Ustaše nisu imale sinova

Ustaški pokret je bio konspirativan, malobrojan i odgovor na velikosrpsku agresiju, srpsku okupaciju i osobnu diktaturu kralja Aleksandra.

Sudbina je htjela pa su ustaški prvaci iznijeli cjelovit nacionalni okvir (koji je odgovarao nacionalnoj, suverenoj republikanskoj, demokratskoj državi), koji je u složenim međunarodnim odnosima bio tek neostvarena težnja.Podmetanjem teza ustaštva i ustašizacije suprotstavljaju se cjelovitom rješenju hrvatskog pitanja, suprotstavljaju se demokratizaciji, nacionalnoj državi i volji naroda.)
U kovitlacu svjetskog ratnog previranja uspostava NDH je više zasluga neprijatelja nego prijatelja Hrvata.

Kraj rata je doveo do ponovne okupacije Hrvatske (jednom okupirane 1918.g.). Ustaše su isčezle (revolucionarna organizacija - hrvatski revolucionarci - nisu dvojili o sudbini u novoj (okupacijskoj) Jugoslaviji).

Nikakva osveta, već strah od narodne volje za vlastitom državom (s razlogom poistovjećenom s NDH) koja bi se mogla iskazati u novim međunarodno pravnim uvjetima (osnivanje nove svjetske organizacije UN, koja je temeljila priznavanje novih država na volji naroda), razlozi su masovnog pokolja na Bleiburškom polju i Križnim putevima (na kojim su marširali neprijatelji nove Jugoslavije, a ne krivci).

Preživjeli, zastrašeni i obespravljeni neviđenim terorom mogli su samo promatrati uzdizanje Jugoslavije kao narodne volje (kojeg naroda?), pa i kroz učestvovanje u osnivanju UN-a.
Oni koji su isporučili Hrvatsku, Zemun, Boku, ... Jugoslaviji i Srbima, a Hrvate na masovne likvidacije, izgone i ropstvo nemaju razloga očekivati ruku pomirenja. Možda tek njihovi sinovi - ako su prošli katarzu.

Malobrojne ustaše su većim dijelom emigrirali, dio je likvidiran bez suda. U Hrvatskoj nema ustaške djece.

Dakle, politika pomirbe ustaških i partizanskih sinova je tuđmanova podvala hrvatskom narodu čije posljedice sada trpimo podnošenjem nedemokratske, nenarodne, nestručne, nepoštene ne nacionalne, nerepublikanske vlasti.


Politika pomirbe se odnosila na komunistički totalitarni i zločinački aparat, a ne na mirenje ustaških i partizanskih nepomirljivih gledišta.

U Hrvatskoj su likvidacijama, raseljavanjem i progonom uništavani svi koji su bili za samostalnu Hrvatsku, a protiv bilo kakve Jugoslavije. Netko je taj teror provodio. U duhu pomirbe, treba ga imenovati. (Orjunaši, komunjare, izdajice.)

Brane granice Velike Srbije, sputavajući svaku pomisao da su Jugoslavije okupatorske i osvajačke tvorevine koje su onda a i sada otimale Hrvatskoj.
Partizanski sinovi (sinovi orjune) mire se sami sa sobom. Jer ih nitko prije nije pomirio sa sudbinom.
Sudbinom izdajica.

Pustimo hdz neka ugine. Iskažimo svoju (narodnu) volju, sposobnost za vlastitom državom dostojnom življenja.

Ili ili (ili hdzsdp, ili narodna država)

Oznake: ustaše, sinovi, partizani, demokracija, republika, narodna volja, UN, Bleiburg, križni put, neviđeni teror, politika pomirbe, obrana granica Velike Srbije, sudbina izdajica

Kome smeta Za Dom spremni?

Za Dom spremni - Pro patria parati
Za Dom spreman - Pro patria paratus


Pro patria (parati/paratus) je široko raširena latinska izreka.
Mnogi narodi i organizacije, političke stranke, umjetnici, ... koriste latinsku izreku u izvornom ili prevedenom obliku.

Ako je Za Dom(ovinu) spremni prijevod latinske izreke iz Ciceronova djela De officiis (Cicero, De officiis [O dužnostima], c84, 1. knjiga: O moralnom dobru): „…Inventi autem multi sunt, qui non modo pecuniam, sed etiam vitam profundere PRO PATRIA PARATI essent, idem gloriae iacturam ne minimam quidem facere vellent, ne re publica quidem postulante…“,

u prijevodu

S druge strane, mnogi koji su bili ZA DOMOVINU (DOM) SPREMNI dati ne samo svoj novac, nego i svoje živote, sad se ne bi složili ni oko najmanje žrtve osobne slave čak iako to traže interesi njihove zemlje….
https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/pro-patria-parati-marko-tulije-ciceron-ustasa/
zašto je u Hrvatskoj ta izreka sporna?

Korijeni (izreke i osporavanja) leže u civilizacijskom određivanju onog tko se koristi izrekom.

Zapadna civilizacija (zapadna kultura) temelji se na tradicijama

grčko-rimske kulture;
kršćanstvu, prvenstveno zapadnog tipa;
pred-kršćanskim kulturama i tradicijama, obično vezanim uz keltske, germanske narode;
renesansi.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Zapadna_kultura

Ne smeta Srbe hrvatsko korištenje Za Dom spremni, njih smeta hrvatska pripadnost zapadnoj civilizaciji.
Ne smeta Srbe hrvatska pripadnost zapadnoj civilizaciji, smeta Ruse.

