03

petak

studeni

2023

HOS se borio za ovu državu, oni se nisu borili za ovu državu




HOS se borio za uspostavu, obranu i razvoj države Hrvatske.


Svita na vlasti se nije borila za ovu državu.
Poduzimali su sve za rastakanje svih dosega političkog, diplomatskog, vojnog ili bilo kojeg zauzimanja za uspostavu, opstojnost i razvitak države Hrvatske.





Prividni sukob nije stvarni sukob, jer bi u tom sukobu HOS izvojevao čistu pobjedu. Riječ je o obmanama i zamjenama teza.

Zamjena teza o moralnosti i legalnosti (ne možete obmanama imati legalnost) proizlazi iz želje prekinuti sva neprijateljstva prije izbijanja sukoba - svakodnevni lažnim moraliziranjem.
(Antifašisti ne postoje, inače bi po svijetu radili u karitativnim udrugama. Iz tog proizlazi da su surovo lažni. I ne bi etiketirali. Iskorijenjivanje tuberkuloze ne postižete tako što proganjate sve što diše (hrvatski).)

Titioističko-karađorđevski koncept (političkog i ostalog) nasilja doveo je do ratova koji su po ideolozima tih doktrina trebali zaustaviti ratove. pLenkovićevo-račanovska (i svih između tih sviju "vlasti" - jedne te iste vlasti - ruskih agenata s plaćama Republike Hrvatske) kamarila svesrdno Hrvatsku gura u novi rat - svjesno - ali na gubitničku stranu. Nas i rusa trista tisuća manje.

Bauljanjem po hodnicima državnih institucija priželjkuju naivnost i dolazak rusasrba. A doživjet će dolazak hrvatskih obrambenih snaga (HOSa).

Ipak se oni nisu borili i neće boriti za državu. Oni su izdajice i pokvarenjaci. Oni nikome ne trebaju ako nije nemoralno. A nemoralno nije vječno jer samo sebe izjeda.
(Društvo je u cjelini odgovorno jer upropaštavaju i nas i sebe ...)

Premreženost HOSa i HSPa s ciljem razdiobe jUngoslavije u korist srba a ne u korist vlaha proizveo je rat koji će tek biti. Rat za mir.

j* vas moj ćaća



Oznake: HOS, Drava, moralnost, legalnost. obmane, nasilje, titoističko, karađorševski, rusosrbi, nemoralno

15

petak

veljača

2019

Lopovi



Hrvatska je prekoračila granicu demokratičnosti, rigidni titoisti (staljinisti) odbijanjem volje naroda ne uspostavljaju novi oblik vlasti, već ukidaju demokratske procese i vraćaju Hrvatsku u staljinizam (titoizma nije bilo, unatoč kultu ličnosti dosezi titove moći nisu nadišle snagu naroda, pa niti hvalospejevi i ode vođi nisu utemeljeni). Iza titove moći je stajala staljinovi nKvd, Crvena Armija i sovjetska diplomacija. Tito je bio beznačajan.

Podjednako, današnja saborska i vladajuća svita, nema stvarne moći jer nije sposobna nadići snagu naroda. Atomske ili neke druge bombe neće dobiti, tenkove i zlatne rezerve za dugogodišnju diktaturu neće dobiti. Ostaje pitanje (zdravog razuma), ako nisu sposobni provesti vojnu diktaturu zašto se otvoreno suprotstavljaju Ustavu i volji naroda?

Radi se o lopovima, umno poremećenoj sviti koja je unatoč upozorenjima nesposobna razlučiti posljedice nesocijalnog i pogrešnog ponašanja. Kradu vlast, varaju narod, varaju na izborima, kradu izbore , varaju poslije izbora, ...

Inicijative za referendume nedvosmisleno prozivaju krađu potpisa. Jedini način razračuna s lopovskom vlašću je nasilje.


Kako je organizirano nasilje jedini način uspjeha, Hrvatska će dugo grcati u problemima zbog nesposobnosti okupiti snage koje će onesposobiti krivo kadroviranje svih državnih službi.
Hrvatska je nesposobna oduprijeti se nedemokratičnoj sviti, ali ova vlast nema podršku USA jer ta država nikad nije javno podržavala nedemokratske procese. A ruska podrška veseli samo rijetke.

Oznake: lopovi, staljinisti, granica demokracije, narodna snaga, stvarna moć, krađa, nasilje, organizirano nasilje, uspjeh

31

utorak

siječanj

2017

5 istina o Hrvatskoj




Političko osporavanje istine (utemeljeno na orkestriranom jednoumlju) prouzročilo je strukture koje ustrajavaju na vlasti (kao izvoru istine).


1. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Sedamdeset i dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata promatrati sadašnjost i budućnost slijepim povezivanjem ustaša i partizana, nesagledavanja povijesti logičkim već političkim misaonim sklopom prouzročilo je političko-društvenu krizu, koja je proizišla iz političke krize.


2. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Vladavina komunista, jugoslavena stvorila je nehumani sustav, (i bez obzira na način dolaska na vlast) taj se sustav nakon desetljetne vladavine mora raščlambom osvijetliti i osuditi zasebno.


3. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Ideološki totalitaran (komunističko-jugoslavenski sustav), prouzročio je anomalije i nefunkcionalnost u svim segmentima društva (školstvo, šport, kultura, politika, vanjska politika, vojska, gospodarstvo, zdravstvo, znanost, religija, teritorijalni ustroj, ...).


4. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Jednoumlje (utemeljeno na nasilju i zbog posljedica nasilja, koje je bilo ideološko oružje (revolucija)) prouzročilo je traume i ostavilo nerasvjetljenu (bližu) povijest.


5. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.


Takav sustav je provodio prosovjetsku praksu nepoštivanja povelje UN-a, sudjelovao u širenju međunarodnog terorizma, stvarao militantna društva (kakvo je i samo bilo) i prouzročilo poremećaj (zbog prevelikih sredstava uloženih u militantnost) društva koje se oslobodilo ratom (pravednim i obrambenim u slučaju RH, ali i višestrukom agresijom u slučaju Republike Srbije).
Nakon desetljetne militantnosti, agresije i terorizma neumitno nastupa stoljetno razdoblje oporavka od takvog (zločinačkog) ponašanja.

Pet istina o Hrvatskoj upućuje na nužnost sagledavanja posljedica (a ne uzroka) komunističke vlasti i trajne osude komunističko-jugoslavenskog režima.
Blenković je (glupko) sinčić majke lekarke i oca (suradnika). On nije sposoban upamtiti niti jednu od navedenih pet istina.





Oznake: političko osporavanje istine, vlast kao izvor istine, povijesničarska metodološka greška, komunisti, jugoslavene, politička kriza, društveno-politička kriza, vladavina, nehuman sustav, ideologija, totalitarnost, nefunkcionalnost, jednoumlje, nasilje, nerasvijetljena povijest, prosovjetska politika, militantnost, terorizam, UN, posljedice

29

petak

travanj

2016

Goni to u * materinu



Hrvatska ratuje (budalama) s budalama.
Praksa političkog podmićivanja (oslanjanja na besprizorne i nekarakterne ljude, prvenstveno na nezrele i umno zaostale) izrodila je kastom (povlaštenih) izgubljenih.
Moram pojasniti karakterizaciju umno poremećenih. Onaj tko u narodu koji 1000 godina priželjkuje vlastitu državu podupire Srbiju i Jugoslavije nije ispravno sklopio neuronske mreže ...
Moždana aktivnost nije produkt samo karaktera osobe. Uvježbanost i dugogodišnja ishranjenost, ali i spoznaja kako se nemoral ne isplati ...
Ne možete budali reći kako je budala od jučer, on je budala od 3. godine kada je umjesto uporabe mozga za održavanje ravnoteže padao na glavu ...
Nije Milanović budala jer je 4 godine uništavao Hrvatsku, već zbog toga jer je od ranog djetinjstva padao na glavu. Oni koji to nisu primijetili i birali su takvu osobu na odgovornu dužnost podjednako su padali (na glavu).

Jednako moram pojasniti termin kasta (povlaštenih) izgubljenih. Oni koji se uzdaju u društvenu nadgradnju kao način preživljavanja (svi odgovaramo za vlastite živote) zaboravljaju kako ne postoji (prirodni) zakon po kojem je netko podređen nekome drugom ... obmana traje dok je podupire nasilje (koje ubrzava rušenje obmane). Paradoks društvene nadogradnje. Društvo je prisiljeno graditi nadogradnju na drugim (sveprihvatljivim) osnovama.

Što je istinski problem hrvatskog društva? Društvena nadogradnja.
Društvena nadogradnja (pravo, religija, obrazovne institucije, obitelj, država (ideologija)) uvjetovana je ekonomskom osnovicom.

Nametanje (okupacija) je izrodilo sukobom u društvenoj nadogradnji (obitelj, običajno pravo i religija protiv obrazovnih institucija , prava (a ne pravde ili običajnog prava) i države), jer okupacijski sustavi podmićuju sljedbenike. Stvaraju izdajice (uglavnom od nekarakternih i nesposobnih).

Hrvatska bespotrebno lamentira o Jasenovcu, Bleiburgu, ustašama, partizanima, antifašizmu, ... Oni ništa ne razumiju (jer se ne igraju na takav način).
Protivnici hrvatskih, obiteljskih, običajno pravnih uzusa nisu radno aktivno i sposobno stanovništvo kojem se možete obraćati argumentima. Oni promjenom ideološkog okvira društva postaju neprijatelji i gube materijalne privilegije. S takvima raspravljati nije uputno.
Parazitima se ne dokazuje, njih se tretira kako dolikuje njihovom doprinosu (društvu).

Portrait of Lydia Delectorskaya, Henri-Émile-Benoît Matisse, 1947.



Oznake: ratovanje s budala, političko podmićivanje, besprizorni, nekarakterni, nezreli, umno zaostali, kasta (povlaštenih) izgubljenih, neuonske mreže, moždana aktivnost, karakter osobe, ishranjenost, uvježbanost, budala, uporaba mozga za održavanje ravnoteže, društvena nadogradnja, prirodni zakon, obmana, nasilje, paradoks društvene nadogradnje, ekonomska osnovica, nametanje (okupacija), nerazumijevanje, igra na drugi način, promjena ideološkog okvira i posljedice, gubitak materijalnih prava, rasprave