Tko je tko u imeniku beznačajnih osoba

Hrvatska vlast (popularni naziv za kliku koja se predstavlja za osobe koje upravljaju hrvatskim državnim institucijama) sustavno provodi politiku propale kraljevine Jugoslavije i propale socijalističke Jugoslavije.
Hrvati skoro dva stoljeća sudjeluju u jugoslavenstvu iako je usmjereno protiv njih.

Sadašnja situacija (rastakanja hrvatskih institucija: vojska, policija, školstvo, zdravstvo, monetarni sustav, gospodarstvo, kultura, ...) podrazumijeva osakaćenje hrvatskih interesa. U Jugoslavijama su gradili (u vlaškim naseljima (svi znaju da su srbi u Hrvatskoj posrbljeni)), naoružavali, podupirali nehrvate, političke nehrvate.
Račan je nagomilanu vojnu opremu Civilne zaštite dao "na čuvanje" JNA (pobunjenim vlasima-sada srbima).

pLenovićeva vlast državne novce daje nehrvatima (sada ni vlasima, ni srbima već četnicima). Nitko neće razdvojene (jna-miloševićevko-komunističkom politikom i agresijom) narode zbližavati, osim četnika koji bi to uradili genocidom, progonom i porobljavanjem.
Jedina živa politika jugoslavenstva je četništvo. Znači pLenković, Grabar, miLanović, šExs i cjelokupna državna ergela su četnici.
Ne naoružavaju i potpomažu nehrvate (političke nehrvate, koji su u "stogodina" jugoslavenstva poraženi) jer su razbacani po urbanim sredinama, već osiromašuju Hrvate.

Mada Hrvati ne kupuju oružje svojim agresorima, svejedno će nespremni dočekati (građanski rat u Hrvatskoj, rat u BiH, europsko-migrantski rat) rat koji je već prošao. Nespremni ne ratuju, već bez rata kapituliraju.

Beznačajnost onih koji pljačkaju državu predstavljajući se hrvatskom vlašću (??) nadmašuje oporba (koja nije sposobna pokrenuti Hrvate u obrani opstojnosti i dostojanstva života).

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: hrvatska vlast, hrvatske institucije, vlasi, politički nehrvati, četnici, genocid, porobljavanje, "stogodina" jugoslavenstva, rat koji je prošao, oporba

Naci

Narco naci narcis (upali, udahni, puhni)



Skraćenica nacizam je sustavno korištena kako pi odvukla pozornost od punog značenja: nacional-socijalizam.

Otkad je prestala postojati komunistička internacionala svi su socijalisti nacional-socijalisti.

Oznake: naci, nacional socijalizam, narco, narcis, komunistička internacionala

Šest (kolo)vođa, jedan narod; KORIENSKO PISANJE

Osim toga vladala je medu našim starim piscima i velika nejednakost u grafici, pa su na pr. za
naše današnje ć imali 22 znaka, i to: ceh, cehi, eh, ehi, chj, chy, ck, cki, cs, esi, k, ki, ky, tch,
tehi, tehj, tchy, tj, tky, ty i još dva znaka s njemačkim oštrim s, a ni kod drugih znakova nije
bilo mnogo bolje.
Nezgodnost ovakve pravopisne razkidanosti uvidio je Ljudevit Gaj. On je prvi uspješno
uznastojao, da se stvori i uredi jedinstven pravopis, kojim bi se služili svi Hrvati (Ljudevit
Gaj, Kratka osnova horvatako-slavenskoga pravopisanja poleg mudroljubneh, narodneh i
prigospodarneh temeljov i zrokov, Budim 1830.). Gaj je naime, kako je poznato, proglasio
štokavski ekavski, ekavski) govor hrvatskim književnim jezikom (u tomu je sliedio i staru
dubrovačko-dalmatinsku jezičnu i književnu predaju), uredio latinicu za potrebe hrvatskoga
jezika i zadržao korienski pravopis, kako je do onda uglavnom bio u običaju kod starih
hrvatskih pisaca.
Gotovo istodobno s Gajevom, reformom javlja se jezična i pravopisna reforma i kod Srba, koji
do onog vremena — za razliku od Hrvata — nemaju vlastite književnosti na narodnom jeziku,
nego se služe crkvenoslavenskim ili slavenosrbskim jezikom. Kod Srba je tu reformu uz pomoć
Slovenca Jerneja Kopitara proveo Vuk Stefanović Karadžić. On je uzeo južno hercegovačko
narječje, ijekavski govor, za književni jezik, uredio ćirilicu, prema ruskoj gradanskoj, za
potrebe književnog jezika i uveo izgovorni pravopis. Od tada je razlika u književnosti s
obzirom na jezik i pismo izmedu Hrvata i Srba bila u pismu i Hrvati pišu latinicom, a Srbi
ćirilicom), u nekim oblicima (na pr. dat. mn. Hrvati pišu junakom, a Srbi junacima) i u
rječnickom blagu književnog jezika te u pravopisu (Hrvati pišu korienski, a Srbi fonetički).