Naredbu za likvidacije naroda na Bleiburgu, Križnim putevima je izdala moskovska vlast kako narod ne bi potraživao državu u povijesnim granicama (jer je katastarski većina BiH bila hrvatska).
Da je 1945.g. hrvatski narod organizirano tražio u UN-u pravo na državu (po novom međunarodnopravnom principu kako samo narod može tražiti državu) Hrvatska bi bila priznata sa Zemunom, BiH, Bokom Kotorskom, obalom do Bara.
Krvoproliće koje su napravili zbog širenja ruskog utjecaja i pomicanja granica, sustavnog zatiranja hrvatsva i hrvatskih pravica produžili su kvazinacionalnim buđenjem 1991.g., a nastavljaju i danas (organizirani i orkestrirani), osokoljeni teškim epidemijskim stanjem u USA, koja je jedina braniteljica istočne civilizacijske granice.


Točka.

(Vlast i oporbu strpati u stočne vagone i poslati na istočni front, neka ližu stražnjicu gospodaru.)


Područja Europe koja pripadaju zapadnoj civilizaciji, prema Samuelu Huntigtonu

Oznake: za dom spremni, latinska izreka, pro patria parati, zapadna civilizacija, tradicije., Bleibur, križni put, narod, UN, Drava, Zemun, Bih, Boka Kotorska, kvazinacionalno buđenje, katastar

Srpske pudlice, Kameni svatovi

Hrvatska je samostalna (otrgla se iz zagrljaja Jugoslavije), članica EU, članica NATO pakta. Ne postoji način tvoriti politička povezivanja s Rusima ili /i Srbima.

Što onda rade Srbi u hrvatskoj vlasti?


Tuđmanština je ostavila partizančiće na vlasti, iako je partizanska epizoda dovela orjunaše-komuniste (umjesto orjunaša - monarhista). Jugoslavija je nastala na monarhističkim osnovama, premetnuta u socijalističku tvorevinu. Krik naroda (NDH) između dviju Jugoslavija ugušen je na Bleiburgu i Križnom putu.

Bleiburška tragedija je uzrokovana novim konceptom u međunarodnom pravu - priznanja države samo ako narod traži državu (američki utjecaj na osnivanje UN-a, međunarodne organizacije koja će skrbiti o svjetskom miru i poretku).
Vojni britanski izvještaji o 200 000 vojnika i 500 000 civila zorno ukazuju na razmjere stradanja, s čijom veličinom je povezan drugi cilj od osvete ustašama (koji su partijski učenici). Za cijelo vrijeme Križnog puta zarobljenicima je spočitavana nezavisna država a ne ustaštvo.

U Hrvatskoj su ustaše (ne na temeljima učenja A. Starčevića, u kojeg su se zaklinjali, već na temeljima bana J. Jelačića) provodile državopravnu politiku samosvojnog naroda.
Divlje ustaše su provodile osvetničku politiku (pozivanja na ustaštvo, s prizemnim pobudama).

Praksa nepostojanja transparentne politike, izazvana pučističkim nastupom jugoslavena, osvetnički nagoni doveli su do trajnog razdora između dva naroda: Hrvata i Srba. Samo su Hrvati zahvaljujući svojim orjunašima dodijelili ogromna materijalna sredstva Srbima, kao i teritorijalne ustupke.

Današnja uporaba Srba u hrvatskoj politici ima zadatak iskoristiti stoljetne prevrate, pljačke, otimanja i ratove za skretanje pogleda s materijalnoga stanja hrvatske države. Klijentela na vlasti iscrpljuje (pljačka) hrvatski narod i mora izazvati društveni rascjep kako bi (pljačkaši) ostali usamljeni na privilegiranim pozicijama.

Stoljetno ludilo podvojenosti (nacionalista koji se mire sa srpskom monarhijom, popljačkanih egoista koji se mire s komunističkim konceptom jednakosti u siromaštvu, partizanskih sinova i unučadi koji se mimikrijski uvlače u pore nacionalne države) Hrvatsku razara.

Srbi u hrvatskoj politici imaju ulogu pudlice. Kameni svatovi.

Oznake: Hrvatska, samostalnost, EU, nato, rusi, srbi, tuđmanština, partizančići, orunaši, bleiburška tragedija, UN, prava naroda na državu, uzroci stradanja. divlje ustaše, stoljetno ludilo podvojenosti, pudlice, kameni svatovi

U sazviježđu polumjeseca (Što je hrvatsko-bošnjački sukob?)

Zbog čega je krivnja podijeljena? (Mogu li se civilizacijske odlike strpati u pravne kanone međunarodnog suda?)



Priprema agresije na BiH je trajala desetljećima. Institucionalno u Jugoslaviji, neinstitucionalno u međunarodnim tijelima putem uvezane diplomacije.
Pripremu agresije je vodio SSSR, kojeg je u zaštiti srbijanske agresije naslijedila Rusija.

