09

petak

listopad

2020

U što je puhao Puhovski 1972. ?



Žarko Puhovski je (pokoj mu duši) bio rusko-srpski (orjunaški), jugoslavenstvom (i hrvatskom izdajom) zadojen, komunist-fašist (po potrebi).

Ne začuđuje pojava tako šaroliko-kompleksnog minornog lika, njegovo sudjelovanje na sudskim procesima (tko je sudac, tko su okrivljenici, za koja su nedjela osuđeni pa potom optuženi, ...?) je sve samo ne izdaja.
Partijski sudovi su koristili konstruktivno sudjelovanje optuženika priznanjem (samim tim i izvršenjem dijela kaznenog procesa - rehabilitacije) djelovanja protiv društva (iako svi i neprekidno djelujemo protiv društva).
Djela protiv društva su učestalija od djela u korist društva.

Ako su okrivljenici odbijali rehabilitaciju (imali su prigodu rehabilitirati se prije nego budu osuđeni), onda su zaslužili kaznu (tako je i danas), a ako su prihvatili rehabilitaciju pred sudom, pUhovski im je bio branitelj.

Spominjati progon maspokovaca, zaboravljajući kako je riječ o partijskom sudu a ne o građanskom pravnom postupku je nekorektno prema samom sudu. Partijski sud je nadpravni instrument stvaranja novog svijeta. Partijski sud je zasjedao samo za drugove (one koji su ga priznavali).

Nitko od proljećara nije osporio takav sud i priskrbio si besmrtnost (razumijevajući bezpredmetnost sudskog postupka bez procedure i ravnopravnosti stranaka).

Iako je pUhovski na sudu zastupao novi svijet, bio je od velike pomoći optuženicima jer su raspravom na ideološkoj a ne na činjeničnoj razini mogli dokazati svoju čistoću (sokratovski).
Ovako su samo drugovi na proputovanju pred partijskim očima - a Hrvatska posramljena jer su pobunu protiv okupatorske partije, partijske države i genocidne armije vodili drugovi, a ne hrvatski sinovi - odgovorni, intelektualci, sposobni, vrijedni.

Hrvatska za sva vremena


Oznake: pUhovski, orjunaš, komunisti, sud, partijski sud, rehabilitacija, besmrtnost, Sokrat, Hrvatska