Sliedeći Gajeve političke težnje za ujedinjenjem ,,južnih Slavena", neki su hrvatski javni
radnici težili za tim, da se provede barem kulturno ujedinjenje, kad nije moglo doći do
političkoga. Posljedica toga nastojanja bio je t. zv. bečki književni dogovor god. 1850. Tomu
dogovoru prisustvovali su Hrvati: Ivan Kukuljević Sakcinski, Dimitrije Demeter, Ivan
Mažuranić i Vinko Pacel, Srbi: Vuk Stefanović Karadžić, Duro Daničić i Stjepan Pejaković,
te Slovenac Franjo Miklošić. Na temelju uzrječice „jedan narod treba jednu književnost da
ima" zaključili su jednoglasno i ovo:

1. ne valja miešajući narječja graditi narječje novo, kojega u narodu
nema, nego je bolje od narodnih narječja izabrati jedno, da bude
književni jezik; 2. najpravije je i najbolje primiti južno narječje, da
bude književno, a Vuka su zamolili, da napiše glavna pravila za južno
narječje, štoje on i učinio, da svaki nauci, gdje treba mjesto
staroslovjenskoga jat pisati ije, je, e ili i.
Bečkog književnog dogovora nisu se u svemu držali ni Hrvati ni Srbi,
Srbi naime od tog doba sve više pišu ekavskim govorom. Kod Hrvata
su osobito ustali protiv toga dogovora Ante Starčević, Fran Kurelac i
Adolfo Veber Tkalčević".
Starčević je polazio s političkog gledišta i nikako se nije mogao složiti
s obrazloženjem, da „jedan narod treba jednu književnost da ima",
pobijajući tako zlokobnu zabludu nekih, da su Hrvati i Srbi jedan
narod, a Kurelac i Veber poricali su spomenute točke toga dogovora
(1. i 2.), naučavajući, da za književni jezik ne smije služiti samo jedno
narječje, nego da književni jezik ima biti sinteza naših narječja: i
štokavskog i čakavskog i kajkavskog.
No dok je Kurelac stvorio neki umjetni jezik držeći se pravila
„narječja treba u jedno da izplove, da se sliju u jedno korito, da se sliju
ujedno telo", dotle Veber, priznavajući štokavsko hercegovačko
narječje za temelj hrvatskom književnom jeziku, dopuštao, da i
čakavski i kajkavski govor imaju pravo priskakati u pomoć
štokavskom govoru tamo, gdje uztreba, a ne valja — pisao je —
zapustiti ni jezično bogatstvo starih pisaca hrvatskih. Osim toga Hrvati
ostaju pri korienskom pravopisu, što je ovdje najvažnije. Istina je
doduše, da u zaključcima bečkog književnog dogovora nije bilo
posebno naglašeno izgovorno pisanje, ali da se pod onim , ''južno
narječje" mislilo na takvo pisanje, jasno se vidi na pr. iz ovih Vrazovih
rieči: „Ja obilazih naše ondašnje spisatelje, ne bih li ih sklonio, da mi
jedan program načinimo i da bečki priedlog tražimo malo promieniti, i
Vuka barem na to sklonuti, da nas ostavi pri načinu, koji etimologiju ne
ruši".
I doista, hrvatski pisci i dalje pišu korienskim pravopisom. God. 1862.
umiešale su se i školske oblasti u pravopisno pitanje. Te godine (29,
listopada i 29. studenoga) izlaze po nalogu dvorske kancelarije
naredbe, u kojima se nalaže, da se u hrvatskim školama ima
upotrebljavati pravopis, koji se od godine 1836. držao uglavnom za
književni. Iz primjera vera, dete, sladko, sbor, razčistiti, bezzakonik,
svetčanost, kako ih navode naredbe, vidi se, da se odreduje korienski
pravopis i e za slovo jat (ie — je). Slična je naredba izdanai 19 .srpnja
1864. Godine 1877. bio je sastavljen odbor, ukoji su ušli clanovi
školskog vieca i neki poznati strucnjaci. Taj je odbor zakljucio medu
ostalim, da se ima pisati ie i je za glas e (diete, vjera). Dalje — iako
kažu, ,,da je stvar glede pitanja etimologijskoga i

fonetičkoga premalo jos iztražena" :— ipak ostaju pri korienskom
pravopisu propisujuci ga ovako:
a) Korien rieči u fleksiji (mienjanje) ostavlja se uviek netaknut, na pr.
otac — otče, dohodci, početci.
b) Kod sastava rieči priedlogu se ne mienja suglas, napr.
odpasti, bezkrajan, razsuti.
c) Izvedene rieči neka pričuvaju etymon (korien), na pr. junačtvo,
bolestnik.
Odbor je još zaključio, da se tiska posebna knjiga, u kojoj će biti
pravopisna pravila i rječnik, ali do ostvarenja toga zaključka nije došlo.
Pravopisna načela uz kraće tumačenje i dalje su sastavni dio tadašnjih
hrvatskih slovnica. Prvi je priručnik za korienski pravopis (uz
fonetički) napisao Marćel Kušar i izdao ga u Dubrovniku godine 1889.
pod naslovom „Nauka o pravopisu".
Tako je bilo do godine 1892. Te je godine Khuenova vlada, želeći
ugoditi Srbima madaronima, sastavila odbor od pristaša bečkog
književnog dogovora i jedinstvenog hr-vatsko-srbskog jezika. Odbor
se odlučio za fonetiku, te je izradba pravopisnog priručnika bila
povjerena dru Ivanu Brozu. Njegov priručnik propisao je Odjel za
bogoštovlje i nastavu iste godine za hrvatske Škole. Načela izgovornog
pravopisa, kako ih je ustanovio Broz, a po njemu kasnije dr. Dragutin
Boranić", vriedila su uz manje preinake sve do god. 1929., barem u
hrvatskim školama. Te je godine beogradska vlada izdala ,,Pravopisno
uputstvo za sve osnovne, srednje i stručne škole kraljevine SHS", što je
značilo podpunu pobjedu izgovornog" pravopisa po srbskom uzoru.1)
Izgovorni pravopis ipak nije pobiedio. I poslije godine 1892. hrvatski
književnici, poglavito oni oko Matice Hrvatske i Družtva sv. Jeronima,
te pravaške i neke druge opozicionalne novine pišu dulje ili kraće
vrieme korienskim pravopisom smatrajući ga ne samo činbenikom
hrvatske posebnosti, nego i zgodnijim za hrvatski književni jezik. Sve
do svoje smrti izdržali su u korienskom pravopisu Vladimir Mažuranić
(11931.) i braća Radići (jezikoslovac Ante t 1919., koji je god. 1899.
podvrgao oštroj kritici Maretićevu Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili
srpskoga književnog jezika, i politicar Stjepan fl928.). Nakon njihove
smrti pisala je korienskim pravopisom još Seljačka Sloga u svim svojim
izdanjima.
Kad je god. 1939. osnovana Banovina Hrvatska, vraćen je u Hrvatskoj
prijašnji Boranićev pravopis od 1928. Dne 23. lipnja 1941. ministar
nastave izdao je naredbu o hrvatskom pravopisu, u kojoj se medu
ostalim propisuju neka pravila korienskog pisanja (vidi str. 8). Podpun
preokret u pravopisu dogada se 14, kolovoza 1941., kada je Poglavnik
izdao zakonsku odredbu o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoci i o
pravopisu (vidi str. 10).