Sve zemlje svijeta, osim USA, nisu sposobne oduprijeti se ruskom interesu.
Kada je nastupila jugoslavenska kriza, srpskom ekspanzionizmu (bilo to monarhističko, komunističko ili četničko velikosrpstvo) ostali su se svi suprotstavljali podrškom pripajanju EU i NATO paktu (što se nije dogodilo). Težnje obuzdavanja srpskog hegemonizma (iz čega se krila brutalna Sovjetska/Ruska ekspanziona militantno-genocidna politika (prostranstva Sibira su podjednakom brutalnošću rusizirali) je prouzročila krvavi raspad jugoslavije i srpskiu agresorsku najezdu na nesrpske zemlje.

Desetljećima u kolu proruskih nenarodnih vojnih režima, protivno povelji UN-a, militantno šireći ruski utjecaj (Jugoslavija, Libija, Irak, Palestina, Kuba, Rodezija, ...), naoružavana iz nacionalnog dohotka JNA je stekla više desetljetniu prednost pred razoružanim nesrpskim narodima/nacijama.
Silina vojnog naleta je nesrazmjerna potrebnoj vojnoj sili (JNA je zločinačka vojska). Prateće srpske paravojske su dodatno okarakterizirale taj nalet genocidnim i zločinačkim.

Uvezana (interesna) diplomacija, nesklona zaštiti interesa nesrpskih naroda u Jugoslaviji (zbog ruskog prava na veto i značenja te mega-zločinačke tvorevine u međunarodnim odnosima), prouzročila je višedesetljetno divljanje JB Tita (nepoštivanje međunarodnog prava i normi humanog prava), kao i završni čin tih priprema - genocid i agresija.
Razmjeri agresije, upotrijebljena sredstva i ljudstvo nužno su iziskivali oslanjanje na sva raspoložive izvore pomoći.

Hrvatsko-bošnjački rat planski je i dogovorni rat dviju strana koje su sporazumno ušle u sukob s ciljevima: pojačati interes međunarodne zajednice i javnosti za ratne događaje u exJugoslaviji; potaknuti veći broja zemalja na pružanje diplomatske, vojne i humanitarne pomoći ugroženim stranama (Hrvatima, Bošnjacima); u realnim uvjetima opasnosti genocida i agresije u tijeku uvježbati obrambene vojne snage (sukobom nižeg inteziteta s pouzdanim partnerom koji neće u oružanom sukobu iskoristit prednost i potpuno poraziti drugu stranu), obratom u obrani prouzročiti zastoj srpske agresije (zbunjujući faktor potpomognut fokusiranjem svjetske javnosti na sukob u BiH). Posebna težina dodatnog sukoba potakla je mnoge države na izravnu ili neizravnu pomoć Hrvatima i/ili Bošnjacima, što je jačalo i jednu i drugu stranu (i time ih činilo otpornijim na srpsku agresiju).
Prijetnja humanitarne krize (razmjera pogubljenih i prognanih), prouzročena interesnom diplomacijom, pred naletom nove krize je izazvala popuštanje međunarodne zajednice i veći angažman na obuzdavanju srpske agresije.
Širenje područja pomoći na muslimanske zemlje je bilo neophodno u očuvanju hrvatsko-muslimanskog naroda.

To su osnove realne obrane u svijetu koji je prihvaćao srpsku agresiju.
Međunarodni sud (za ratne zločine) to nije sposoban formalno i institucionalno shvatiti. Zbog toga je sudbina takvih sudova neizvjesna. Zločin je civilizacijski određen i nije moguće lako objediniti civilizacijske odredbe u jedan sud.

Hrvati i Bošnjaci u BiH su se sporazumno, pa i međusobno se sukobljavajući, othrvali srpskoj agresiji potpomognutoj međunarodnom diplomacijom.
Njihova budućnost se neće graditi na zbunjivanju klasifikacijom tog rata kao zločinačkog pothvata, već na spoznaji o bezizglednom položaju u kojem su se nalazili i razmjeru opasnosti kojoj su bili izloženi. Sama činjenica kako su pribjegli međusobnom sukobu kako bi ojačali i dobili materijalnu pomoć drugih govori o težini srpske agresije.

Nikad više bratstva sa Srbijom, nikad više srpsko-ruske agresije, nikad više razoružani i prepušteni na nemilost. Nikad više bez diplomatske zaštite. Nikad više genocida. Hrvati i Bošnjaci zaslužuju bolje. To su dokazali, dokazuju i dokazati će u budućnosti.
Nema abolicije srpske stoljetne agresije (povijest svjedoči o srpskim posezanjima za nesrpskim zemljama, povijest svjedoči o srpskoj brutalnosti u srbizaciji).
(Povijest pamti i stotine tisuća žrtava srpskih agresija.)

Povijest će pamtiti srpske agresije, budućnost će se graditi s tim pamćenjem. Hrvati i Bošnjaci moraju graditi svoju budućnost na toj spoznaji.
Bili smo na rubu opstanka. (Sukob Bošnjaka i Hrvata nije ni jednu stranu ugrozio na takav način. Baš zbog zajedničke borbe protiv zle sudbine.)

U spomen na Nahida Kulenovića, hrvatskog revolucionara i šehida, te sve hrvate i muslimane koji su položili život u borbi protiv agresije

Svi sveci Bosne

Stvarne okolnosti ratova i sukoba u BiH


Strategija Hrvatske u BiH i Hrvata BiH prema toj državi je utemeljena na humanim zasadama zabrane rata i dozvoljene obrane u slučaju vojne agresije.

