22

petak

svibanj

2020

Ustaše nisu imale sinova



Ustaški pokret je bio konspirativan, malobrojan i odgovor na velikosrpsku agresiju, srpsku okupaciju i osobnu diktaturu kralja Aleksandra.

Sudbina je htjela pa su ustaški prvaci iznijeli cjelovit nacionalni okvir (koji je odgovarao nacionalnoj, suverenoj republikanskoj, demokratskoj državi), koji je u složenim međunarodnim odnosima bio tek neostvarena težnja.Podmetanjem teza ustaštva i ustašizacije suprotstavljaju se cjelovitom rješenju hrvatskog pitanja, suprotstavljaju se demokratizaciji, nacionalnoj državi i volji naroda.)
U kovitlacu svjetskog ratnog previranja uspostava NDH je više zasluga neprijatelja nego prijatelja Hrvata.

Kraj rata je doveo do ponovne okupacije Hrvatske (jednom okupirane 1918.g.). Ustaše su isčezle (revolucionarna organizacija - hrvatski revolucionarci - nisu dvojili o sudbini u novoj (okupacijskoj) Jugoslaviji).

Nikakva osveta, već strah od narodne volje za vlastitom državom (s razlogom poistovjećenom s NDH) koja bi se mogla iskazati u novim međunarodno pravnim uvjetima (osnivanje nove svjetske organizacije UN, koja je temeljila priznavanje novih država na volji naroda), razlozi su masovnog pokolja na Bleiburškom polju i Križnim putevima (na kojim su marširali neprijatelji nove Jugoslavije, a ne krivci).

Preživjeli, zastrašeni i obespravljeni neviđenim terorom mogli su samo promatrati uzdizanje Jugoslavije kao narodne volje (kojeg naroda?), pa i kroz učestvovanje u osnivanju UN-a.
Oni koji su isporučili Hrvatsku, Zemun, Boku, ... Jugoslaviji i Srbima, a Hrvate na masovne likvidacije, izgone i ropstvo nemaju razloga očekivati ruku pomirenja. Možda tek njihovi sinovi - ako su prošli katarzu.

Malobrojne ustaše su većim dijelom emigrirali, dio je likvidiran bez suda. U Hrvatskoj nema ustaške djece.

Dakle, politika pomirbe ustaških i partizanskih sinova je tuđmanova podvala hrvatskom narodu čije posljedice sada trpimo podnošenjem nedemokratske, nenarodne, nestručne, nepoštene ne nacionalne, nerepublikanske vlasti.


Politika pomirbe se odnosila na komunistički totalitarni i zločinački aparat, a ne na mirenje ustaških i partizanskih nepomirljivih gledišta.

U Hrvatskoj su likvidacijama, raseljavanjem i progonom uništavani svi koji su bili za samostalnu Hrvatsku, a protiv bilo kakve Jugoslavije. Netko je taj teror provodio. U duhu pomirbe, treba ga imenovati. (Orjunaši, komunjare, izdajice.)

Brane granice Velike Srbije, sputavajući svaku pomisao da su Jugoslavije okupatorske i osvajačke tvorevine koje su onda a i sada otimale Hrvatskoj.
Partizanski sinovi (sinovi orjune) mire se sami sa sobom. Jer ih nitko prije nije pomirio sa sudbinom.
Sudbinom izdajica.

Pustimo hdz neka ugine. Iskažimo svoju (narodnu) volju, sposobnost za vlastitom državom dostojnom življenja.

Ili ili (ili hdzsdp, ili narodna država)



Oznake: ustaše, sinovi, partizani, demokracija, republika, narodna volja, UN, Bleiburg, križni put, neviđeni teror, politika pomirbe, obrana granica Velike Srbije, sudbina izdajica

11

ponedjeljak

svibanj

2020

Kako smo izgubili američku pobjedu?



Hrvatski rat(ovi) za neovisnost

Rat za hrvatsku neovisnost je rat za oslobođenje. Rat protiv jna, četnika, komunista, jugoslavena, partizana, totalitarizma i jednoumlja.


Kako je onda politika pomirbe postala politika pomirbe ustaških (ustaše nisu imali sinova) sinova i partizanskih sinova (jesu sinovi, ali nije bilo partizana)?
Politika pomirbe je (osim za fTuđmana) bila politike pomirbe žrtva jugoslavensko-komunističkog totalitarnog režima i svih koji su na bilo koji način protivno svojoj volji sudjelovali u toj represiji.
Titoistički režim je totalitaran i zbog kapilarne pojave totalitarnih režima (prisiljavanja stanovništva na aktivno sudjelovanje u represiji) politika pomirbe nakon 1990.g. ponudila je proces katarze i izmirenja sa djelovima jugoslavensko-komunističkog zločinačkog aparata.
Osim tUđmana, koji je grozničavo nepostojećom pomirbom (ustaše-partizani) kupovao alibi za svoje vrludanje, nitko nije spominjao niti podrazumijevao ikakvo mirenje ustaških i partizanskih sinova.

Ponavljam, 1991.g. nitko nije ratovao protiv ustaške vlasti već protiv komunističko-jugoslavenske tiranije. Nismo vodili građanski rat za republiku, već rat za neovisnost (oslobađanje od okupatora).
Jesmo li ikad pristali dragovoljno na zajedništvo, i ako jesmo kad je ta dragovoljnost prestala, nije bitno za agresiju kojoj smo bili izloženi.
Titova vojska, titovi pioniri (već zabradatili), titovi krvnici, titovi galebovi, titova doktrina. Napali su nas i gurali s vjekovnih ognjišta.

