02

subota

svibanj

2020

Jadnici



Ako je prekršaj nosit HOS-ovu

majicu na ulici treba mijenjati zakon,

a ne ulicu i majicu.




Hrvatska je na političkoj prekretnici (orjunizacije).

Domovinski rat - dok se u engleskoj literaturi koristi i izraz Hrvatski rat za nezavisnost - teško je pogodio Hrvatsku.




Svjedoci smo (živi) o potpunom rasulu hrvatske politike i sposobnosti bilo kakve obrane od velikosrpskle agresije.
Račanovi reformirani komunisti (skh-sdp)(savez komunista hrvatske - stranka demokratskih promjena) (kasnije socijaldemokratska partija) je razoružala Civilnu obranu Hrvatske (predala oružje Civilne obrane na čuvanje JNA, koja to oružje nije nikad vratila Hrvatskoj, do naoružavajući srpske pobunjenike).
U naletu velikosrpske četničke-jna agresije tadašnja vlast (hdz, vlada nacionalnog spasa), izloženi (Hrvatska) embargu na oružje (zasluga još jednog orjunaško-komunjarskog kretena (bLončara), uglavnom je bila nemoćna i nesposobna opremiti obranu i organizirati zaštitu od srpskog vojnog divljanja.
Samo je ograničenost velikosrpske agresije spriječila posvemašnu katastrofu (toliko o tuđmanovu hdzu).

U tim okvirima, kad je vlast u Zagrebu, popuštajući (izbijanje Srba na "amputacijsku liniju" Virovitica-Karlovac-Karlobag) srpskom nadiranju, iskazala svoju nespremnost diplomatski ili vojno (cjelokupni sastav vlade je bio jugoslavenske-orjunaško-četničko-komunjarske provenijencije) braniti Hrvatsku (uspostavom ZNG (zbora narodne garde) koji je bio malobrojan i nije popunjavan principom opće vojne obveze), kada je većina krajeva i stanovništva u tim krajevima prepuštena divljanju jugo-četničkih hordi, Hrvatska se samoorganizirala na principu osobnog herojstva.

Prednjačili su, uz lokalne dragovoljce, koji su većinom i pristupali HOS-u, Hrvatske obrambene snage Hrvatske stranke prava. Riječ je o 1991.g., nepriznatoj Republici Hrvatskoj, nepriznatoj vlasti u Zagrebu i vremenu kad tadašnji "predsjednik" (čega?) Tuđman oklijeva s proglašenjem neovisnosti i proglašenjem rata.

Neometano izbijanje velikosrpskih snaga na granice Velike Srbije (nešto više od 20 km od Zagreba), s pogubnom politikom prepuštanja nesrpskog stanovništva genocidu i progonima, mučenjima i uništavanju svega hrvatskog, dio je tog vremena.

Oni koji su se (po svim međunarodno prihvaćenim ratnim normama) odlučili na otpor, mimo nadzora tadašnje kvazi vlade u Zagrebu, iako nedostatno naoružani, ali prisiljeni poduzimati i nemoguće u zaustavljanju agresije i izbjegavanja katastrofe, većina ih je nosila oznake HOS-a, pozdravljala Za dom spremni, nije veličala fašizam, genocid, zločin.

Veličala je hrvatski otpor, herojstvo i branila Hrvatsku od (zagrebačko-orjunaškog) nagodbenjaštva koje je njima značilo gubitak svega, pa i života.
Hrvatske obrambene snage (HOS) nisu ZNG, nisu HV, niti su dio strateškog uzmicanja. Ako je što obranjeno, obranjeno je zahvaljujući samožrtvovanju dragovoljaca, a ne stranačkih "junačina" koji su podijelili činove Mesiću, Pusićki, Račanu, ovom - onom. A zolje iz ilegalnog uvoza hdz-ovim stranačkim vođama kriznih stožera.