Rat u BiH (iako je BiH bila u ratu i prije napada na BiH, jer se JNA i srpska paravojska koristila teritorijem BiH za napad na Republiku Hrvatsku) je stvorio dvije strane - napadača i napadnutu stranu. Napadač je srbo-četnička paravojska i JNA, napadnuti su Hrvati Bošnjaci.
Silina tog napada je uvjetovana vojnom opremljenošću JNA i Srba (kojima je JNA bila naklonjena).
Činjenično je sva vojna moć bila skoncentrirana u rukama napadača.

UN je (iako poveljom obavezan) u početku taj rat potpuno neupućen smatrao legitimnim činom svoje članice (Jugoslavije) u rješavanju unutarnjeg pitanja. Promatračima i angažmanom međunarodnih pregovarača, taj je stav progradirao do priznavanja novih država i raspada Jugoslavije. Pogrešno smatrajući ravnomjerno raspoređena vojna sredstva po teritoriju Jugoslavije, s obrazloženjem zaustavljanja ratnog sukoba, UN je izglasala rezoluciju o embargu izvoza oružja u države bivše Jugoslavije.
Diplomatska sporost UNa, kriva predodžba o ustroju svoje (bivše) članice i agresija (koja je zbog uvezane diplomacije) koristila nesnalaženje UN tijela prijetila je humanitarnom katastrofom.

Strategija Hrvatske i Hrvata (iz RH i iz BiH) o ograničenom i kontroliranom, ali dogovorenom, sukobu s bošnjacima (muslimanima), s javno iskazanim ciljevima etničkog čišćenja i zločinačkog pothvata, ratna je varka usmjerena protiv srbo-četničke JNA i srpske paravojske, diplomatskih snaga koje su prikrivale srbo-četničku i JNA agresiju (Rusija, Srbija).
Obrat u obrani od agresije je, činjenično, smanjio intenzitet (srpske) agresije i ostvario dodatno vrijeme (potrebno za funkcioniranje tijela međunarodne zajednice). Zaustavljanje hrvatsko-bošnjačkog sukoba je slijedila pojačana srpska agresija (blokade i razaranja Sarajeva, opsada i osvajanje Srebrenice, opsada Bihaća, ... )
Jedina šteta je formalno-pravno dokaziva "krivnja" svetaca Bosne (Tuđmana, Šuška, Bobetka, Petkovića, Praljka, ...). Svi odreda su katolici, koji su bili spremni ponijeti križ (krivnje) kako bi spasili svoju braću u Bosni Hercegovine. A braća su im svi miroljubivi ljudi u BiH.

Pravo na obranu i strategija obrane u uvjetima siline napada kojem je cilj bio genocid i potpuno uništenje Hrvata i Bošnjaka, u uvjetima potpune bespomoćnosti, prouzročila je sukob nižeg inteziteta i time su smanjena (a ne povećana) stradanja civilnog stanovništva, smanjena bespotrebna stradanja vojnika.
Sud ICTY je formalno-pravno ocjenjivao učinak, potpuno pogrešno procijenio stvarne događaje i posljedice (svrha kaznenog gonjenja ratnih zločinaca je smanjivanje stradanja i patnje u ratovima), a s moralnoga je gledišta potpuno nesposoban ocijeniti događaje kojim se bavio.

Osobe osuđene za udruženi zločinački pothvat (u koje ne računam socijalističkog đaka Prlića, nedoraslog kriznoj situaciji, u službi određenih snaga, svjedočio o Tuđmanovim, Šuškovim ili nečijim drugim izjavama potvrđujući ispravnost njihove pretpostavke o prikrivenom zločinačkom poduhvatu agresije i diplomatskog prikrivanja srpske agresije) su sveci Bosne.
Založili su svu svoju sposobnost i energiju u zaustavljanju agresije, koju je UN propuštao. Niti vrijeme od 23 godine od završetka sukoba nije dostatno tijelima UNa za ispravno sagledavanje tog sukoba.
Time je napravljena nepopravljiva šteta UN-u i međunarodnom pravu.

Praljak je svojim neprihvaćanjem osude potvrdio svoju svetost. I još jednom skrenuo pozornost Svijeta na sve svece Bosne.
Bosnu su spasili sveci, a ne međunarodna zajednica.

(Sjetimo se samo sramne uloge UN snaga u Srebrenici.)

„Navik on živi ki zgine pošteno“

5 istina o Hrvatskoj

Političko osporavanje istine (utemeljeno na orkestriranom jednoumlju) prouzročilo je strukture koje ustrajavaju na vlasti (kao izvoru istine).


1. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Sedamdeset i dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata promatrati sadašnjost i budućnost slijepim povezivanjem ustaša i partizana, nesagledavanja povijesti logičkim već političkim misaonim sklopom prouzročilo je političko-društvenu krizu, koja je proizišla iz političke krize.


2. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Vladavina komunista, jugoslavena stvorila je nehumani sustav, (i bez obzira na način dolaska na vlast) taj se sustav nakon desetljetne vladavine mora raščlambom osvijetliti i osuditi zasebno.


3. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Ideološki totalitaran (komunističko-jugoslavenski sustav), prouzročio je anomalije i nefunkcionalnost u svim segmentima društva (školstvo, šport, kultura, politika, vanjska politika, vojska, gospodarstvo, zdravstvo, znanost, religija, teritorijalni ustroj, ...).


4. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Jednoumlje (utemeljeno na nasilju i zbog posljedica nasilja, koje je bilo ideološko oružje (revolucija)) prouzročilo je traume i ostavilo nerasvjetljenu (bližu) povijest.


5. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.


Takav sustav je provodio prosovjetsku praksu nepoštivanja povelje UN-a, sudjelovao u širenju međunarodnog terorizma, stvarao militantna društva (kakvo je i samo bilo) i prouzročilo poremećaj (zbog prevelikih sredstava uloženih u militantnost) društva koje se oslobodilo ratom (pravednim i obrambenim u slučaju RH, ali i višestrukom agresijom u slučaju Republike Srbije).
Nakon desetljetne militantnosti, agresije i terorizma neumitno nastupa stoljetno razdoblje oporavka od takvog (zločinačkog) ponašanja.

Pet istina o Hrvatskoj upućuje na nužnost sagledavanja posljedica (a ne uzroka) komunističke vlasti i trajne osude komunističko-jugoslavenskog režima.
Blenković je (glupko) sinčić majke lekarke i oca (suradnika). On nije sposoban upamtiti niti jednu od navedenih pet istina.

Oznake: političko osporavanje istine, vlast kao izvor istine, povijesničarska metodološka greška, komunisti, jugoslavene, politička kriza, društveno-politička kriza, vladavina, nehuman sustav, ideologija, totalitarnost, nefunkcionalnost, jednoumlje, nasilje, nerasvijetljena povijest, prosovjetska politika, militantnost, terorizam, UN, posljedice

Niti zna(ju), niti će znati

Isprazno mlataranje pojmovima desnice, ljevice, centra, desnog centra, lijevog centra je bespotrebna. U Hrvatskoj u službenim političkim strankama (koje se nadmeću za saborska mjesta i popunjavaju parlament) je amorfna, apolitična pljačkaška rulja.

(Kad bi se pojavila ozbiljnija lijeva struja sa suvislim programom, pomela bi ovaj bezlični (hslsovski) HDZ.)

Zbog neozbiljnosti (kadra koji je demagoški nabrušen na zakulisnim brifinzima), mediji su stavljeni pod kontrolu sa zadaćom kanalizirati politički tijek na takve (a ne neke sposobnije) kadrove.

Iako. Povelja UNa i dokumenti (iste organizacije) o obavezama bilo koje vlasti teško operećeuje upravo ovo (kao i onu milanovićevu) vladu. Vladu nacionalnog srama.
Nedemokratski zadržavaju vlast (unatoč poraznim rezultatima). Postaviti Plenkovića (tatin glupko) na čelo HDZa i na čelo Vlade zapravo ukazuje kako ovaj (i ovakav) HDZ ne zna i nikad neće znati.

Milanović(eva)(vlada) je identično račanu razoružao(la) Hrvatsku (koja je svojom vojnom silom bila jamac Daytonskog mirovnog sporazuma). Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) su svojim pobjedama prouzročili mirovni sporazum (koji se dokumentima odnosio na BiH ali je (indirektno) prouzročio i mir u Hrvatskoj).
Potpomagati narušavanje tog sporazuma slabljenjem vojne snage i (naknadno) izbjegavanje pokretanja odgovornosti (milanovića) politika je plaćenika (a ne ljevice ili desnog centra)(uz istovremeno pripremanje RS za otcijepljenje). Istovremeno, taj polupismeni primitivac (Plenković) brže bolje nezavisnog zastupnika Glasnovića isključuje iz daljnjih razgovora (i ujedno odbacuje sve političke projekte koje je general zastupao u predizbornoj kampanji).
Integracija iseljeništva je nemoguća (nisu u hrvatskoj pravnoj jurisdikciji)(te ih nije moguće iznova popljačkati), pljačkaški stroj se okreće pljački (popljačkanog) siromašnog hrvatskog puka ... ko * Glasnovića (ionako su mu neuobičajeno u tradicionalno neglasačkim centrima u BiH (Banja Luka, Sarajevo, ...) "uvaljali" tisuće glasova (ako su regularni protive se povelji UNa o slobodi izbora, ako su dodani onda su dvostrano krivični ..).

Površnost (planiranja)(pljačka s pozicije državnog monopola je uvijek površna) sadašnje garniture hdza izaziva prezir. Niti znaju, niti će znati.

Oznake: ljevica, desnica, centar, apolitična masa, UN, povelja, Vlada nacionalnog srama, razoružavanje, Glasnović

Razlozi bleiburškog pokolja (i uloga orjunaša/titoista)

Razlozi negiranja genocida i iskrivljavanja povijesti


Pravi razlog stradanja Hrvata na Bleiburgu (pokolj na bleiburškom polju) i Križnom putu je dogovor velikih o poratnom osnivanju nove svjetske organizacije Ujedinjenih naroda i pravnog ustroja te organizacije.
Priznavanje prava na državu mogu podnijeti samo društvene skupine (narodi ...), ne pojedinci.

Sovjeti (rusi) su pripremajući se za širenje svoje zone utjecaja (uz pristanak i suradnju britanaca) naložili pokolj Hrvata, a izvršitelji su bili titovi partizani.
Strašnim pokoljem (i iseljavanjem) Hrvatska je obezglavljena i nije bila sposobna zahtijevati državna prava (proistekla iz raspada AU monarhije i prethodnog povlačenja osmanlijskoga carstva), s dobrim izgledima za tvorevinu koju smo upamtili u povijesti kao Državu SHS (koja je postojala jedan mjesec dana).