Slanje vijenaca na Sutjesku (mi ih šaljemo na Drinu (drinskle mučenice, četnički pokolji 1941.), veličanje partizana i tiTa ... tko je tu glup?

Tri osvajačka rata Jugoslavije protiv Hrvatske

Jugoslavija (kvazi tvorevina, marionetska srbo-četnička, komunjarsko-ruska papazjanija) nije odabir hrvatskog naroda, pa nas tiTo nije svrstao na pobjedničku stranu. Narod ne može biti na gubitničkoj strani, jer osvajački ratovi nisu dopušteni. A Jugoslavija je vodila tri osvajačka rata protiv Hrvatske.

U međunarodno pravnim odnosima to je kamen smutnje, pa su USA morale poraženu Hrvatsku uskrisiti, koju opet bez borbe predajete neprijatelju (pLenković, miLanović, ... odreda orjunaško-četnička petorazredna svita).

pLenković i dalje ne smatra volju naroda međunarodno pravno odredbom oblika vladavine. Već samovoljno baulja po marginama podlosti i izdaje.

Niste nikad ništa uložili u vlastitu državu, pa vam se država osvećuje na najironičniji način ... pLenković vam u demokraciji glumi apsolutistu (i to trpite, s razlogom)(vrhunska politička farsa režirana u vašim vlastitim glavama, on je vaša fikcija).

Ironija, kad sustav ne djeluje, onda se trudimo sustav nadograditi anemičnim idiotima.
Američku pobjedu ste rastočili jer ništa ne znate cijeniti, sad ćete preko sindikata tražiti milodare.

Niste ustaše, niste partizani i nemate se razloga miriti. Morate se probuditi i zaratiti međusobno. Morate zaraditi samopoštovanje.

Kako je jajačka banovina iz 1526. postala centar jUgoslavije i nije hrvatska?

Oznake: Hrvatski rat za neovisnost, politika pomirbe, partizani, ustaše, komunizam, jugoslavija, totalitarizam, tito, Plenković, Milanović, Sutjeska, Drina, odabir hrvatskoh naroda, usa, jUgoslavenska okupacija, politička farsa

27

ponedjeljak

travanj

2020

Za Jasenovac Spremni - Jasenovac prije i poslije Jasenovca




Jasenovac je naseljeno mjesto i općina u Hrvatskoj (kraljevini?, banovini?, NDH?, FRH? SRH?, RH?).

Općina Jasenovac, popis stanovništva.



Naseljeno mjesto Jasenovac, popis stanovništva.


Logor Jasenovac

Lokacija u samom Jasenovcu je po svemu sudeći odabrana jer se ondje nalazio industrijski lokalitet na kojemu su lokalni srpski poduzetnik Lazar Bačić podigao ciglanu, elektranu, pilanu, tvornicu lanaca i ljevaonicu zvona: vlasti NDH su taj industrijski kompleks oduzele obitelji Bačić odmah 1941. godine.
Pripremni radovi za osnivanje novog logora započeli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioracionih i regulatornih radova naručilo drvo "za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu". Iako se spominje mjesto Jasenovac, prvi zatočenici dopremani su u Logor I, pokraj sela Krapje, i u Logor II, koji se nalazio u blizini sela Bročice. Ova prva dva logora ubrzo su rasformirana zbog čestih poplava rijeke Veliki Strug koje se onemogućavale rad zatočenika i boravak u logorima, a preživjeli zatočenici preseljeni su u novoosnovani Logor III Ciglana, smješten nedaleko mjesta Jasenovac, uz rijeku Savu, gdje je već postojao industrijski kompleks. Uz ovaj najveći, a po svojoj funkciji centralni, postupno su formirani i drugi dijelovi logora: radna grupa Kožara, osnovana 1942. godine u samom mjestu Jasenovac, logor Stara Gradiška, drugi po veličini logor, smješten unutar objekta bivše kaznionice, te logorske ekonomije Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica i Feričanci.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sabirni_logor_Jasenovac




Prvi neslužbeni podaci o broju žrtava logora su iznijeli britanci 1945.g. u propagandnom filmu o logorima Europe (procjena 20 000 žrtava).
Prvi službeni podaci (??) su iznijeti na suđenju Ljubi Milošu, jednom od zapovjednika logora, križaru uhvaćenom na Papuku 1947.g., na suđenju 1948.g. kad je osuđen na smrt (iste godine ubijen). U prvom suđenju i za Jasenovački logor svjedoci su svjedočili o osobnom učešću u likvidacijama (svjedoci opširno iznose svoja svjedočenja i uvijek povezuju pojedinačne likvidacije s nekom uzročnom vezom - krađa, ili slično).
Podjednako je suđenje Miroslavu Filipoviću (Majstoroviću) temeljeno na iskazima preživjelih svjedoka i priznanju Filipovića (ubojstvo 20 000 do 30 000 zatvorenika nad unaprijed pripremljenim rovovima, udarcem malja), ili ubojstvo 56 bosanskih židova povezanih žicom koji su od udaraca sjekirom svi popadali u bunar).
Suđenje je provedeno 1946.g. (smrtna presuda je iste godine izvršena).
Kasnije suđenje Dinku Šakiću je podjednako temeljeno na svjedočanstvima likvidacija, koje su sadržavale način, broj likvidiranih i lokalitet izvršenja.

