08

srijeda

svibanj

2019

Hrvatsku nije imao tko osloboditi



Okupacija 1918.g., okupacija 1945.g., okupacija 1991.g.

Nije Hrvatska promijenila jezik, granice, kulturološki i civilizacijski okvir zato jer je sposobna braniti vlastite vrijednosti. Nije promijenila svoj ukupni identitet jer je to htjela.

Zapravo, Hrvatsku nije imao tko osloboditi.

Oslobođenja je Hrvatska skupo plaćala jer su oslobođenja izvodili okupatori. Domaće su se izdajice priklanjale okupatorima.
Partizana nije bilo. Dioba privilegija i mirovina je ojačalo partizansko-jugoslavenski blok. Ustaša nije bilo. Pokolj na Bleiburgu i Križnom putu je dodatno oslabio ideju Hrvatske do Drine.

Dvije brojno najmanje struje su obilježile stoljeće hrvatske povijesti. Drina, Neretva, Zemun, Trst, Jasenovac, Tezno, samoupravljanje, fabrike, seljačka država.

Hrvatsku nije ima tko osloboditi.

Hrvatska je osuđena na novu okupaciju. Danas je riječ o unutarnjoj okupaciji koja prerasta u vanjsku (okupaciju EU).
Osporavanje prava na referendum, osporavanje prava na demokraciju, osporavanje prava na nacionalnu državu, osporavanje prava na vlastiti identitet (suverenitet) odraz su okupacije.

Tko je onda i kada oslobodio Hrvatsku?

Jedino narod kome pripada sva vlast može državu učiniti dostojnom življenja.

Oznake: okupacija, jezik, Kultura, granice, civilizacija, okupatori, domaće izdajice, partizani, ustaše, privilegije, unutarnja okupacija

12

subota

svibanj

2018

Bleiburg



Uspostava Kraljevine SHS pučevima u Hrvatskoj, BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ukazuje na težak međunarodni položaj nesrpskih naroda u srpskom okružju.

Nisu srpska politika i srpska kraljevska kuća (Karađorđevića) pokretači tih pučeva. Međunarodni odnosi su proizveli rušenje dva carstva koja su se stoljeća sukobljavala na tim prostorima.

Proces osamostaljenja Hrvatske je prirodni proces, koji je međunarodna zajednica kasnije priznala i prihvatila. Demokratizacija Hrvatske (republikanske i demokršćanske političke opcije) je jedini put kojim je Hrvatska mogla krenuti nakon raspada AU carstva. (Ali je pučevima 1918.g. i komunističkim sovjetsko-srpskim prevratom (okupacijom) Hrvatska završila porobljena u diktaturama.)
Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija su najmračnije razdoblje Hrvatske povijesti. Okupirana, porobljena, raseljavana i asimilirana. Iako nije prvi put pokušavana asimilacija Hrvata, zbog germanskog i ugarskog jezika, tek je jugoslavensko-srpska asimilacija, brižno pripremljena, prvi pravi pokušaj asimilacije Hrvata.

Stradanje Hrvata na Bleiburgu i Križnom putu, pomno isplanirano kao sredstvo obezglavljenja hrvatskog naroda, sredstvo onemogućavanja Hrvata ustrajavati na vlastitoj državi, ma koliko u onom trenutku pragmatičan potez onemogućavanja političke borbe ispred planirane nove svjetske organizacije UN-a i mirovnih pregovora, dugoročno je proizveo trajni otklon od ikakve Jugoslavije.

Pobili su nedužan svijet; željan vlastite države, slobode, demokracije.

Na Bleiburgu je obavljen sukob državotvornih struja i ideja; hrvatska državotvorna misao protiv marksističke sovjetsko-lenjinističke srpsko-četničke karijerističko-partijske psihopatsko-zločinačke "jugoslavenske" zamisli.

Nasilje nije promijenilo već odložilo tijek povijesti. Nasilje nikada ne mijenja povijest. Nasilje stvara protunasilje.
Srpsko nasilje (Amputacijska linija) je prouzročila drukčije promišljanje stvaranja hrvatske države. 10. travnja 1941. nisu nezavisnost nametnule ustaše, već je hrvatski narod spontano sudjelovao u proglašenju i uspostavi neovisne države. Ustaše su u tako stvorenoj državi zauzele vlast naknadno. U ratnim okolnostima to se odvijalo brzo, stoga jugoslavenski povjesničari krivo drže stvaranje NDH ustaškim činom.

Podjednako, Bleiburg i Križni put nisu obračun s ustaštvom već s pravom jednog naroda na vlastitu (neovisnu) državu. To je bio krvavi obračun s pravom naroda na postojanje, pravom tog naroda na uspostavu neovisne države.
Vjerovanje kako će masovnim (ratnim) zločinima uspjeti asimilirati jedan narod i zaustaviti njegovo traženje prava na vlastitu državu zabluda je koju danas moramo jasno okarakterizirati kao zločinački čin u kojem su sudjelovali slovenski komunisti, hrvatski komunisti, "jugoslavenski" komunisti, slovenski partizani, hrvatski partizani, "jugoslavenski" partizani, sovjetska Crvena armija, sovjetski komunisti, orjunaši, četnici, jugoslaveni, odnarođeni elementi, britanska vojna i politička vrhuška, ...

Pravo Hrvatske na vlastitu državu nije ubijeno na Bleiburgu, ubijeni su nedužni ljudi kojima je to pravo pripadalo.

Hrvatska za sva vremena.


Oznake: Bleiburg, Kraljevina SHS, puževi, međunarodna politika, okupacija, asimilacija, ispanirano sredstvo, nasilje i tijek povijesti, amputacijska linija, pravo na državu, narodna volja za vlastitom državom, mjesto razračuna sa idejom samostalnosti. okupacij

06

utorak

veljača

2018

Zašto je građanski rat u Hrvatskoj neizbježan? (unatoč iseljavanju)



Političko ropstvo kojem je svrha prisvajanje tuđih resursa (okupacija) ili potpuno ovladavanje svim resursima selektivnom asimilacijom (posrbljavanjem ili stvaranjem jugoslavena) u Hrvatskoj je zamjenjeno unutarnjim porobljavanjem (korištenjem politike s ciljem prisvajanja resursa vlastitog stanovništva).

Unatoč pokušajima ukidanja totalitarizma/apsolutizma i protivljenju nedemokratskim postupcima vlasti, sjedinjeni na platformi porobljavanja, mijenjaju se vlasti (crno-crne, iako ih neki nazivaju i crveno-crnim) i produbljuju krizu.
Osiromašenje i obespravljivanje stanovništva je takvih razmjera da uz državni deficit (koji je i posljedica i razlog pljačkanja vlastitog stanovništva) razrješenje krize nije moguće bez građanskog rata.
Nitko nije voljan preuzimati prezaduženu i opustošenu državu demokratskom procedurom u državi čije vlasti demokraciju ne poštuju.
U tim okolnostima, kriza se produbljuje, a posljedice su razornije i neumitno vode ratnom razrješenju. (Bahate vladajuće strukture nisu jamstvo rješenja, pogotovo ne mirnog rješenja krize.)

