06
petak
svibanj
2016
Židovsko pitanje, titoizam i ustaše
Židovsko pitanje u RH je nedvojbeno pitanje odnosa većinskog stanovništva (Hrvata) prema svima, ali i političkog odnosa ...
Kriza (proistekla iz orjunaško-titoističke napuhanosti) koja potresa Hrvatsku, odrazila se i na materijalne prilike (napominjem, kriza je nesposobnost donošenja odluka). Materijalna neimaština (produkt društvene osnove) ukazuje na bezidejnost (i bespotrebnost ) društvene nadgradnje (svojstveno komunističko-titoističkim lamentiranjima o humanom sustavu i najvećem (Titu) humanisti).
Borba za pravo (birača i stanovništva) na bolji život dovela je do otpora (titoističke) bande koja svakodnevno poseže za titoističkim metodama.
Ničim izazvan, predstavnik (titoista, a ne) židovske zajednice spomenuo je ustašku vlast u protekloj godini ...
Niti su židovi zastupani (pravovaljano), niti su u Hrvatskoj fašisti ili ustaše na vlasti. U Hrvatskoj je titoizam (mali smradovi) na djelu koji se bori za vlastita prava (prava na vlast). Titoizam je oduvijek nametao zastupnike (manjinskih zajednica, interesnih skupina, većinskog stanovništva, ...) na neadekvatan, sebi (titoistima) svrsishodan način. Više su štete titoisti uradili u svojoj kratkotrajnoj vladavini nego osmanlije i Huni zajedno ...
Primjer židovskog pitanja (plastično) ukazuje na promašenost i štetnost titoizma. Nepovratno narušavanje međuljudskih odnosa posredstvom udbaško-titoističkih kadrova. (Onog tko se usudio Hrvatskoj spočitavati ustaško-fašistički karakter u protekloj godini dana treba osuditi i kazniti kao udbaško-titoistički kadar (potplaćen i u službi zla), a ne kao predstavnika židovske zajednice.) Židovska zajednica bespotrebno (nepružanjem otpora banditskim načelima (titoizma)) gubi i ono malo izgleda na boljitak (kao i svi mi, bez obzira na pripadnost).
Titoizam je zlo koje treba iskorijeniti (demokratizacijom).
Hrvatska je katolička (fašistička nije mogla, niti može biti), ustaška kad treba ... (ustaštvo je dio hrvatskog povijesnog identiteta). Protivnici ustaštva iz doba Kraljevine Jugoslavije stvorili su ustaše i u titovoj Jugoslaviji (koji se, opet, razlikuju, od pavelićevih). Odnos prema ustašama je odnos prema istini ...
Osporavanje povijesnom narodu pravo na državu (bez obzira na ime naroda) mora stvarati bunt.
Oznake: židovsko pitanje, kriza, materijalna neimaština, bezidejnost, društvena osnova, društvena nadgradnja, zastupanje, borba za pravo na vlast, teta?, demokratizacija, ustaštvo kroz povijest, odnos prema ustašama
komentiraj (2) * ispiši * #
18
ponedjeljak
travanj
2016
10. travnja je i 18. u mjesecu
Društvena pravednost
Ili što predsjednica nema ...
Objede i politički pritisak (iskorištavanja prilika za teritorijalno, demografsko i vojno-političko pozicioniranje (Srbija etnički čisti Vojvodinu i rEpubliku Srpsku (područje BiH) ... )) na Republiku Hrvatsku ne prestaje.
Geostrateški rat ne prestaje.
Hrvatska (treba priznati) pridaje previše pozornosti takvim (malicioznim) radnjama (odgovor na takve radnje je vojno jačanje). Sustavno vojno slabljenje (u vremenu vladavine socijal-nacionalista) je pružilo prigodu takvim političkim stremljenjima.
(Tko je i kada glasovao za sdp-hns-orjunaški hss (s tomčićem) - hsls (s budišom) - ids - i slične umirovljeničko-nedomoljubne strančice (Orah. zid, ...)? Tko je ustuknuo pred takozvanim legitimitetom takvih ...?)
Prvu hrvatsku industrijalizaciju su u sastavu AU monarhije provodili Nijemci, Austrijanci, Židovi, Mađari. Drugi hrvatsku industrijalizaciju je provodila Komunistička partija Jugoslavije. Hrvatska prvom industrijalizacijom nije postigla značajniju zaposlenost (mimo tradicionalističke privrede - samozapošljavanja na vlastitim imanjima).
