26

subota

prosinac

2020

Povjerenje Vladi ili čiji sam ja?




Vjerovali ili ne.

U Republici (res publica = javna stvar) Hrvatskoj postoji novinarska rubrika (sustavno obnavljana ispitivanjem javnog mnijenja) Povjerenje Vladi.

Kakvo je to povjerenje ako vlast pripada narodu, proizlazi iz naroda?
Ustavnim izmjenama (o funkcioniranju države) zastupnici (koga oni zastupaju?) dobili su ovlasti čime ne moraju biti zastupnici već samosvojni.
Po pitanju državnih i ostalih pitanja oni mogu bez odgovornosti ustrajavati na vlastitim stajalištima i time (ustavno) prestaje demokracija i vlast naroda.

Je li Ustavni sud poništio promjenu Ustava RH koji zastupnicima (a i predsjednik Vlade je zastupnik) po kojoj demokratski ustroj postaje diktatura, autokracija ili totalitarizam? Ne, ali svejedno ta preinaka Ustava RH nije važeća - jer se protivi osnovnom načelu - demokraciji.

Kako u takvim okolnostima iskazivati ikakvo povjerenje Vladi (RH)? I zašto bi umjesto zastupničke odgovornosti Vlada dobivala povjerenje?

Nema povjerenja, tu stoku treba zatrti.


nakon jugoslavenske, četničke i komunističke revolucije treba provesti nacionalnu revoluciju i državu napraviti demokratskom


Oznake: vjerovali ili ne, Hrvatska, republika, povjerenje Vladi, Ustav RH., neustavno, zastupnička odgovornost

16

srijeda

prosinac

2020

J*bete me




Hrvatska je u fokusu korupcijsko-antikorupcijske kampanje.
Vlast k`o vlast, korupciju koristi kao instrument zadržavanja vlasti.
Oporba k`o oporba, korupciju koristi kao instrument osvajanja vlasti.

Kako vlast koristi korupciju kao instrument zadržavanja vlasti?
Svi koji sudjeluju u korupcijskim aktivnostima (i oni koji uzimaju i oni koji daju novac) po osobnom viđenju profitiraju.
Tko je onda gubitnik (pa se korupcija proglašava štetnom)? Gubitnici su oni koji ne sudjeluju (aktivno, u raspodjeli moći, usluga i dobara).
(U tom krugu, vlast novači nove pobornike sustava koji doživljavamo kao njihovu vlast, kojoj se interesno približavamo (pokušavamo je napraviti svojom vlašću).)
Iako svi griješe i takvu vlast nazivaju korumpiranom (te bi takvu mogao svatko iskoristiti korupcijskim mehanizmom), vlast (čast svakome, vlast nikome) porezne i druge novce otuđuje (od prave svrhe) u zatvorenom krugu (ekonomsko-novačanog elitizma) koristeći vlast za pravno i represivno očuvanje (višestrano) povlaštene pozicije. (Zamršen mehanizam sprege vlasti (sva tri stupa vlasti) i ekonomije (pa i ekonomije emocija).)

U svijetu preživljavanja (a svaki dan je svakom članu društva dan preživljavanja) izmicanje spoznaje o načinu preživljavanja je "nož u leđa". Oni koji nemaju dostatna sredstva za takozvanu korupciju, nemaju sredstava ni za preživljavanje bez korupcije ... Još manje imaju sredstava za preživljavanje u uvjetima kad ne postoji korupcija, ali se stalnim medijskim istupanjem stvara percepcija o korumpiranoj državi. U takvoj državi imali volje i sredstava ili bili bez njih, nećete ostvariti svoje potrebe (neophodne za preživljavanje). Vlast uzgaja "podobne", otpisani stvaraju uvjete za pomor "podobnih".
Tako je stradala i komunistička kasta iz bivše (socijalističke) jUgoslavije (partizani, komunisti, jUgoslaveni, samoupravljači, nesvrstani, ...). Prije njih monarhistička svita (orjunaši, solunaši, ...).

Oporba pojavu apsolutizma, totalitarizma, diktature (koja može biti raznih oblika) karakterizira kao korupcijsku vlast.
Ekonomske znanosti tvrde kako je korupcija posljedica krivo uspostavljenih cijena (koje su svojstvene socijalističkim uređenjima). Razlika između tržišne cijene i proklamirane cijene se nadoknađuje koruptivnim putem (u slučaju kad je tržišna cijena veća od proklamirane)(ako je proklamirana cijena veća od tržišne pojavljuje se paralelno tržište koje nazivamo "šverc", jer kupci nisu voljni plaćati prekomjernu cijenu ...).

Stalna percepcija o korumpiranom društvu (iako se radi o političkom obliku porobljavanja naroda) ukazuje na prekomjerno učešće državnog monopola (školstvo, zdravstvo, mirovinski sustav) koje je posljedica izgradnje socijalizma drugim putem.
Hrvatska je uređena (ironija, uređenost ima i drugo značenje) na socijalističkim osnovama i kao takva je nesposobna nositi se sa svakodnevnim nedaćama.
Kako ne postoji oporba koja bi na smislen način ponudila prekid sa socijalističkim navadama, i ponudila tranziciju iz socijalizma u pravednije društvo, društvo većeg imetka, naj jednostavnije je hibridnu srpsko-četničku-jugoslavensko-komunističku vlast nazivati korumpiranom.

Ali time nećemo izići iz svakodnevne bezuspješne borbe za preživljavanjem. Bez nasilnog sloma bezobzirne vlasti narod nema budućnost (koja nije ropska). Građanski rat, usmjeren na manjinsku okupatorsku svitu (koja drži službe, policiju i dio vojske), brutalan i krvav, kratkotrajan, učinkovit. Uspostava modernog društva u kojem korupcija nema plodno tlo (tržišna privreda, reducirane državne službe). Hrvatska bez socijalizma (znači državu slobodnih ljudi). Hrvatska dostojna življenja.

