Strahote komunističkih zločina i orjunaškog divljanja

Bleiburg.

Mjesto strahotnog krvoprolića, prijevare i početak Križnog puta.

Nadiranje komunizma nije svojstveno samo Hrvatskoj. Prva komunistička zemlja (Rusija, SSSR) je iskusila građanski rat i masovne likvidacije pri dolasku komunizma. Kina. Kuba.
Zbjeg vojske i civila pred komunističkom represijom okarakterizirati ustaškim zločincima je negiranje civilizacijskih dosega.

Nečastan postupak austrijskog katoličkoga namještenika ne iznenađuje, crkva deklarativno uzdiže svoje djelatnosti na pijedestal humanizma i civiliziranog ponašanja, ali najčešće pokazuje kako joj je kadar prizeman i potkupiv.

Svakodnevno zasipanje malobrojnih čuvara istinitosti koji bez argumenata zastupaju neodržive teze o zločinu koji se nije dogodio i o zločinu koji je prešućen.
Poigravanje s istinom nije ništa novo. Uvijek ima karijerista (koji igraju kozaračko kolo, a kasnije pjevaju Vilu Velebita).

Nedužnost i žrtva stradalih na Bleiburgu i Križnom putu neće biti umanjene divljanjem orjunaša.

(Idiote koji odobravaju pokolj treba odstraniti iz javnog života Hrvatske.)

Oznake: Bleiburg, nadiranje komunizma, civilizacijski dosezi, Crkva, zločin koji se nije dogodio, prešućeni zločin, nedunost, žrtva, divljanje orjunaša, strahote komunističkih zločina

Društvo mrtvih pravnika

Dekapitacija bezglavog pLenkovića


Ljudska vrsta (čovječanstvo) je zbirni naziv. Unutar čovječanstva postoje ogromne razlike u sociološkom.organizacijskom, ili nekom drugom smislu. Razlikujemo kulture i civilizacije koje ljudi stvaraju i kojima pripadaju.
Kojoj kulturi i civilizaciji pripadaju Hrvati ? Dijaspora pripada matičnoj civilizaciji i civilizaciji u koju su se uklopili u novoj domovini (Australija, zemlje diljem Južne i Sjeverne Amerike, države Europe, ...). Kojoj kulturi i civilizaciji pripadaju Hrvati u Hrvatskoj?

Kultura i civilizacija se stvara ustrajnim pridržavanjem obrazaca i stvaranjem novih obrazaca koji pridonose stabilnosti društvenih normi.

Najezda osmanlija je stabilnu granicu civilizacija (Drinu, prekodrinje, Beograd (kojeg su branili Hrvati od osmanskih osvajanja i na kraju ( u nizu opsada) poklekli) pretvorila u (ne)stalnu granicu prodora (para)vojski, pljačkaša, religija, (ne)kultura, (ne)civilizacija. Na granici civilizacija, Hrvati su postupno gubili teritorij i civilizacijske odredbe. (Katolička) Crkva (koja je dugo bila utočište hrvatstva) je (specijalnim ratom o sekularizaciji države) (kao da je država ikad bila određena vjerskim svjetonazorima, jer bi u protivnom vojske i policije odavno isčezle) propustila ispunjavati osnovnu zadaću u Hrvatskoj, braniti pravo naroda na hrvatstvo. I time postala poluvražja (pola biskupa su "crveni", ili simpatiziraju socijalizam i jugoslavensku ideju (u svojoj sljepoći uništavanja pripadnosti određenoj kulturi i/ili civilizaciji)).

Iskorištavanje državnog aparata (poluga državne vlasti: zakonodavstvo i sudbeni vlast) u pretakanju jedne civilizacije u drugu nužno nameće potrebu za brojnim prisustvom (bezidejnih) pravnika i teoretičara društva (kumrovečka škola) u državnoj vlasti.
Mesić, Josipović, Račan, Sanader, Kosor, Milanović, Plenković ... 20 godina određuju bezidejnu (lišenu bilo kakvoj pripadnosti) Hrvatsku. Hrvatsku bez kulturne i civilizacijske pripadnosti. Hrvatsku koja gubi.
Bezidejni pravnici su bezglavi. Društvo mrtvih pravnika.

To društvo je potpomognuto bezidejnim, anemičnim (ne)domoljubnim, neodgovornim ponašanjem onih koji su dužni braniti kulturološku i civilizacijsku pripadnost. U društvu podjele rada (kojem odavno pripadamo) nitko nije uzeo zadaću (uspješno) braniti hrvatstvo. Iako je ono organizacijski i funkcionalno poluga opstanka i postojanja, društvene nadogradnja koja nas svrstava u civilizacijske narode. One odrednice koje štiti vojska i policija (jer su od iznimnog značenja za svako organizirano društvo). Društvo mrtvih domoljuba.

Nitko nije voljan preuzeti odgovornost za istinsku nacionalnu, kršćansku Hrvatsku, državu prava i pravičnosti, državu napretka. Državu dostojnu življenja.
Državu koja će rješavati prekomjernu zaduženost, povećavati standard.

Svi sanjamo energičnog, a ne anemičnog premijera. Premijera koji će u posvemašnoj krizi iseljavanja, deruralizacije, smanjene zaposlenosti, ugroze mirovinskog i zdravstvenog sustava, ugroze granica najezdom migranata, ... provoditi volju naroda, a neće tajiti svoje pljačkaške rabote (grupa Borg), promovirati (Šeksova posinka) anonimnog polupravnika (čija je pokojna majka bezdušno pljačkala zdravstveni sustav).