ZAGREB 19 4 2
Ovu knjigu sastavio je uz suradnju članova Hrvatskog državnog ureda za jezik clan Ureda
A. B. Klaić

Adolf Bratoljub Klaić (Adolf Klaić) (Bizovac, 27. srpnja 1909. - Zagreb, 2. ožujka 1983.),[1] bio je hrvatski jezikoslovac, kroatist i prevoditelj.

Oznake: stari hrvatski književni jezik, gaj, pravopis, štokavski, kajkavski. čakavski, Ivan Kukuljević Sakcinski, Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić i Vinko Pacel, Vuk Stefanović Karadžić, Duro Daničić i Stjepan Pejaković, Franjo Miklošić, koriensko pisanje, fonstsko pisanje

Teška mora hrvatske buduće sadašnjosti koja je prošla

Hrvatska se muči.
Nije sposobna riješiti niti jedan vlastiti problem. Kad pomisliš da je iscrpljen i zadnji novčić koji stvara razdore i smutnju, kad pomisliš da su iscrpljene zadnje zalihe kruha za koji smo se spremni potući ... iz vedra neba (dubine zemljine kore) grune potres koji napravi štete stotinjak milijardi kuna. I iznova rat za prevlast nad obnovom (iz džepova sitnog puka, koji zbog sirotinjstva ima rasparane džepove ili ih nema).

Eto, Milanovića.
Nema on pojma kako hDz guli. Okušao se kao amater u Gunji. Sruši nasip, poplavi i obnavljaj s državnim (državotvornim) novcima.

Ta potpuna nebriga za porezne novce nije bezazlena. Zašto ih nazivam državotvornim novcima?
U stanju u kojem je mlada hrvatska država (mlađa od NDH, još mlađa od Kraljevine svih Hrvata, Slavonaca i Dalmatinaca), porez se prikuplja za izgradnju (mlade) države.
Ako te novce potrošite na nešto drugo, ugrožavate državnost.
Ti su novci državotvorni.

Eto, gospodo: nitko nije Za Dom spreman.
Da je itko spreman, ne bi orjunaško-srpski partizansko-četnički kadrovi upravljali državotvornim novcima.

A Za dom spremni nije stari hrvatski pozdrav, već staro-latinski (Ciceronov) vapaj za republikom (Pro patria parati)(u jednini Pro patria paratus)(De Officiis, Marcusa Tulliusa Cicerona iz 44. godine prije Krista ) koje od tog doba svi republikanci svijeta drže osnovnim geslom i vrednotom.

Želja hrvatskog naroda jest bila republika, jer su tada svi gasili monarhije, diktature, autoktracije, ... Demokratsku republiku.
Mi republike ni danas nemamo.

Ako po definiciji u demokraciji cio narod ostvaruje suverenitet, a to u Hrvatskoj nije slučaj (adz/sdp kopilad kad su na vlasti makoliko malo imali glasova drže se kao svemoćni vladari), onda jedan njegov dio ostvaruje suverenitet i taj dio naroda je aristokracija.
Normalno, ni pLenkovića, ni miLanovića, niti krvavi državni represivni doušničko aparat te definicije ne zanimaju: njih nije briga što su aristokracija do građanskog rata.
Zalutao sam u mislima ...


Ustaško-komunistička suradnja je iznjedrila složnost po pitanju naravi Kraljevine Jugoslavije.

Kraljevinu treba srušiti (ustaše: +, komunisti: +).

Treba stvoriti republiku (ustaše: -+, komunisti: +-).
(Ustaše su mislili diktaturom stvoriti hrvatsku republiku, komunisti nisu mislili ali su obećali republiku, mada su uveli totalitarizam).

Hrvati su samosvojan narod (ustaše: +, komunisti: +-).
(Ustaše su se nadali nastavku razvoja na povijesnim osnovama, komunisti su stvarali nove hrvate koji pričaju i misle hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski (mislili su kako će se vremenom ta dva naroda izmiješati i postati jedan (govnarski) narod, svejedno su se grčevito borili protiv srpsko bugarskog stapanja u jedan narod).

Promjene u Kraljevini Jugoslaviji se mogu ostvariti samo oružanim putem. (ustaše: +, komunisti: +)

Promjene nije moguće samostalno ostvariti. (ustaše: +, komunisti: +)
Ustaše malobrojne, komunisti malobrojni.