Jedan od mjera izbjegavanja rata je raseljavanje (iseljavanje) stanovništva. Odlaze zdravi, radišni, sposobni (nositelji ili radne ili ratne energije). Ostaju nesposobni, bolesni i nagodbenjački elementi, koji ne rješavaju uzroke krize.
Kriza se produbljuje a građanski rat je izvjesniji.
Ne rješavanje problema društva (zaustavljanje apsolutističke, totalitarističke pljačkaške prakse vlasti) kao uzroka i povoda građanskom ratu nije moguće nadomjestiti drugim načinom (obmanom, raseljavanjem, ...). Ne rješavanje problema samo produbljuje negativne stavove koji će rezultirati ratom. Nerješavanje problema samo produbljuje i usložuje probleme.

Praksa država Europske unije naseljavanja migranata koji brojnošću jamče izostanak asimilacije, zapravo je postupak stvaranja preduvjeta za izbjegavanje građanskih ratova u tim državama. Svakodnevni sukob na kulturološkoj i civilizacijskoj razini jamči razbijanje organiziranosti i postavljanja jasnih ciljeva u borbi protiv nedemokratičnosti vlasti. I jasan je pokazatelj namjera vlada tih država. (U globalizacijskim procesima države posežu za enormnim vaninstitucionalnim sredstvima koje će oduzeti od vlastitog stanovništva, ali to stanovništvo ne smije iskoristiti za organiziranu pobunu protiv vlasti.)
U Hrvatskoj je korištenje instrumentaliziranih SDSSa, HNSa (srba i jugoslavena projiciranih u osobe Pupovca, Pusićke, Vrdoljaka) (vođenih od hrvatskih, srpskih i ruskih službi) istovjetno praksi razvijenih europskih država korištenja migranata.

Svijet se ubrzano mijenja, u uvjetima razornih oružja svjetski rat je poguban. Ratovi se vode nekonvencionalno (specijalni rat, unutarnja okupacija). Hrvatska je nesposobna sudjelovati u tim procesima. Osim kao žrtva.
Neophodno je s 2 000 000 ujedinjenih birača promjenama Ustava, ustroja vlasti, kadrova i ropskog odnosa stanovništva nasuprot vlasti, proizvesti sustav u kojem će Vlade RH biti demokratske, potčinjene stvarnim nositeljima vlasti i suvereniteta (narodu).

Za Hrvatsku dostojnu življenja.


Oznake: političko ropstvo, prisvajanje tuđih resursa, okupacija, selektivna asimilacija, posrbljavanje, stvaranje jugoslavena, srno-crni, crveno-crni, osiromašenje vlastitg stanovništva, bahate vladajuće strukture, nerješavanje problema, raseljavanje, migrani EU, kulturološki i civilizacijski sukobi, globalni procei, žrtva, 2 000 000 glasova, Hrvatska dostojna življenja

01

petak

prosinac

2017

Sto godina samoće



Hrvatska (politika) je sto godina na iskušenju.
Austro-Ugarska monarhija je stvorila generacije Hrvata koje se nisu sposobne politički organizirati. Raspad te monarhije je zatekao hrvatsku političku scenu nespremnu civilizirano preuzeti vlast na teritorijima koji su u sklopu Austo-Ugarske pripadali Hrvatskoj.
(Podijeljena) Politika kao sredstvo interesnog udruživanja nije ispunjavala niti osnovne zadaće. Doba raspada AU monarhije je obilježavao završetak formiranja većine nacionalnih država u Europi.
Hrvatski političari podijeljeni na jugoslavenske (u koje spadaju i Radić i Starčević - riječ je o integralnom jugoslavenstvu) i hrvatske (frankovaci koji su bili politička manjina) nisu 1918.g. bili na potrebnoj razini razumijevanja i sposobnosti djelovanja. U tom košmaru (političke slabosti) niža razina društvenog organiziranja je okupljenost na religioznoj osnovi. Tako je narod (uočavajući podijeljenost i jalovost političara) pribjegao crkvi.
Kako je katolička crkva opća (nenacionalna), Hrvatska je spašavajući Sloveniju, umjesto osamostaljenja u priznatim granicama kraljevine (Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) kojoj je teritorijalne okvire osigurao ban Jelačić (uključujući okupiranu BiH pod osmanlijama; koja je nakon 1878.g. potpala pod Austro-Ugarsku protekciju, iako teritorijalno u sastavu Turske do 1908.g. i mladoturske revolucije, kada AU proglašava aneksiju BiH) pristala na Državu SHS. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Dekret_o_aneksiji_Bosne_i_Hercegovine)

Posljedice čina aneksije BiH su nastavak užurbanih priprema za svjetski rat. Završetak rata se poklopio s raspadom AU, blijedog pokušaja (odlazak frankovca Horvata u Beč) ishodovati samostalnost Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te pripojenje BiH toj državi (Hrvatskoj) kod mladog (posljednjeg) austrijskog cara i kralja Trojedne kraljevine Karla I. Austrijskog (Karla IV Ugarskog) koji u vrijeme raspada carstva nije imao sluha za taj zahtijev.






Politička elita (potplaćena i smotana), s narodom okrenutim crkvi (koja nije homogeno nacionalna), Hrvatska je pristala na Državu SHS spašavajući Sloveniju potpunog austrijskog pripojenja, koja je u trajanju od mjesec dana bezuvjetno pristala na Kraljevinu SHS sa srpskom kraljevskom kućom Karađorđevića (prisajedinjenje, ujedinjenje).
Ono što 1918.g. nisu znali (osamostaliti se u granicama priznatog kraljevstva), 1992.g. politički nasljednici nisu mogli birati. Razorene i rastočene državnost, suverenitet i međunarodno priznate granice trebalo je iz pozicije obezvrijeđenog naroda spašavati novom (dokazano učinkovitom) pozicijom teritorijalnog i ostalih ustupaka za spašavanje.
Hrvatska se morala odreći BiH (ban Jelačić, turska Hrvatska, okupacija BiH 1878.g. koju vode hrvatski generali, aneksija kupovinom BiH 1908.g.) i nastaviti stvaranje nove nacije (Muslimana, Bošnjaka) kako bi spasila i muslimane i Hrvate novo-nove jugoslavensko-srpske države.

