Što je meni Vukovar
Pad Vukovara me zatekao (na sekundu) udubljenim nad sudbinom tog Vukovara. Za trenutak sam se zamislio u srušenom gradu i razmišljao o sudbini ljudi koji se još uvijek nalaze u Vukovaru. Udisaj/uzdah (zadnji).
I mračna sudbina izgubljenog života (koji žuri nekoj drugoj, ljepšoj obali).
Trenutak kad sam zaboravio sebe ( u sebi) i spoznao sebe u vama (vukovarski branitelji, vukovarski mučenici).
S Vukovarom je umro i dio mene (onaj naivni, dječji).
Prvi put su granate utišale, a otkucaji srca su eksplodirali jače od njih ...
Vukovar. Vukovar. Krvari na braniku naše Hrvatske.
Shvatio sam da bi taj dan svako hrvatsko mjesto doživjelo isto da je bilo na mjestu Vukovara. A svaki Hrvat doživio sudbinu Vukovaraca da su bili na njihovom mjestu. Shvatio sam da je Vukovar to doživio za sva ostala Hrvatska mjesta, Vukovarci za sve ostale Hrvate.
Onaj dio Vukovara što je umro živi u nama, onaj dio mene što je taj dan umro živi u Vukovarcima.
Prolivena krv isprala je naše grijehe. Zabludu. Naivnost.
Umro je Vukovar, oživjela Hrvatska.
Dužnost nam je Vukovaru vratiti dio Hrvatske, kojoj pripada.