21

petak

veljača

2020

Partizani nisu antifašistička vojska




Partizani su stranačka vojska, gerila komunističke partije.
Protivno svim pravilima ratnog prava (Ženevske konvencije), djelovali su po direktivama (Kominterne) iz Moskve i čekali pojavu Crvene armije.

Nije njih zanimala borba protiv fašizma, već borba za vlast koja će biti prosovjetska, staljinistička, diktatorska, komunističko antinarodna.

Antinarodna vlast mora imati opravdanje za postojanje (narod je fašistički).


Ustaška NDH je vjerovala kako uspostava države (koju, zanimljivo, osim Sovjetskog saveza druge države nisu htjele podržati, pa čak ni nacistička Njemačka nije NDH smatrala prvim rješenjem; htjeli su Kraljevinu Jugoslaviju u paktu, pa Mačeka u samostalnoj Hrvatskoj, tek onda su ponudili Paveliću državu) neće umanjiti žrtve rata (progon po rasnim ili drugim osnovama bi bio u bilo kojoj varijanti), za razliku od partizana koji uspostavu hrvatske države nisu smatrali prihvatljivim.
(Po arhivskoj građi, osim Sovjetskog saveza, svi su odbijali pomisao o bilo kakvoj hrvatskoj državi. Sovjeti su na lenjinskom principu samodređenja naroda, preskačući vjekovno državno pravo, Hrvatima ponudili ravnopravnost naroda u prosovjetskoj socijalističkoj Jugoslaviji. Zbog tog dogovora ustaše nisu branile NDH ni Zagreb pred najezdom Crvene armije i partizana ... Zamisao sovjeta se iskristalizirala na Bleiburgu i Križnim putevima.)

To je činjenica koju nije moguće nikakvim (krivologičkim) izričajem pobiti.
Zločinci su oni koji su osporili pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu (koju su imali vjekovima). Nastavak ugnjetavanja Hrvata nije moguće prikriti takozvanim antifašizmom, jer je to fašizam.
Sovjetski plan promjene strukture stanovništva i političke volje (koja iz tih promjena proizlazi) dovela je do vladavine projugoslavenskih, antihrvatskih političkih snaga, što je dovelo do nakaradne pozicije: nacionalna Hrvatskla u rukama odnarođenih orjunaških političkih bestidnika.
Sve žrtve na teritoriju Hrvatske su hrvatske žrtve i imaju smisla jedino ako su stradali za neku bolju Hrvatsku. Ako ih netko smatra žrtvama hrvatskog genocidnog plana s ciljem osporavanja Hrvatske, duboko vrijeđa Hrvate i žrtve. Hrvati su politički narod i nije im moguće nametati krivnju u tom smislu.

Hrvatska je prekinula politički i pravni slijed - genocidom (sustavnim uništavanjem hrvatskog stanovništva s ciljem postizanja nehrvatstva hrvatskog stanovništva).
To je posljedica dugotrajnog antihrvatskog djelovanja, u zadnjih skoro dvjesto godina promicanja jugoslavenstva i proslavenstva.

Izgubljenost jednog naroda se očituje u svakodnevnim brutalnim lažima i nametanjima povijesti koja nije povijest Hrvata.

Hrvati su lijepi, pametni, pošteni, radišni, bogobojazni, plemeniti.

Reci glasno, reci smjelo - Za Dom spremni - prvo polje neka je bijelo.

Oznake: partizani, antifašizam, komunisti, gerila, borba za vlast, Sovjetski savez, ustaše, vlastita država, Bleiburg, genocid, prvo polje bijelo, ZDS

30

petak

studeni

2018

Za dom spremni



Hrvatska je povijest obilježena raznim iskušenjima. Prihvaćanje kršćanstva - katoličanstva, granica civilizacija, prihvaćanje ugarskih pa habsburških vladara, nametanje srpskog kralja, nametanje komunizma-socijalizma, jugoslavenska (a ne srpska) agresija.
Samo su jugoslavenske tvorevine nametnute (bez privole i legitimiteta). Samo jugoslavenski kadrovi nameću protivno pravnim i ustavnim normama političke interese.

Ustrajavanje na kriminaliziranju Za dom spremni (kao da nismo spremni) nije logičan i principijelan postupak. Zadaća napada je uspostava kontrole nad formiranjem identiteta jednog naroda.
Ako se društvo dijeli zbog značenja Za dom spremni, onda je značenje upravo onako kako se čita: Za dom spremni.

Nitko nema pravo Za dom spremni tumačiti kao prijetnju narodnim manjinama.

Tko je koristio taj izraz (radi se o smislenom tekstu na srpsko-hrvatskom jeziku)(pa ga razumiju i Srbi i Hrvati)(ali ne nužno istovjetno), i tko će ga koristiti nije pitanje komisija i zakonskih odredbi već života jednog (dva) jezika.

Ako je sudbina Za dom spremni (vrlo uspješan algoritam političkog, vojnog i kulturološkog određenja) pitanje životnosti jednog jezika, zašto su političke (ne)elite odlučile polomiti zube na tom pitanju?
Ne radi se o intelektualnim veličinama, ne radi se o osobama koje su sposobne provesti bilo koji oblik diktature ili nametnuti totalitarni sustav. Nemaju karizmu i nisu sposobni ideološki zavesti jedan narod.
Mogu samo zlouporabom institucionalne moći (koja s povećanjem stupnja zlouporabe gubi esencijalnu vrijednost) devastirati institucionalnu vrijednost jedne države (koja je nastala i opstala zahvaljujući institucionalnom i van institucionalnom organiziranju).
Aktivno sudjelujući u nametanju pitanja ne ostavljaju prostora za postavljanje istinski vrijednih pitanja: Zašto Hrvati kažu Za dom spremni a druge etničke skupine razumiju/ne razumiju što Hrvati kažu? Jesu li Hrvati kroz povijest koristili jezik koji je danas upitan?
Nametanjem jezičnog izričaja određujete identitet onog koji se koristi tim jezikom (iako njegovi djedovi, ako su bili pismeni, nisu ostavili pisanoga traga na tom jeziku). Jezikom određujete više od pripadanja pravnom sustavu jedne države ili općečovječanskom principu. Određujete kulturološku i civilizacijsku pripadnost, koja ne mora nužno biti plod dugogodišnjeg razvoja društva. Jezikom možete izbrisati povijest jednog naroda. To se zove izjednačavanje u bezvrijednosti. (Izjednačili ste višestoljetnu tradiciju s tek formiranim novogovorom pri čemu svi polaze od novog početka.)

Evo prigode iznova priupitati zašto ne govorimo i pišemo jezikom svojih djedova i pradjedova. Kada će Hrvatska odstupiti od srbijansko krležijansko-vukovskog novogovora, pisati i govoriti jezikom svojih predaka?

Teror nesposobnih (ali prodanih) iznova stvara bunt u narodu. Za dom spremni.


Oznake: ZDS, Hrvatska povijest, iskušenja, nametanja, živost jezika, institucionalna moć, jezik pradjedova