Treba HDZ-SDP proglasiti zločinačkim organizacijama (zbog svesrdnog pomaganja velikosrbima u ostvarenju velikosrpskih planova).
Tijek povijesti (presedan o okončanju UN-ove misije) se promijenio zahvaljujući promjeni odnosa unutar međunarodne zajednice koja nije mogla dopustiti teritorijalna osvajanja temeljena na genocidu i agresiji, dajući dozvolu za redarstveno-vojnu akciju (za koju visoko članstvo HDZ-a i tadašnje Vlasti nikad nije bilo pripravno).

Sadašnji HDZ-SDP je podjednako velikosrpski produkt (ruske službe, agentura i premreženost).

Rat je vođen kako ga ne bi izgubili, ali u granicama do Krajine. Završio je tako da nismo izgubili (čime se bez zasluga kite), ali na granicama s kojim Srbi nisu zadovoljni.
Nikad nismo držali do HDZ-a, SDP-a, ali ni Srbi nakon rata više ne drže do njih. To je vidljivo svakog dana.

Najviše danas, kad nas nastoje uvjeriti kako je ZA DOM SPREMNI - HOS izraz veličanja fašizma.
Jadnici.


Oznake: HOS, The Croatian War of Independence. svjedoci, rasulo, embargo na oružje, velikosrpska agresija, osobno junaštvo, jadnici

27

ponedjeljak

travanj

2020

Za Jasenovac Spremni - Jasenovac prije i poslije Jasenovca




Jasenovac je naseljeno mjesto i općina u Hrvatskoj (kraljevini?, banovini?, NDH?, FRH? SRH?, RH?).

Općina Jasenovac, popis stanovništva.



Naseljeno mjesto Jasenovac, popis stanovništva.


Logor Jasenovac

Lokacija u samom Jasenovcu je po svemu sudeći odabrana jer se ondje nalazio industrijski lokalitet na kojemu su lokalni srpski poduzetnik Lazar Bačić podigao ciglanu, elektranu, pilanu, tvornicu lanaca i ljevaonicu zvona: vlasti NDH su taj industrijski kompleks oduzele obitelji Bačić odmah 1941. godine.
Pripremni radovi za osnivanje novog logora započeli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioracionih i regulatornih radova naručilo drvo "za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu". Iako se spominje mjesto Jasenovac, prvi zatočenici dopremani su u Logor I, pokraj sela Krapje, i u Logor II, koji se nalazio u blizini sela Bročice. Ova prva dva logora ubrzo su rasformirana zbog čestih poplava rijeke Veliki Strug koje se onemogućavale rad zatočenika i boravak u logorima, a preživjeli zatočenici preseljeni su u novoosnovani Logor III Ciglana, smješten nedaleko mjesta Jasenovac, uz rijeku Savu, gdje je već postojao industrijski kompleks. Uz ovaj najveći, a po svojoj funkciji centralni, postupno su formirani i drugi dijelovi logora: radna grupa Kožara, osnovana 1942. godine u samom mjestu Jasenovac, logor Stara Gradiška, drugi po veličini logor, smješten unutar objekta bivše kaznionice, te logorske ekonomije Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica i Feričanci.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sabirni_logor_Jasenovac




Prvi neslužbeni podaci o broju žrtava logora su iznijeli britanci 1945.g. u propagandnom filmu o logorima Europe (procjena 20 000 žrtava).
Prvi službeni podaci (??) su iznijeti na suđenju Ljubi Milošu, jednom od zapovjednika logora, križaru uhvaćenom na Papuku 1947.g., na suđenju 1948.g. kad je osuđen na smrt (iste godine ubijen). U prvom suđenju i za Jasenovački logor svjedoci su svjedočili o osobnom učešću u likvidacijama (svjedoci opširno iznose svoja svjedočenja i uvijek povezuju pojedinačne likvidacije s nekom uzročnom vezom - krađa, ili slično).
Podjednako je suđenje Miroslavu Filipoviću (Majstoroviću) temeljeno na iskazima preživjelih svjedoka i priznanju Filipovića (ubojstvo 20 000 do 30 000 zatvorenika nad unaprijed pripremljenim rovovima, udarcem malja), ili ubojstvo 56 bosanskih židova povezanih žicom koji su od udaraca sjekirom svi popadali u bunar).
Suđenje je provedeno 1946.g. (smrtna presuda je iste godine izvršena).
Kasnije suđenje Dinku Šakiću je podjednako temeljeno na svjedočanstvima likvidacija, koje su sadržavale način, broj likvidiranih i lokalitet izvršenja.

