Sunovrat razbora

Antifašizam kao tekovina može biti samo indikator indoktriniranosti.

Dva svjetska rata su vođena zbog ekonomskih razloga. Industrijska društva koja su se naglo razvijala, zbog potrebe za resursima (energenti, sirovine, ljudski potencijal, ...), sukobili su se vojno a ne ideološki. Primjerice, nacizam i fašizam nisu razlozi izbijanja Drugog svjetskog rata, pa su kasnije zaraćene strane diplomatski surađivali prije izbijanja sukoba.
Sovjetski savez je sklopio pakt s nacističkom Njemačkom. Tako su sudjelovali u napadu i komadanju Poljske (koja je samostalnost iznova ostvarila službeno 11. studenoga 1918. godine).

Rat koji je vođen zbog ekonomskih razloga, u Hrvatskoj koja je siromašna i nerazvijena, ne može biti prikazivan kao rat protiv fašizma i nacizma, jer su sudjelovanjem u ratu Italija i Njemačka unatoč fašističkoj i nacističkoj vlasti ostvarile za svoje države i narode ciljeve rata: protok dobara neophodan za razvoj modernog industrijskog društva.

Drugi svjetski rat je izmijenio proizvodne snage, započeo proces dekolonizacije i ostvario uvjete bržeg razvoja društva u cjelini.
Hrvatska je djelomično (kao potrošač roba i usluga razvijenih industrijskih društava) baštinila tekovine tog rata, ali je nesrazmjerno dobiti podnijela demografske, teritorijalne gubitke i porobljavanje.

S činjeničkog aspekta, antifašizam nije ono čega se Hrvati moraju prisjećati.

Oznake: antifašizam, industrijska društva, drugi svjetski rat, razvoj, resursi, pakt, siromaštvo, nerazvijenost, tekovine rata, porobljenost

Prazna kuća puna srba

Povijest hrvatsko-srpskih odnosa opterećeni su obmanama i lažima (svojstvenim nerazvijenosti i neprosvijećenosti). Stupanj neprosvijećenosti uvjetuje nerazvijenost ...

Nepravilan društveni razvoj (dobrano opterećen jugoslavenstvom) stvorio je društvene napetosti koje su pojedine interesne skupine iskorištavale za ostvarenje vlastitih interesa.
Radi se o rusko-sovjetsko-ruskoj interesnoj sferi, njemačkoj interesnoj sferi, francusko-britanskoj koalicijskoj sprezi, američkoj (USA) dominaciji, ...
Imperijalizam (s agresivnom militantnom politikom) je ostavio dubokog traga na ovim prostorima.
Sukob Hrvata i Srba ponajmanje je sukob nacionalnih politika.

Stvaranje prve Jugoslavije (pristanak srpske kraljevske kuće na odricanje od srpskog kraljevstva i izgradnja shs (kasnije jugoslavenske) kraljevine ukazuje na nenacionalnu komponentu problema koji se uvijek i iznova predočava kao nacionalni.

Hrvati i Srbi se ne sukobljavaju na nacionalnoj osnovi. Sukob je na civilizacijskim osnovama. To je civilizacijski rat.
Unatoč (stvaranju) zajedničkog jezika, pokušaju teritorijalnog objedinjenja, vlast i sposobnost stvarati odnose s drugim državama (u tim okvirima) nije bilo moguće.

Jugoslavenska i komunistička doktrina (nadnacioalnog i anacionalnog) rješavanja problema (koji je stvoren nadnacionalnim konceptom (jugoslavije/a)) proizveo je zatvoreni krug nasilja i nerazumijevanja (održavanja društvene napetosti), povratka u prvobitno stanje (koje ne može biti prvobitno zbog proteka vremena).

Jesu li sukobi poslužili odmjeravanja snaga, pomicanju odnosa na geostrateškoj ploči, iscrpljivanju materijalnih resursa (svojstvenih militantnom imperijalizmu) treba tek iscrpnim proučavanjem ustanoviti. Ostaje ustvrditi kako pojedine političke opcije (jugoslavensko-komunistička) ustrajavaju na prikrivanju društvenih istina. I time pridonose trajnom povećanju društvenih napetosti.

(Povijesno je ispravno formiranje država nakon raspada AU monarhije (koje su pripadale zapadnom civilizacijskom krugu), bez ikakvih spona s despotsko-ruskom pravoslavno-istočnjačkom Srbijom ...
Danas to nije moguće (iako smo na početku), jer je kroz jugoslavije posrbljenom stanovništvu (u ime prava naroda) pridjeljeno pravo koje kroz povijest nisu imali ... državotvorno pravo. Raseljenost i posrbljavanje nisu rješavani nekim drugim putem, već nadnacionalnom i anacionalnom politikom, koja je otvorila vrata sukobu. Paradoks (jugoslavenstva).
Htjeli su stvoriti državu (vlast), a proizveli su (i proizvode) rat(ove) koji traje/u. Htjeli su stvoriti državu (i jednu i drugu jugoslaviju) kako bi izbjegli sukobe, a izazvali su (i prouzročili) krvave ratove, kojih se odriču (generirajući zablude o naravi tih sukoba).

27. srpnja (2016.g) u Srbu narav tih zabluda najbolje je isplivala. Koaliranje srba sa sanaderovim HDZ-om (umjesto unapređenja srpskog statusa na osnovama zapadnih demokracija) stvorilo je nova mjesta starih zabluda (elementarnog produbljavanja društvene napetosti)(ustrajavanja na civilizacijskim razlikama i poticanju rata kao načina rješavanja). Svi službeni govornici su obilježili svojim govorima taj skup na opisani način ...
Na sreću, u Srbu nema Srba ni 27. 7., niti bilo kojeg drugog dana. Svi su u potrazi za mirom i srećom (makar i u dalekim (neistočnim)(razvijenim) zemljama. Civilizacija ne postoji bez ljudi, pa ni civilizacijski rat (ma koliko ga neprosvijećeni potpirivali).
U Srbu su prazne kuće, jer su nakon rata(ova) (iscrpljeni) potražili bolje (negdje drugdje).

Oznake: hrvatsko-srpski odnosi, obmane i laži, nerazvijenost, neprosvijećenost, društveni razvoj, jugoslavenstvo, društvene napetosti, nadnacionalno, anacionalno, interesne sfere, Sukobi, civilizacijski sukob, prazne kuće