Kraljevina Jugoslavija je velikosrpski projekt. (ustaše: +, komunisti: +)

Nadolazeći svjetski sukob će ponuditi prigodu za rušenje velikosrpske kraljevine. (ustaše: +, komunisti: +)

Rušenje velikosrpske kraljevine će pomoći vanjske sile. (ustaše: +, komunisti: +)
Ustaše su odbijeni u Londonu, Parizu, Washingtonu, Berlinu, ali ne i Moskvi; komunisti su usko surađivali s Berlinom, Londonom, Washingtonom.



Komunisti (orjunaši, jugoslaveni) su začetnici, teoretičari i glavni izvršitelji svih zločina na ovim prostorima.

Današnji prijepor o ustaško-komunističkoj naravi Hrvatske s orjunaške strane vode trećerazredne bezlične face, bolesnici i muzički nenadareni šepavi gubavci. S ustaške strane nitko ne sudjeluje (i komunisti i ustaše su bili malobrojni, konspirativni i nitko ne zna pravu narav tih pokreta), pa orjunaši (koji sebi pripisuju nadnaravna i humana svojstva) s vremena na vrijeme raspravu potaknu simulirajući ustaštvo. Milanović je u tom igrokazu glupan.

Politička podudarnost i sloga hrvatskih nacionalista (ustaše) i hrvatskih internacionalista (komunisti)(koji su tako lakše potpali pod ideju stapanja dva naroda u jedan, a to je uzrok svih ratova na ovim prostorima u zadnjih sto godina) je dovela do uske suradnje ustaša i komunista u stvaranju moderne (s*ebane) Hrvatske, koja niti teritorijem, niti jezikom, niti sastavom stanovništva (mislim na osobine stanovništva koje pridonose kvalitetnijem životu tog stanovništva i opstojnosti države u kojoj žive) ne nalikuje na Hrvatsku.

Hrvatska je izmučena, tajnim koalicijama iskomadana.
Nema snage obračunati s prošlošću (normalno da smo Za dom spremni)(nismo za Kralja i Otadžbinu)(niti se drugu Titu kunemo), jer se nemamo snage obračunati sa sadašnjom krvopijskom četničko-vlaškom malobrojnom klikom na vlasti i oko vlasti.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: Hrvatska, za dom spremni, republika, Ciceron, demokracija, aristokracija, ustaše, komunisti, ustaško-komunistička suradnja, Kraljevina Jugoslavija, gubavci

Virus i nevirus

Svijet je postupio po nalogu (savjesti?) WHO i proglasio pandemiju (pan-sve) zbog pojave Corona virusa.

Virus je postojao i prije, ali inačica zbog koje je proglašena pandemija je SARS-CoV-2.





Svijet je bio normalan do pojave SARS-CoV-2.
Kako se virus ne može širiti sam od sebe, već mora "okupirati" domaćina (ljudsko biće), izolacijom zaraženih bi se prekinula pandemija.

Uostalom povijest medicine govori kako su sve bolesti uzrokovane biološkim uzročnicima uglavnom suzbijene.

Uzroci smrti (statistika) ovise o visini prihoda
Bogatija društva umiru od krvožilnih problema (preko 50%), malignih oboljenja, ...
Kako su neka društva dosegla razinu smrtnosti od drugih uzroka a ne bioloških? Sustavno, naukom, stilom života.
Gdje su sada zakazali?

Jednostavno, umjesto "sav narod" (republika, demokracija) dobili su specijalni ( i biološki) rat pandemiju (širenje infekcijske bolesti globalnih razmjera - iako smo naveli kako je visina prihoda mjerilo sposobnosti društva savladati biološke agense). Nejednako se pandemija širi, ali službeni izvještaji govore o skoro ujednačenom rasprostiranju. (Svi obrazovaniji su svjesni kako je to nemoguće, ne umiremo od istih bolesti jer se različito odnosimo prema životu.)

Organiziranost, znanje i sredstva uvjetuju različitu sposobnost odupiranju globalnom širenju takvoj vrsti bolesti. Društva koja nemaju lijeka protiv zarazne bolesti imaju organizacijsku sposobnost izolirati zaražene, stvoriti zdravstvene koridore i zaustaviti epidemiju (samim tim i pandemiju).

Sa SARS-CoV-2 tp nije slučaj. Umjesto mjera protiv održavanja i umnožavanja virusa, odabrana je strategija suživota s virusom (razvoj cjepiva).
Zapravo, umjesto potpunog čišćenja sustava od uzročnika kao kod svih smrtonosnih bolesti uzrokovanih biološkim činiteljima, odabran je model primitivne Svjetske zdravstvene organizacije (koji nigdje ne daje rezultate)(jer su model razvile osobe koje nemaju spoznaje o istinskom rješenju problema). Znači WHO je nakrcana političkim neznalicama, karijeristima.

Umjesto dokazanih modela (znanstvenici dobivaju Nobelove nagrade za doprinose razumijevanju i iskorjenjivanju bolesti), neka politikantska liga izjednačuje cijeli svijet. Nema nobelovaca među ovim. Zapanjuje zašto su razvijeni (mozgom) pristali na takvu igru. Pa oni su se stopama smrtnosti i uzrocima dokazali u borbi protiv bioloških čimbenika.


Dakle, umjesto demokracije (vlast naroda) dobili smo pandemiju (sav narod).
I zaobilazeći metode i spoznaje u borbi protiv bioloških uzroka, proglasili izvanredno stanje u kojem oni (iako nestručni i nesposobni) dobivaju svu vlast. Jer je svijet ugrožen ("strefit" će me moždani udar pa ćete reći da je zbog korone ...).