Unatoč suđenjima službena brojka žrtava logora je pripremljena i objavljena (49.874) tek kad se pisao zahtijev za reparaciju ratne štete prema Njemačkoj. Dogovori o ratnim reparacijama su vođeni od Potsdamske konferencije do 1953.g. (pa i kasnije).
Jugoslavenski zahtjev za reparacijom je trajao od 1945.g., pa je u jednoj etapi Njemačka zatražila iskapanja i istraživanja zbog utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac. Istraživanja su vršena 1964.g. i nisu potvrdila Jugoslavenske navode, pa niti iznos za reparaciju temeljen na tim brojkama nije usvojen (odšteta za zatvorene, nestale i pogubljene).

Dakle, šetnje od ustaške odgovornosti (koja je suđenjima i publikacijama bez stručne kritike stalno mijenjana) do njemačke odgovornosti i istraživanja koje nije potvrđivalo navode.

Stalno manipuliranje sa svrhom nešto postići, stvorio je mit Jasenovac pa su zapravo, sve žrtve, bile brojne ili ne, bile žrtve namjere ili ne, bilie žrtve sustavnog uništavanja ili ne, stvaranjem mita postale su beznačajne.
Mit je nadrastao značaj sveukupnih žrtava Jasenovca (ma koliko ih stradalo, i ma kako stradali).

Oni koji su stvarali mit najmanje su vodili brigu o logorašima Jasenovca, danas najmanje brinu o stanovništvu Jasenovca.

Jasenovac (i općina i naselje, kao i većina hrvatskih naselja) je raseljena za vrijeme mitomana (orjuna, ljuta)(samorupravljači i komunisti, proleteri).
Jedino je promaklo hrvatskoj nezavisnoj intelektualnoj sceni primjetiti da izmicanje HOS-ove ploče iz mjesta Jasenovac (zbog neprihvatljivih obilježja) jednako upućuje na nepodobnost prisustva Hrvatske u Jasenovcu (što je blenton pLenković svesrdno amenovao). (Slanje vijenca na Sustjesku nije slučajno, već slučaj koji potvrđuje pLenkovićevu privolu o izdvajanju Jasenovca iz sastava Hrvatske. Samo tko je nama (meni) pLenković?)



Za Jasenovac Spremni

Oznake: Jasenovac, popisi stanovništva, logor. Jasenovac, broj žrtava logora Jasenovac, suđenja, reparacija, ustaše, Njemačka, Ljubo Miloš. Miroslav Filipović, Dinko Šakić, mit Jasenovac, HOS, Hrvatska

03

petak

siječanj

2020

Zašto neću glasovati za kGk



Sjaj jugofašizma


Demokracija je nepostojeći temelj hrvatske države.

Zamislite, u Ustavu RH piše Temeljne odredbe.



Svejedno, jugoslavenski politički naivci svrstavaju antifašizam (što je to?) u temelje RH.
Demokracija je po definiciji fašizma, koji je autoritarni oblik vladavine, i antifašistička.

Unatoč tome, jugo(fašisti) su antifašisti protiv svih osim protiv vlastitog fašizma.
Bitna odrednica njihova postojanja je želja za vlašću, po bilo koju cijenu.

U tom komplotu, Kolinda Grabar Kitarović je , kao unuka partizančića, zaluđena vlastitim obmanama, u čudnom spletu postala osoba koja na najgori mogući način sjaji jugofašističkim sjajem.

Operativac NATO organizacije, od početka s jugofašističkom nakupinom, pripremana (ona ili netko sličan) partijsko-doušničkom linijom održavati stanje jugofašizma vladajućom opcijom u RH.