Utjecaj Rusije (nakon raspada SSSRa) u UN-u, pravo veta, ruska podrška srpskoj agresiji i diplomacija (u nemogućim uvjetima) stvorila je umjetni sukob Bošnjaka i Hrvata, koji su na terenu provodili kadrovi JNA (i s muslimanske i s hrvatske strane)(pri tom ne mislim na optuženog Petkovića, već na Blaškića, Rajića i slične). Brutalnost ruskog ultimatuma, biranja većeg ili još većeg zla, stvorio je okvire sukoba koji je najdrastičnije osuđen u Haagu, u procesima koje je vodio ICTY.
Nerazumijevanje položaja i stvarnog vremena događaja (muslimani su izveli prve napade na Hrvate zbog osvojenog oružja JNA), prisljenost Hrvata stvarati ratno sposobne muslimane (koji su se pokazali nespremni u zaustavljanju srpsko-jna agresije na Hrvatsku s teritorija i preko teritorija BiH) u ograničenom sukobu (stvarajući uvjete za muslimansko samoodređenje u nacionalnom smislu, iako je riječ o Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti).
Hrvati su katolički, još jednom (ovaj put prisiljeni), braći muslimanima pomogli stvarati njihovu državu, našim novcima, našim oružjem. I preuzeti krivnju za sva ratna zbivanja u BiH. U tom se očituje ruska brutalnost.
Ograničeni sukob (na koji su ultimatumom pristali i Bošnjaci i Hrvati) koji su započeli bošnjaci, Hrvati izgubili dio teritorija i imali više raseljenih (koji se nikad nisu vratili na svoja ognjišta), Hrvati su osuđeni za udruženi zločinački pothvat, čime je velikosrpsko-rusko-jugoslavensko-pravoslavni-britansko zaposjedanje Bosne i Hercegovine genocidom i agresijom skoro abolirano. Iako nije.

Abolicija agresije na BiH nije provedena zbog nepravednosti suda ICTY, koji će biti tema kritika još dugo, jer nema države koja nije zainteresirana za takvo tijelo i takav način djelovanja. Dvojili ili ne o takvom sudu, pokazalo se da zadnja presuda (u žalbenom postupku šestorici bosanskohercegovačkih optuženika) upućuje na potpunu nekompetenciju i nerazumijevanje tog ili sličnog suda.

Jednom će se objaviti povjerljivi dokumenti o uvjetima i okolnostima raspada Jugoslavije, agresije, sukoba i svih strana koje su sudjelovale u tim procesima. Sud je donio odluku na temelju (krivih) selektivnih i nepotpunih dokumenata i svjedočenja. Sebi na štetu.


Vrijeme je za stvarno nacionalno ujedinjenje, istinsko zbližavanje s Bošnjacima, borbu za zajedničku istinu, borbu protiv ubijanja BiH. Borba za Hrvatsku i BiH.
Borba za dobro svih koji žive na teritoriju Hrvatske, BiH. Borba protiv ruskog (krvavog) utjecaja, naročito preko utjecaja velikosrba koji se nadaju stoljetnom širenju razaranjem nesrpskih država.

"pobijedimo neznanje, znanje nas ionako s lakoćom porazi"


Oznake: Bih, AU, Trojedna kraljevina, politička organiziranost, nacionalne države, integralno jugoslavenstvo, samostalna država, ruskii utjecaj, velikosrbi, hrvatsko-bošnjački zukob, veće ili još večće zlo, okupacija, aneksija, raspad AU, Držabva SHS, Kraljevina SHS, JNA kadrovi, terenski operativci, kontrolirani sukob, abolicija, nepravednost međunarodnog suda, pouzdanost stalnog suda za ratne zločine, selektivni dokumenti i svjedoci

15

petak

rujan

2017

Jugoslavenska dogma



1. Hrvatski narod jest samosvojna etnička (narodna) jedinica, on je narod sam po sebi, te u narodnosnom smislu nije istovjetan ni s jednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojega drugoga naroda.

2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno povijesno doba, pod kojim je prije 1 300 godina došao u današnju svoju postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. Toga imena ne može i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime.

3. Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To ime ne može se i ne smije se zamijeniti ni s jednim drugim imenom.

4.) Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom hrvatskom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su posebna pokrajinska imena imale dijelom još prije dolaska Hrvata, a neka su pokrajinska imena nastala i kasnije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu hrvatsku domovinu, te nitko nema prava, da bilo koju od tih pokrajina svojata za sebe.

5.) Hrvatski je narod u svoju domovinu HRVATSKU došao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uvijek učinio.

6.) Hrvatski je narod u svoju hrvatsku domovinu došao potpuno izgrađen (organiziran) ne samo vojnički, nego i obiteljski, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu državu sa svima obilježjima državnosti.

7. Svoju vlastitu državu Hrvatsku osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još potpuno neorganizirani, hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskoga rata, a nije je se kao ni prava na nju nikada, pa ni koncem svjetskog rata, bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, ili to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskoga rata tuđinska sila spriječila, da dalje vrši svoja suverena prava u vlastitoj svojoj HRVATSKOJ DRŽAVI.

8. Hrvatski narod imade pravo svoju suverenu vlast u svojoj vlastitoj HRVATSKOJ DRŽAVI na cijelom svome narodnom i povijesnom području oživotvoriti, t. j. svoju potpuno samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu opet uspostaviti. Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja.

9. Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi, koja ne može i ne smije biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili bilo kakove ine državne tvorevine.

10. Hrvatski je narod suveren, te on jedini ima vladati u svojoj državi i upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

11. U hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države odlučivati ni jedan strani narod, ni država.

12. Hrvatski narod pripada zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji.

13. Seljaštvo nije samo temelj i izvor svakoga života, nego ono samo po sebi i sačinjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vršilac svake državne vlasti u hrvatskoj državi. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, kojih su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i podrijetlo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije hrvatskoga podrijetla, ni krvi, već je doseljeni stranac.


Definicija:
OSPORAVANJE samosvojnosti, povijesnog imena. domovine, teritorija, slobode, vojne i obiteljske organiziranosti, države, prava na sreću i blagostanje, suverenosti, neovisnosti, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizaciji HRVATSKOM NARODU,
a istovremeno nametati jugoslavenski suverenitet i jugoslavenski narod na hrvatskom državnom i narodnom prostoru se naziva JUGOSLAVENSKA DOGMA.


Jugoslaveni su smatrali moralnim koristiti sva sredstva u pokoravanju narodne volje (i želje za samostalno državom), pa i nasilje. Nikada se nisu odrekli prava na progon Hrvata u ime jugoslavenskih ciljeva. Stoga jugoslavenski kadrovi ne mogu obnašati državne funkcije u Republici Hrvatskoj.
I danas se bezobzirno koriste okupacijskim pravom, kvazimoraliziranjem u ime jugoslavenstva, bezobraštinom i politikom koja ostavlja teške posljedice na sve članove društva (u ekonomskom, sociološkom i humanom smislu)

Razdoblje jednoumlja (vlast komunističke partije jugoslavije), prošireno na razdoblje Kraljevine SHS/Jugoslavije Jugoslavenskom dogmom je prikrivalo okupaciju Hrvatske. Osporavati pravo hrvatskom narodu na povijest i političko-vojnu sigurnost je jednostrani necivilizirani akt.
Ni danas, nakon stoljeća jugoslavenskih okupacija, političke strukture koje su silom provodile politiku unitarizacije ne odstupaju od osporavanja hrvatskog državnog prava. Stoljeća tuđinske vlasti (Ugari, Habzburzi) ponukali su okupatore na uporabu formalne hrvatske vlasti (npr. ban Karoly Khuen Hedervary) koja se nije koristila suverenitetom u interesu naroda, već je zlorabila državno pravo u korist drugih država i/ili naroda.

