c.) pojam subjekta međunarodnog prava se kroz historiju mijenjao:
i. vladari država
ii. nosioci prava i obveza
iii. suverene države
iv. danas i «međuvladine» međunarodne organizacije
v. priznati ustanici i oslobodilački pokreti koji se bore za državnost (oni su privremeni subjekti s ograničenom pravnom i poslovnom sposobnošću)

Iako međunarodno pravo nije zaštićeno djelotvornom državnom sankcijom, ipak se radi o pravu! (iako se ta pravila često krše) U mnogo čemu se razlikuje od unutarnjeg prava:


Izvori međunarodnog prava su:
- običaji
- ugovori
- opća pravna načela
- sudske odluke
- učenja pravnih stručnjaka
- jednostrani akti država
- odluke međunarodnih organizacija

Međunarodni običaji[uredi | uredi izvor]
Međunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte međunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one međunarodne subjekte koji su pristupili međunarodnim ugovorima.

Međunarodno pravo dijelimo na međunarodno javno pravno i međunarodno privatno pravo.
Međunarodno javno pravo, kao grana prava, ima nekoliko svojih podgrana od kojih su najvažnije:
- diplomatsko pravo
- ratno i humanitarno pravo
- pravo mora
- ugovorno pravo i sl.

Država kao subjekt međunarodnog prava[uredi | uredi izvor]
NASTANAK DRŽAVE:
a. Originarni: kada neka država nastane na području koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj državnoj vlasti, tj. na ničijem području (terra nullius).

Međunarodno pravo ipak postavlja određene kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformisala u novu državu, a to su slijedeći uvjeti: a. određeni teritorij b. stanovništvo c. vlada – organizovana politička vlast d. sposobnost da se ulazi u odnose sa drugim državama (ovo može potpadati i pod «c»)


a. Državni teritorij (područje) - Svaka država mora imati podruje na kojem njeni organi vrše svoje nadležnosti. Gubitak cijelog državnog područja u nekom ratu ima za posljedicu nestanak države. Međutim, tokom dva posljednja svjetska rata, ratna okupacija cijelog državnog teritorija nekih država od strane neprijatelja, nije imala te učinke. To stoga što su njihove vlade s dijelovima oružanih snaga nastavile neprijateljstva u inostranstvu. b. Stanovništvo – Ne može postojati država bez stalno naseljenog stanovništva. Stoga Antarktik nikad ne može postati država. Svi državljani ne moraju govoriti ni isti jezik, niti moraju biti istog etničkog porijekla. c. Organizovana politička vlast (suverenost) – Svaka država mora imati organe vlasti. Suverenost jeste «vrhovna vlast države na njenom teritoriju, koja isključuje vlast drugih država, i nije podvrgnuta nikakvoj višoj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se očituje kao nezavisnost. U savremenoj međunarodnoj zajednici, državna suverenost je pravni pojam, te je regilsan međunarodnim pravom. Tako «Deklaracija iz 1970.g.» pod načelom suverene jednakosti podrazumijeva da su «države pravno jednake».

https://bs.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodno_pravo

Međunarodno pravo (naziva se još i međunarodno javno pravo, kako bi se napravila razlika u odnosu na međunarodno privatno pravo) je sustav pravnih pravila koja uređuju odnose između subjekata međunarodnog prava.

Izvori međunarodnog prava

Polazeći od članka 38. stavka 1. Statuta Međunarodnog suda, izvori međunarodnog prava su sljedeći:

međunarodni ugovori, odnosno međunarodne konvencije bilo opće ili posebne, koja ustanovljuju pravila, izrijekom priznata od država u sporu;
međunarodni običaji kao dokaz opće prakse, prihvaćene kao pravo
opća načela prava priznata od civiliziranih naroda
kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila - sudske rješidbe te učenja pravnih stručnjaka različitih naroda

Subjekti međunarodnog prava

Subjekti međunarodnog prava su subjekti kojima međunarodno pravo priznaje prava i dužnosti, i koji djeluju po odredbama međunarodnog prava te su podvrgnuti međunarodnom pravnom poretku.

Subjekti međunarodnog prava, u prvom redu, su države, koje su redovni subjekti međunarodnog prava. Drugi subjekti su sekundarni, izvedeni, pa čak i fiktivni subjekti međunarodnog prava.

Drugi važni subjekti međunarodnog prava, koji su se naročito razvili nakon II. svjetskog rata, su međunarodne organizacije.

Također, u određenim slučajevima subjektima mogu biti i ustanici i oslobodilački pokreti koji su priznati od stranke međunarodne zajednice kao zaraćene strane.

Postoji i cijeli niz područja s posebnim položajem, kako u povijesti tako i danas. Danas je najpoznatiji takav subjekt Sveta Stolica.

Čovjek pojedinac u pravilu nije subjekt međunarodnog prava. Međutim, u određenim slučajevima, a naročito u novije vrijeme, međunarodno pravo daje određeni subjektivitet pojedincu. Primjeri za to su pravila međunarodnog prava koja se izravno obraćaju pojedincu te mu daju prava ili mu nalažu obveze, a primjeri za to su kažnjavanje piratstva, kršenje blokade, pravo pripadnika manjina da podnose peticije, te pravo pojedinca da izađe sa svojim zahtjevima pred organe međunarodnog pravosuđa.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodno_pravo