Premještanje ploče HOS-a iz Jasenovca u Gradišku nije pLenkovićevo već kOlindino nedjelo. Premještanje Thompsona iz Čavoglava u Knin, Slunj, ovi-oni trg je njeno nedjelo.
Poništenje referendumskih inicijativa nije pLenkovićevo već njeno nedjelo.
Instanbulska, Marakeška ... su njeno nedjelo.
Iza svih obmanjivanja naroda i zaobilaženja temelja RH (narodne vlasti, demokracije) stoji jugofašistkinja: kGk.

Izbori su vođeni jednosmjerno, po uzoru na pUtina, sa svrhom osiguravanja povlaštene pozicije (uzurpatora narodne vlasti).
pLenković je hsls-ovac (do 2008.g.), u stranci koja je pregrmila politički slom socijalizma-komunizma, velikosrpsku i jugoslavensku agresiju. Nikako pored zaslužnih nije mogao preuzeti cjelokupni hdz i provoditi antisuverenističku jugofašističku politiku.
Na predizbornim sučeljavanjma, kOlinda se izjasnila kao osoba koja je u hdzu od početka. Zaslužna za stvaranje ovakve Hrvatske.

Jugofašističke armade, ma koliko puta i ma kojim argumentima suočeni sa stvarnošću pogubnosti jugoslavenske ideje nameću (želju za vlašću) jugofašizam hrvatskom narodu. U želji nadživjeti Hrvate.

Sjaj jugofašizma u izdanju bitno ograničene kgk, uz svu veličinu pompe koju oko sebe stvara taj krug, dosegao je svojom ispraznošću zenit. Iz kojeg najjače sjaji.

Ne treba nam takva vlast. Bolju nismo sposobni birati.

Glas protiv kgk, jugofašizma nije glas za nikoga do glas za povratak razuma i odgovornosti za vlastitu sudbinu.


Oznake: demokracija, temelji države, antifašizam, jugofašisti, želja za vlašću, operativac, nato, partizančići, HOS, Jasenovac, Gradiška, Čavoglave, Thompson, sjaj, ispraznost

30

srijeda

kolovoz

2017

Važniji je povijesni kontekst 1991. nego svi prijašnji



Ploča HOSovcima smeta orjunašima u Vladi, a meni smeta njihovo krivo tumačenje povijesti


Poginuli HOSovci, kojima je podignuta ploča, u suprotstavljanju agresiji slabo naoružani pružili su otpor štiteći civile od krvavog pohoda četničko-orjunaške zločinačke armije-paravojski.

Poginuli su većinom 1991. u selima oko Jasenovca.

Njihova humana gesta, žrtvovanja vlastitog života u obrani tuđih života od zločinačke agresije svrstava ih u svece (po katoličkom nauku).

U Jasenovcu živi 653 osobe (popis 2011.). Jasenovac je bio okupiran od 1991.g. do 1995.g.. Okupatori su u vremenu okupacije devastirali Memorijalni centar.
Agresija 1991.g. nije dozvoljena, ubijanje civila 1991.g. nije dozvoljena (rat je 1941.g. bio dozvoljen, uzimanje i pogubljenje talaca je 1941.g. bilo dozvoljeno po tadašnjem ratnom pravu).

Zaprepasti relativizacija HOSovih žrtava, degradirajući njihov humani odabir (žrtvovanja vlastitog života) s agresorima koji su protivno svim pravnim i civilizacijskim normama pred TV kamerama brutalno, zločinački rušili i ubijali.

O odnosu prema Memorijalnom centru i mjestu masovnog stradanja u 2. svjetskom ratu svjedoči ova slika:



Spomen-područje Jasenovac, Devastirane muzejske prostorije, zatečeno stanje u svibnju 1995. (snimio Želimir Laszlo)

Nelogično je agresiju koja je provedena od 1991. do 1995.g. rehabilitirati imenujući branitelje (u najhumanijoj misiji) profašističkim.
Nelogično je agresiju iz 1991-5. smatrati nebitnom ističući povijesni kontekst Jasenovca iz razdoblja 1941-45.g.