Unatoč suđenjima službena brojka žrtava logora je pripremljena i objavljena (49.874) tek kad se pisao zahtijev za reparaciju ratne štete prema Njemačkoj. Dogovori o ratnim reparacijama su vođeni od Potsdamske konferencije do 1953.g. (pa i kasnije).
Jugoslavenski zahtjev za reparacijom je trajao od 1945.g., pa je u jednoj etapi Njemačka zatražila iskapanja i istraživanja zbog utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac. Istraživanja su vršena 1964.g. i nisu potvrdila Jugoslavenske navode, pa niti iznos za reparaciju temeljen na tim brojkama nije usvojen (odšteta za zatvorene, nestale i pogubljene).

Dakle, šetnje od ustaške odgovornosti (koja je suđenjima i publikacijama bez stručne kritike stalno mijenjana) do njemačke odgovornosti i istraživanja koje nije potvrđivalo navode.

Stalno manipuliranje sa svrhom nešto postići, stvorio je mit Jasenovac pa su zapravo, sve žrtve, bile brojne ili ne, bile žrtve namjere ili ne, bilie žrtve sustavnog uništavanja ili ne, stvaranjem mita postale su beznačajne.
Mit je nadrastao značaj sveukupnih žrtava Jasenovca (ma koliko ih stradalo, i ma kako stradali).

Oni koji su stvarali mit najmanje su vodili brigu o logorašima Jasenovca, danas najmanje brinu o stanovništvu Jasenovca.

Jasenovac (i općina i naselje, kao i većina hrvatskih naselja) je raseljena za vrijeme mitomana (orjuna, ljuta)(samorupravljači i komunisti, proleteri).
Jedino je promaklo hrvatskoj nezavisnoj intelektualnoj sceni primjetiti da izmicanje HOS-ove ploče iz mjesta Jasenovac (zbog neprihvatljivih obilježja) jednako upućuje na nepodobnost prisustva Hrvatske u Jasenovcu (što je blenton pLenković svesrdno amenovao). (Slanje vijenca na Sustjesku nije slučajno, već slučaj koji potvrđuje pLenkovićevu privolu o izdvajanju Jasenovca iz sastava Hrvatske. Samo tko je nama (meni) pLenković?)



Za Jasenovac Spremni

Oznake: Jasenovac, popisi stanovništva, logor. Jasenovac, broj žrtava logora Jasenovac, suđenja, reparacija, ustaše, Njemačka, Ljubo Miloš. Miroslav Filipović, Dinko Šakić, mit Jasenovac, HOS, Hrvatska

21

petak

veljača

2020

Partizani nisu antifašistička vojska




Partizani su stranačka vojska, gerila komunističke partije.
Protivno svim pravilima ratnog prava (Ženevske konvencije), djelovali su po direktivama (Kominterne) iz Moskve i čekali pojavu Crvene armije.

Nije njih zanimala borba protiv fašizma, već borba za vlast koja će biti prosovjetska, staljinistička, diktatorska, komunističko antinarodna.

Antinarodna vlast mora imati opravdanje za postojanje (narod je fašistički).


Ustaška NDH je vjerovala kako uspostava države (koju, zanimljivo, osim Sovjetskog saveza druge države nisu htjele podržati, pa čak ni nacistička Njemačka nije NDH smatrala prvim rješenjem; htjeli su Kraljevinu Jugoslaviju u paktu, pa Mačeka u samostalnoj Hrvatskoj, tek onda su ponudili Paveliću državu) neće umanjiti žrtve rata (progon po rasnim ili drugim osnovama bi bio u bilo kojoj varijanti), za razliku od partizana koji uspostavu hrvatske države nisu smatrali prihvatljivim.
(Po arhivskoj građi, osim Sovjetskog saveza, svi su odbijali pomisao o bilo kakvoj hrvatskoj državi. Sovjeti su na lenjinskom principu samodređenja naroda, preskačući vjekovno državno pravo, Hrvatima ponudili ravnopravnost naroda u prosovjetskoj socijalističkoj Jugoslaviji. Zbog tog dogovora ustaše nisu branile NDH ni Zagreb pred najezdom Crvene armije i partizana ... Zamisao sovjeta se iskristalizirala na Bleiburgu i Križnim putevima.)

To je činjenica koju nije moguće nikakvim (krivologičkim) izričajem pobiti.
Zločinci su oni koji su osporili pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu (koju su imali vjekovima). Nastavak ugnjetavanja Hrvata nije moguće prikriti takozvanim antifašizmom, jer je to fašizam.
Sovjetski plan promjene strukture stanovništva i političke volje (koja iz tih promjena proizlazi) dovela je do vladavine projugoslavenskih, antihrvatskih političkih snaga, što je dovelo do nakaradne pozicije: nacionalna Hrvatskla u rukama odnarođenih orjunaških političkih bestidnika.
Sve žrtve na teritoriju Hrvatske su hrvatske žrtve i imaju smisla jedino ako su stradali za neku bolju Hrvatsku. Ako ih netko smatra žrtvama hrvatskog genocidnog plana s ciljem osporavanja Hrvatske, duboko vrijeđa Hrvate i žrtve. Hrvati su politički narod i nije im moguće nametati krivnju u tom smislu.

Hrvatska je prekinula politički i pravni slijed - genocidom (sustavnim uništavanjem hrvatskog stanovništva s ciljem postizanja nehrvatstva hrvatskog stanovništva).
To je posljedica dugotrajnog antihrvatskog djelovanja, u zadnjih skoro dvjesto godina promicanja jugoslavenstva i proslavenstva.