Umjesto iskorjenjivanja uzročnika (kao što je iskorijenjena kuga, lepra,...) i povratka na normalan život (koliko je vremena i sredstava utrošeno, već smo odavno morali živjeti uobičajenim životom), ponašamo se kao da nitko nema spoznaju kako se društvo brani od masovne infekcije - uklanjanjem uzroka a ne administrativnim progonom pogođenih.

ps
USA je pretrpjela odliv tehnologija i kapitala, porast nezaposlenosti (mjere zaustavljanja klimatskih promjena). Krupni kapital je preselio u nerazvijenije države (koje su međunarodnim sporazumima manje ograničene u zaštiti klime i okoliša). Pogođenost USA pandemijom, iz gore navedenog, ne proizlazi iz nesposobnosti organizirati zaustavljanje širenja i potpuno iskorijeniti virus, ne proizlazi iz možebitnog biološkog napada koji je provela/provodi Kina (s mogućim drugim suučesnicima), već isključivo zbog unutarnjih faktora (izdaja). Dijelovi državnog aparata sudjeluju u onemogućavanju uspješnog suzbijanja virusa, jer je krupni kapital previše uložio sredstava u proizvodnju izvan USA (Kina).
Taj košmar nedemokratičnosti, nestručnosti i nedobronamjernosti stvorio je monopolno administrativno upravljanje krizom, jer bi samo budale tako vodile zdravstvenu krizu koja nas nije morala ni interesirati.
Sad znate zašto je 25 000 vojnika na inauguraciji.

Oznake: virus, biološki uzročnici, #koronavirus, pandemija, infekcija, demokracija, republika, statistika, uzroci smerti, who, Nobelova nagrada, usa, monopolno administrativno upravljanje krizom, krupni kapital, Klimatske promjene

Tko u Americi stvara kaos?

USA je utemeljena (konstituirana) kao savezna država (federacija) na demokratskim osnovama.

U USA je Ustav predvidio ambicioznosti pojedinaca koji će zauzimati različite državne položaje koji su stvoreni zbog ravnoteže koja onemogućava ukidanje i nefunkcionalnost demokracije.
Svojedobna (1990-ih) državna postava (zastupnici koji su zauzimali mjesta u Kongresu) bitno je narušila funkcioniranje demokracije (predvodnik Newt Gingrich), koja je zastupanjem financiranja političara i stranaka dovele do hijerarhijske raspodjele političke moći unutar stranaka, a samim time do poremećaja ravnoteže moći neophodne za postojanje demokracije.



Sposobnost USA oporaviti se od "rušenja demokratskih normi" (blaga kvalifikacija)(riječ je o potpuno nedemokratskom sustavu, koji po definiciji demokracije ne može biti okarakteriziran demokratskim) ovisi o sposobnosti birača "zaobići" stranačke poslušnike (onako kako su nedemokratske snage zaobišle demokratska načela) u biranju senatora i zastupnika Kongresa.

Zbog tog jedinog puta povratka demokracije u USA, podjela glasača (stvarnih nositelja vlasti) je imperativ i Demokratske i Republikanske stranke.



Dakle, Amerika prolazi kontrolirani kaos kako se birači ne bi objedinili i ukinuli elitističke pripadnike "duboke države" (pojam duboke države ima zadatak odvesti birače od spoznaje o nedemokratičnosti i preusmjeravanje njihove političke borbe na korupciju umjesto demokratizaciju; kao da bi bez "duboke države" bili demokratični i bolji).

Sustavno (korak po korak) moraju slamati američku snagu za uspostavu i obranu demokracije, kako bi zadržali sustav koji be odgovara nikome do političkoj eliti.

Hrvatska je mala, u Hrvatskoj je g*vnar pLenković još manji. Ako se koristimo definicijom demokracije, pLenković (po njegovu karakteru i sposobnostima) nije vrijedan hrvatske kune (a kamo li mjesta premijera).
Niti jedan njegov postupak nije demokratski (zbog toga će odgovarati za najteža krivična djela ometanja demokracije, jer to radi neprekidno).

Hrvatska je slom socijalizma-komunističkog terora dočekala s nametnutom agresijom, dakle vremenskim razdobljem u kojem je po ženevskim ratnim konvencijama zabranjeno provoditi revolucije i bitne promjene sustava, zbog teškoća koje rat nameće.
Zbog tog se Hrvatska i Hrvati nisu obračunali s genocidno-sadističkim jugoslavenstvom, zločinačko-genocidnim komunizmom, totalitarizmom i diktaturama antihrvatskih okupacijskih i petokolonaških struktura.

Rat za Hrvatsku (slobodnu, demokratsku) dostojnu življenja tek treba početi.
Na primjerima USA i Hrvatske je razvidno kako je najjače oružje zločinaca razjedinjenost glasača i vrijeme (koje vještim, iako naivnim, manevrima kupuju).

Odgovor je jasan: glasači moraju biti objedinjeni kako bi vlast pripala njima, I to moraju uraditi odmah.

ps
Isus je došao bez cjepiva, liječiti naše duše. S ljubavlju koju nam je podijelio život nam je potpuniji. Ne dozvolimo da nam uskrate tu ljubav s kojom živimo.

Oznake: usa, demokracija, konstitucija, pluralizam, ravnoteža političke moći. demokratske norme, podjela glasača, imperativ, kontrolirani kaos, slom socijalizma-komunističkog terora, Ženevske konvencije, rat za demokraciju, vrijeme, objedinjenost glasača

Novogodišnja čestitka: Zašto osnivaju stožere (kad mi sami moramo sa stožerom ili bez stožera, platiti sve)?

