22

subota

lipanj

2019

Sunovrat razbora



Antifašizam kao tekovina može biti samo indikator indoktriniranosti.



Dva svjetska rata su vođena zbog ekonomskih razloga. Industrijska društva koja su se naglo razvijala, zbog potrebe za resursima (energenti, sirovine, ljudski potencijal, ...), sukobili su se vojno a ne ideološki. Primjerice, nacizam i fašizam nisu razlozi izbijanja Drugog svjetskog rata, pa su kasnije zaraćene strane diplomatski surađivali prije izbijanja sukoba.
Sovjetski savez je sklopio pakt s nacističkom Njemačkom. Tako su sudjelovali u napadu i komadanju Poljske (koja je samostalnost iznova ostvarila službeno 11. studenoga 1918. godine).

Rat koji je vođen zbog ekonomskih razloga, u Hrvatskoj koja je siromašna i nerazvijena, ne može biti prikazivan kao rat protiv fašizma i nacizma, jer su sudjelovanjem u ratu Italija i Njemačka unatoč fašističkoj i nacističkoj vlasti ostvarile za svoje države i narode ciljeve rata: protok dobara neophodan za razvoj modernog industrijskog društva.

Drugi svjetski rat je izmijenio proizvodne snage, započeo proces dekolonizacije i ostvario uvjete bržeg razvoja društva u cjelini.
Hrvatska je djelomično (kao potrošač roba i usluga razvijenih industrijskih društava) baštinila tekovine tog rata, ali je nesrazmjerno dobiti podnijela demografske, teritorijalne gubitke i porobljavanje.

S činjeničkog aspekta, antifašizam nije ono čega se Hrvati moraju prisjećati.


Oznake: antifašizam, industrijska društva, drugi svjetski rat, razvoj, resursi, pakt, siromaštvo, nerazvijenost, tekovine rata, porobljenost

23

utorak

svibanj

2017

Hrvatska zabluda



Hrvatska je dužna preko 300 milijardi kuna, nema razvojnu privredu, ima katastrofalan egzodus (radno sposobnog stanovništva), nema koncept kako se suočiti s problemima, ...

Lokalni izbori su iznova ukazali na izborne prevare i na izborne zablude.
Vjerovati kako je netko tko ne poštuje osobno vlasništvo sposoban urediti državu kojoj će stanovništvo prosperirati, temeljna je hrvatska zabluda.

Zabluda je glasovati za osobe i političke stranke koje propagiraju prava svima, zagarantirane materijalne dobitke svima.
Titoistički koncept ravnomjernih materijalnih dobitaka koje država osigurava svojim državljanima je demagogija. Ako država ima 100, a obećaje 1000 (jedinica), (pri ravnomjernoj raspodjeli) 90% (ili više, pri nekoj drugoj raspodjeli) će ostati bez obećanoga.
Koja je logika obećavati nemoguće, i živjeti (lagati) kako je obećanje ispunjeno?

Nemamo radnika (po brojnosti, po sposobnosti) koji bi osiguravali mirovinski sustav utemeljen na solidarnoj štednji. Svejedno 26 godina (od raspada raspadnute Jugoslavije) i dalje ustrajavaju na tom sustavu.

Nema liječnika (po brojnosti, po sposobnosti) koji bi osigurali zdravstveni sustav utemeljen na besplatnoj medicinskoj usluzi. Svejedno 26 godina (od raspada raspadnute Jugoslavije) i dalje ustrajavaju na tom sustavu.

Nema poreznih obveznika (po brojnosti, po sposobnosti) koji bi osiguravali mirovinski sustav utemeljen na solidarnoj štednji, zdravstveni sustav utemeljen na besplatnoj medicinskoj usluzi, obrazovni sustav utemeljen na besplatnom školovanju. Svejedno 26 godina (od raspada raspadnute Jugoslavije) i dalje ustrajavaju na tom sustavu.

Hrvatska (politika) nije ponudila rješenje društvenih odnosa na temelju priznavanja i jamčenja osobnog vlasništva, već je problematizirala društvene odnose podruštvljenjem svih dobara (koja se, svejedno, ne troše na socijalističkim osnovama, već privilegirana manjina koristi zakonodavstvo za neometano pribavljanje materijalne moći).

Zbog toga na svim izborima dobro prolaze okorjeli prevaranti i lopovi (jer se glasači ne nadaju pravnoj državi ...). Svi žele biti pošteđeni genocida, progona, osiromašenja, obespravljenja. Biraju dokazane mamlaze.
Ja sam odabrao gubitnike (pokradene, obespravljene). Ne znaju krasti. Ali ne znaju ni objasniti što hoće.
Ne znaju istaknuti bespredmetnost zajedničkog vlasništva, ne znaju istaknuti prednosti sustava osobnog vlasništva.

Socijalizam i sve iskrivljene (lažne) varijante socijalizma su obmana. Propali sustav(i) koji se kreću ka gorem.



Oznake: hrvatska zabluda, dug, privreda, razvoj, egzodus, problemi, kokani izbori, izborne prevare, osobno vlasništvo, mirovinski sustav, zdravstveni sustav, obrazovni sustav, porezni obveznici, dokazani lopovi

16

četvrtak

veljača

2017

Seljoberi i industrijsko društvo



Industrijsko društvo ima svoje zakonitosti.
Planiranje i razvoj društva nije povjereno političarima već tržišno orijentiranim stručnim kadrovima.

Kako tržišno djeluju obrazovani i i stručni kadrovi (sposobni planirati industrijsko društvo)?
Planiraju, istražuju, predviđaju, (ne političe).

Krško (vodoslivno) područje ne koriste za industrijske zone (jer uništavaju šire ekološko područje od nužno potrebnog).
Pogotovo ne koriste takvo područje za zbrinjavanje otpada.

Zašto je onda Dalmatinska zagora izložena neprimjerenom napadu polupolitičara (koji namećući svoju samovolju) krše pravila struke i odabir stanovništva, zašto ugrožavaju najvrjednije - vodu?
(Odgovor ne znam, ali znam reakciju. Treba ih gurnuti u duboku vodu ignoriranja. Opozvati i izgraditi društvo istinske demokracije, društvo koje će koristiti prirodne i druge resurse u interesu društva a ne u interesu pojedinaca. Priroda nije podložna državnim režimima, ali iza svakog takvog nerazumnog režima nudi manje.)

U vodoslivnom području odlagati otpad s namjerom prostrijeti vodonepropusne folije rizično je (bespotrebno) ponašanje (koje će se jednom pokazati kobnim. Takav je rizik neprihvatljiv.
Otpad se sanira tamo gdje se proizvodi proizvode (a ne gdje nastaje otpad ili na lokacijama na kojima nema proizvodnje, nema potrošnje proizvoda (??)).
Kako Hrvatska nije industrijsko društvo (nema proizvodnju), traženje odlagališta otpada ili (u novije doba) mjesta saniranja otpada je prezahtjevna zadaća. Za seljobere koji se nazivaju županima ili gradonačelnicima.
(Hrvatska mora saniranje otpada prepustiti stručnjacima, ali seljačine tako zahtjevne financijske zahvate ne žele ispustiti iz ruku (zbog provizija i zlouporabe javnog novca).)
Vrijeme je za obračun (i slom velikopljačkaške politike).

Hrvatske seljačine, podmeću klipove (ne zadugo).

Londonski ugovori 1915.




Oznake: industrijsko društvo, planiranje, razvoj, stručni kadrovi, krško područje, vodoslivno područje, voda, rizično ponašanje, proizvodnja, lokacije, seljačine, velikopljačkašla politika