Izgubljenost jednog naroda se očituje u svakodnevnim brutalnim lažima i nametanjima povijesti koja nije povijest Hrvata.

Hrvati su lijepi, pametni, pošteni, radišni, bogobojazni, plemeniti.

Reci glasno, reci smjelo - Za Dom spremni - prvo polje neka je bijelo.

Oznake: partizani, antifašizam, komunisti, gerila, borba za vlast, Sovjetski savez, ustaše, vlastita država, Bleiburg, genocid, prvo polje bijelo, ZDS

08

petak

studeni

2019

Vlast se boji ustaša (neman skrivena u tami)



Stoljetni model upravljanja Hrvatskom na štetu Hrvatske (i Hrvata/ca) se nastavlja istim žarom (isti model, pa je nepotrebno spominjati ponavljanje obrasca).

Uzurpiranje vlasti je nemoguće skrivati, pa poduzimaju sve korake u osiguravanju uzurpacije i (vremenskom) rastezanju uzurpacije.
Odbori, pododbori, napuci, odluke, restrukturiranja, reforme, ... smjene, imenovanja, promjene, domjene.

Gotovina, Djakić, Stier, Bandić, ... generali i negenerali (jedan je đeneral i on će izdati Hrvatsku).

Sveukupno, lažni idoli (kad se Ante vrati ...) imaju rok trajanja. (Ne)Vlast (čitaj: nevlast) se boji ustaša.
Ustaše su neman skrivena u tami koja će ostvariti volju naroda o vlastitoj državi. (Moderna država niti ne može biti ovako nefunkcionalna kako je oni koriste.)
Sve kupljene "face" nisu dostatne za miran san kamarile na vlasti.

Zbog tog su prvotno (izvorno, cijelo stoljeće (ustaše su povijesna kategorija)) krenuli s anti ustaškom praksom (micanja ploča, ograničavanja pozdrava, ...). Bezuspješno.
Jer su bjelodane činjenice neporecive. A neman u tami je neodređeni oblik protiv kojeg se ne mogu boriti (jer im je u svojoj suštini nepoznat - poznat). Nepoznat jer ne znaju kad i kako će udariti. Poznat jer znaju s kojom silinom će udariti (na njih). Ustaše.
I srpčad mrzi ustaše (svoje, pa i naše) (pRvi i dRugi srpski ustanak) ....

Tko god je protiv okupatorske vlasti je ustaša. Tko god je protiv ustaša je okupator.

Vrijeme je za hrvatsku revoluciju.

Navijte sat na 12:01 (budućnost je počela - bez vas).


Oznake: vlast, ustaše, stoljetni model, uzurpacija vlasti, strah od ustaša, neman u tami, Ženeral, nevlast, volja naroda, vlastitta država, srpčad, okupatori, hrvatska revolucija, 12:01

01

nedjelja

rujan

2019

Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu, nastala je davno prije



Pupovčeva naklapanja o ustaškoj ndehaziji koja se proteže na Republiku Hrvatsku poigravanje je s priglupim pLenkovićem i prosrpsko-orjunaškom klikom koja ga koristi u porobljavanju i iscrpljivanju Hrvatske (Granić, Šeks, Lončar, ovioni).

Republika Hrvatska, međunarodno priznata državica u granicama koje se ne poklapaju s prethodno priznatim hrvatskim državama, nastala je u oslobodilačkom, pravednom Domovinskom ratu.

Do te države (čije su se granice poklopile s turskom granicom koja je nastala mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.), a zbog svođenja na manji teritorij prihvaćen i u određivanju socijalističkih administrativnih granica nazvanih avnojevskim granicama), Hrvatsku je u sastavu Austro-Ugarske krasilo državno pravo, koje je prostirala i na krajeve koje su osmanlije okupirale (BiH).

Stoljetno negiranje Hrvata kao naroda (teorija troplemenog naroda - integralno jugoslavenstvo ili unitarnog jugoslavenstva koje je prakticirao i kralj Aleksandar i KPJ s Titom), teritorijalno smanjivanje (Zemun, Boka, obala do Bara, BiH (nakon povlačenja osmanlijske vlasti 1878.)) nije dokaz nepostojanja Hrvatske ili hrvatskog državnog prava.

Ponajmanje međutvorevina (čak je i Kraljevina SHS djelomično priznavala hrvatsko državno pravo, iako tvorci ujedinjenja nisu zaštitili hrvatske granice pri procesu ujedinjavanja) Kraljevina Jugoslavija ("Jedan narod, jedan kralj, jedna država"), SFJ-FNRJ-SFRJ (bratstvo i jedinstvo naših naroda) Jugoslavija.


Razdijeljenost hrvatskog naroda, državo-pravne teorije i povijesno pravo , odnos prema muslimanima u BiH, odnos prema posrbljavanju i Vlasima, 150 godina je bez valjanog odgovora. Tako i danas, sustavno zatiru problem ponavljanjem kako je Hrvatska nastala Domovinskim ratom.

U Domovinskom ratu je nastala Republika Hrvatska ( međunarodno priznata 15. siječnja 1992.g.); Socijalistička Republika Hrvatska (bez međunarodnog priznanja, bez vojske i monete, bez suvereniteta (prava naroda na određenje), pod čvrstom rukom komunističke partije) je nastala u Drugom svjetskom ratu (AVNOJ, ZAVNOH); Banovina Hrvatska je nastala Hrvatsko-srpskim sporazumom 1939.g.; Država SHS je nastala prekidom državno pravnih veza Slovenije-Hrvatske-BiH s Austro-Ugarskom; Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija je nastala 1868. Hrvatsko-Ugarskom nagodbom, ...


