c.) pojam subjekta međunarodnog prava se kroz historiju mijenjao:
i. vladari država
ii. nosioci prava i obveza
iii. suverene države
iv. danas i «međuvladine» međunarodne organizacije
v. priznati ustanici i oslobodilački pokreti koji se bore za državnost (oni su privremeni subjekti s ograničenom pravnom i poslovnom sposobnošću)

Iako međunarodno pravo nije zaštićeno djelotvornom državnom sankcijom, ipak se radi o pravu! (iako se ta pravila često krše) U mnogo čemu se razlikuje od unutarnjeg prava:


Izvori međunarodnog prava su:
- običaji
- ugovori
- opća pravna načela
- sudske odluke
- učenja pravnih stručnjaka
- jednostrani akti država
- odluke međunarodnih organizacija

Međunarodni običaji[uredi | uredi izvor]
Međunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte međunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one međunarodne subjekte koji su pristupili međunarodnim ugovorima.

Međunarodno pravo dijelimo na međunarodno javno pravno i međunarodno privatno pravo.
Međunarodno javno pravo, kao grana prava, ima nekoliko svojih podgrana od kojih su najvažnije:
- diplomatsko pravo
- ratno i humanitarno pravo
- pravo mora
- ugovorno pravo i sl.

Država kao subjekt međunarodnog prava[uredi | uredi izvor]
NASTANAK DRŽAVE:
a. Originarni: kada neka država nastane na području koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj državnoj vlasti, tj. na ničijem području (terra nullius).

Međunarodno pravo ipak postavlja određene kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformisala u novu državu, a to su slijedeći uvjeti: a. određeni teritorij b. stanovništvo c. vlada – organizovana politička vlast d. sposobnost da se ulazi u odnose sa drugim državama (ovo može potpadati i pod «c»)


a. Državni teritorij (područje) - Svaka država mora imati podruje na kojem njeni organi vrše svoje nadležnosti. Gubitak cijelog državnog područja u nekom ratu ima za posljedicu nestanak države. Međutim, tokom dva posljednja svjetska rata, ratna okupacija cijelog državnog teritorija nekih država od strane neprijatelja, nije imala te učinke. To stoga što su njihove vlade s dijelovima oružanih snaga nastavile neprijateljstva u inostranstvu. b. Stanovništvo – Ne može postojati država bez stalno naseljenog stanovništva. Stoga Antarktik nikad ne može postati država. Svi državljani ne moraju govoriti ni isti jezik, niti moraju biti istog etničkog porijekla. c. Organizovana politička vlast (suverenost) – Svaka država mora imati organe vlasti. Suverenost jeste «vrhovna vlast države na njenom teritoriju, koja isključuje vlast drugih država, i nije podvrgnuta nikakvoj višoj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se očituje kao nezavisnost. U savremenoj međunarodnoj zajednici, državna suverenost je pravni pojam, te je regilsan međunarodnim pravom. Tako «Deklaracija iz 1970.g.» pod načelom suverene jednakosti podrazumijeva da su «države pravno jednake».

https://bs.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodno_pravo

1. Hrvatski narod jest samosvojna etnička (narodna) jedinica, on je narod sam po sebi, te u narodnosnom smislu nije istovjetan ni s jednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojega drugoga naroda.

2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno povijesno doba, pod kojim je prije 1 300 godina došao u današnju svoju postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. Toga imena ne može i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime.

3. Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To ime ne može se i ne smije se zamijeniti ni s jednim drugim imenom.

4.) Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom hrvatskom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su posebna pokrajinska imena imale dijelom još prije dolaska Hrvata, a neka su pokrajinska imena nastala i kasnije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu hrvatsku domovinu, te nitko nema prava, da bilo koju od tih pokrajina svojata za sebe.

5.) Hrvatski je narod u svoju domovinu HRVATSKU došao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uvijek učinio.

6.) Hrvatski je narod u svoju hrvatsku domovinu došao potpuno izgrađen (organiziran) ne samo vojnički, nego i obiteljski, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu državu sa svima obilježjima državnosti.

7. Svoju vlastitu državu Hrvatsku osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još potpuno neorganizirani, hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskoga rata, a nije je se kao ni prava na nju nikada, pa ni koncem svjetskog rata, bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, ili to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskoga rata tuđinska sila spriječila, da dalje vrši svoja suverena prava u vlastitoj svojoj HRVATSKOJ DRŽAVI.

8. Hrvatski narod imade pravo svoju suverenu vlast u svojoj vlastitoj HRVATSKOJ DRŽAVI na cijelom svome narodnom i povijesnom području oživotvoriti, t. j. svoju potpuno samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu opet uspostaviti. Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja.

9. Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi, koja ne može i ne smije biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili bilo kakove ine državne tvorevine.

10. Hrvatski je narod suveren, te on jedini ima vladati u svojoj državi i upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

11. U hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države odlučivati ni jedan strani narod, ni država.

12. Hrvatski narod pripada zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji.

13. Seljaštvo nije samo temelj i izvor svakoga života, nego ono samo po sebi i sačinjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vršilac svake državne vlasti u hrvatskoj državi. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, kojih su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i podrijetlo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije hrvatskoga podrijetla, ni krvi, već je doseljeni stranac.

Definicija:
OSPORAVANJE samosvojnosti, povijesnog imena. domovine, teritorija, slobode, vojne i obiteljske organiziranosti, države, prava na sreću i blagostanje, suverenosti, neovisnosti, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji HRVATSKOM NARODU,
a istovremeno nametati jugoslavenski suverenitet i jugoslavenski narod na hrvatskom državnom i narodnom prostoru se naziva JUGOSLAVENSKA DOGMA.