O nepodobnosti demokracije

Demokracija je oblik donošenja odluka, pa se vladavine u kojima većina donosi odluke smattaju demokratskim.


Pojam demokracija označava pluralistički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana ...

Ma koliko zakrivljivali pojam demokracije, osnovno načelo je volja većine, koja ako nije ispoštovana ne možemo govoriti o demokraciji.
Drugi problem demokracija je ustavno načelo koje oni koji nameću svoja politička stajališta zaobilaze i samim tim postaju kriminalci.

Hrvatska je u EU razotkrivena u nedemokratskom i prevarantskom odnosu naspram birača- poreznih obveznika. Nezakonitosti upravljanjima EU fondovima Hrvatsku je svrstalo na crnu listu EU institucija. Odgovor na transparentno prozivanje EU tijela je dječje sakrivanje iza podobnosti (mamlaza) pLenkovića.

Ta surova, presuđujuća uplitanja EU bez lustracije bi izazvala (u normalnim demokracijama) smjenu cjelokupnog državnog aparata (stranke, političari, sudstvo, i svi koji se trenutno nalaze na tim funkcijama).

Odgovor takve (krivo)vlasti je izopćenje naroda, suspenzija demokracije (koje nikad nije ni bilo), i podilaženje EU podmetanjem (mamlaza) pLenkovića (kojeg EU ne može podržavati zbog nakaradnosti sustava koji nameće).

Niti EU, niti (izuzev vUčića i nekoliko njegovih bliskih balabana) Srbija ne podržavaju igrokaz pLenković-pUpovac osovine koja prenosi laži i obmane.
Država koju nekolicina umno poremećenih drži nasuprot svih, a najupornije nasuprot pameti, nije centar interesa.
Ponajmanje javnosti ekonomski i demokratskih razvijenih društava.
Nije objekt interesa nikoga, bar ne po dobru.
Zastrašuje ta količina prijetvornosti i laži koju takve vlasti produciraju.
Nažalost, jedino je Hrvatima ta nakaradna papazjanija svakodnevno izvor interesa i frustracija.

Hrvatska je napadnuta tamo gdje je najranjivija, tvrdnjama kako je nesposobna imati vlastitu državu.

(Vrijeme je za državni udar i Drugu republiku.)
S narodom, bez kreše bEljaka, bez Udbe i anemičnog, bez miLanovića i olimpijske prvakinje u presvlačenju kostimića.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: demokracija, volja većine, oblik donošenja odluka, ustavno načelo, EU odnos, krivovlast, smjena državne vlasti, suspenzija demokracije, igrokaz pLenković-pUpovac, razvijena društva, vlastita država, druga republika

Partizani nisu antifašistička vojska

Partizani su stranačka vojska, gerila komunističke partije.
Protivno svim pravilima ratnog prava (Ženevske konvencije), djelovali su po direktivama (Kominterne) iz Moskve i čekali pojavu Crvene armije.

Nije njih zanimala borba protiv fašizma, već borba za vlast koja će biti prosovjetska, staljinistička, diktatorska, komunističko antinarodna.

Antinarodna vlast mora imati opravdanje za postojanje (narod je fašistički).


Ustaška NDH je vjerovala kako uspostava države (koju, zanimljivo, osim Sovjetskog saveza druge države nisu htjele podržati, pa čak ni nacistička Njemačka nije NDH smatrala prvim rješenjem; htjeli su Kraljevinu Jugoslaviju u paktu, pa Mačeka u samostalnoj Hrvatskoj, tek onda su ponudili Paveliću državu) neće umanjiti žrtve rata (progon po rasnim ili drugim osnovama bi bio u bilo kojoj varijanti), za razliku od partizana koji uspostavu hrvatske države nisu smatrali prihvatljivim.
(Po arhivskoj građi, osim Sovjetskog saveza, svi su odbijali pomisao o bilo kakvoj hrvatskoj državi. Sovjeti su na lenjinskom principu samodređenja naroda, preskačući vjekovno državno pravo, Hrvatima ponudili ravnopravnost naroda u prosovjetskoj socijalističkoj Jugoslaviji. Zbog tog dogovora ustaše nisu branile NDH ni Zagreb pred najezdom Crvene armije i partizana ... Zamisao sovjeta se iskristalizirala na Bleiburgu i Križnim putevima.)

To je činjenica koju nije moguće nikakvim (krivologičkim) izričajem pobiti.
Zločinci su oni koji su osporili pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu (koju su imali vjekovima). Nastavak ugnjetavanja Hrvata nije moguće prikriti takozvanim antifašizmom, jer je to fašizam.
Sovjetski plan promjene strukture stanovništva i političke volje (koja iz tih promjena proizlazi) dovela je do vladavine projugoslavenskih, antihrvatskih političkih snaga, što je dovelo do nakaradne pozicije: nacionalna Hrvatskla u rukama odnarođenih orjunaških političkih bestidnika.
Sve žrtve na teritoriju Hrvatske su hrvatske žrtve i imaju smisla jedino ako su stradali za neku bolju Hrvatsku. Ako ih netko smatra žrtvama hrvatskog genocidnog plana s ciljem osporavanja Hrvatske, duboko vrijeđa Hrvate i žrtve. Hrvati su politički narod i nije im moguće nametati krivnju u tom smislu.