Hrvatsku priznaje Papa Ivan VIII. koji pismom datiranim 7. lipnja 879. g. poslanog knezu Branimiru, a priznaje je nastupilo 21. svibnja jer je 879. godine Blagdan Uzašaća pao na 21. svibnja.


“Dragom sinu Branimiru. Čitajući pismo tvojega gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gojiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Kad smo, naime, na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cijeli narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom te sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš”.


Kroz sve vrijeme svoje povijesti, hrvatski narod je imao državno pravo, sve do jugoslavenskih okupacija, koje (kako tko) nije priznavao.
Hrvatska je i danas razdijeljena na hrvatsku većinu i političku manjinu koja sustavno zatire hrvatsku povijest i hrvatsko pravo na samosvojnost.
Nesposobnost naroda prepoznati pogibelji i otkloniti ih u pravo vrijeme težak je teret koji pritišće hrvatstvo državno pravo.


Hrvatska ima bogatu povijest, ali je trenutno siromašna duhom.


Oznake: pupovac, ndh, ustaše, Republika Hrvatska, domovinski rat, Hrvatske države, Država SHS, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, FNRJ, SFRJ, SR Hrvatska, turska granica, mir u Srijemskim karlovcima, papa Ivan VIII., knez Branimir

08

srijeda

svibanj

2019

Hrvatsku nije imao tko osloboditi



Okupacija 1918.g., okupacija 1945.g., okupacija 1991.g.

Nije Hrvatska promijenila jezik, granice, kulturološki i civilizacijski okvir zato jer je sposobna braniti vlastite vrijednosti. Nije promijenila svoj ukupni identitet jer je to htjela.

Zapravo, Hrvatsku nije imao tko osloboditi.

Oslobođenja je Hrvatska skupo plaćala jer su oslobođenja izvodili okupatori. Domaće su se izdajice priklanjale okupatorima.
Partizana nije bilo. Dioba privilegija i mirovina je ojačalo partizansko-jugoslavenski blok. Ustaša nije bilo. Pokolj na Bleiburgu i Križnom putu je dodatno oslabio ideju Hrvatske do Drine.

Dvije brojno najmanje struje su obilježile stoljeće hrvatske povijesti. Drina, Neretva, Zemun, Trst, Jasenovac, Tezno, samoupravljanje, fabrike, seljačka država.

Hrvatsku nije ima tko osloboditi.

Hrvatska je osuđena na novu okupaciju. Danas je riječ o unutarnjoj okupaciji koja prerasta u vanjsku (okupaciju EU).
Osporavanje prava na referendum, osporavanje prava na demokraciju, osporavanje prava na nacionalnu državu, osporavanje prava na vlastiti identitet (suverenitet) odraz su okupacije.

Tko je onda i kada oslobodio Hrvatsku?

Jedino narod kome pripada sva vlast može državu učiniti dostojnom življenja.

Oznake: okupacija, jezik, Kultura, granice, civilizacija, okupatori, domaće izdajice, partizani, ustaše, privilegije, unutarnja okupacija

26

utorak

veljača

2019

Opasne teze bezopasnog Hasanbegovića



ili čiji je Hasanbegović teklić, a čiji Bujica


Bujica iznova (nakon Ruže Tomašić, Kolindr Grabar Kitarović) promovira čudnovate političke likove (unatoč svim naznakama kako je riječ o ofarbanim). Posipanje pepelom nakon promoviranja Ruže Tomašić preraslo je u tone pepela u slučaju Kolinde Grabar Kitarović.

Što ukazuje na Hasanbegovićevu pepelastu budućnost?
Kada doktor povijesti (za neupućene, doktorat znanosti se stiče za samostalni rad koji je doprinos nauci, i označava osobu koja je razradila i dokazala tezu a nije titula koja označava enciklopedistu (čovjeka svekolika znanja)) tvrdi kako je Za dom spremni! proistekao iz ustaškog milje (iako je ustaško okružje, suprotno Hasanbegovićevoj tezi, prihvatilo pozdrav vojske bana Jelačića Za dom - spremni umrijeti, kao i političku platformu bana Jelačića o ujedinjenju hrvatskih zemalja (Trojedna kraljevina), uključujući Bosnu i Hercegovinu iako je bila pod turskom okupacijom.




Dakle, Hasanbegović zanemaruje političke okvire državnog prava (suvereniteta) koje ustaše ne postavljaju već prihvaćaju postojeće. Izostavljanjem oca hrvatske moderne države, bana Jelačića, smješta politička stajališta i izričaj u povijesno razdoblje pojave ustaškog pokreta, te time iskrivljeno interpretira ustaški pokret. Trojednu kraljevinu (modernu hrvatsku državu) koja je nastala (1868.g.) 10 godina prije nastanka Kneževine Srbije, samo zbog potraživanja prava na Bosnu i Hercegovinu ne spominje, već temelje moderne države pomiče u razdoblje Domovinskog rata, iako smo tim ratom spašavali ostatke ostataka.
S razlogom, koji leže u učestalim telefonskim razgovorima s nekim u Sarajevu.

Bujica (politička emisija) je po tko zna koji put pokazala kako nema osjećaja za povijesnu istinu, te će nužno biti prisiljena iznova posipati se pepelom, po tko zna koji put.