Svi koji se držite antifašizma i partizana, kao doprinosa državnom pravu (i razvoju) Hrvatske, znajte da je taj doprinos razorniji od osmanlijske okupacije i prodora Huna ...
Zato su vaši očevi uporno negirali genocid nad Hrvatima (čekajući protok vremena), zbog toga vi uporno negirate genocid nad Hrvatima (čekajući protok vremena), zbog toga će vaša djeca negirati genocid nad Hrvatima (i oni će čekati protok vremena). Negirati ćete genocid nad Hrvatima dok god postoji mogućnost povratka državnog prava nad teritorijima koji su trebali postati samostalna država 1918. godine (ili prije).

Politika pomirbe nikad nije bila moguća, to je politika zamagljivanja (političkih) odnosa (u korist Hrvatske štete).
Nije moguće dozvoljavati državne privilegije onima koji su Hrvate i Hrvatsku sakatili.

SDP, HNS i titoističko-orjunaška udbaško komunistička svita zbog nedjela koje su počinili protiv države i naroda nisu prikladni za mirenje ...
Povijest ih je osudila (na vječno prokletstvo).

Oznake: razlog stradanja Hrvata kod Bleiburga, križni put, UN, pravni okviri priznavanja država, društvene skupine, sovjeti, zona utjecaja, nalog za pokolj, izvršitelji, titovi partizani, pokolj, Država SHS, antifašizam i partizani, uorno negiranje genocida, protok vremena, gubitak državnog prava, politika pomirbe je nemoguća, nedjela protiv države i naroda

Ustaški grijeh

U susret Danu pobjede


Gospođa Kolinda Grabar Kitarović se izgubila na (širokom i dugotrajnom) prostoru hrvatske žrtve.
Bleiburg, Križni put (na kojem je jedna od postaja bio i Jasenovac), sustavni progon i ubojstva Hrvata su revidirali povijesnu krivnju tog naroda.
Državopravna teorija (teorija međunarodnog prava) ukazuje na neodrživ položaj Hrvata.

Navesti ću enciklopedijsko viđenje pojma međunarodnog prava i nastaviti logički slijed (proistekao iz tih spoznaja).

Hrvatska je osporavanjem legitimnosti "prisajedinjenja" (srpske okupacije pučem) 1918.g. ozbiljno narušila opstanak tvorevine južnih slavena pod srpskim opankom. Uspostavom NDH taj je proces poništen (ali pred dijelom međunarodne zajednice, koja je u tom trenutku bila u svjetskom ratu). Ustrajnost na političkom pravu ponukao je pobjednike (onaj dio međunarodne zajednice koji se nije slagao s uspostavom hrvatske države) na iskorištavanje (prividnog) položaja Hrvatske države u ratnom sukobu za osporavanje postojanja iste. (Mogli su fašističku Italiju pripojiti Libiji (pa bi Gaddafi rušio revolucijom Giorgio Napolitano-a), ali nisu ...).
Pripremajući novu međunarodnu organizaciju (Ujedinjene narode), koristeći teoriju međunarodnog prava, sovjeti su preko svojih krvoloka (titovih komunista i partizana) odlučili hrvatsku organizacijski onesposobiti u potraživanju svojih državotvornih prava (te naložili pokolj i progon poznat kao bleiburška tragedija).

Podjednako danas, padom ruskih diktatura (Iraq, Sirija, ...), Rusi su odlučili zadržati (Siriju) jednu državu po američkim standardima te su ratnim pokoljem (300000 mrtvih) progonom i iseljavanjanjem odlučili "demokratskim" izborima zadržati Assada ...
Tito je tek 1946.g. (neutralizacijom državotvornih Hrvata) uspostavio socijalizam i vlast partije ...

Komunisti, partizani, Tito i njegovi sljedbenici (danas titoisti) nisu stvarali drukčiji svijet. Stvarali su krvave zločine (kao srpsko-ruska poslušna (Hrvatima krvoločna) paščad). Osporavali Hrvatima pravo na postojeće državo pravo ... Kolinda sramotno odbija naučiti hrvatsku povijest i prekinuti zasipanje Hrvata povijesnim krivokletstvom.

Hrvati smo, graničari stari (mi volimo crven bijeli plavi ... i nismo antifašisti koji su pobijedili). Mi smo ratovali za priznavanje hrvatskog državnog prava a ne za fašizam ili antifašizam.

Oznake: KGK, prostor hrvatske žrtve, Bleibur, križni put, Jasenovac, sustavni progon, državopravna teorija, subjekti međunarodnog prava, prisajedinjenje, uspostava NDH, međunarodna zajednica, UN, osporavanje hrvatskog državnog prava, nametanje jugoslavije, povijesno krivokletstvo

Ratni zločini (protiv razuma), uzročna veza

Srpski zakon o univerzalnoj jurisdikciji za ratne zločine počinjene u ratovima nakon raspada Jugoslavije ima zadaću prikrivanja agresije .... Koji ratni zločini, kad nikad nisu priznali rat (agresiju), nisu imenovali agresora, ...?

