Političko ropstvo kojem je svrha prisvajanje tuđih resursa (okupacija) ili potpuno ovladavanje svim resursima selektivnom asimilacijom (posrbljavanjem ili stvaranjem jugoslavena) u Hrvatskoj je zamjenjeno unutarnjim porobljavanjem (korištenjem politike s ciljem prisvajanja resursa vlastitog stanovništva).
Unatoč pokušajima ukidanja totalitarizma/apsolutizma i protivljenju nedemokratskim postupcima vlasti, sjedinjeni na platformi porobljavanja, mijenjaju se vlasti (crno-crne, iako ih neki nazivaju i crveno-crnim) i produbljuju krizu.
Osiromašenje i obespravljivanje stanovništva je takvih razmjera da uz državni deficit (koji je i posljedica i razlog pljačkanja vlastitog stanovništva) razrješenje krize nije moguće bez građanskog rata.
Nitko nije voljan preuzimati prezaduženu i opustošenu državu demokratskom procedurom u državi čije vlasti demokraciju ne poštuju.
U tim okolnostima, kriza se produbljuje, a posljedice su razornije i neumitno vode ratnom razrješenju. (Bahate vladajuće strukture nisu jamstvo rješenja, pogotovo ne mirnog rješenja krize.)
Jedan od mjera izbjegavanja rata je raseljavanje (iseljavanje) stanovništva. Odlaze zdravi, radišni, sposobni (nositelji ili radne ili ratne energije). Ostaju nesposobni, bolesni i nagodbenjački elementi, koji ne rješavaju uzroke krize.
Kriza se produbljuje a građanski rat je izvjesniji.
Ne rješavanje problema društva (zaustavljanje apsolutističke, totalitarističke pljačkaške prakse vlasti) kao uzroka i povoda građanskom ratu nije moguće nadomjestiti drugim načinom (obmanom, raseljavanjem, ...). Ne rješavanje problema samo produbljuje negativne stavove koji će rezultirati ratom. Nerješavanje problema samo produbljuje i usložuje probleme.
Praksa država Europske unije naseljavanja migranata koji brojnošću jamče izostanak asimilacije, zapravo je postupak stvaranja preduvjeta za izbjegavanje građanskih ratova u tim državama. Svakodnevni sukob na kulturološkoj i civilizacijskoj razini jamči razbijanje organiziranosti i postavljanja jasnih ciljeva u borbi protiv nedemokratičnosti vlasti. I jasan je pokazatelj namjera vlada tih država. (U globalizacijskim procesima države posežu za enormnim vaninstitucionalnim sredstvima koje će oduzeti od vlastitog stanovništva, ali to stanovništvo ne smije iskoristiti za organiziranu pobunu protiv vlasti.)
U Hrvatskoj je korištenje instrumentaliziranih SDSSa, HNSa (srba i jugoslavena projiciranih u osobe Pupovca, Pusićke, Vrdoljaka) (vođenih od hrvatskih, srpskih i ruskih službi) istovjetno praksi razvijenih europskih država korištenja migranata.
Svijet se ubrzano mijenja, u uvjetima razornih oružja svjetski rat je poguban. Ratovi se vode nekonvencionalno (specijalni rat, unutarnja okupacija). Hrvatska je nesposobna sudjelovati u tim procesima. Osim kao žrtva.
Neophodno je s 2 000 000 ujedinjenih birača promjenama Ustava, ustroja vlasti, kadrova i ropskog odnosa stanovništva nasuprot vlasti, proizvesti sustav u kojem će Vlade RH biti demokratske, potčinjene stvarnim nositeljima vlasti i suvereniteta (narodu).
Za Hrvatsku dostojnu življenja.