Novogodišnja čestitka nije zakašnjela (jer se ne odnosi na proteklu Novu godinu, nego na sve naredne Nove godine)


Državna navika uspostave svekolike i potpune kontrole (ropstvo, kmetstvo, ...) propašću robovlasničkog i feudalnog društva pronašlo je (privremeno) spasonosnu formulu propagiranjem novog (pravednog) društva.
(Dočim vam netko propovijeda pravedno društvo, a ne realno sa svojim nesavršenostima, zloban je i laže vas. Propovijeda utopiju ("nepostojeće mjesto").

Zapravo, nakon feudalizma, Hrvatska (pripremana za porobljavanje) nije razvojno preuzela kapitalizam-demokraciju nego je kroz nekoliko kratkih etapa (od ukidanja kmetstva 1848.g koju je proglasio ban J. Jelačić do potpunog promašaja s komunističko-sovjetskim titovom totalitarizmom) završila u sociološko-gospodarsko-demografsko-političkom sunovratu.

Rat za neovisnost (od sovjetsko-socijalističkih struktura proglašen Domovinskim ratom, zapadni povjesničari ga nazivaju Hrvatski rat za neovisnost) je bio složeni rat.
Nedvojbeno je uzrokovan JNA-srpskom agresijom. Bio je pravedan rat, oslobodilački i obrambeni rat.


Kako je dokumentima UN obrambeni rat dozvoljen, ženevskim konvencija nije dozvoljeno provoditi revoluciju (u smislu oružanih promjena, ali i u smislu naglih promjena društvenog uređenja), Hrvatska nije sustavno u tom razdoblju mijenjala politički-gospodarski sustav.

Hrvatska nije provodila mjere protiv jugoslavena, komunista, militantnih ateista (koji su svi odreda u jugoslavijama bili nekarakterni materijalisti, sadisti, masovne ubojice, ...).

Kadar koji je provodio strahovladu , s ikonografijom partizanštine-jugoslavenstva-socijalizma-militante (protivno povelji UN-a) nesvrstanosti, depopulacije i promjene demografske strukture, promjene vlasništva (socijalizam) ... a protiv čega smo poslije završetka nametnutog rata morali povesti odlučujuću bitku, preuzeo je poluge vlasti i nastavio s (dokazano neuspješnim) socijalizmom osiromašenja puka i potpune ovisnosti o centralnoj distribuciji sredstava neophodnih za preživljavanje.
Zbog tog vam je zagrebački bazen demografski narastao na preko 1 200 000 stanovnika. (Jer imaju dojam da centralizirana raspodjela više raspoređuje u Zagrebu nego drugdje.)

Stožeriranje Hrvatske je nastavak istih kadrova istom politikom produžavati socijalizam (podruštvljavanje sredstava i centralno upravljanje tim sredstvima).
U Kraljevini Jugoslaviji konverzijom valuta (kruna-dinar) Hrvatska je popljačkana, a hrvatskim novcima je pravoslavna crkva kupovala po Hrvatskoj (zemljišta i ljude), kralj političku podršku; u titovoj Jugoslaviji konverzijom valuta (kuna-dinar) moglo se promjeniti iznos samo dvije prosječne mjesečne ondašnje plaće u kunama (ostalo je bili ratno profiterstvo), ostatak (potrebne monete) dinara su u Beogradu naštampali i tim naštampanim novcima kupovali za srpske vojne (četničko-partizansko-četničke) kadrove hrvatske zemlje i naseljavali ih kao militantne faktore.
Jugoslavijui i socijalizam su nametali militantno (pa ih je najbrže poraziti militantno, dvije su jugoslavije u ratovima trajale samo 19 dana).

Ta stoljetna praksa je produžena stožeriranje, podruštvljavanjem sredstava i kupovinom teritorija za naseljavanja (izbjeglih srba, sirijaca, afganistanaca, ovih-onih).
Treba im i zamjena valuta (promjena valute s*ebe i pametnog).
PROTIV UVOĐENJA EURA!

Sto godina ovaj narod nije dekodirao program otimanja i progona. Sto godina iznova svaku nepogodu čeka golog Q.
Sto godina nije napravio cjepivo protiv sadističkih idiota.
Cijepi stožer, cijepi takvu Vladu, cijepi ministre, cijepi guvernera narodne banke.

Ne možeš svaku nevolju dočekivati gol, bos, gladan, bolestan, na koljenima.
Gradi, stvaraj, živi i akumuliraj.
Stvaraj pričuvu - ne daj pljačku.

Nema volontera (ma gdje bili), nema stožera. Morate prije nevolje dovoljno zaraditi i nevolju vlastitom ušteđevinom preživjeti.
Ja vam ne mogu poželjeti bolje za Novu Godinu od realnih pretpostavki o životu u kojem se uvijek nešto okrene naopako, i toga ako vam se dogodi zlo da ste pripravni i materijalno sposobni preživjeti nevolju.

Samo se bogata društva mogu bogatiti, siromašna se uvijek vraćaju siromaštvu.

Stožer protiv siromaštva ne dijeli novce i traži slobodu, već dijeli savjete i pušta vas slobodno ostvarivati vlastite snove.

Da ste mi debeli (i bogati).