Čeka se tko će dekapitirati bezglavog pLjenkovića. Jer tu političku crkotinu više nije moguće podnositi.

(Pojam dekapitacije je figurativnog značenja i nije poziv na fizičko nasilje.)

Oznake: dekapitacija, bezglavi pLenković, čovječanstvo kultira, civilizacija, uljudba, Osmanlije, civilizacijska granica, državni aparat, poluge vlasti, pravnici, domoljubi, Crkva, crveni biskupi, jugoslaveni, bezidejnost, bezglavost, podjela rada, organiziranost, funkcionalnost, volja naroda, kriza

Čemu služi predizborna kampanja?

Preferencijalno svoje
Ili o smislu besmisla
Griješi li HDZ u strategiji


Hrvatska je još jednom zakoračila u sudbonosno razdoblje (preferencijalnog glasovanja).

Trenutno se stranačka rukovodstva trude promovirati stranke i liste, a kandidati na listama sebe.
Pojedini kandidati kreiraju vlastitu promidžbu (u želji osvojiti saborski mandat).

Demokratsko načelo unutarstranačkih izbora (pa i sastavljanja kandidacijskih lista), pozicioniranost na kandidacijskim listama kao motor za bolju promidžbu u želji ostvariti što više zastupničkih mjesta za određenu političku opciju se sveo na trud za pojedinačni uspjeh. Politički nepotrebno. U Saboru se ne provodi volja pojedinca već saborske većine.

Tko je izmijenio izborni zakon, i tom izmjenom izmijenio smisao parlamentarnih kampanja?
U ime obitelji je pokrenuo inicijativu, SDP saborskom većinom izglasao takav zakon.

Taj besmisao (unutar stranačkog nadmetanja u predizbornim kampanjama) je smisleni besmisao.
Katolička crkva (premrežena udbašima) i katoličko-udbaška inicijativa imaju koristi od smislenog besmisla. Malobrojnije političke opcije (u želji zadržati ili osvojiti veću političku moć) izbornim su zakonom promijenili predizborne napore (na borbu za poziciju unutar stranke u odnosu na dosadašnju ekspanziju na birače drugih stranaka). Katolička crkva (sa suženim političkim interesom), i SDP (sa suženom biračkom bazom) u naletu stranačke vojske ne mogu odolijevati i ostvariti veću političku moć od pripadajuće. Osim ako ne izmjene izborni zakon (po kojem nitko neće politički agitirati među njihovim biračima).
(Još jednom je (N)SDP napravio antiHDZovsku koaliciju ... agitirajući u njegovom biračkom tijelu. A smanjio pritisak na svoje (malobrojne) birače.)

Kada su napadali HDZ zbog Sanadera, Polančeca ... jurišali su na neodlučne birače, na HDZ-ove birače u svim izbornim jedinicama ... a nakon potopa (kukuriku-jugoslavenske-orjunaške-četničke vladavine) svode izbore na borbu HDZ-a za povratak povjerenja vlastitih birača.
Umjesto da HDZ pošalje jastrebove u Rijeku, Istru, Međimurje i trajno pridobije glasače (na istini o orjunaškoj-titoističkoj vlasti).
Politika je politika, jedino ako je istinita ... SDP mora trajno izgubiti glasačka uporišta. I nestati s političke pozornice.


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: Crkva, SDP, preferencijalno, neodlučni, trajno

Hoće li katolička crkva javno pozvati na rušenje crvene nemani!?

Čiji su neodlučni glasači
Ili o utjecaju katoličke crkve na državnost



U Hrvatskoj nije obavezno glasovanje. Glasači po vlastitoj savjesti odlučuju o vlastitom izlasku na izbore.

Onaj tko ne iskoristi biračko pravo (mada je i neizlazak na glasovanje biranje) uobičajeno se smatra neodlučnim biračem.
U Hrvatskoj je odaziv glasača promjenjiv (od 30 do 60%).

Neodlučnost birača produkt je mnogih čimbenika. Jedan od razloga je katoličanstvo Hrvata. (Katoličanstvo u sebi nosi podijeljen osjećaj za nacionalno.)
Veliki broj (postotak) neodlučnih glasača kontrolira katolička crkva. Nesposobnost odlučiti se na političkim izborima proizlazi iz složene duševne borbe (vjerskog) svjetonazora i svakodnevne praktičnosti (mada se oni ne sukobljavaju).
Što je onda razlog (političkoj) neodlučnosti? Složenost unutarnjeg svijeta (koji se nužno ne mora razviti u duhu vjerskog nauka, ali svakako pojedince stvara osjetljivijim od podnošljive svakodnevne osjećajnosti potrebne za život zajednice).

Kao Hrvat, katolik pitam se kako moja subraća mogu podnositi političko zlostavljanje nad katolicima Hrvatima koje provodi ateistička nenarodna (orjunaško-titoistička) politička manjina?
Nismo pred političkim izborima na kojima su (i po katoličkom nauku) zastupljene legitimne političke opcije. Izbori su (u Hrvatskoj) borba protiv zla, borba za ljudsko (u nama). Sukob narodne i nenarodne (neljudske) volje.
Katolici su obavezni (u skladu s vlastitim vjerskim učenjem) stati na stranu dobra ...

Hoće li katolička crkva (s moralnog stajališta) javno osuditi nenarodnu politiki i pozvati (neodlučne) glasače na rušenje crvene nemani!?

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: katolici, Crkva, izbori, izbor savjesti