Poniženje Srbije je po pitanju (prihvatljivog) prava na univerzalnu jurisdikciju je obrazložio UN, pri osnivanju ICTY (privremenog međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije i Ruande). Uspostava međunarodnog suda je mjera kojom se potvrdila nesposobnost nacionalnih sudova voditi nepristrano sudske procese protiv osumnjičenih (što je osnivač, organizacija Ujedinjenih naroda i navela u obrazloženju). Hrvatska je zbog suradnje dobila poseban status i imala je jedina mogućnost odbiti nadležnost ICTY-a za slučajeve koje je ICTY istraživao ili je imao namjeru voditi proces (ali je RH pružala punu potporu tom sudu u radu).
ICTY je za bilo koji slučaj s područja RH trebao zatražiti i dobiti odobrenje od Vlade RH (što sa slučajevima BiH, Srbije, Kosova nije bio slučaj).

Iako je ICTY niže slučajeve prepuštao nacionalnim sudovima, zašto bi Republika Hrvatska dopuštala Republici Srbiji univerzalnu sudsku nadležnost (za razdoblje i djela koji su posljedica agresije i genocida koje je Srbija pokrenula ...)?

Stavovi pojedinih EU političara i dužnosnika (protivno dokumentima UN-a) ne obavezuju Republiku Hrvatsku u ukidanji agresije iznova (ovaj put pravnim putem). Netko mora zaustaviti srpski teror i samovolju (koji su upereni protiv Hrvatske, (BiH, Kosova)).

Rasprave i dokumente UN-a pri osnivanju ICTY-a neću citirati ... samo ističem kako sam svjedok kratkog pamćenja kad su srpski zločini u pitanju. To je samo poticaj Srbiji na putu koji je odveo u višestruku agresiju i osude za genocide. Članica EU ne može graditi takvu (ne)politiku.
Hrvatska ne smije Srbiji popuštati. Zbog budućih generacija ...

(Srbija je rasadište međunarodnog terorizma koji su uspostavljali redom Carska Rusija, Ujedinjeno kraljevstvo, Francuska, Sovjetski savez, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo, ... Neka ne pokušavaju iskorištavati vojno-diplomatsku nadmoć u nastavku politike srpske nametljivosti (jer srbija više neće biti predmet suprotstavljanja ... problemi se rješavaju uzročno)).

Oznake: univerzalna jurisdikcija, privremeni međunarodni sud za ratne zločine, nacionalni sudovi, UN, dokumenti o uspostavi ICTY-a, agresija i genocid, rasadište međunarodnog terorizma, uzročnost

Hrvatska, kroz sva vremena!

Hrvatska, od Kolomanove nagodbe (Pacta conventa, 1102.), sklona nagodbenjaštvu (što je izrodilo trajnim slojem potpuno otuđenih ljudi, koje danas uobičajeno nazivamo orjunašima) stalno je izložena nenarodnim nastojanjima osporavanja hrvatskog (državnog) suvereniteta.
Iako kroz (tešku) povijest izloženi osvajanjima i pokoravanjima (okupacijama), današnje odbijanje služenja hrvatskom suverenitetu (zbog međunarodnog prava i obaveze riješavati sporove diplomatskim putem, postojanje nenarodnih elemenata u državnoj vlasti je pogubnije i štetnije do ikad u prošlosti.

Uobičajeno, postojeća država (usto članica UN-a) ima prednost pri diplomatskom ili oružanom sporu (posebno ako je unutarnji sukob u pitanju).
Hrvatska je (presedanom u povijesti UN-a) spor sa federalnim (četničkim, velikosrpskim) vlastima uspjela dovesti do razvidnosti o agresiji i kršenju povelje UN-a od strane federacije (koja se obavezala ispunjavati obaveze prema vlastiom stanovništvu). Sam rat (agresija) koji su federalne vlasti nametnule, svojim trajanjem je kršio osnovna načela UN-a (i izazvao odbijanje diplomatske međunarodno pravne podrške takvoj (zločinačkoj) tvorevini).
Hrvatski branitelji su (u sinergiji s hrvatskom diplomacijom i voljom naroda) aktivno sudjelovali u stvaranju Republike Hrvatske.
Nakon međunarodnog priznanja RH, branitelji su sudjelovali u obrani RH.

Razvidno je kako u današnjem svijetu vojske (i ratovi) imaju nepouzdan učin (UN svojom poveljom rat zabranjuje), a diplomacija postaje moćno oružje.

Povijesno ukorijenjena sklonost nagodbenog pristajanja na odricanje od hrvatskog suvereniteta, i na vojnom i na diplomatskom planu je stvarao uvjete odricanja od državnosti i samosvojnosti. Prava na vlastiti put. Ovisno o vanjskoj vlasti s kojom se Hrvatska nagađala, unutarnji politički ustroj je bio popunjen (uvijek sa neobično otuđenim) kadrovima. Naročito je taj karakter isplivao u kombinaciji srpske i komunističke vlasti.
Srbo-komunistička okupacija (potpomognuta zavnojevskim nagodbenjaštvom, očekivano pregaženo i zametnuto; na jugoslavenskoj platformi) iznjedrila je najgoru (najlošiju) garnituru (otuđenih) nagodbenjaka (u vrijeme kad je takva garnitura mogla napraviti najveću štetu u povijesti Hrvatske).
Sedmoligaška svita ...

