U srcu

Hrvatska nije izvršila promjenu proizvodnje, stoga je propala (propada) s feudalnim društvenim uređenjem.
Feudalni vlastodršci nisu promjene (povlaštenog položaja) dopuštali mirnim putem, te su se građanske revolucije nasiljem izborile za sveukupne društvene promjene.
Samo nasilje (revolucija) nije jamstvo pozitivnih društvenih promjena.

U Hrvatskoj je provedeno nekoliko revolucija, ali niti jedna građanska (smjena feudalnih društvenih okvira).
Revolucije su završavale kao okupacije (dvije, tri) jugoslavenske (srpske). Prva jugoslavenska revolucija stopljena s revolucijom nastanka Države SHS (Države Slovenaca, Hrvata i Srba) koja je trajala mjesec dana, rezultirala je nekritičkim i pučističkim potpadanjem pod vlast (veliko)srpske (Karađorđevićeve - albansko katoličke) monarhije.

Ustaška revolucija je rješavala gorući problem - asimilacije i unitarizma - iako okrenuta slobodnom seljaštvu, kratko je trajala i teško je predvidjeti bi li riješila problem feudalnih okova.

Socijalističko komunistička (boljševička) revolucija provodila je promjenu vlasništva, način proizvodnje, ali nije ukidala feudalne okvire nego ih je (po sovjetsko-ruskom modelu) vješto pretakala u inovativnije oblike. Partijski (carsko-kraljevski) zaslužnici nisu dobivali feude, već samoupravne organizacije u kojim su bili avangardna predvodnica (upravitelji i vlasnici partijsko-carskom milošću).

Slom komunizma nije doveo do slobodne već do partijske države - vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju su vlastodršci zadržali i postali svemoćni. Demokracija je paravan, bez stvarnog značenja.
Nikoga ne birate, nitko vam ne odgovara, niste slobodni.
Više vrijedi glas jednog partijskoga aparatčika nego 400 000 narodnih glasova politički određenog naroda.

Mehanizmi produženog uplitanja vlasti u vlasničke i proizvodne odnose su dokumentima UN-a zabranjeni, ali svejedno kamarila na vlasti krmči na grbači kmeta (koji nije izborio svoju slobodu).

Društvo se mora mijenjati, sa smanjenjem utjecaja vlasti a povećanjem odgovornosti vlasti stvarnim nositeljima vlasti.


Vrijeme je za nevrijeme, za slom feudalno-partijskih, totalitarno-nedemokratskih, porobljivačko-obmanjivačkih sustava.
Vrijeme je za narodnu vlast, vrijeme je za slobodu.

Smjenu ove nakaradne vladavine (prdi-ludi koalicija) nećete provesti mirnim putem.

Oznake: U srcu, proizvodnja, feudalizam, društveno uređenje, revolucija, feud, građanska revolucija, boljševička revolucija, mehanizmi produženog uplitanja vlasti

Neuspjeh stožera, unatoč rezulatatima

Rezultati širenja epidemije u RH su, u odnosu na druge države, bolji zahvaljujući općoj i zdravstvenoj kulturi stanovništva a ne mjerama kriznog stožera.

Nacionalni stožer civilne zaštite je komitetsko-administrativni oblik nametanja titoističkih bezobraznika u pogibeljnim trenucima hrvatskog naroda.

Zašto je lako-teško razlučiti neuspjeh stožera unatoč boljim rezultatima u suzbijanju epidemije?
Bez stožera ne bi istovremeno provodili smanjenja socijalnih kontakata, ne bi provodili mjere samoizolacije i prisilne izolacije (karantene),
Ali, kad izostavimo verbalni i represivni učinak stožera, ništa drugo.

Mjera propisivanja samoizolacije je u sustavu zdravstva, pa tako i u sustavu javnog zdravstva, mjera prebacivanja troška liječenja na teret zdravstvenog osiguranika.
Gospodo (sekretari), prisilno ste nam izuzimali novce za zdravstveno osiguranje (zakonom obavezne uplate za zdravstveno osigurane), a sada u suzbijanju epidemije dodatno (prisilno) oduzimate naše novce a vi upravljate.
(Trebali ste nam prije 20 godina ostaviti mogućnost da akumuliramo sredstva za osobne zdravstvene potrebe (a sada poreznim novcima pripomoći u suzbijanju epidemije).)


