Društvo mrtvih pravnika

Dekapitacija bezglavog pLenkovića


Ljudska vrsta (čovječanstvo) je zbirni naziv. Unutar čovječanstva postoje ogromne razlike u sociološkom.organizacijskom, ili nekom drugom smislu. Razlikujemo kulture i civilizacije koje ljudi stvaraju i kojima pripadaju.
Kojoj kulturi i civilizaciji pripadaju Hrvati ? Dijaspora pripada matičnoj civilizaciji i civilizaciji u koju su se uklopili u novoj domovini (Australija, zemlje diljem Južne i Sjeverne Amerike, države Europe, ...). Kojoj kulturi i civilizaciji pripadaju Hrvati u Hrvatskoj?

Kultura i civilizacija se stvara ustrajnim pridržavanjem obrazaca i stvaranjem novih obrazaca koji pridonose stabilnosti društvenih normi.

Najezda osmanlija je stabilnu granicu civilizacija (Drinu, prekodrinje, Beograd (kojeg su branili Hrvati od osmanskih osvajanja i na kraju ( u nizu opsada) poklekli) pretvorila u (ne)stalnu granicu prodora (para)vojski, pljačkaša, religija, (ne)kultura, (ne)civilizacija. Na granici civilizacija, Hrvati su postupno gubili teritorij i civilizacijske odredbe. (Katolička) Crkva (koja je dugo bila utočište hrvatstva) je (specijalnim ratom o sekularizaciji države) (kao da je država ikad bila određena vjerskim svjetonazorima, jer bi u protivnom vojske i policije odavno isčezle) propustila ispunjavati osnovnu zadaću u Hrvatskoj, braniti pravo naroda na hrvatstvo. I time postala poluvražja (pola biskupa su "crveni", ili simpatiziraju socijalizam i jugoslavensku ideju (u svojoj sljepoći uništavanja pripadnosti određenoj kulturi i/ili civilizaciji)).

Iskorištavanje državnog aparata (poluga državne vlasti: zakonodavstvo i sudbeni vlast) u pretakanju jedne civilizacije u drugu nužno nameće potrebu za brojnim prisustvom (bezidejnih) pravnika i teoretičara društva (kumrovečka škola) u državnoj vlasti.
Mesić, Josipović, Račan, Sanader, Kosor, Milanović, Plenković ... 20 godina određuju bezidejnu (lišenu bilo kakvoj pripadnosti) Hrvatsku. Hrvatsku bez kulturne i civilizacijske pripadnosti. Hrvatsku koja gubi.
Bezidejni pravnici su bezglavi. Društvo mrtvih pravnika.

To društvo je potpomognuto bezidejnim, anemičnim (ne)domoljubnim, neodgovornim ponašanjem onih koji su dužni braniti kulturološku i civilizacijsku pripadnost. U društvu podjele rada (kojem odavno pripadamo) nitko nije uzeo zadaću (uspješno) braniti hrvatstvo. Iako je ono organizacijski i funkcionalno poluga opstanka i postojanja, društvene nadogradnja koja nas svrstava u civilizacijske narode. One odrednice koje štiti vojska i policija (jer su od iznimnog značenja za svako organizirano društvo). Društvo mrtvih domoljuba.

Nitko nije voljan preuzeti odgovornost za istinsku nacionalnu, kršćansku Hrvatsku, državu prava i pravičnosti, državu napretka. Državu dostojnu življenja.
Državu koja će rješavati prekomjernu zaduženost, povećavati standard.

Svi sanjamo energičnog, a ne anemičnog premijera. Premijera koji će u posvemašnoj krizi iseljavanja, deruralizacije, smanjene zaposlenosti, ugroze mirovinskog i zdravstvenog sustava, ugroze granica najezdom migranata, ... provoditi volju naroda, a neće tajiti svoje pljačkaške rabote (grupa Borg), promovirati (Šeksova posinka) anonimnog polupravnika (čija je pokojna majka bezdušno pljačkala zdravstveni sustav).

Čeka se tko će dekapitirati bezglavog pLjenkovića. Jer tu političku crkotinu više nije moguće podnositi.

(Pojam dekapitacije je figurativnog značenja i nije poziv na fizičko nasilje.)

Oznake: dekapitacija, bezglavi pLenković, čovječanstvo kultira, civilizacija, uljudba, Osmanlije, civilizacijska granica, državni aparat, poluge vlasti, pravnici, domoljubi, Crkva, crveni biskupi, jugoslaveni, bezidejnost, bezglavost, podjela rada, organiziranost, funkcionalnost, volja naroda, kriza

Židovsko pitanje, titoizam i ustaše

Židovsko pitanje u RH je nedvojbeno pitanje odnosa većinskog stanovništva (Hrvata) prema svima, ali i političkog odnosa ...

Kriza (proistekla iz orjunaško-titoističke napuhanosti) koja potresa Hrvatsku, odrazila se i na materijalne prilike (napominjem, kriza je nesposobnost donošenja odluka). Materijalna neimaština (produkt društvene osnove) ukazuje na bezidejnost (i bespotrebnost ) društvene nadgradnje (svojstveno komunističko-titoističkim lamentiranjima o humanom sustavu i najvećem (Titu) humanisti).
Borba za pravo (birača i stanovništva) na bolji život dovela je do otpora (titoističke) bande koja svakodnevno poseže za titoističkim metodama.
Ničim izazvan, predstavnik (titoista, a ne) židovske zajednice spomenuo je ustašku vlast u protekloj godini ...

Niti su židovi zastupani (pravovaljano), niti su u Hrvatskoj fašisti ili ustaše na vlasti. U Hrvatskoj je titoizam (mali smradovi) na djelu koji se bori za vlastita prava (prava na vlast). Titoizam je oduvijek nametao zastupnike (manjinskih zajednica, interesnih skupina, većinskog stanovništva, ...) na neadekvatan, sebi (titoistima) svrsishodan način. Više su štete titoisti uradili u svojoj kratkotrajnoj vladavini nego osmanlije i Huni zajedno ...

Primjer židovskog pitanja (plastično) ukazuje na promašenost i štetnost titoizma. Nepovratno narušavanje međuljudskih odnosa posredstvom udbaško-titoističkih kadrova. (Onog tko se usudio Hrvatskoj spočitavati ustaško-fašistički karakter u protekloj godini dana treba osuditi i kazniti kao udbaško-titoistički kadar (potplaćen i u službi zla), a ne kao predstavnika židovske zajednice.) Židovska zajednica bespotrebno (nepružanjem otpora banditskim načelima (titoizma)) gubi i ono malo izgleda na boljitak (kao i svi mi, bez obzira na pripadnost).
Titoizam je zlo koje treba iskorijeniti (demokratizacijom).

Hrvatska je katolička (fašistička nije mogla, niti može biti), ustaška kad treba ... (ustaštvo je dio hrvatskog povijesnog identiteta). Protivnici ustaštva iz doba Kraljevine Jugoslavije stvorili su ustaše i u titovoj Jugoslaviji (koji se, opet, razlikuju, od pavelićevih). Odnos prema ustašama je odnos prema istini ...
Osporavanje povijesnom narodu pravo na državu (bez obzira na ime naroda) mora stvarati bunt.

Oznake: židovsko pitanje, kriza, materijalna neimaština, bezidejnost, društvena osnova, društvena nadgradnja, zastupanje, borba za pravo na vlast, teta?, demokratizacija, ustaštvo kroz povijest, odnos prema ustašama