Druga industrijalizacija je sustavno rastakala tradicionalno hrvatsko društvo (temeljenjem industrijalizacije na marksističkim postavkama razvoja teške industrije za koje Hrvatska nije imala uvjeta). Ni druga industrijalizacija (unatoč, i zbog toga, socijalističkog principa o pravu svih na rad) nije postigla punu zaposlenost.
Treće hrvatske industrijalizacije nema ( i neće biti) jer su Hrvati industrijski neosviješteni i nepoduzetni (a industrijska su društva postala postindustrijska).
Privrede koje ne mogu postići punu zaposlenost nazivaju se zemlje u razvoju.
Komunisti-orjunaši su Hrvatsku odveli u privredu koja je neisplativa (ali je socijalnim kategorijama omogućila mirniji život (u neimaštini)). Treba pojasniti pojam neimaštine i socijalnih kategorija. Siromašni žive u neimaštini (i u socijalizmu i u socijalno neosjetljivijim sustavima (kapitalizmu)), u socijalizmu imaju proklamirana prava, u kapitalizmu nemaju.
Socijalizam nije uspostavio pravedniji sustav, nije potakao rast blagostanja (suprotno, umanjio je prihode pričama o socijalnoj pravdi; proizveo ulaganja u neisplativu privredu). Razvoj države proizveo je državne službe (upravne), besplatno školovanje proizvelo je državne zaposlenike u obrazovnom sustavu, organiziranje obaveznog (državnog) zdravstvenog osiguranja stvorio je radna mjesta u zdravstvu ...
Država je (ne poštujući zakonitosti industrijalizacije) proizvela preveliku razliku između onih koji imaju "besplatno" školovanje i kasnije osigurano zaposlenje (do mirovine) u odnosu na većinu (jer nije postignuta puna zaposlenost). To je društvena nepravda koju je organizirala država i proizvela društveni stampedo (na političku podobnost). Osvajanje vlasti zbog (materijalnog) pozicioniranja unutar društva.
Oni koji su se osjećali pogođeni tom nepravdom emigrirali su ekonomski (i politički). Društvo je svedeno na zauzimanje državnih poslova (izvora korupcije).
Hrvatska je sustavnim orjunaško-komunističkim uplitanjem u osnove razvoja (i ekonomskog) društva) dobila u potpunosti razoreno hrvatsko društvo (tvrdnjama o njihovu doprinosu ...).
Ono što danas predstavlja hrvatski demografski potencijal ostatci su (nikad industrijski poduzetni i osviješteni) demografskog rasipanja genocidom , protjerivanjem, iseljavanjem i izgradnjom društva na društvenoj nepravednosti. Treba se samo sjetiti dodjele stanova u socijalizmu (u uvjetima kad nisu svi mogli dobiti socijalistički stan).
Hrvatska ekonomija (netradicionalna, s nepotpunom zaposlenošću) produžava društvenu nepravdu. Na takvim se temeljima ne može graditi država. Hrvati su duboko razdijeljeni (odavno bi tolike ideološke razlike dovele do građanskog rata da je društvo kompaktnije) na pojedinačno traženje položaja. Hrvati su ekonomski u pretpovijesnom razdoblju (grupnog nomadenja). Pojedinačno rješavaju pitanje vlastite egzistencije. U takvim okvirima ni hrvatska nacija ni hrvatska država nemaju zaštitnike.
10. je 18. u mjesecu ...
Nemojte očekivati od Kolinde (koja je pozicionirana prvotno u MVP, pa u NATO-u, zatim na predsjedničko mjesto) kako će se ona zauzeti za društvenu pravednost (ona niti ne zna da to postoji u tom obliku, niti da je to osnova države i nacije). Ne zna ona kad je 10., još manje kad je 18..
Monstruozna Vesna Pusić troši naše novce kako bi se promovirala u međunarodnoj politici ...
Hrvatska za sva vremena!
Oznake: društvena pravednost, politički pritisak, vojna snaga, geostrateški rat, vojno slabljenje, socijal-nacionalisti, glasovanje, izvor vlasti, prva hrvatska industrijalizacija, druga hrvatska industrijalizacija, treća hrvatska industroijaklizacija, puna zaposlenost, nezaposlenost, zemlje u razvoju, materijalna neimaština, proklamirana prava, socijalističko uplitanje u razvoj, sustavno stvaranje društvene nepravednosti, grupno nomadenje, teškoće uspostave i održavanja države, teškoće osnivanja nacije
komentiraj (1) * ispiši * #
