Blog.hr

Vijesti s bloga

ned

05/21

Škodilak naš voljeni

Auto je napokon tu. Ponosno stoji u dvorištu sa hrvatskim tablicama Škoda iz 2015.g, karavan, crni, jedva čeka provod i izlete. Jedva smo ga dočekali, jedva! Imali smo problema, pisala sam vam, ali onda smo naletili na Slavonca, to je bilo to! Znala sam da ce sve biti u redu! Znala sam da ću uskoro vidjeti svoj auto.

Kada smo dolazili ovdje savjetovano nam je ne ići autom jer dug je to put, nema potrebe, ovdje je sve blizu ne treba nam auto bla bla! NE! To su gluposti. Mislim bilo je lijepo doletjeti s bebom od 9 mjeseci za 4h, a ne se vozit 16h, ali NE!! Baš zato sto imam bebu od godinu dana, baš zato nam auto treba! Baš u našem selu vlak nema prilaz za kolica, ni lift ni ništa, samo 700 stepenica. Trgovine su nam na 6km s tim da od željezničke stanice do trgovine još moras hodati oko 15min s bebom i sa 1000 stvari, piše Snaga Tvokuna.

ned

05/21

Segregacija naša sveta

Vjerujem da ste u životu barem jednom čuli za pojam segregacija.
Najčešće je vezan uz američki jug prve dvije trećine prošlog stoljeća.
Crnci su u svim aspektima života bili odvojeni od bijelaca i kroz segregaciju ponižavani i obespravljivani.
I vjerojatno, ukoliko niste netko pun mržnje prema svijetu, to vas je zgražalo, donosilo nelagodu u kosti, greblo u umu, poručivalo da nešto nije u redu, možda rastuživalo, možda ljutilo.
No definitivno je prouzročilo neku reakciju.
Bili ste emotivno živo biće, bistrog uma, jasnijeg pogleda na svijet oko sebe koji ste promatrali vlastitim očima kroz vlastita iskustva, ništa vam nije bilo nametano, ništa tisuće puta monotono ponavljano (Gebbelsova tisuću puta ponavljana laž postaje istina ovdje dobro paše), imali ste dovoljno informacija da na temelju njih donesete vlastite zaključke i bili ste mirni s njima, niste bili zatrpani stotinama kontradiktornih informacija o istoj temi, do točke kada više ne razlikujete crno od bijelog, ili čak i razlikujete ali niste više sigurni u vlastitu prosudbu, napisala je Vajra.

ned

05/21

Vozačka pravedost

Samo svoja:
Da smiju, majke mi ak u vožnji ne bi pucali i bacali bombe, loše bi bilo da je po onoj - jači tlači, jer ima i kamiondžija.

Vožnja gradom je postala vratolomija, ne znaš oš se vratit kući s autom, bez auta, bez zuba ili bez jaja. Bojim se!

Svi psuju ko kočijaši, jebumater blentavu, kravo što ne voziš brže, i tako to, iako je ograničenje 40, a meni se više ne plaćaju kazne. Prošlo je vrijeme od zajebancije policije kad im poturiš sise pod nos pa afanaju. Doduše iskreno, malo sam se disciplinirala. O muzici iz "gradskih" auta neću ni pričati. Uglavnom reve rejv pjevač Halid.
Koje on rekreativne škare za šišanje ovaca ima?

On je svakako kod nas prešišao i Tiesta. Toliko o kulturi! Ja im samo pokažem srednjak!!

pet

05/21

Gdje mi je um...?

Postoje pjesme koje nas obilježe. Volimo ih, uživali smo u njima, predstavljaju nam odrednice nekih životnih razdoblja. Postoje i pjesme koje ne želimo čuti. Koje nas podsjećaju na periode kojih se možda ne želimo prijećati. Ovo je meni jedna takva teška pjesma. A ne stavljam je u svoj blogosvijest bez razloga! Stavljam je i jer je lijepa, i jer je se više ne bojim. Ne bojim se da bi mogla biti novi Glasnik razdoblja potrage za vlastitim umom. A bila je takav Glasnik. I grupa the Pixies i njihovi album koji su, ni krivi ni dužni, najavili davno jedan težak period mog života. Ulazak u tunel u kojem nije bilo puno svijetla. Davno, davno…na početku odrastanja, piše Nessuno DiVoi.

pet

05/21

Starci i računalo

Kad su nam internet i računala postali relativno pristupačni, znala sam da sam desetljećima očekivala upravo to. U neka davna sporija vremena muziku smo slušali i budibogsnama svakako snimali na drljavim kasetofonima i kasetama koje su se ufrkavale. Svoja srednjoškolska i fakultetska znanja tražili smo i iskopavali u dubinama knjižnica, prepisivali dok nam se nisu ukočile ruke i tipkali svoje umotvorine na jednako drljavim Olympia strojevima. U to doba ovakva blagodat činila se jedino pravednom. Znali smo mi tada za računala, ali smo mislili da se neće tako skoro tržišno približiti našim džepovima...

Što drugo nego zahvaliti svima koji su nam omogućili da se riješimo tih pretpotopnih načina stjecanja znanja i uživanja u glazbi, filmovima i inome. Makar se neki od tih svih zvali i Bill Gates, … bože moj … Geek ostaje geek, osobito u poznim godinama, piše ne-bitno.

Prikaži još vijesti...