Ali očekivati takvo što je iluzorno (neostvarivo, do u posebnim prilikama).
Možda referendumom ili izborima prisilite vlast da vam život bude bolji ...

Rene Magritte


Oznake: korupcija, antikorupcija, vlast, štetnost korupcije, novačenje, Apsolutizam, totalitarizam, diktatura, podobnost, oporba, građanski rat, bezobzirna vlast, ropska budućnost, preživljavanje

10

četvrtak

prosinac

2020

Što je meni (danas) Tuđman?




Hrvatska je nastala na temelju narodnog prava koji je posljedica i povijesnog prava.
Treba uzeti u razmatranje današnje međunarodno pravo koje bi bitno razjasnilo međunarodno priznanje Hrvatske.


c.) pojam subjekta međunarodnog prava se kroz historiju mijenjao:
i. vladari država
ii. nosioci prava i obveza
iii. suverene države
iv. danas i «međuvladine» međunarodne organizacije
v. priznati ustanici i oslobodilački pokreti koji se bore za državnost (oni su privremeni subjekti s ograničenom pravnom i poslovnom sposobnošću)

Iako međunarodno pravo nije zaštićeno djelotvornom državnom sankcijom, ipak se radi o pravu! (iako se ta pravila često krše) U mnogo čemu se razlikuje od unutarnjeg prava:


Izvori međunarodnog prava su:
- običaji
- ugovori
- opća pravna načela
- sudske odluke
- učenja pravnih stručnjaka
- jednostrani akti država
- odluke međunarodnih organizacija

Međunarodni običaji[uredi | uredi izvor]
Međunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte međunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one međunarodne subjekte koji su pristupili međunarodnim ugovorima.

Međunarodno pravo dijelimo na međunarodno javno pravno i međunarodno privatno pravo.
Međunarodno javno pravo, kao grana prava, ima nekoliko svojih podgrana od kojih su najvažnije:
- diplomatsko pravo
- ratno i humanitarno pravo
- pravo mora
- ugovorno pravo i sl.

Država kao subjekt međunarodnog prava[uredi | uredi izvor]
NASTANAK DRŽAVE:
a. Originarni: kada neka država nastane na području koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj državnoj vlasti, tj. na ničijem području (terra nullius).

Međunarodno pravo ipak postavlja određene kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformisala u novu državu, a to su slijedeći uvjeti: a. određeni teritorij b. stanovništvo c. vlada – organizovana politička vlast d. sposobnost da se ulazi u odnose sa drugim državama (ovo može potpadati i pod «c»)


a. Državni teritorij (područje) - Svaka država mora imati podruje na kojem njeni organi vrše svoje nadležnosti. Gubitak cijelog državnog područja u nekom ratu ima za posljedicu nestanak države. Međutim, tokom dva posljednja svjetska rata, ratna okupacija cijelog državnog teritorija nekih država od strane neprijatelja, nije imala te učinke. To stoga što su njihove vlade s dijelovima oružanih snaga nastavile neprijateljstva u inostranstvu. b. Stanovništvo – Ne može postojati država bez stalno naseljenog stanovništva. Stoga Antarktik nikad ne može postati država. Svi državljani ne moraju govoriti ni isti jezik, niti moraju biti istog etničkog porijekla. c. Organizovana politička vlast (suverenost) – Svaka država mora imati organe vlasti. Suverenost jeste «vrhovna vlast države na njenom teritoriju, koja isključuje vlast drugih država, i nije podvrgnuta nikakvoj višoj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se očituje kao nezavisnost. U savremenoj međunarodnoj zajednici, državna suverenost je pravni pojam, te je regilsan međunarodnim pravom. Tako «Deklaracija iz 1970.g.» pod načelom suverene jednakosti podrazumijeva da su «države pravno jednake».

https://bs.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodno_pravo



Dakle, kad bi pristali na jednu osobu kao tvoritelja (ovakve) Hrvatske negirali bi današnje međunarodno pravo (i vratili se u prošlost, kad su vlastodršci bili subjekti međunarodnog prava), priznali bi nedemokratsku narav države, negirali važnost stanovništva u stvaranju države, negirali bi značenje stanovništva u formiranju oblika vlasti, negirali bi značenje stanovništva u obrani vlasti i države. Negirali bi i agresiju koju su okupatorska JNA i agresorska srpska vojska izvršili na Hrvatsku.

Njihovo stalno isticanje jedne osobe je obrazac negiranja naroda i njegove prave uloge. Narod postoji, radi sebe formira državu i vlast (u toj državi i takvoj vlasti za njih nema mjesta ... što vrijedi za sve pLenkovićeve klošare).
Nakon prijevarne i zločinačke otmice države i porobljavanja naroda 1945. iznova su iza obrambenog rata 1991.-1995. isti narod porobili.

Kad te detalje izdvojimo iz biografije F. Tuđmana, tek na temelju dokumenata, zapisa i svjedočenja možemo otkriti ulogu F. Tuđmana u povijesnom redoslijedu koji nas je doveo do oslobađanja od one okupacije (u granicama koje danas postoje).

Retorika i ponašanje ukazuje na zločinačku narav vlasti, koje se tek moramo osloboditi.

Hrvatska za sva vremena. Za slobodnu Hrvatsku. Za Hrvatsku dostojnu življenja!




Oznake: Hrvatska, međunarodno pravo, subjekti međunarodnog prava, teritorij, stanovništvo, vlast, retorika, demokracija, agresija, okupacija, sloboda