23

utorak

srpanj

2019

Zašto su Stepinac i Tito marginalci hrvatske povijesti



Eutanazija državotvorne misli


Sukob religioznog, pacifističkog, katoličkog (skoro anacionalnog) nadbiskupa i militantnog, anacionalnog (sumnjivog podrijetla), karijerističkog diktatora, pod krinkom kako su obojica Hrvati ukazuje na svu tragičnost hrvatske povijesti.

Hrvatska (država) ima legitimno pravo braniti teritorij uporabom vojne (oružane) sile. Sve države svijeta imaju legitimno pravo na vojsku i uporabu vojske.
Jedino Hrvati rješavanje pitanja teritorija gledaju kroz prizmu moralnoga sukoba (dvojice marginalaca).
Niti Tito, ni Stepinac (koji je imao prigodu moralni sukob proizvesti prije nego li je taj sukob postao paravan za izuzeće prava hrvatskog naroda na državu) nisu povijesne osobe. Oni su suputnici jedne tragedije, ma koliko puhali balon o njihovom osobnom doprinosu toj tragediji.

Hrvati nisu shvatili važnost političko-vojnog organiziranja u obrani vlastitog teritorija. Državu nisu shvaćali kao instrument najučinkovitije zaštite teritorija, stanovništva, gospodarstva, kulture i civilizacijske pripadnosti. To traje do današnjih dana.
Hrvati su umjesto povijesti oružanih sukoba uplivali u vode moraliziranja (te pobrali epitete genocidnog i koljačkog naroda) i borbe na kulturnom planu (na kojem nikad nitko nije pobijedio).

Iako današnji književni jezik nije pobjeda hrvatskog naroda, već jugoslavena.
Teritorijalno, rupom u povijesti (koju popunjavaju sukobom Stepinca i Tita), izgubili su Zemun, Boku i malo više jadranske obale, Drinu.

Današnja politička elita (titoisti) betonira posrnuće hrvatskog naroda i pomažu mu izgubiti još.

2 000 000 vojnika, od kojih barem milijun mora biti nobelovaca.



Oznake: Stepinac, tito, religiozno, ateistički, pacifit, militant, ateist, anacionalan, Drava, marginalci povijesti, vojska, teritorij, Zemun, Boka, moraliziranje, genocidni narod, borba na kulturnom planu, titoisti

15

petak

rujan

2017

Jugoslavenska dogma



1. Hrvatski narod jest samosvojna etnička (narodna) jedinica, on je narod sam po sebi, te u narodnosnom smislu nije istovjetan ni s jednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojega drugoga naroda.

2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno povijesno doba, pod kojim je prije 1 300 godina došao u današnju svoju postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. Toga imena ne može i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime.

3. Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To ime ne može se i ne smije se zamijeniti ni s jednim drugim imenom.

4.) Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom hrvatskom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su posebna pokrajinska imena imale dijelom još prije dolaska Hrvata, a neka su pokrajinska imena nastala i kasnije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu hrvatsku domovinu, te nitko nema prava, da bilo koju od tih pokrajina svojata za sebe.

5.) Hrvatski je narod u svoju domovinu HRVATSKU došao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uvijek učinio.

6.) Hrvatski je narod u svoju hrvatsku domovinu došao potpuno izgrađen (organiziran) ne samo vojnički, nego i obiteljski, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu državu sa svima obilježjima državnosti.

7. Svoju vlastitu državu Hrvatsku osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još potpuno neorganizirani, hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskoga rata, a nije je se kao ni prava na nju nikada, pa ni koncem svjetskog rata, bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, ili to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskoga rata tuđinska sila spriječila, da dalje vrši svoja suverena prava u vlastitoj svojoj HRVATSKOJ DRŽAVI.

8. Hrvatski narod imade pravo svoju suverenu vlast u svojoj vlastitoj HRVATSKOJ DRŽAVI na cijelom svome narodnom i povijesnom području oživotvoriti, t. j. svoju potpuno samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu opet uspostaviti. Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja.

9. Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi, koja ne može i ne smije biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili bilo kakove ine državne tvorevine.

10. Hrvatski je narod suveren, te on jedini ima vladati u svojoj državi i upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

11. U hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države odlučivati ni jedan strani narod, ni država.

12. Hrvatski narod pripada zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji.

13. Seljaštvo nije samo temelj i izvor svakoga života, nego ono samo po sebi i sačinjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vršilac svake državne vlasti u hrvatskoj državi. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, kojih su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i podrijetlo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije hrvatskoga podrijetla, ni krvi, već je doseljeni stranac.


Definicija:
OSPORAVANJE samosvojnosti, povijesnog imena. domovine, teritorija, slobode, vojne i obiteljske organiziranosti, države, prava na sreću i blagostanje, suverenosti, neovisnosti, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji HRVATSKOM NARODU,
a istovremeno nametati jugoslavenski suverenitet i jugoslavenski narod na hrvatskom državnom i narodnom prostoru se naziva JUGOSLAVENSKA DOGMA.


Jugoslaveni su smatrali moralnim koristiti sva sredstva u pokoravanju narodne volje (i želje za samostalno državom), pa i nasilje. Nikada se nisu odrekli prava na progon Hrvata u ime jugoslavenskih ciljeva. Stoga jugoslavenski kadrovi ne mogu obnašati državne funkcije u Republici Hrvatskoj.
I danas se bezobzirno koriste okupacijskim pravom, kvazimoraliziranjem u ime jugoslavenstva, bezobraštinom i politikom koja ostavlja teške posljedice na sve članove društva (u ekonomskom, sociološkom i humanom smislu)

Razdoblje jednoumlja (vlast komunističke partije jugoslavije), prošireno na razdoblje Kraljevine SHS/Jugoslavije Jugoslavenskom dogmom je prikrivalo okupaciju Hrvatske. Osporavati pravo hrvatskom narodu na povijest i političko-vojnu sigurnost je jednostrani necivilizirani akt.
Ni danas, nakon stoljeća jugoslavenskih okupacija, političke strukture koje su silom provodile politiku unitarizacije ne odstupaju od osporavanja hrvatskog državnog prava. Stoljeća tuđinske vlasti (Ugari, Habzburzi) ponukali su okupatore na uporabu formalne hrvatske vlasti (npr. ban Karoly Khuen Hedervary) koja se nije koristila suverenitetom u interesu naroda, već je zlorabila državno pravo u korist drugih država i/ili naroda.

Politika osporavanja hrvatske sposobnosti upravljati suvereno vlastitom državom, sažeta je u definiciji Jugoslavenske dogme (bez obzira nameće li se nova jugoslavija ili je suverenitet na korist nekom trećem). Sve političke snage koje djeluju u RH, a ne zalažu se za korištenje suvereniteta na korist hrvatskom narodu, djeluju protuzakonito.

Hrvatska mora politički sve koji su negirali ili negiraju hrvatski suverenitet, podjednako onesposobiti u demokratskoj državi utjecati na pitanje suvereniteta.




Izraz dogma generalno se koristi da bi se označio temeljni princip jedne vjere, ili onih filozofski formuliranih uvjerenja koja su postavljena u osnovi datih učenja. Značaj i snaga dogme se ogleda u tome što je vjernik odnosno sljedbenik ne smije dovesti u pitanje. Osim u vjerskim ili filozofskim sistemima pojam se u datom smislu može široko primijeniti u različitim disciplinama.

Riječ ´żłĽ± ima tri značenja:

pogled, mišljenja;
misao, filozofska doktrina, religijska doktrina;
odluka, prosudba, dekret;

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dogma


Oznake: jugoslavenska dogma, načela, samosvojnost, povijesno ime. domovina, teritorij, sloboda, vojna i obiteljska organiziranost, Drava, pravo na sreću i blagostanje, suverenost, neovisnost, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizacij, jugoslavenski suverenitet, jugoslavenski narod, okupacija, demokracija