Politika osporavanja hrvatske sposobnosti upravljati suvereno vlastitom državom, sažeta je u definiciji Jugoslavenske dogme (bez obzira nameće li se nova jugoslavija ili je suverenitet na korist nekom trećem). Sve političke snage koje djeluju u RH, a ne zalažu se za korištenje suvereniteta na korist hrvatskom narodu, djeluju protuzakonito.

Hrvatska mora politički sve koji su negirali ili negiraju hrvatski suverenitet, podjednako onesposobiti u demokratskoj državi utjecati na pitanje suvereniteta.




Izraz dogma generalno se koristi da bi se označio temeljni princip jedne vjere, ili onih filozofski formuliranih uvjerenja koja su postavljena u osnovi datih učenja. Značaj i snaga dogme se ogleda u tome što je vjernik odnosno sljedbenik ne smije dovesti u pitanje. Osim u vjerskim ili filozofskim sistemima pojam se u datom smislu može široko primijeniti u različitim disciplinama.

Riječ ´żłĽ± ima tri značenja:

pogled, mišljenja;
misao, filozofska doktrina, religijska doktrina;
odluka, prosudba, dekret;

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dogma


Oznake: jugoslavenska dogma, načela, samosvojnost, povijesno ime. domovina, teritorij, sloboda, vojna i obiteljska organiziranost, Drava, pravo na sreću i blagostanje, suverenost, neovisnost, pripadnost zapadnoj kulturi i zapadnoj civilizacij, jugoslavenski suverenitet, jugoslavenski narod, okupacija, demokracija

30

srijeda

kolovoz

2017

Važniji je povijesni kontekst 1991. nego svi prijašnji



Ploča HOSovcima smeta orjunašima u Vladi, a meni smeta njihovo krivo tumačenje povijesti


Poginuli HOSovci, kojima je podignuta ploča, u suprotstavljanju agresiji slabo naoružani pružili su otpor štiteći civile od krvavog pohoda četničko-orjunaške zločinačke armije-paravojski.

Poginuli su većinom 1991. u selima oko Jasenovca.

Njihova humana gesta, žrtvovanja vlastitog života u obrani tuđih života od zločinačke agresije svrstava ih u svece (po katoličkom nauku).

U Jasenovcu živi 653 osobe (popis 2011.). Jasenovac je bio okupiran od 1991.g. do 1995.g.. Okupatori su u vremenu okupacije devastirali Memorijalni centar.
Agresija 1991.g. nije dozvoljena, ubijanje civila 1991.g. nije dozvoljena (rat je 1941.g. bio dozvoljen, uzimanje i pogubljenje talaca je 1941.g. bilo dozvoljeno po tadašnjem ratnom pravu).

Zaprepasti relativizacija HOSovih žrtava, degradirajući njihov humani odabir (žrtvovanja vlastitog života) s agresorima koji su protivno svim pravnim i civilizacijskim normama pred TV kamerama brutalno, zločinački rušili i ubijali.

O odnosu prema Memorijalnom centru i mjestu masovnog stradanja u 2. svjetskom ratu svjedoči ova slika:



Spomen-područje Jasenovac, Devastirane muzejske prostorije, zatečeno stanje u svibnju 1995. (snimio Želimir Laszlo)

Nelogično je agresiju koja je provedena od 1991. do 1995.g. rehabilitirati imenujući branitelje (u najhumanijoj misiji) profašističkim.
Nelogično je agresiju iz 1991-5. smatrati nebitnom ističući povijesni kontekst Jasenovca iz razdoblja 1941-45.g.

Ipak je naslijeđe Drugog svjetskog rata potaklo promjenu međunarodnog ratnog prava (rat je zabranjen), kojeg su agresori 1991-5. prekršili. I potakli HOSove bojovnike na hrabro suprotstavljanje zlu.
Povijesni kontekst događaja 1991-5.g. je važniji od svih prijašnjih. Svijet je razvojem oružja za masovno uništenje stvorio uvjete za strogo poštivanje međunarodnog prava, koje su Srbi prozivajući se na treći svjetski rat i propast UNa kršili. Kontekst vam orjunaško-materinji ... (Zbog teškog poigravanja civilizacijskim dosezima Plenkovića treba žurno opozvati.)

Potaknut činjenicama i nelogičnostima, zaključujem: Ploča u Jasenovcu smeta orjunaško-pljačkaškim hordama u Zagrebu.
Plenkovićeva skupina pljačka državni proračun, jedino Hrvati mogu opozvati i kazniti pljačkašku nakupinu, stoga je politički igrokaz devastiranja Domovinskog obrambenog i pravednog rata jedini način relativizacijom i demonizacijom onesposobiti jedinu snagu koja ovu nakaradnu vlast može prozvati.

Ploča s natpisom Za dom spremni mora ostati, jer ustrajavanje na njegovom brisanju mijenja povijesne istine, povijesne okvire i istinsku zločinačku narav (jedne političke opcije koja se nazivala jugoslavensko- velikosrpskom).

Plenković nema nikakve kvalifikacije, ni političke ni stručne, za izazivanje političkih kriza koje društvo u materijalnom i ostalom vidu dugoročno razara.

Pljačkaši grobova, odstupite! Pljačkaši!

Zbog konteksta politizacije i krivovjerstva kojima se potaknuti najnižim pobudama koriste pozivam sve iskrene domoljube na zajedničko rušenje ovako nakaradne Vlade, obranimo čast naših branitelja koji su uzvišeno stali na branik Domovine.

Oznake: ploča, HOS, žrtve, Jasenovac, humani odabir, memorijalni centar, okupacija, međunarodno ratno pravo, povijesni kontekst, povijesna istina, poziv na opoziv Vlade

29

subota

travanj

2017

(Anti)Državničko ponašanje Plenkovića?



Koalicijom s MOST-om doći na vlast, djelovati zajedno (u rušenju milanovićeva i proruskog sdpa), a onda pred lokalne izbore izazivati nove parlamentarne izbore sukobom s MOST-om, sukobom učvršćivati MOST-ove birače, s pozicije predsjednika stranke HDZ koja je imala cilj objediniti hrvatsko političko tijelo uistinu nije državničko ponašanje.

Političko objedinjavanje Hrvata (neophodno za rješavanje gubitka državnosti, države, vojske, jezika, gospodarske i političke moći, diplomacije, ...) koje je zacrtao HDZ, čelni čovjek (hslesovac i komunjara, orjunaš i debeloguzi karijerist) HDZ-a svojim samovoljnim postupcima rastače (i tako vraća Hrvatsku na stanje okupacija i političke neorganiziranosti).


Tako vam je kad HDZ okupira zlobna budala, uvjeren kako nitko ne zna što je bio i što je trebao biti HDZ. HDZ nije Hrvatska, ali je trebao poslužiti oporavku i jačanju Hrvatske. Po onom što se s Hrvatskom dogodilo možemo prosuditi i o hdzovim čelnicima (Granić, Sanader, Kosor, Plenković). Svi odreda jugoslavenčine, s aktivnim stažom u razbijanju hrvatske političke organiziranosti.


Pitajte me, otkuda ja znam što je HDZ trebao biti.