Ustaše su bili hrvatska revolucionarna organizacija, malobrojni i organizirani po uzoru na IRA-u. Nisu ništa smišljali niti su kreatori. Primjerice, povratkom korijenskoga pravopisa poticali su inače prisutnu tvorbu novih riječi za tuđice, ali su to radili pravopisni stručnjaci. Takve su riječi (nastale u doba NDH) proglašavali ustaškim.

Nedopustivo je tako krivotvoriti noviju povijest skrivajući se iza doktorata (Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929.-1941. 2009., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb) koji nema nikakve veze s temom o kojoj se izjašnjava.

Politička misao bana Jelačića (ujedinjenje svih hrvatski zemalja uključujući i zemlje koje su okupirali Osmanlije, domobranstvo (Za dom spremni)), protivno integralnom jugoslavenstvu Ante Starčevića, politička je podloga koju su hrvatski intelektualci i politički domoljubi izoštrili, a Ante Pavelić nadogradio tezom bugarskih povjesničara o muslimanima (nekad bogumilima) kao cvijeću hrvatstva ....

Zadaća povijesnih obmana je prikriti ishodište današnje politike, jugoslavenstvo i sva zla koja su iz njega proistekla.
Kartovidi će zorno predočiti da je RH ostatak ostataka (jer ni danas na teritoriju RH ne upravlja hrvatska vlast)(zato moraju obamanjivati).



Map of the Kingdom of Croatia (1868)


















Ostatci ostataka, što znači kako su Hrvati politički potrošili skoro dva stoljeća kako bi se(be) obmanjivali.

Oznake: bujica, Hasanbegović, povijet, tvrdnje, povijesna istina, za dom spremni, državno pravo, ban Jelačić, doktorska disertacija, doprinos nauci, otac hrvatske države, jugoslavenstvo, pepeo, grabar-kitarović, Ruža Tomašić, temelji države, dr, ostaci ostataka, ustaše, domobrani, domoljubi, kartovidi

04

ponedjeljak

rujan

2017

Strah od Ustaša



Generatori straha od ustaša su jugoslaveni.

Ustaški pokret je državotvorni pokret i bitno je suprotstavljen jugoslavenstvu.
Jugoslavenstvo je ustrajavalo na nepostojanju državnosti jugoslavenskih naroda prije ujedinjenja, zadržavao je pravo primjene sile u uspostavi i održanju Jugoslavije (vlastite ideološke države).
Kraljevina SHS/Jugoslavija je hibrid feudalne i kapitalističke države s bitnim nedostacima i jedne i druge odrednice, te je završila (onako kako je i nastala) kao osobna diktatura. Pučevi i krvavi obračuni (Prosinačke žrtve) pri nastanku prve Jugoslavije (Kraljevine SHS) odraz su više čimbenika koji su određivali narav države i ustroja.

Državno pravna teorija jugoslavenstva (više nacionalne tvorevine), osnivanja moderne države bez povijesnosti državnosti naroda koji tvore Jugoslaviju (formiranje jugoslavenske nacije) nastojala je zaustaviti više ili manje započete procese formiranja pojedinih nacija čiji su procesi bitno suprotstavljeni formiranju jugoslavenske nacije.
Jedna politička struja koja je zagovarala hrvatsku državu i hrvatsku naciju, politički se sukobljavajući s militantnim jugoslavenstvom, stvorila je ustaše.
Ustaše su hrvatski državotvorni pokret, zalagali su se za uspostavu samostalne hrvatske države.
Jedino su zagovornici jugoslavenstva pogođeni tim zahtjevom-političkom idejom.

Ratna uspostava NDH (unatoč kolaboraciji s fašističko-nacističkim silama, koje su priznavale pravo Hrvata na stvaranje nacionalne države)(kolaboracija nije bila zabranjena međunarodnim ratnim pravom) ukazuje na ciljeve ustaškog pokreta. Hrvatska država.

Jugoslavenstvo je iznova hibridnom polusocijalističkom tvorevinom i nasiljem, kojim je započela (predratno krvavo nasilje, ratno nasilje, poratno nasilje), završila kao osobna diktatura.

Naravi obje Jugoslavije (osobne diktature) ukazuju na geostrateško uplitanje vanjskih faktora (V. Britanija, SSSR) u stvaranju i održavanju Jugoslavija.
Takav kontekst bitno olakšava razumijevanje ustrajnoga kvalificiranja (protivno sociološkim i politološkim činjenicama) ustaškog pokreta fašističkim.

Ustaše nisu smislili riječi ustaša, nezavisna, kuna, nisu smislili ni slogan Za dom spremni. Ustaše nisu smislili nacionalnu državu. Ustaše nisu smislili samostalnu državu.
Ustaše nisu smislili hrvatski Zemun (do 1921. je bio sastavni dio Hrvatske). Ustaše nisu smislili hrvatsku Boku (do 1921. je bila u sastavu Hrvatske). Ustaše nisu smislili Hrvatsku do Drine.


Hrvatska (današnja RH) je objedinjena za banovanja Josipa Jelačića (koji je koristio Za dom- spremni umrijeti). Formalno je Hrvatsko-Ugarskom nagodbom 1868. (deset godina prije stvaranja srpske kneževine), godine dobila Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Okupirana Bosna i Hercegovina je bila u sastavu Otomanskoga carstva.
Hrvatsko državno pravo (iako se jugoslavenstvo protezalo i u Austro-Ugarskoj monarhiji) se neuspješno sukobilo s jugoslavenstvom 1918.g.
Od tada jugoslavenstvo negira hrvatsko državno pravo.

