Hrvatska je nastala na temelju narodnog prava koji je posljedica i povijesnog prava.
Treba uzeti u razmatranje današnje međunarodno pravo koje bi bitno razjasnilo međunarodno priznanje Hrvatske.
Dakle, kad bi pristali na jednu osobu kao tvoritelja (ovakve) Hrvatske negirali bi današnje međunarodno pravo (i vratili se u prošlost, kad su vlastodršci bili subjekti međunarodnog prava), priznali bi nedemokratsku narav države, negirali važnost stanovništva u stvaranju države, negirali bi značenje stanovništva u formiranju oblika vlasti, negirali bi značenje stanovništva u obrani vlasti i države. Negirali bi i agresiju koju su okupatorska JNA i agresorska srpska vojska izvršili na Hrvatsku.
Njihovo stalno isticanje jedne osobe je obrazac negiranja naroda i njegove prave uloge. Narod postoji, radi sebe formira državu i vlast (u toj državi i takvoj vlasti za njih nema mjesta ... što vrijedi za sve pLenkovićeve klošare).
Nakon prijevarne i zločinačke otmice države i porobljavanja naroda 1945. iznova su iza obrambenog rata 1991.-1995. isti narod porobili.
Kad te detalje izdvojimo iz biografije F. Tuđmana, tek na temelju dokumenata, zapisa i svjedočenja možemo otkriti ulogu F. Tuđmana u povijesnom redoslijedu koji nas je doveo do oslobađanja od one okupacije (u granicama koje danas postoje).
Retorika i ponašanje ukazuje na zločinačku narav vlasti, koje se tek moramo osloboditi.
Hrvatska za sva vremena. Za slobodnu Hrvatsku. Za Hrvatsku dostojnu življenja!