Oznake: koalicija, most, HDZ, lokalni izbori, biračko tijelo, politička organiziranost, okupacija

12

nedjelja

ožujak

2017

Hrvatska kao nacionalna država (komunjarskih profesora prava)



Neprofitabilna budala na fakultetu


Rasprava o teritorijalnom preustroju polučio je nekoliko legendarnih gluposti.


Na nacionalnoj televiziji se u Temi dana pojavi profesor (kasnije sam uvidom u biografiju vidio kako je riječ o sdpovom ideologu u savjetu za lokalnu samoupravu, pa sam se predomislio o opsegu blogovskog pojašnjavanja ...) Ivan Koprić. Njegova tvrdnja o povijesnih pet regija (kao osnove nove-stare teritorijalne podjele) ne obuhvaća 150-godišnju borbu za nacionalnu Hrvatsku. Proces hrvatskog ujedinjenja traje od prvih stranačkih političkih početaka i podrazumijeva političku povijest u kojoj su se Hrvati suočavala s cjepkanjem i okupacijom (tada se okupacija BiH još uvijek zvala okupacija) hrvatskih teritorija.
Partijska nakaza (radi na Pravnom fakultetu u Zagrebu) spominje otkaze u općinama, a zaboravlja kako je (odavno) kandidat za otkaz na fakultetu. Zašto bi neprofitabilni fakultet i neperspektivan profesor imali jamstvo financiranja, a općine koje su odraz prava na lokalnu upravu (bez obaveze ekonomski funkcionirati pozitivno) bile raspuštene? Imaju li pravo neprofitabilne općine uvesti posebne poreze na robe koje ne potječu s područja općine i imaju li općine pravo uvesti carinu na prolaz roba i ljudi preko teritorija općine (time bi zasigurno poboljšale svoje financijsko stanje)?

Bivša ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović (u intervjuu koji je dala za mandata) legendarno objašnjava potrebu ukidanja općina (iako je općina tijelo lokalne samouprave propisano zakonom - po kojem općine ne moraju nužno poslovati s dobiti). Uzima za pravio ministarstvu (državnoj vlasti) odlučivati o općinama. Zaboravila je kako općine čine državu. Kada država (samovoljno) postavlja općine ukida se smisao države (negiraju se povelje UN-a i teorija moderne države kao servisa stanovništva). Moderno poimanje države podrazumijeva državu kao strogo kontroliranu tvorbu, koju treba ukinuti ili staviti pod prisilnu upravu ako ne funkcionira ekonomično.

Zaključujem: udar na općine i županije udar je na više stoljetnu težnju Hrvata izgraditi modernu nacionalnu državu, ima namjeru izazvati dvojbu naroda u državu (kao najneekonomičniju političku tvorevinu). I vratiti Hrvatsku u okupaciju.
Likvidirati.


Oznake: nacionalna televizija, rasprava o lokalnoj upravi, nacionalna politička povijest, pet regija, okupacija, rascjepkanost, neprofitabilni fakulteti, neprofitabilni profesori, partijski kadar, zamjena teza, država-općina, općina-država, udar na državu, izazivanje dvojbe

08

srijeda

veljača

2017

Arhivi i zakonska regulativa



Koliki kreten moraš biti i arhive koji se odnose na razdoblje okupacije i genocida (od 1945.g. do 1990.g.) smatrati uobičajenom državnom arhivom koja ima zakonsku zaštitu nedostupnosti.
Bilo koja osoba koja pokrene kazneni postupak protiv drugih osoba, organizacija ili institucija koje su počinile nedjela (naročito ratne zločine, zločine protiv čovječnosti)(po čemu je komunistička partija poznata) ima neosporno pravo pristupa dokumentaciji koja svjedoči o neljudskosti jedne ere.
Proglašavati tu dokumentaciju državnom arhivom drugi je nelogični postupak. U Hrvatskoj nikad nije postojala komunistička vlast, postojala je okupacijska (jugoslavenska ) vlast.

Ponajmanje je prihvatljivo ponašanje pojedinaca koji (svojim diletantizmom) podupiru važnost tih arhiva kao državne građe (koja ima poseban status zbog nacionalne sigurnosti). Te arhive su arhive zločinačke, okupatorske vlasti i nikakvim političkim manevrima (otvaranja ili zatvaranja, paljenja ili pročišćavanja) neće dobiti status dokumentacijske građe hrvatske države koja je bila federalna članica sfrjota. Jer Hrvatska tu tom razdoblju nije bila državnopravna, a tadašnja vlast je bila zločinačko-okupatorska. Takvu vlast ne braniš posebnim zakonom, nit se oslanjaš na njihove arhive (kao dokazni materijal zločinačke naravi okupacije).

Strategija odugovlačenja oko osude tog sustava (izbjegavanjem proglašavanja tog razdoblja okupacijom i zločinačko-genocidnim razdobljem) zaštita je zločinačke naravi (koju provode politički diletanti).

Razvlačili ste razračun s pobornicima totalitarnog jednoumlja i zločinačke prakse. I postali suučesnici.

Politika je oblik interesnog organiziranja. Vi ste umno poremećeni i niste sposobni interesno se udružiti. To svakodnevno potvrđujete svojim nesuvislim nastupima.




Oznake: okupacija, genocid, državni arhiv, Zakon, neljudskost, komunisti, socijalizam, pojedinci, diletantizam, strategija odugovlačenja, suučesnici

12

subota

studeni

2016

Pun mi je Q plenkovića II



Kako se riješiti lopova (koji je u državnu službu došao ostvarivati vlastite interese koje nije sposoban bez državnog represivnog aparata ostvariti)?






Odnosi nastaju u "određenoj društvenoj zajednici" ...
Pravnik ne može biti "glavni" jer odnosi proizlaze po nekoj drugoj osnovi, i takvi odnosi postaju predmet prava.

Ne može državom upravljati (pri)pravnik, jer ne shvaća (nije stručan, za ovoga tvrdim da je gluplji nego bi njegova majka htjela čuti da je) određenu društvenu zajednicu, niti shvaća objektivnosti iz kojih proizlaze odnosi.


Ali plenković ne ustrajava na pravima unutar hrvatskog društva. On je bio spreman služiti jugovini, sada služi EU. Hrvatska je članica EU i zastupa pravni sustav te društvene zajednice. Protektorat (nametnuti izbor). Hrvatska je porobljena, na čelo "vlade" je instaliran pravničić kojeg nije briga što Hrvati političke žele. Njemu je dovoljno provoditi pravo (koje on smatra prikladnim, jer se uvjerio kako ima demokratski mandat za takvo ponašanje). Zaboravio je kako u demokratskim društvima predsjednik Vlade nema takve ovlasti. Zaboravio je kako u demokrastkim državama predsjednik Vlade svoje ponašanje usklađuje s biračkom potporom (koju je dobio). Odmjeri svoj položaj i radi ono što većina podržava.
Ali, Hrvatska je okupirana (što ovog blesu najmanje zanima), kao što je i bila okupirana u dvije jugoslavije. Hrvatska nije referendumom izglasala pristup EU (milanović (istovjetni ružni, glupi pravnik) je izmjenio zakon o referendumu samo za prigodu referendumskog pristupanja EU, i kasnije vratio prijašnji zakon). Plenković samo glumi gubernatora (dok ne polete sjekire i vile).
Pravno porobljavanje (i osiromašivanje). A vi trackate o generalima (Domovinskog rata).
Plenković je pokreno lavinu neutemeljenih optužbi i progona hrvatskih generala. Pravnik ne puca, nego se svaki dan pojavljuje na televiziji sa izjavama (podrške vlastitom usranom životu).

