Strahote komunističkih zločina i orjunaškog divljanja

Bleiburg.

Mjesto strahotnog krvoprolića, prijevare i početak Križnog puta.

Nadiranje komunizma nije svojstveno samo Hrvatskoj. Prva komunistička zemlja (Rusija, SSSR) je iskusila građanski rat i masovne likvidacije pri dolasku komunizma. Kina. Kuba.
Zbjeg vojske i civila pred komunističkom represijom okarakterizirati ustaškim zločincima je negiranje civilizacijskih dosega.

Nečastan postupak austrijskog katoličkoga namještenika ne iznenađuje, crkva deklarativno uzdiže svoje djelatnosti na pijedestal humanizma i civiliziranog ponašanja, ali najčešće pokazuje kako joj je kadar prizeman i potkupiv.

Svakodnevno zasipanje malobrojnih čuvara istinitosti koji bez argumenata zastupaju neodržive teze o zločinu koji se nije dogodio i o zločinu koji je prešućen.
Poigravanje s istinom nije ništa novo. Uvijek ima karijerista (koji igraju kozaračko kolo, a kasnije pjevaju Vilu Velebita).

Nedužnost i žrtva stradalih na Bleiburgu i Križnom putu neće biti umanjene divljanjem orjunaša.

(Idiote koji odobravaju pokolj treba odstraniti iz javnog života Hrvatske.)

Oznake: Bleiburg, nadiranje komunizma, civilizacijski dosezi, Crkva, zločin koji se nije dogodio, prešućeni zločin, nedunost, žrtva, divljanje orjunaša, strahote komunističkih zločina

Zašto je građanski rat u Hrvatskoj neizbježan? (unatoč iseljavanju)

Političko ropstvo kojem je svrha prisvajanje tuđih resursa (okupacija) ili potpuno ovladavanje svim resursima selektivnom asimilacijom (posrbljavanjem ili stvaranjem jugoslavena) u Hrvatskoj je zamjenjeno unutarnjim porobljavanjem (korištenjem politike s ciljem prisvajanja resursa vlastitog stanovništva).

Unatoč pokušajima ukidanja totalitarizma/apsolutizma i protivljenju nedemokratskim postupcima vlasti, sjedinjeni na platformi porobljavanja, mijenjaju se vlasti (crno-crne, iako ih neki nazivaju i crveno-crnim) i produbljuju krizu.
Osiromašenje i obespravljivanje stanovništva je takvih razmjera da uz državni deficit (koji je i posljedica i razlog pljačkanja vlastitog stanovništva) razrješenje krize nije moguće bez građanskog rata.
Nitko nije voljan preuzimati prezaduženu i opustošenu državu demokratskom procedurom u državi čije vlasti demokraciju ne poštuju.
U tim okolnostima, kriza se produbljuje, a posljedice su razornije i neumitno vode ratnom razrješenju. (Bahate vladajuće strukture nisu jamstvo rješenja, pogotovo ne mirnog rješenja krize.)

Jedan od mjera izbjegavanja rata je raseljavanje (iseljavanje) stanovništva. Odlaze zdravi, radišni, sposobni (nositelji ili radne ili ratne energije). Ostaju nesposobni, bolesni i nagodbenjački elementi, koji ne rješavaju uzroke krize.
Kriza se produbljuje a građanski rat je izvjesniji.
Ne rješavanje problema društva (zaustavljanje apsolutističke, totalitarističke pljačkaške prakse vlasti) kao uzroka i povoda građanskom ratu nije moguće nadomjestiti drugim načinom (obmanom, raseljavanjem, ...). Ne rješavanje problema samo produbljuje negativne stavove koji će rezultirati ratom. Nerješavanje problema samo produbljuje i usložuje probleme.

Praksa država Europske unije naseljavanja migranata koji brojnošću jamče izostanak asimilacije, zapravo je postupak stvaranja preduvjeta za izbjegavanje građanskih ratova u tim državama. Svakodnevni sukob na kulturološkoj i civilizacijskoj razini jamči razbijanje organiziranosti i postavljanja jasnih ciljeva u borbi protiv nedemokratičnosti vlasti. I jasan je pokazatelj namjera vlada tih država. (U globalizacijskim procesima države posežu za enormnim vaninstitucionalnim sredstvima koje će oduzeti od vlastitog stanovništva, ali to stanovništvo ne smije iskoristiti za organiziranu pobunu protiv vlasti.)
U Hrvatskoj je korištenje instrumentaliziranih SDSSa, HNSa (srba i jugoslavena projiciranih u osobe Pupovca, Pusićke, Vrdoljaka) (vođenih od hrvatskih, srpskih i ruskih službi) istovjetno praksi razvijenih europskih država korištenja migranata.