Ipak je naslijeđe Drugog svjetskog rata potaklo promjenu međunarodnog ratnog prava (rat je zabranjen), kojeg su agresori 1991-5. prekršili. I potakli HOSove bojovnike na hrabro suprotstavljanje zlu.
Povijesni kontekst događaja 1991-5.g. je važniji od svih prijašnjih. Svijet je razvojem oružja za masovno uništenje stvorio uvjete za strogo poštivanje međunarodnog prava, koje su Srbi prozivajući se na treći svjetski rat i propast UNa kršili. Kontekst vam orjunaško-materinji ... (Zbog teškog poigravanja civilizacijskim dosezima Plenkovića treba žurno opozvati.)

Potaknut činjenicama i nelogičnostima, zaključujem: Ploča u Jasenovcu smeta orjunaško-pljačkaškim hordama u Zagrebu.
Plenkovićeva skupina pljačka državni proračun, jedino Hrvati mogu opozvati i kazniti pljačkašku nakupinu, stoga je politički igrokaz devastiranja Domovinskog obrambenog i pravednog rata jedini način relativizacijom i demonizacijom onesposobiti jedinu snagu koja ovu nakaradnu vlast može prozvati.

Ploča s natpisom Za dom spremni mora ostati, jer ustrajavanje na njegovom brisanju mijenja povijesne istine, povijesne okvire i istinsku zločinačku narav (jedne političke opcije koja se nazivala jugoslavensko- velikosrpskom).

Plenković nema nikakve kvalifikacije, ni političke ni stručne, za izazivanje političkih kriza koje društvo u materijalnom i ostalom vidu dugoročno razara.

Pljačkaši grobova, odstupite! Pljačkaši!

Zbog konteksta politizacije i krivovjerstva kojima se potaknuti najnižim pobudama koriste pozivam sve iskrene domoljube na zajedničko rušenje ovako nakaradne Vlade, obranimo čast naših branitelja koji su uzvišeno stali na branik Domovine.

Oznake: ploča, HOS, žrtve, Jasenovac, humani odabir, memorijalni centar, okupacija, međunarodno ratno pravo, povijesni kontekst, povijesna istina, poziv na opoziv Vlade

27

petak

siječanj

2017

U Saboru je službeni jezik hrvatski, ali i obaveza prethodno misliti na hrvatskom



Moralna superiornost (jednog jadnog jugoslavenskog (kvazi)ljevičara/jezičara)


Obilježavati Međunarodni dan Holokausta u Sabornici spominjanjem HOS-ovih ploča u Jasenovcu nema zadaću osporavati spomen obilježje na nedužne hrvatske žrtve srpsko-jugoslavenske agresije, već osporavanje hrvatske države (u čijoj su obrani dragovoljci HOS-a, u pravednom i obrambenom ratu, izgubili živote).
Osporavati znakovlje i izričaj (kao da su riječi i grbovi ubijali) proširenje je djelokruga krivično-zločinačkog djelovanja (na sve hrvatsko) i postavljanja prava na naciju i državu u taj (zločinački) kontekst u svim vremenima. Iako je kontekst stradanja HOS-ovaca kazneno i moralno neupitan. Optužujući.
Nametanjem moralne superiornosti ima zadaću otkloniti sve sumnje u agresorsku zločinačku narav. I to sve u Sabornici (koja je korištena i za trajanja NDH). Bleso, nećeš dugo frfljati ...

Ma*munu nitko nije osporio (jadne) teze, nitko ga nije uputio kako je u Saboru službeni jezik Hrvatski, ali prije ikakvog izjašnjavanja obavezan je misliti na hrvatskom, pa tek onda pričati hrvatski.





Oznake: Dan Holokausta, HOS, ploče, agresija, pravedni rat, žrtve agresije, proširenje djelokruga zločinačkog djelovanja, nametanje moralne superiornosti, službeni jezik