Plenković je drtina koja je okupila lažive lopove, kojima je cilj "oguliti" i smjestiti svoje stražnjice. Napraviti usrane gadove važnim osobama. Inače bi (da nije premijer) prvi poletio prema Marsu ...



Airlander 10



Oznake: odnosi, određena društvena zajednica, spuštanje na Mars, jugovina, EU, okupacija, Referendum, porobljavanje, osiromašivanje, drtina, stražnjice, važne osobe

07

četvrtak

srpanj

2016

Kako(kamo)(kome) vratiti Hrvatsku



Izborni trikovi (1)

Tko zna što će budućnost misliti o njima (kad sada tvrde da su stvorili državu) ...? (Pomoći će im plenković ... (mlađi))


Hrvatska je izlazak iz socijalizma i Jugoslavije iskoristila za uspostavu modela kvalitetnog izbora zakonodavne vlasti.
(Razmatrajući nedostatke okupacionog razdoblja (druge) Jugoslavije.)
Uvela je posebne mirovine za saborske zastupnike, što je (bez obzira na socijalističke ili postsocijalističke mirovine) bio preveliki mamac za kvalitetne kandidate.
Istinsko nadmetanje na izbornim listama i jamstvo istinskog biračkoga opredjeljivanja.
Profil kandidata jamčio je ugled (među biračima), ulog je bio zamašan ... (povlaštena mirovina nakon 2 godine mandata je istinska nagrada za služenje domovini).

Rušenjem tog modela (ukidanjem povlaštene mirovine), smanjenjem primanja i najavljivanjem daljnjeg smanjivanja otvoren je put nižim porivima i neodgovornim karakterima. Posljedica je zatrpavanje Sabora nehrvatskim, nedržavnim elementima koji su degradirali hrvatsko zakonodavstvo (i politički milje). Zapravo smo se vratili na stadij okupacionih režima i njihovih poslušnika (koji su redom bili istovjetni današnjim (vlastitim sinovima) saborskim zastupnicima).

Povlaštenim mirovinama se stvaralo okružje istinskih domoljuba i zaslužnika, bolje izlaznosti birača i odgovornije ponašanje birača. U takvom okružju sdp-koalicije su gubile polovicu biračke snage (u demokraciji smo,a sdp nenarodna partija ...). Kako se moglo dogoditi promjena izbornoga zakona na štetu naroda i Hrvatske ...? Kako se moglo dogoditi da sdpovi saborski zastupnici dominiraju Saborom? (Stranka koja se držala državotvornom je ispustila mnoge (projektirane) detalje, što upućuje da su odreda paraziti ... HDZ treba ukopati toliko duboko, kad ih arheolozi pronađu da dobiju patinu (koju nikad nisu imali). Ili tko zna što će budućnost govoriti o njima ...?)

povlaštene mirovine su jamčile slabiju propusnost za neugledne i nenarodne elmente (u službi zla)


Nova politička snaga (istinska Hrvatska mora odgovoriti na izazove koji je stavljaju na kušnju opstojnosti) obećava povratak digniteta državnim dužnosnicima (ma tko oni bili, ako pridonose boljitku RH) i povratak povlaštenih saborskih (državnih) mirovina ...

Jednom osvojena (i usvojena) kvaliteta (koju kvazi stranka nije znala braniti) mora se s istim ciljem i razlozima iznova uspostaviti. U interesu Hrvatske.

Hrvatska će ponuditi najbolje ... (prvi parlamentarni izbori na jesen će ponuditi listu koja će jamčiti povratak povlaštenih mirovina).



Oznake: Hrvatska, izborni trikovi, socijalizam, jugoslavija, okupacija, zakonodavna vlast, povlaštene mirovine, nova politička snaga, opstojnost, dignitet, degradacija zakonodavstva

17

petak

lipanj

2016

Bespuća hrvatske zbiljnosti



Hrvatska je stoljećima izložena nasrtajima (okupaciji).
Granica (promjenjiva ratovima) civilizacija.
Rat, iseljavanja, okupacija, (laž) su trajne odrednice te granice.

Posljednji višestoljetni sukob (civilizacija) se odvijao protiv osmanlijskoga carstva. Prodor (osvajački nastrojenih) osmanlija je proizveo poremećaj u formiranju i održavanju država/granica.

Balkanskim ratovima i Prvim svjetskim (Velikim) ratom osmanlije su svedene na tlu Europe na okolicu Istanbula (Carigrada). Od tada nastupa era nadomjestka okupatora (Hrvatske).
Nastojanje Britanije i Francuske uspostaviti marionetsku južnoslavensku državu (manje zbog geostrateških, a više zbog ekonomskih razloga, umjetne tvorevine troše najviše novaca na oružje (koje nemaju, bez plaćanja) i političku podršku (koju nemaju bez plaćanja)) proizvelo je poremećaj u (re)konstrukciji predosmanlijskih država.

Opet (ekonomski uvjetovano) nastaju marionetske tvorevine. Kraljevina SHS (Jugoslavija), NDH, DFJ, FNRJ (SFRJ).
Od svih marionetskih država jedino je NDH zadovoljavala narodni kriterij teritorijalnoga (i ostalog) formiranja, te je možemo tumačiti kao odraz težnje hrvatskog naroda za uspostavom samostalne, vlastite države.
Stalno nametanje marionetskog karaktera NDH (i genocidne naravi hrvatskog naroda) vraćanje je u okvire nametanja uspostave neprirodnih, marionetskih režima (održavanih prodajom vojne i političke moći).


Današnja Hrvatska (razapeta između tradicijskih i povijesnih okvira s jedne strane, i pragmatičnih (karijeristički nastrojenih) političara (bez modela prevladavanja razdora) osuđena je na (neartikulirana) narodna stremljenja i antinarodne političare (kočničare svega što smatraju polugom otvaranja vrata (povijesne) Bosne (BiH).
Zbog nepostojanja modela smanjenja razdora (glavnog hrvatskog političkog problema - pitanja sudbine Bosne i Hercegovine) hrvatske političke elite (??) produciraju krize koje nemaju jasnih dodirnih točaka s (povijesnim) pitanjem Bosne.
U BiH su Srbi činili/čine genocid (preko sto godina), Britanci i Francuzi (oružjem i diplomacijom) negiraju narodna zahtijevanja (i diplomatsku) povijest, Sovjeti (Rusi) provode nametanje umjetnih (na genocidu utemeljenih) tvorevina ,,, Hrvati nemaju nikakva prava (ili su im prava u srazmjeru s diplomatskom, vojnom i gospodarskom moći).