Svijet se ubrzano mijenja, u uvjetima razornih oružja svjetski rat je poguban. Ratovi se vode nekonvencionalno (specijalni rat, unutarnja okupacija). Hrvatska je nesposobna sudjelovati u tim procesima. Osim kao žrtva.
Neophodno je s 2 000 000 ujedinjenih birača promjenama Ustava, ustroja vlasti, kadrova i ropskog odnosa stanovništva nasuprot vlasti, proizvesti sustav u kojem će Vlade RH biti demokratske, potčinjene stvarnim nositeljima vlasti i suvereniteta (narodu).

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: političko ropstvo, prisvajanje tuđih resursa, okupacija, selektivna asimilacija, posrbljavanje, stvaranje jugoslavena, srno-crni, crveno-crni, osiromašenje vlastitg stanovništva, bahate vladajuće strukture, nerješavanje problema, raseljavanje, migrani EU, kulturološki i civilizacijski sukobi, globalni procei, žrtva, 2 000 000 glasova, Hrvatska dostojna življenja

Vukovar, Vukovar

Što je meni Vukovar




Pad Vukovara me zatekao (na sekundu) udubljenim nad sudbinom tog Vukovara. Za trenutak sam se zamislio u srušenom gradu i razmišljao o sudbini ljudi koji se još uvijek nalaze u Vukovaru. Udisaj/uzdah (zadnji).
I mračna sudbina izgubljenog života (koji žuri nekoj drugoj, ljepšoj obali).
Trenutak kad sam zaboravio sebe ( u sebi) i spoznao sebe u vama (vukovarski branitelji, vukovarski mučenici).
S Vukovarom je umro i dio mene (onaj naivni, dječji).

Prvi put su granate utišale, a otkucaji srca su eksplodirali jače od njih ...
Vukovar. Vukovar. Krvari na braniku naše Hrvatske.

Shvatio sam da bi taj dan svako hrvatsko mjesto doživjelo isto da je bilo na mjestu Vukovara. A svaki Hrvat doživio sudbinu Vukovaraca da su bili na njihovom mjestu. Shvatio sam da je Vukovar to doživio za sva ostala Hrvatska mjesta, Vukovarci za sve ostale Hrvate.
Onaj dio Vukovara što je umro živi u nama, onaj dio mene što je taj dan umro živi u Vukovarcima.
Prolivena krv isprala je naše grijehe. Zabludu. Naivnost.

Umro je Vukovar, oživjela Hrvatska.
Dužnost nam je Vukovaru vratiti dio Hrvatske, kojoj pripada.

Što je meni Vukovar




Vukovar je mjesto posebnog pijeteta.

To znači da je Vukovar mjesto strašnog zločina koje su počinili srbo-četnički agresori, JNA i njihovi pomagači (hrvatski ogranak UDB-e, KOS-a i skh-sdp/sdp).

Mjesto posebnog pijeteta ne dozvoljava krvnicima da u koloni sjećanja produžavaju svoju zločinačku zadaću.
Nema pijeteta u krvnikovom cerekanju nad mrtvim, nestalim, ranjenim, silovanim, omalovaženim Vukovarcima i Vukovarkama.

Nema mjesta izrodima (Vukovara) koji četiri godine maltretiraju hrvatske branitelje vodeći braniteljsko ministarstvo.
Nema pijeteta u karijerističkom klanjanju žrtvama Vukovara, a pripremanjem žrtava Pariza, Londona ...

Vukovar nije mjesto za mirenje, Vukovar je mjesto za prozivanje krvnika.
Javno medijsko nametanje pijeteta s orjunom i krvnicima (u rukavicama) ubojstvo je Vukovara. Iznova.


Ali od medija očekivati nešto više nije uputno (oni samo smrde onako kako smrde krvnici koje promoviraju preko žrtve).


Tko će moj grad braniti od silnih licemjera (kao što smo svi mi branili Vukovar od Božje srdžbe), ako ih pustite da se hrane na živim ranama Vukovara.

Oznake: Vukovar, žrtva, Hrvatska, mjesto posebnog pijeteta, krvnik (u rukavicama), cerek, Božja srdžba, žive rane