Bog i Hrvati, Hrvatska za sva vremena, Hrvatska dostojna življenja

ovo je priroda napravila

Oznake: stožeri, potpuna kontrola, Ropstvo, kmetstvo, demokracija, kapitalizam, Rat za neovisnost, JNA-srpska agresija, pravedni i oslobodilački rat, povelja UNa, Ženevske konvencije, revolucija, jugoslaveni, socijalisti, materijalisti, sadisti, masovne ubojice, društvene promjene poslije rata, stožer protiv siromaštva

Huška li Trump demokraciju na demonstracije ili demokracija huška Trumpa? Kmetove ne vodiš na sladoled

D. Trump je poslovni čovjek, političar.
Svojedobno je bio član Demokratske stranke i vezan za obitelj Clinton.

U politici je poslije Demokratske stranke pokušao kao nezavisni kandidat.
Na predsjedničkim izborima 2016. bio je kadidat Republikanske stranke.

Postao je službeni kandidat republikanaca tek kad su povukli svoje kandidature Ted Cruz i John Kasich.

Kako je na unutarstranačkim nadmetanjima Trump potisnuo protukandidate?
Uz uobičajenu stranačku retoriku (gospodarstvo, vojska, vanjska politika ... svojstveno ulozi USA) počeo je spominjati "duboku državu" i "močvaru", nakon čega je njegova politička popularnost znatno porasla.

U USA postoje političke i druge snage koje zagovaraju izvornu ustavnu odredbu značenja i provođenja demokracije, koju su u zadnjih 20ak godina političke strukture uzurpirale.
D. Trump nije politički fanatik, niti je smislio političko nadmetanje.
Njegovi su birači tražili promjene (povratak na staro) i nisu zadovoljni njegovim mandatom niti izborom nekoga tko će nastaviti niz omalovažavanja Kongresa (koji izvorno ima ovlasti donositi odluke o ratu).

Demokracija je oblik političkog organiziranja u kojem se politička moć raspršuje na svakog pojedinca.
Vraćanje političke moći pojedincima ili grupama je proces protivan demokratizaciji društva.

U tom svijetlu, D. Trump ne može huškati prosvjednike, jer su to nezadovoljnici koji su postojali bez D. Trumpa.
D. Trump ih je samo u ime elita (kojim pripada - pa je i pojmove duboke države i močvare nevoljko preuzeo, populistički) kao lažni spasitelj odvukao od cilja za naredne četiri godine (koliko će trajati obmana ishlapjelog Biden-Harris).
Amerikanci se bune protiv iskrivljenog sustava (zaobilaženja Ustava SAD) i omalovažavanja demokratskog načela važnosti svakog glasa. Bune se protiv otuđenja države koja sluša onog tko pojedincima da novac, pa makar to bili Rusi, Kinezi, Iranci) a ne najboljih (amerikanaca).
Slikovito, dok američka vojska desetljeće ratuje po afganistanskim vrletima i iračkim pustinjama, Kina svake godine povećava BDP, a Amerika uvozi kineske robe i prodaje kinezima svoje firme.

Zbog tog američki narod demonstrira, bando kurvanjska, a ne zbog D. Trumpa.

Ono što vrijedi za USA, vrijedi i za čašu urina (u kojoj pLenković pokušava glumatati svjetskog (titoističkog) čimbenika iako je usrani (kao i tito) blesan koji samo bespotrebno maltretira ionako zblesane hrvatiće).

Nitko nema nikakve ovlasti nad mojim životom, niti je zakonom ili nekim drugim sredstvima dobio tu ovlast.

To što u Hrvatskoj ne postoji "rulja" koja će na izborima srušiti nedemokratske kandidate i vratiti državu onome kome pripada, to što ne postoji "rulja" koja će demonstracijama osvojiti Banske dvore i Sabor ne znači da bi takva "rulja" bila nelegalna ili kriminalna. To samo znači da su oporba i vlast jedno te isto (uključujući tukce Vrkljana, mostovce, prdi ludi ove one ... jebivjetre).
Demokracija je obaveza. Sve ostalo je ropstvo. Oporba bez istinske demokracije je porobljivačka, kao i D. Trump.

Kad kreneš na uzurpatore, moraš ih poraziti. Amerika je jučer tu bitku izgubila, Hrvatska je neće ni početi (jer su kmetovi, a kmetove ne vodiš na sladoled).

Oznake: trump, Demokratska stranka, Republikanska stranka, predsjednički kandidat, duboka država, močvara, usa, demonstracije, ustav, elite, rat, čaša urina, kmetovi, sladoled

Što su potresi u Hrvatskoj meni?

Elementarna nepogoda.

Sposobnost zajednice otkloniti štete se sastoji u akumuliranim znanjima, sredstvima i organizaciji.

Što je to onda normalna sposobnost zajednice otkloniti štete bez pomoći?
Isto što i sposobnost, ali samo se razlikuje opseg.

Problem RH je siromaštvo koje nas progoni od prisilnog prisajedinjenja (srbiji), stoljetnoj pljački i političkim elitama koje su služile ili prikrivale stotinu godina jugoslavenstva i progona Hrvata.

Elementarne nepogode su vrijeme kad se ne da prikriti namjerno siromašenje hrvatskog stanovništva, s ciljem progona i trajnog iseljavanja.

Nevjerojatno je da 100-inu milijardi kuna šteta na građevnim objektima nitko nije osigurao od razaranja koje izazivaju potresi, na potresnim rasjedima:
Ne vjerujem da nitko nema sredstava (životno se osiguravajući on nepogoda) nema ušteđevinu za brzo saniranje ili stambeno zbrinjavanje.
Ne vjerujem da je milijun građana u zagrebačkom bazenu i 140 000 stanovništva u gčinsko-petrinjsko-sisačkom bazenu neradno i rastrošno.