Sva tragičnost hrvatske zbiljnosti sadržana je u količini prava koja proizlaze iz diplomatske, vojne i gospodarske moći. Dok je tako, Hrvatskom će upravljati (ne)demokratski (ili drukčije) odabrani političari koji će (svjesno) umanjivati te moći. I skretati fokus pozornosti na (naizgled) nevezane probleme ...

Antihrvatske snage vješto ukazuju na hrvatsku nemoć (smanjenja) razdora između želja (očekivanja) i stvarnih mogućnosti. Svakom prigodom (naizgled) narodne političare prokažu kao nesposobne (nositi se s osnovnim pitanjem - sudbinom BiH). Tako su i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović doveli do izjašnjavanja o naravi NDH i pozdrava Za dom spremni (iz kojih je vidljivo kako ona nema snage i sposobnosti upravljati hrvatskom politikom (jer onaj tko nema riješenje za osnovni problem mora stvarati probleme ...)).
Razdor koji tako (lako) stvaraju antihrvatske snage pogoduje produženju specijalnog rata (i kaosu kojim problemi postaju veći).
(Karizma koju je imao Tito, sada postaje jasnija, podržavali su ga u nastojanju ubrzati procese otuđenja BiH, okupacije Hrvatske. I uspostavi nove granice. Zaboravili su kako su rat, iseljavanja, okupacija, (laž) trajne odrednice tih granica ... I stvorili narodno uvjerenje o nepostojanju pravde.)

Hrvatska traži mesiju (koji će formulirati novu političku stvarnost (u kojoj laž i beznađe neće dominirati)).

Sve hrvatske (političke i ostale) krize proističu iz nesposobnosti uspostaviti (političku) retoriku koja bi objedinjavala (hrvatsku naciju).



Oznake: Hrvatska, stoljeća, okupacija, nasrtaju, granica civilizacija, nadomještaj okupacije, ekonomski razlozi okupacije, marionetske tvorevine, osnovni hrvatski politički problem, uvjetovanost kriza, količina političkog prava, model upravljanja krizama, mesija, retorika objedinjavanja

06

ponedjeljak

lipanj

2016

Karamarko im smeta ...



Napadi na HDZ (zbog programa i biračkoga tijela koji naginju Hrvatskoj (mada nedovoljno)) i stranačko rukovodstvo ima svoju genezu i razloge.

Držati narod u ropstvu (okupaciji) podrazumijeva udaljavanje tog naroda od vlasti i diplomacije, udaljavanje od političke organiziranosti.

Napadi na Tomislava Karamarka (predsjednika HDZ-a) proizlaze iz njegove organizacije političke stranke (HDZ-a) na spoznaji kako ostale političke skupine organiziraju krađu izbora.
U Hrvatskoj se izbori kradu (Račan je pokrao izbore, Mesić je pokradao izbore, Josipović je pokrao izbore, Milanović je pokrao izbore).
Karamarko je organizacijski sposoban prekinuti tu (ku*vanjsku) praksu držanja vlastitog naroda u zabludi i ropstvu, bijedi i obespravljenosti, siromaštvu i jalu.
(Treba se samo zapitati kakav je onaj tko vlastit narod drži pokoren ...)

Karamarko im smeta jer ne mogu krasti izbore ...



Oznake: HDZ, napadi, natod u ropstvu, okupacija, politička organiziranost, zabluda, Ropstvo, bijeda, obespravljenost, siromaštvo, izbori, karamarko

26

utorak

travanj

2016

Od budale stvoriti dvije budale



Budale se množe socijalnim kontaktom


U političkom okružju nepotpuna raščlamba stvara uvjete produžene političke borbe ...

(Nije Jasenovca sporan ...)

Tranzicija (iz sustava jednoumlja ka slobodnom društvu pluralnih političkih pogleda, slobodne ekonomije i sloboda tržišta rada i roba) je reforma koju smo dužni provesti. Sve ostale reforme su kozmetičke naravi (prikrivanja hibridnog nakaznog sustava).

Današnja Hrvatska je hibridna tvorevina polu feudalnog, polu socijalističkog, jugoslavenskog, prosrpskog, titoističkog, malobrojnog (elitističkog, medijski eksponiranog), policijskom stegom i doušničkim aparatom održavanog sustava ...
(Tranzicijom smo morali iz polu feudalizma-polu socijalizma napraviti otklon ka modernom društvu sloboda.)

Hrvatska nije završila svoj društveni razvoj feudalizma, revolucijom je nametnula komunizam/socijalizam, a okupacije prikrivala jugoslavenstvom.

Kad danas pojedini zagovornici onog najgoreg (nabrojanog) dobivaju medijski prostor, pokušava se od jedne budale stvoriti dvije ...


Oznake: politička rasčlamba, produžena politička borba, tranzicija, društvo sloboda, reforme kozmetičke naravi, polufeudalno društvo, polusocijalističko društvo, jugoslavensko društvo, prosrpsko društvo, doušničko i policijsko društvo, društveni razvoj, okupacija, prikrivanje jugoslavenstvom. umnažanje budala

28

nedjelja

veljača

2016

Četnička Hrvatska i L U S T R A C I J A



Hrvatska je okupirana (više puta).
Pod okupacijom ne smatram uniju sa Ugarskom, ali je držim izvorom svih (i današnjih) zala.

Unijom je razvijan mehanizam (unutarnje) okupacije. Od tog doba (Kolomana), Hrvatska je stoljećima razvijala mehanizam unutarnje okupacije (gradnje poludržavnog upravnog aparata nametanja vanjske volje domaćem stanovništvu).

Prodor osmanlija (i postupno, višestoljetno otkidanje hrvatskih teritorija (do "ostatka ostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva", reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae)) razvio je (iskonski) ratni otpor prema (ratnim) osvajačima. Ali, Hrvatska nikad nije razvila (valjan) otpor prema unutarnjem (izdajničkom) osvajanju. Hrvatska nema sposobnost oduprijeti se unutarnjoj okupaciji. Hrvatska povijest obiluje (trećerazrednim) hrvatskim izdajicama (od novijih zubar Pavelić, Trumbić, Meštrović. Supilo, Broz, Bakarić, Nazor, ...). Oni koji su kao magla zašli među guske. Bez državnog prava ujedinili se s Kraljevinom Srbijom (pučem).

Srbija je nastavila ugarsku praksu korištenja domaćih izdajica (osoba koji nisu priznavale hrvatski suverenitet), ali i tursku nasilnih osvajanja. U tom kontekstu, Hrvatski odnos prema Srbiji i Srbima je dvojak (od otpora do bezgranične poslušnosti). U Hrvatskoj su se prije pojavili četnici (u Vladi RH). Povijest kaže kako je uvijek bilo tako ...


Vratimo se današnjoj Hrvatskoj i Ustavu RH koji uzvisuje hrvatski suverenitet. Onaj tko nije dozreo poštovati hrvatsko državno pravo ne može obnašati državne funkcije. Ustav se mora poštovati. One (četničke) elemente koji se kriju iza antifašizma treba lustrirati (u zadnje se vrijeme javno okupljaju, treba ih popisati i lustrirati na osnovi nepriznavanja izvornog hrvatskog državnog suvereniteta).
Hrvatska ima zadaću riješiti vlastiti problem ...
L U S T R A C I J A

Niste antifašisti, već četničke sluge!