Svaka politička opcija koja se militantnom jugoslavenstvu suprotstavljala ideološki, proglašavana je ustaškom (jer su prvi politički protivnici Jugoslavije kasnije oformili organizaciju UHRO - Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija, kojoj je cilj bio neovisna hrvatska država). Time jugoslaveni priznaju nacionalni a ne fašistički karakter ustaškog pokreta.

Neovisna država Hrvatska je politički koncipirana u vrijeme bana Jelačića i u desetljećima raspleta Hrvatsko-Ugarske krize, kao slijed državnog prava, a ne kao suludi zločinački projekt genocida nad nehrvatima.
Jugoslavije su geostrateški koncipirane kao (osobne) diktature s vanjskom vojnom pomoći.
Povijest i sociologija ne mogu trpjeti krivotvorine. Istina je nedodirljiva, ali razumom saglediva.

Strah od ustaša šire jugoslaveni. S razlogom.



Oznake: generatori straha, ustaše, jugoslaveni, državotvornost, ujedinjenje, temelji ujedinjenja, hibridna država, osobna diktatura, militantno jugoslavenstvo, polusocijalistička, geostrategija, V. Britanija, SSSR, ban Jelačić, Hrvatsko-Ugarska nagodba, Trojedna kraljevina, državno pravo, genocidni projekt

07

utorak

veljača

2017

Revizija (duboke nutrine)



Hrvatska je iznova izložena modularnom seksualnom nasilju.
Opće nad nama i dijelom mozga koji percipira stvarnost.

Potaklo me ponašanje Hribara (obrazac koji se zlorabi u Hrvatskoj skoro sto godina).


Sotoniziranje (pavelićevih) ustaša (jer je različitih ustaša kroz povijest bilo) ima zadaću prikriti velikosrpsku genocidnost i agresije koje su vršili kroz stoljeće (nad nesrpskim stanovništvom: Rumunjima, Mađarima, Bugarima, Makedoncima, Crnogorcima, Albancima, Hrvatima, Bošnjacima, Vlasima i ostalim).
Orkestrirano ustrajavanje na fašističkim karakteru pavelićeva ustaškog pokreta, genocidnosti nad srpskim stanovništvom i pravedna osveta nad takvim elementima (bez suda) nije usmjerena na humanističku osudu (hrvatskih zločina) već kompozitnog prikrivanja srpskih zločina.
Velikosrpska krvava agresija (koja sustavno traje preko stotinu godina) produkt je pojave industrijskog društva (normalno, ne u ondašnjoj Srbiji) koje je u geostrateškim okolnostima sustavno prodavalo moć (oružje) (prethodno stvorenim uvjetima društvenih sukoba).
Povijest (današnjih) političkih ideja potvrđuje sustavnost na stvaranju stalne ratne napetosti (koju perfidnošću nije teško pretočiti u optužbe o genocidnosti). Zapanjuje samo jugoslavensko-srpska propagandna mašinerija koja dokumentirane odnose jednoznačno i sustavno tumači desetljećima. Nepokolebani u moć (kupljenoga oružja).

Ponašanje (bivšeg) ravnatelja HAVC-a (nečovjeka koji je poreznim novcima plaćao 12 000 kn godišnje parking za osobno vozilo) identično je negiranju srpske genocidnosti, prešućivanju povijesti, jednostranom tumačenju povijesti, prikrivanju pokolja i ponavljanju pokolja.

Ovo nije revizija povijesti, jer se ne osvrće na "službenu" povijest. Službene istine nema, nema ni službene povijesti. Postoje samo službene budale koje nasilno iskrivljuju istinu. U nutrini prazni.



Oznake: Hribar, percipiranje stvarnosti, sotoniziranje, ustaše, povijest, velikosrpstvo, genocidnost, agresije, propaganda prikrivanja zločina sotoniziranjem

06

nedjelja

studeni

2016

Povjesničari (ljudske bijede)




Kako/zašto su slovenski komunisti kažnjavali (nesuđene) ustaške zločine (i jasenovačke) bez znanja Tita?






Oznake: slovenski komunisti, ustaše, tito

25

ponedjeljak

travanj

2016

Ustaše (21. vijeka)



Ustaše (novovjeke) su mitska (s)tvorenja koja žive u mašti okorjelih orjunaša.

Orjunaši su otpadnici (otuđeni dijelovi) naroda koji se nekad izjašnjavao (ponosno) hrvatskim ... (to što je taj narod naseljavao krajeve do Drine orjunašima je trn u oku, jer potpomažu genocidnu, osvajačku (agresivnu) velikosrpsku zločinačku politiku (zaogrnutu rusko-sovjetsko-ruskim planovima izbijanja na jadranovo more ...).

Ustaše su prevelika prijetnja (svojom revolucionarnom doktrinom rušenja kraljevine i kraljeve velikosrpske otuđene vlasti u službi srpskog (malobrojnog i neobrazovanog) kapitala) orjunaškoj (polu(protu)humanističkoj) ideologiji ...
Pravo na revoluciju (širih razmjera)(pokolja i iseljavanja naroda) imaju samo komunistička partija i četnički pokret (ovisno tko je na vlasti).

Kad razmislim, sačuvaj nas Bože kuge, rata, gladi, srpske vlasti i srpske ekspanzionističke industrije ...

Ja sam rekao!