Jednostavno, samo su siromašni (jer ih politika - jugoslavenska - siromaši zadnjih stotinu godina).

Eto, to su meni potresi - elementarne nepogode. Pokazatelj da je vladajuća klika stotinu godina lagala i uništavala ljude.



Sada se s potresom možete j*bati, možete osnivati stožere i imenovati potpredsjednike. Ne možete me uvjeriti kako se moram u vas uzdati ako me poplava ili potres raskući.
Hoću svoje novce u svojim rukama. Hoću imati dovoljno novac za deke i vodu, za kamp kućice i medicinsku skrb.
Da, nepogode razotkrivaju kako ljude stoljeće siromašite namjerno.
Ne možete sakriti.

Ne uzimajte mi novce kako bi me potjerali iz Hrvatske. To nije zamolba, to je prijetnja: NE UZIMAJTE MOJE NOVCE.

Nisam jugoslaven, nisam komunist, nisam naivac.

mater vam j*bem

Oznake: elementerna nepogoda, sposobnost zajednice, siromaštvo, štete, potres, osiguranje, obnova, jugoslavenstvo, raseljavanje, komunisti

Obnova Banovine i Hrvatske

Hrvatska je od (1918.) 91. do 95. vodila rat za neovisnost. Pravedan, oslobodilački rat, rat protiv agresije i genocida.

U ratu su stradala mnoga područja (trećina Hrvatske je bila okupirana, raseljena, popaljena i porušena).
Rat/zne štete nisu naplaćene.

Pljačka Hrvatske (zbog čega je i došlo do rata) je pred rat pojačana (kako bi Hrvatska bila što slabija), u ratu je zamijenjena pljačkom, paleži i ubojstvima (etničko čišćenje). Po završetku rata uistinu nije bilo sredstava za razbacivanje.

Kako i od čega je vršena obnova?
Obnavljalo se na temelju procjene stradalih objekata. Ono što je vrijedilo 10 tisuća (nečega) nije se moglo obnoviti potroškom 100 tisuća nečega.
Toliko o nestručnoj obnovi poslije rata.

Ali ta vremena su obilježavali neki drukčiji politički okviri. Hrvatska je polagala računa na kvalitetu državnih djelatnika, za razliku od današnjih koje predvodi taliban pLenković.
Ondašnja politička svita se odupirala jačoj vojnoj sili (direktna agresija), političkim talibanima (EU/sladoledari), UN-ovoj naklonjenosti agresoru (politički komplot rusko-tko zna čijih špijunčića).
Narodno zajedništvo u tako teškim trenucima omogućavalo je novačenje kvalitetnih i stručnih Hrvata kojima je bila čast sudjelovati u povijesnim trenucima, za razliku od današnjeg stanja poltronstva i ulizništva koji g*vnar pLenković provodi, a odazivaju mu se samo umno retardirani - uključujući retarda medveda.

Hrvatska je nesposobna nositi se s dnevnim problemima (zaposlenost, zdravstvo, školstvo, obrana, ... svima su smanjili plaće i urušili kvalitetu tih djelatnosti), a kako bi se nosila sa svjetskim problemima (pandemijska kriza) ili elementarnim nepogodama (potresi).
Cilj pLenkovićeve strahovladavine (strahota proizlazi iz nesposobnosti napraviti išta dobrog), začudo ne proizlazi iz njegove potkapacitiranosti već iz ciljanog navođenja destruktivnosti.
pLenkovićevi talibani sustavno rastaču hrvatsko zajedništvo (svojstveno civilizacijskom dosegu naroda i spoznaje o važnosti uređenja države u svakodnevnom životu svakog pojedinca, kao i na utjecaju te tvorevine na budućnost naroda), sve ono što je narod krasilo u obrani, a protivilo se međunarodnoj (okupatorskoj) strategiji.

Pamtimo ultimatume EU, razne komisije i prosrpsku naklonjenost vrhuške Europske unije. Pamtimo Mitterranda koji je otrčao u okupirano Sarajevo kako bi srbe spasio od NATO bombardiranja. Pamtimo EU promatrače koji nisu znali tko napada.
Tko je onda doveo krkana pLenkovića koji je otrčao europskim talibanima?

Ratna razaranja su prouzročili oni koji su i sada na vlasti ( jugoslavenska vojska, jugoslavenska komunistička partija, orjunaši, izdajice, međunarodna antihrvatska koalicija sa rusima i srbima). Oni obnoviti potresom pogođena područja neće.
Posljedice će platiti pogođeni i prevareni (nitko drugom ne obnavlja kuću a svoje nema), država će to razvodniti i razliti po glavi stanovnika.

Zadaća pLenkovića je slomiti zajedništvo i ispravnost volje za vlastitom državom. Osporiti suverenitet i narod baciti u nevolje (raseljavati, osiromašiti i porobiti).

Ondašnji HDZ je odražavao snagu naroda, današnji narodu oduzima snagu.
Nije važan HDZ, nego narod i njegova sposobnost nositi se s nedaćama.

Obnova pogođenih područja će se obavljati (s više ili manje uspjeha). Stoga je svaka pomoć dobro došla.
Posebno ako je od srca.
Obnova potresom pogođenih krajeva je obnova Hrvatske.


Hrvatska za sva vremena

Oznake: Rat za neovisnost, Hrvatska, agresija, genocid, pljačka Hrvatske, obnova, kvaliteta državnih kadrova, nesposobnost, EU politika, Plenković, osiromašenje, porobljavanje, snaga naroda, pomoć od srca