Hrvatska je bila na liniji KarlobagKarlovacVirovitica, ali Srbije nije bilo ...


Oznake: okupacija, državna unija, ostaci ostataka, reliquiae reliquiarum, unutarnja okupacija, četnička strategija, lustracija, antifašisti četničke sluge

15

utorak

prosinac

2015

Mandatar vlade mora biti ... Staljin


Hrvatska je u dvije Jugoslavije bila okupirana.
Okupacijski mehanizam, potpomognut alijenacijom (otuđenjem), stvorio je upravni (represivno-nadzorni) sustav kojemu je prirodno raditi protiv Hrvatske.

Komunističko-orjunaški kadar politikom pomirbe nije moguće pobijediti (ne radi se o ideološkoj već o karakternoj odrednici). Hrvatske (koji po njihovoj hvali nisu hrvatski) komuniste (ili hrvatske socijaldemokrate, podjednako) ne treba čekati. Oni su bespovratno zalutali na stranputice karakterne bezvrijednosti.

Gledajući MOST (i njihovu neutemeljenu (neprežaljenu) želju vratiti političke mrtvace (nekarakternu koaliciju, koja sebe naziva kukuriku koalicija) na političku scenu), zaključujem kako su parlamentarni izbori pokradeni. Ustrajavati na produžavanju nekarakterne koalicije zapravo je borba za sve reforme bez lustracije i diranja komunističko-orjunaškog nametnika (okupacijskog saveznika koji je davao (ne)legitimitet okupaciji i održavao je).
MOST je obrana Perkovića (i poluperkovića). MOST je političko spašavanje vojnika Jajana ...

Konačno (ustrajno i nesuvislo) opetovanje MOSTa o zajedničkoj vladi (koja nije vlada nacionalnog jedinstva) je zaokruživanje političkog prostora na manjinski HDZ (domoljube) i pročetničku (potrošenu, mada su mostovci nove političke figure koriste stoljetne obrasce političke prevare) kastu.

Sklopiti vlast u kojoj su komunističko-četnički kadrovi brojniji spada u politički imbecilizam (Hrvatska može i mora odgovoriti građanskim ratom ...).
Znamo da su manjina (koja želi obnašati političku vlast, upravljati).

Tko, onda, mora biti novi hrvatski mandatar? Staljin, jedini je on potukao cijeli politibiro i članove partijske nadzorne službe.
Jedini je Staljin izišao s komunjarama na kraj.

Milanović je "zabrljao" (kao i sve komunjare ovog svijeta). Na grafu ponude i potražnje, liniju resursa sve komunjarske vlade ovog Svijeta pomiču ka smanjenju raspoloživih resursa (što je uradio i Milanović (imbecil)).
To smo znali da će uraditi i prije nego su ga (pljačkaške) horde državnih službenika (DIP, DORH, SOA, ova ona služba) postavile na čelo države (koju su morali braniti, ali po intuiciji okrenuti antihrvatstvu, nisu).

Hrvatska (bezuspješno) brani komunjare-orjunaše (mizantrope, beskičmenjake, hrvatsku duhovnu sirotinju koja se prostituira (i u republici srpskoj)).
Vojnik Jajan je Milanovićev kum (po ocu s majčine strane) ...

Jedini je Stalin shvatio kako treba s komunjarama.



Oznake: jugoslavija, okupacija, alijenacija, upravni sustav, karakterna bezvrijednost, Nekarakterna koalicija, reforme bez lustracije, zaštita jugoslavenskog državnog nametnika, političke prevare, politički imbecilizam, građanski rat, Staljin, ponuda u potražnja, linija resursa, vojnik Jajan

29

nedjelja

studeni

2015

Konvertiti (bez valutne klauzule)


Onaj tko je pomagao Srbiji okupirati Hrvatsku, pomoći će jednako Hrvatima osloboditi se (na isti način).

Hrvatska je 1918.g. pučem pripojena Kraljevini Srbiji (okupirana). Podjednako je Vojvodina, BiH, Makedonija i Crna Gora (koja je izgubila i Kraljevinu i pravoslavnu crkvu) pučevima pripojena Kraljevini Srbiji.

Orjunaši nisu pučisti. Nastali su kasnije (kao oblik prilagođavanja i prihvaćanja posljedica puča).
Podjednako je nastala prilagodba sovjetsko-srpskoj okupaciji (komunističko-titoističke diktature).
To su oni kojima smo politikom pomirbe nudili ruku ...

Složenost društvenih odnosa svoditi na jedan oblik nije intencija, ali je kao sredstvo ukazivanja na pojedini (socio-politički) problem učinkovito sredstvo.
Jugoslavenska (politička) klijentela, sposobna podržati (prilagoditi se srpskoj kraljevskoj okupaciji, srpskoj-sovjetskoj okupaciji), podjednako je sposobna prilagoditi se hrvatskom oslobođenju (prijetvorno toleriranje nove države u kojoj će obnašati vlast (protivno interesu i naravi svake vlasti do okupacijske)).

Karakter (nesudjelovanja u političkim prevratima (ili sudjelovanje na beznačajan način, kao sredstvo sticanja kasnijih privilegija proisteklih iz podržavanja nove vlasti)) političkih podobnika u slobodnoj državi nije vrijednost koju želimo gledati na državnim položajima.

Uz iznimne rezultate politike pomirbe (suživot i zacjeljivanje rana krvavog totalitarizma) nakon 25 godina je izbistrio konvertite (koji se prilagode svakom sustavu na štetu svih nas (protiv nas i sebe)).
Upornost konvertita (kao sredstvo preživljavanja) postavila je novi pojam političke diverzije. Titoisti su dodali Titovoj doktrini (sotonoziranja Hrvata) novu dimenziju kvazidemokracije političkog omalovažavanja brutalnom bezobraznošću.
Snaga bezobraznosti proističe iz sposobnosti (utopljeni u matični narod/naciju) raditi protiv interesa vlastitog naroda/nacije (za svjetsku antidržavu Rusiju).

Ono što su oduvijek radili (podobno se slizati s interesima koji se kose sa hrvatskim), postupak je ovladavanja sustavom (represivnim mjerama).
Konvertiti, koji nikad nisu promijenili svoju narav, dosljedni sebi (i političkoj doktrini nametanja politički nepismenih kako bi uništavali cjelokupno društvo).

Društveni procesi su složeniji (ali su bitno opterećeni asocijalnim pojedincima koji zauzimaju pozicije vrlo važne za sve sociološke skupine). Asocijalni pojedinci se trude zauzeti vrlo važna sociološka mjesta.
Društvo to primjećuje i (loše) podnosi ...


Oznake: okupacija, konvertiti, prilagodba, interes, dosljednost, prijetvorno, izdvajanje iz sociološkog kompleksa, sotoniziranje Hrvata, politički nepismeni, asocijalni pojedinci, važna sociološka mjesta