Hrvatska je prekinula politički i pravni slijed - genocidom (sustavnim uništavanjem hrvatskog stanovništva s ciljem postizanja nehrvatstva hrvatskog stanovništva).
To je posljedica dugotrajnog antihrvatskog djelovanja, u zadnjih skoro dvjesto godina promicanja jugoslavenstva i proslavenstva.

Izgubljenost jednog naroda se očituje u svakodnevnim brutalnim lažima i nametanjima povijesti koja nije povijest Hrvata.

Hrvati su lijepi, pametni, pošteni, radišni, bogobojazni, plemeniti.

Reci glasno, reci smjelo - Za Dom spremni - prvo polje neka je bijelo.

Oznake: partizani, antifašizam, komunisti, gerila, borba za vlast, Sovjetski savez, ustaše, vlastita država, Bleiburg, genocid, prvo polje bijelo, ZDS

Deseti je početak (hrvatske) nove godine

Desetog ili bilo kojeg drugog



Industrijsko društvo je promijenilo civilizaciju.
Način (i ciljeve) ratovanja.

Industrijska društva prodaju moć (uz sve ostale robe i usluge). Praksa poticanja nenarodne vlasti (poduprte prodajom vojne i političke moći) stvorila je okorjele (krvave, prevarantske) režime koji su uništavali narode i pojedince.
(Navedene razloge krvavih sukoba, po osnivanju, UN je poveljom o zabrani rata, agresije i prava naroda na državnu upravu koja će skrbiti o boljitku (što isključuje oslanjanje na prodaju moći) učvrstio kao temelje civiliziranoga svijeta.)
O današnjoj međunarodnoj i državnoj pravnoj regulativi (koja isključuje arhajske (krvoločne) navike društvenog ponašanja ...) (unatoč njihovu slijepom držanju nekih prošlih vremena i loših navika) nekom drugom prigodom.

Deseti. U mjesecu. Svaki Deseti. Svake godine.
Očekujući Deseti.
Ekonomija je umijeće upravljanja kućnim budžetom. U državi (državama) u kojoj (kojima) se kupuje moć (na štetu stanovništva i njihova položaja (njihovih položaja)) Deseti je kraj (mjeseca). I početak novog nadanja.
Nije danas Deseti različit od onog Desetog 1921.g, 1928.g., 1930.g. 1941.g, 1971.g, 1985.g. ili 2000.g.
Desetog se budimo uvjereni kako imamo pravo na vlastitu državu koja će nam služiti. Bez zakulisnih igara (oslonjenih na zlouporabu nauke i industrijskih čuda ...). Onakvu državu kakvu je UN poveljama propisao.

Desetog (odavno) znamo da nećemo imati za troškove (tog mjeseca), desetog znamo da nismo imali posao (i nećemo dobiti plaću), desetog znamo da nam djete nema za školski doručak, desetog znamo da nemamo platiti misu pokojnicima.
Desetog se dogovaramo što ćemo narednog desetog prolongirati. Deseti nam je u krvi.

U Hrvatskoj je unatoč ratovima i nečlanstu/članstvu u UN-u Deseti ostao isti. Država ne služi stanovništvu već se služi stanovništvom. Nakon Milanovića potop (idiot koji se uvjeravao kako nas uvjerava). Naši su životi i naša prava u pitanju ... tko bi takvom dopustio značaj. Unatoč, Hrvatska je lagodno potonula.
Državna pljačka.

Hrvatska mi je emotivna rana (iako razum kaže kako je ovaj narod predaleko od onog što priželjkuje).
(Ono (čarobno) što nedostaje ovom narodu kako bi uspio je rad, pamet i ustrajnost ...)

Industrijsko društvo podupire državu (koliko država podupire industrijsko društvo). Naša je obaveza (bila) državu činiti jačom (ali to ne uradismo).
Danas su društva postindustrijska ... (o značaju aktivnog sudjelovanja u sukobima svjetskog značenja). Ratuju (mikro) dronovi.

Deseti je početak nove godine, godinama. Svaki dan.

Oznake: deseti, industrijsko društvo, civilizacijske promjene, prodaja moći, nenarodne vlasti, krvavi režimi, ekonomija, kućno upravljanje, nadanje, početak nadanja, vlastita država, UN i propisi, služenje stanovništvom, državna pljačka, postindustrijska društva