Seljoberi i industrijsko društvo

Industrijsko društvo ima svoje zakonitosti.
Planiranje i razvoj društva nije povjereno političarima već tržišno orijentiranim stručnim kadrovima.

Kako tržišno djeluju obrazovani i i stručni kadrovi (sposobni planirati industrijsko društvo)?
Planiraju, istražuju, predviđaju, (ne političe).

Krško (vodoslivno) područje ne koriste za industrijske zone (jer uništavaju šire ekološko područje od nužno potrebnog).
Pogotovo ne koriste takvo područje za zbrinjavanje otpada.

Zašto je onda Dalmatinska zagora izložena neprimjerenom napadu polupolitičara (koji namećući svoju samovolju) krše pravila struke i odabir stanovništva, zašto ugrožavaju najvrjednije - vodu?
(Odgovor ne znam, ali znam reakciju. Treba ih gurnuti u duboku vodu ignoriranja. Opozvati i izgraditi društvo istinske demokracije, društvo koje će koristiti prirodne i druge resurse u interesu društva a ne u interesu pojedinaca. Priroda nije podložna državnim režimima, ali iza svakog takvog nerazumnog režima nudi manje.)

U vodoslivnom području odlagati otpad s namjerom prostrijeti vodonepropusne folije rizično je (bespotrebno) ponašanje (koje će se jednom pokazati kobnim. Takav je rizik neprihvatljiv.
Otpad se sanira tamo gdje se proizvodi proizvode (a ne gdje nastaje otpad ili na lokacijama na kojima nema proizvodnje, nema potrošnje proizvoda (??)).
Kako Hrvatska nije industrijsko društvo (nema proizvodnju), traženje odlagališta otpada ili (u novije doba) mjesta saniranja otpada je prezahtjevna zadaća. Za seljobere koji se nazivaju županima ili gradonačelnicima.
(Hrvatska mora saniranje otpada prepustiti stručnjacima, ali seljačine tako zahtjevne financijske zahvate ne žele ispustiti iz ruku (zbog provizija i zlouporabe javnog novca).)
Vrijeme je za obračun (i slom velikopljačkaške politike).

Hrvatske seljačine, podmeću klipove (ne zadugo).

Londonski ugovori 1915.

Oznake: industrijsko društvo, planiranje, razvoj, stručni kadrovi, krško područje, vodoslivno područje, voda, rizično ponašanje, proizvodnja, lokacije, seljačine, velikopljačkašla politika

Hrvatska (zakonodavna) stvarnost ili referendum svih referenduma

Seljačine u Saboru (uvjereni kako su odabrani smišljati zakone) glasovima su poduprli novi zakon o kontroli bankovnih računa (ukinuli bankovnu tajnu).

O posljedicama na tokove novca i izravan (negativan) utjecaj na porast gospodarstva nemam potrebe (od stoljeća sedmog (od sloma Zrinski-Frankopana) u Hrvatskoj budale glume pametne ...).


Važnija posljedica tog zakona je obaveza poreznih organa (nakon uvida u kretanje novčanih tokova na pojedinom računu) obavijestiti socijalne službe i osigurati dostavu potrebnih novčanih sredstava socijalnim slučajevima (čiji prihodi i potrošnja novčanih sredstava ne prelaze socijalni minimum). U Ustavu RH članak 1. stoji kako je RH socijalna država (a državni službenici moraju osigurati ustavno-zakonsko funkcioniranje.) (Do sada su kandidati za socijalnu pomoć morali sami podnositi zahtjev nadležnim službama ...)

Samo glupani mogu obavezati poreznu službu na rješavanje socijalnih problema.

(Plenković, Petrov, Bulj, Šeks, Granić, Jandroković, Marić, ovi oni ... svi odreda blesani koje treba najuriti nogom u stražnjicu ... nisu sposobni obnašati državne funkcije.)(Hrvatsku treba lustirati od budala.)
Neposrednim odlučivanjem treba prekinuti agoniju bezobrazno glupih koji nam (u ime nepripadajuće moći) uništavaju živote.
Vrijeme je za referendum(e).

Oznake: referendum svih referenduma, seljačine, sabor, kontrola bankovnih računa, tokovi novca, utjecaj na rast gospodarstva, obaveza, socijalna država, državne funkcije, neposredno odlučivanje