Mjere osobne higijene, zaštite ulaznih puteva virusa (usta, nos, oči) podrazumijeva korišteneje dezifekcijskih sredstava, higijenskih rukavica, zaštitnih maski i zaštitnih odijela. Država (vlast koja je imenovala stožer) nije osigurala zaštitna sredstva zaposlenicima kojima su nužno neophodni. A stanovništvo je prepušteno (partizansko-kominternovskom obliku) golorukoj borbi protiv virusa.
To je vrlo neuspješan način upravljanja krizom.
Država nema državne rezerve navedene (potrebite) opreme, nema sposobnost pokrenuti proizvodnju potrebnih proizvoda. (To nije kriza nego katastrofa.) Ima samo kominternovsku sposobnost davanja proglasa.

Unatoč svemu (primjeni obrazaca WHO (Svjetske zdravstvene organizacije) u suzbijanju epidemije – nikakva vlastita pamet, pa ni osobne zasluge) Hrvatska je (na vlastitu štetu, lošim upravljanjem krizom) strožim mjerama pokazala bolje rezultate od većine drugih država.
Primjer Južne Koreje koja je koristila telefonske automate i kompjutorske programe u suzbijanju kontakta zaraženih sa zdravstvenim radnicima i pripremljeno primanje zaraženih osoba sa svim mjerama opreza od zaraze je primjer uspješnog vođenja mjera suzbijanja epidemije.

Bog i Hrvati. Za Dom spremni.

Oznake: epidemija, zdravstvena kultura, socijalni kontakti, mjere samoizolacije, karantena, javno zdravstvo, prisilno zdravstveno osiguranje, who, dezificijensi, zaštitne rukavice, zaštitne maske, zaštitna odijela, proizvodnja, opskrba, model Južne Koreje

Seljoberi i industrijsko društvo

Industrijsko društvo ima svoje zakonitosti.
Planiranje i razvoj društva nije povjereno političarima već tržišno orijentiranim stručnim kadrovima.

Kako tržišno djeluju obrazovani i i stručni kadrovi (sposobni planirati industrijsko društvo)?
Planiraju, istražuju, predviđaju, (ne političe).

Krško (vodoslivno) područje ne koriste za industrijske zone (jer uništavaju šire ekološko područje od nužno potrebnog).
Pogotovo ne koriste takvo područje za zbrinjavanje otpada.

Zašto je onda Dalmatinska zagora izložena neprimjerenom napadu polupolitičara (koji namećući svoju samovolju) krše pravila struke i odabir stanovništva, zašto ugrožavaju najvrjednije - vodu?
(Odgovor ne znam, ali znam reakciju. Treba ih gurnuti u duboku vodu ignoriranja. Opozvati i izgraditi društvo istinske demokracije, društvo koje će koristiti prirodne i druge resurse u interesu društva a ne u interesu pojedinaca. Priroda nije podložna državnim režimima, ali iza svakog takvog nerazumnog režima nudi manje.)

U vodoslivnom području odlagati otpad s namjerom prostrijeti vodonepropusne folije rizično je (bespotrebno) ponašanje (koje će se jednom pokazati kobnim. Takav je rizik neprihvatljiv.
Otpad se sanira tamo gdje se proizvodi proizvode (a ne gdje nastaje otpad ili na lokacijama na kojima nema proizvodnje, nema potrošnje proizvoda (??)).
Kako Hrvatska nije industrijsko društvo (nema proizvodnju), traženje odlagališta otpada ili (u novije doba) mjesta saniranja otpada je prezahtjevna zadaća. Za seljobere koji se nazivaju županima ili gradonačelnicima.
(Hrvatska mora saniranje otpada prepustiti stručnjacima, ali seljačine tako zahtjevne financijske zahvate ne žele ispustiti iz ruku (zbog provizija i zlouporabe javnog novca).)
Vrijeme je za obračun (i slom velikopljačkaške politike).

Hrvatske seljačine, podmeću klipove (ne zadugo).

Londonski ugovori 1915.

Oznake: industrijsko društvo, planiranje, razvoj, stručni kadrovi, krško područje, vodoslivno područje, voda, rizično ponašanje, proizvodnja, lokacije, seljačine, velikopljačkašla politika