Oznake: ustaše, mitska stvorenja, orjunaši, otuđeni dijelovi naroda, trn u oku, prijetnja, revolucionarna doktrina, kraljeva velikosrpska otuđena vlast, pravo na revoluciju, komunistička partija, četnički pokret

14

četvrtak

travanj

2016

Sociologija ustaške gluposti



O jednoumlju


https://blog.dnevnik.hr/goto/2014/01/index.html

Sociologija razaznaje slijedeće stupnjeve društvenog razvoja: primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, (komunizam/socijalizam).

Po Marksu je društvo uvijek podijeljeno u dvije suprotstavljene društvene grupe (razlikuje 4 razvojna stupnja društva i odgovarajućih društvenih odnosa).
Primitivna zajednica (primitivni komunizam) je oblik pretpovijesnoga besklasnog društva do pojave privatne imovine.
Robovlasničko društvo je satkano od robovlasnika i robova, feudalizam (feudalci i kmetovi), kapitalizam (kapitalisti i najamni radnici).



U primitivnoj zajednici nije postojalo privatno vlasništvo, u robovlasništvu se društvo temeljilo na robovskoj radnoj snazi, u feudalizmu kmetstvo (dualnost vlasništva, kmet i feudalac su bili vlasnici imetka koji je kmet obrađivao), a u kapitalizmu kapitalistički odnos (proistekao iz vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, najamne radne snage). ("Društvena osnova ima ekonomsko obilježje ...")


Onda su došle Ustaše i mrzili Srbe, otvorili logore smrti, činili zločine i pokolje, divljali dok ih nije sutigla zalužena kazna ... ruka pravde.
Ustaše nisu htjeli državu (kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova ...). Stoga su osnovali marionetsku tkz. NDH (koja je dozvolila teritorijalne ustupke i okupaciju (fašističko-nacističkim silama) (jer nisu mogli ponudiztti samo okupaciju kad Hrvatima nije dopušteno imati državu) koja nije htjela uspostaviti društvo na ekonomskim obilježjima. Ustaška načela u 17 točaka (dopunjena Domobranska načela u 15 točaka o Hrvatima kao samosvojnom narodu koji ima pravo na neovisnu državu) je odraz nezastupanja narodne volje i interesa hrvatskog naroda.
U isto vrijeme komunistička partija organizira revoluciju kojoj je cilj ubrzanim postupkom (uklanjanjem neprijatelja revolucije) preobraziti društvo utemeljeno na nekom od oblika privatnog vlasništva u besklasno društvo bez privatnog vlasništva (čemu su se protivi skoro svi članovi društva)(zbog čega se nekolicina proglasila avangardom i predvodnicima revolucije). Ta revolucija je bitno različita od ustaške revolucije (koja je zagovarala oružanu borbu (revoluciju) u skidanju srpske (kraljevske) vlasti i uspostavu hrvatske države (republike, ...).
Komunistička doktrina ukidanja privatnog vlasništva, osporavanja nacije i države na nacionalnoj osnovi (kao i sve komunističke postavke) izvitoperile su se u stvaranje jugoslavenske nacije i jugoslavenske države (zašto se Tito suprotstavljao Staljinu??).

Prikaz Ustaša kao nesociološki, nedržavotvorno i negospodarski nastrojenih (negirajući ideološki ustaške smjernice) izrodio je proglašavanja Ustaša zločinačkom skupinom ...
Prikrivajući totalitarnost i komunističke zločine uputno je bilo sotonizirati sve ostale, čime ste isključili mogućnost novih rasprava o (novom) sustavu (orjunaško-boljševičkom četničko-komunističkom boljševičko-titoističkom (marionetskom) nakaznom omalovažavanju razuma).
Proklamirani sukob na liniji ukidanja Jugoslavije i uspostave nezavisne hrvatske države, nasuprot ukidanju privatnog vlasništva i uspostavi antidržave (države koja odumire) jasno ukazuje na protivnike i razmjere stradanja kao posljedica revolucionarne oštrice.

"Unatrag nekoliko godina došli su ljudi koji su govorili da hrvatski narod nije sposoban sobom upravljati. Neprijateljske novine i ljudi propovijedali su da hrvatski narod treba tutora, a ja kažem: je li moguće da ti ljudi nemaju pravo, kad vele da su Hrvati nesposobni za život? Hajde da vidimo je li ti ljudi imaju pravo. Oni pišu i govore da je Hrvatska malena da bi mogla sama za se postojati, da je presiromašna da bi se mogla sama uzdržavati, da je hrvatski narod bedast da bi mogao sam sobom upravljati: Hajde da vidimo je li Hrvatska tako malena da ne bi mogla biti mala i slobodna. Pogledajmo Švicarsku, zemlju manju od Hrvatske, stisnuta među velebnim gorama između velikih naroda i država, a ipak tako dobro uređenu i bogatu, da nitko iz nje ne želi otići, jer je narod zadovoljan i pripravan svagda ju braniti i obraniti. Pa kad može biti slobodna i mala Švicarska, zašto ne bi bila slobodna i Hrvatska koja je od nje veća i prirodno bogatija?"
14. kolovoza 1927. (A. Pavelić)


A onda je došao zeko i preskočio potok ... (tema je neiscrpna u sociološkoj usporedbi dva (suprotstavljena) sustava, s aspekta nauke vjerodostojno se može dati tumačenje tog sukoba i naravi svakog sustava zasebno). Današnje (inertno) proklamiranje supremacije boljševičkih "antifašističkih" floskula nije u domeni razumno prihvatljivog ponašanja ...


Oznake: sociologija, primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, Marks, društvena osnova, ekonomsko obilježje, oblici društvenog života, nacija, Drava, ustaše, ustašjka načela, domobranska načela