14
srijeda
listopad
2020
Spremni, na svašta (Tko puca u hrvatske državne dužnosnike?)
U Republici Hrvatskoj nije zabilježen politički atentat.
Kradu, varaju, lažu, obmanjuju, prisvajaju, lažiraju...
Slučaj Danijela B. (podaci poznati sigurnosnim službama) tipičan je primjer lažiranja.
Ma koliko bilo nezadovoljstvo, pucati po zgradama je bezuman čin, kojeg niti oni najluđi ne bi napravili.
Kad se puca u zrak, ne gađate nikoga (mada može biti mrtvih, ranjenih).
Kad pucate po fasadama ne pucate u nikoga, mada može biti mrtvih, ranjenih.
U Republici Hrvatskoj nikad nitko nije pucao u političara (jer je on lijep, pametan, druželjubiv, drag, narodni čovjek - demokrat).
Ali. Ovo je druga pucnjava u kojoj se nije pucalo u političara, ali su političari naumili poduzeti mjere za zaštitu političara. Učvrstiti status osoba u koje se ne puca.
Prvi (teži) slučaj (lažiranja) je slučaj pokojnog generala Koradea. Tko? Što? Koga? Čega?
General Rata za neovisnost s državom (za koju je stradao) imao je spor oko otvaranja ugostiteljskog objekta i kreće u ubilački pohod na susjede? Stvarno prozirno.
Danijel B. puca po fasadama i policiji koja je uzvratila pa se ubije?
Račanova vlast je postrožavala (i zastrašivala) mjere, pLenkovićeva kamarila zastrašuje (i postrožava).
A zapravo i jedna i druga vlast regrutira ubojice u policijskim redovima, na koje će se oslanjati u tijeku vladavine (diktature).
Račana je zdravlje izdalo, pLenkovića nije još nitko izdao.
Podmeću slučajeve u koje su okrivljene likvidirali prije. Takva kamarila je spremna na svašta, ali ne i na sve (jesu pokvareni, ali nisu sposobni boriti se na sve ili ništa jer su oko njih sposobniji). Glupi nemaju velike izglede (pa se hvataju najpodlijih podmetanja ne bi li produžili vlast).
Demokracija se brani svim sredstvima od samovolje uzurpatora.
Ako nitko ne puca u hrvatske državne dužnosnike, onda pucaju državni službenici jer se jedino oni mogu dosjetiti i pucati uokolo.
Oznake: politički atentat, lažiranje, pucanje, general Korade, račanova vlast, pLenkovićeva vlast, demokracija, regrutacija ubojica u policiji, spremni na svašta
komentiraj (1) * ispiši * #
09
petak
listopad
2020
U što je puhao Puhovski 1972. ?
Žarko Puhovski je (pokoj mu duši) bio rusko-srpski (orjunaški), jugoslavenstvom (i hrvatskom izdajom) zadojen, komunist-fašist (po potrebi).
Ne začuđuje pojava tako šaroliko-kompleksnog minornog lika, njegovo sudjelovanje na sudskim procesima (tko je sudac, tko su okrivljenici, za koja su nedjela osuđeni pa potom optuženi, ...?) je sve samo ne izdaja.
Partijski sudovi su koristili konstruktivno sudjelovanje optuženika priznanjem (samim tim i izvršenjem dijela kaznenog procesa - rehabilitacije) djelovanja protiv društva (iako svi i neprekidno djelujemo protiv društva).
Djela protiv društva su učestalija od djela u korist društva.
Ako su okrivljenici odbijali rehabilitaciju (imali su prigodu rehabilitirati se prije nego budu osuđeni), onda su zaslužili kaznu (tako je i danas), a ako su prihvatili rehabilitaciju pred sudom, pUhovski im je bio branitelj.
Spominjati progon maspokovaca, zaboravljajući kako je riječ o partijskom sudu a ne o građanskom pravnom postupku je nekorektno prema samom sudu. Partijski sud je nadpravni instrument stvaranja novog svijeta. Partijski sud je zasjedao samo za drugove (one koji su ga priznavali).
Nitko od proljećara nije osporio takav sud i priskrbio si besmrtnost (razumijevajući bezpredmetnost sudskog postupka bez procedure i ravnopravnosti stranaka).
Iako je pUhovski na sudu zastupao novi svijet, bio je od velike pomoći optuženicima jer su raspravom na ideološkoj a ne na činjeničnoj razini mogli dokazati svoju čistoću (sokratovski).
Ovako su samo drugovi na proputovanju pred partijskim očima - a Hrvatska posramljena jer su pobunu protiv okupatorske partije, partijske države i genocidne armije vodili drugovi, a ne hrvatski sinovi - odgovorni, intelektualci, sposobni, vrijedni.
Hrvatska za sva vremena
Oznake: pUhovski, orjunaš, komunisti, sud, partijski sud, rehabilitacija, besmrtnost, Sokrat, Hrvatska
komentiraj (1) * ispiši * #