Dopustiti takvoj sorti 4 godine po završetku srbo-četničke agresije povratak na vlast (i, uopće, držati ih ravnopravnim političkim sudionicima demokratskih procesa (koje oni koče i osporavaju)) je suludo.
Ne postoje škole ili propisi za stručnost političkog vođenja države.Iako sva manje zahtjevne djelatnosti uvjetuju stručnu spremu (političari i zastupnici nemaju stručnu spremu; što je i vidljivo ...). To omogućava posebno nadarene, ali i sunovrat u talog ljudskog društva. Hrvatska nije našla načina kako izbjeći birati s dna (društva) ...

Lustracija (koja je bila obaveza), zbog složenosti (i emotivne vezanosti tadašnjeg političkog rukovodstva za orjunašku svitu) političkih prilika nije isključila sedmoligaše iz utrke za vlast (!!).
Ustroj demokratske države je nedovoljno (zbog rata) promoviran kao ideal. Svi kritizirani su se ogriješili o Ustav i pojedine zakone RH; što je dovoljno za isključivanje iz procesa biranja.
Treći put je javno političko prokazivanje (bez lustracije i kaznenog progona), izborima na kojim bi glasači lustrirali sve za koje smatraju da su nedostojni žrtve podnesene za slobodnu i suverenu državu, državu hrvatskog naroda.

Hrvatska za sva vremena!

Ivo Dulčić (Dubrovnik, 1916. - Zagreb, 2. ožujka 1975.), hrvatski slikar

Oznake: Koloman, Pacta conventa, nagodbenjaštvo, orjunaši, osporavanje suvereniteta, okupacije, rat, diplomacija, UN, agresija, branitelji i država, federalna vlast, važnost državne uprave, kadar državne uprave, sedmoligaška svita, talog ljudskog društva, tri puta pročišćavanja

Nogomet (glavom)

U raljama ruske vojne ambicije
Ili Platini u raljama korupcije


Sustavnost napada (produciranih iz ruskog centra specijalnog rata) na hrvatske vrijednosti (pa i na identitet) očituje se na ustrajnim napadom na hrvatski (profesionalni) nogomet.
Ugovorena (orkestrirana) saplitanja (Josipovića i Platinija, što Platinija prokazuje kao teško korumpiranog ...) naočigled (neutralne, hrvatske javnosti) doveli su do apsurda. Nogometna utakmica se igra na kišovitom i praznom maksimirskom stadionu.

Našim novcima promoviraju zločinačku narav hrvatske nacije ... (Platini je prekoračio prag dosega jednog isluženog nogometaša ...).

Milanovićevo stalno promoviranje titove politike (ruske, kominternovske, agenturske) o građanskom ratu, braći srbima (južnoslavenstvu), djedu (na Sutjesci), zajedničkoj borbi protiv nacionalizma i fašizma,... ima zadaću legalizirati orjunašku a prokazati hrvatsku nacionalu politiku kao zločinačku. Slučajna država, slučajni odabir vlasti.

U svijetu (složenih geostrateških odnosa), isprepletenom ratnim i političkim krizama (umanjivanja uloge UN-a, koji nisu sankcionirali ulogu najveće antidržave svijeta Sovjetskog saveza/Rusije) i Hrvatsku je (premda je i u vrijeme Hladnog rata u sklopu Jugoslavije lažnom nesvrstanošću bila izvor trajne nesigurnosti i poticatelj međunarodnog terorizma) stavila u položaj kolateralne žrtve (blokovke podjele Svijeta).
Tito je kao kominternovski agent, ustoličen okupacijskom operacijom Crvene Armije, zločinački i protivno povelji UNa potpomagao rusko širenje (skrivanje nukleranog oružja po pustošima Libije, Iraka, Sirije, Kambodže, ...). Jugoslavija je aktivno sudjelovala u širenju nuklearne opasnosti i oružja za masovna uništenja (te i sama pokušala proizvesti atomsku bombu (koju nije teško napraviti)).
Međunarodno pravo (prihvaćeno u UNu) brani takvo ponašanje (koje podupire ondašnji Sovjetski savez, a danas ruska Federacija).
Stvaranje uvjeta za povratak rusko-srpskog vojno-političkog utjecaja u Hrvatskoj (preko izlišnog ponašanja orjunaških sinova (titoista)) propagandni je čin jedne potrošene politike (uništavanja jednog naroda njegovim sredstvima). Optužujući taj narod (danas niti ne znamo što tom narodu zamjeraju).
Brutalno nasilje, potpomognuto brutalnom verbalnom agresijom.

Milanović, Josipović i Platini su podjednako glupi (iako je jedan nogometaš, drugi boksač a treći pijanist (s najkraćim pijanističkim stažom)). Korumpirani. (I ne zanimaju ih posljedice ... postupak prema njima mora biti odgovarajući.)
Kada se kriminal služi politikom, politika je korumpirana. Kada se politika služi kriminalom, prestaje biti politika (i postaje kriminal). Titoisti su zločinci, kriminalci (jer se služe kriminalom u ostvarenju svojih nakaradnih ciljeva ...).
Svaki dan njihove vlasti je nakaradno promašen ...
Iran, Iraq, Srbija, Sjeverna Koreja, Libija, Sirija, ... sve odreda ruske perjanice kršenja povelje UNa.
(Sovjetski lider Brežnjev je otvoreno prijetio USA tvrdnjama kako je njihovo vrijeme prošlo ... spominjući ropotarnicu povijesti.)

Oznake: nogomet, Platini, Milanović, Josipović, UN, terorizam, korupcija, kriminal