje neboUnutarnje neboSmjehotvorineSmjehotvorine
Tepih i LudiloGrad, ljudi, trenutci, vrijeme; tamo gdje je Najslađe iz susjedovog vrtaDjela mojih ruku Jesenje popodne u igri svjetlosti i sjeneMjesto življenja

<fotoblogIz Splita direktno, s ljubavljuRomantične pukotineFotosolistaOpatijomKada padne mrak...Čekam vijest kako se 98-godišnjakinja uspješno oporavila od koroneLeptirSnowman x 3Krpanje vrša

Vrlo hrabra šetnja!Jedva čekam maškare

Aerodrom u Dohi>Svježa 7Interliber u malom

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum