Urna bivšeg stasi-kos oficira

U Hrvatskoj je raspad prorusko-sovjetsko diktatorsko genocidnog sustava dočekan potpuno nespremno.

Nije bilo političke struje, stranke, organizacije koja bi društvo transformirala u moderno društvo demokracije, slobodnog tržišta rada, roba i ideja.

Partizani (titovi) nisu osvojili vlast pa uspostavili jUgoslaviju, već su sovjeti uz prešutni pristanak Zapada uspostavio socijalističku (tkz. titovu( jUngoslaviju, pa potom uspostavili partizane kao tkz. pobjednike.

Jagma za državnim penzijama, podobnošću i privilegijama je nastala nakon sovjetske uspostave jUngoslavije i partizana.

Uobičajeno zauzimanje vlasti uspostava poretka proizlazi iz snage, s partizanima-komunistima je vlast proizlazila iz sovjetske (ruske) uspostave jugo-titova režima. (Titova jUngoslavija je marionetska tvorevina.)

(Kako je razvidno da su poratni poslušnici "prespavali" rat? - inače bi znali za ustaško-partizansku koaliciju protiv četnika-kraljeve vlasti.)

Pad rusko-sovjetskog utjecaja je prouzročio preslagivanje u Jugoslaviji. JNA-partija-kos-orjunaši su proizveli rat s nacionalnim obilježjima kako bi ostali nedirnuti u padu komunizma-ruskosovjetske diktature-jednoumlja-nehumanosti-genocida-međunarodnog terorizma.
Titova jUngoslavija je bila rasadnik međunarodnog terorizma: u toj jUngoslaviji su se obučavali mnogi - Pol Pot, Sadam, Gaddafi, ... a jugoslavija je finacirala i opremala mnoge skupine koje su oružjem nastojale osvojiti vlast - sve protivno povelji UNa).

Pad Jugoslavije nije nastao zbog zrele nacionalne želje naroda za vlastitim državama, već "bijeg" ruske agenture iz zone ugroženosti, iako su bili primarne mete. To su ostvarili producirajući tobožnje nacionalne ratove kojima su oni bili kolovođe (mi

E, ta Hrvatska (da je bila nacionalna) primarno bi oružjem razračunala s jugoslavensko-sovjetsko-prorusko-prosrpskim strojem za obmanjivanje i uništavanje naroda. Ostvarenje primarnog cilja nije stvaranje države (jer je država postojala), nego zauzimanje vlasti u državi (što nije ostvareno, ali su tu vlast iznova zauzeli ruski "bojovnici" pLenković s familija, miLanović s familija, jUsipović s familija, kOsor bez familija, mEsić s familija, sAnader s mAnolić bez familija).

Inače su prijelazi društvenih uređenja (prvobitna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, ...) dugotrajni, naporni i konfuzni.

Bez zrelosti, ostaci sovjetsko-srpsko-kosovskog (ubojice i razbojnici) stroja je iznova zauzeo vlast ...
Zamislitie, sve dnevne novine učestalo gradskom stanovništvu nameću članke o zmijama otrovnicama (jer je to najvažnija novinarska obavijest seljacima koji su napustili selo i nastanili se u gradovima ... pa ovim putem skrećem pozornost stanovništvu na zločinačku praksu kosovsko-ruskog stroja trovanja ljudi).

Primarne mete su postali-ostali vlast-meta.
Kosovska bratija organizirana na zastrašivanju i zločinima.
Eto vam krvne slike anemičara - papka.

Ruski upad u Ukrajinu samo je razgrnuo rusku služinčad na pokvarenom planu diktatura, šverca oružja, političkih podmetanja i krajnjeg cilja - genocida.

Hrvatska nema izbora, niti plenković niti milanović niti proruske službe (kosovci-orjunaši). Niti rusi, niti nerusi. Bez ikakva spomena rusa.

Oznake: društveno uređenje, partizani, jUngoslavija, kos, orjunaš, rusi, države, vlast, međunarodni terorizam, primarni cilj

Penava, Vukovar, javni prostor

Legitimno isticanje ratne postrojbe kao odgovor na sustavno negiranje zasluga od ososba i politika protiv kojih je i vođen oružani sukob, pa i strahote Vukovara koje su plod osoba i politika koje se uzdižu iznad tih činjenica (orjunaško-izdajničke dezertersko-subverzivne klike, u koju spada pLenković s vascelom familijom (mamom, tatom. i njihovom cop&ladi)) čin je hrabrosti ali i obaveza (zaustavljanja orjunaškog iživljavanja).

gArnitura oko pLenkovića i sam pLenković moraju snositi posljedice za svoja prijeratna, ratna i poratna zločinaštva (nad nedužnim pukom željnog mira i blagostanja).

Sam Nicolier je ustao protiv nepravde, ne ulazeći u uzročnike i činitelje. Da, nije ustao protiv orjune nego u obranu nedužnog puka. Njegova žrtva je upozorenje svima nama koliko je zločinaštvo uzelo maha. Pa je ponukalo mladog francuza na žrtvu života za pravdu.

Jugo-slavosi (plaćena bratija debila i kretena) ne priznaju ničiju žrtvu (jer vlastitu ne podnose a druge koji se žrtvuju spaljuju u memoriji onih za koje je žrtva podnesena).

Orjunaši nisu sudionici sukoba već lažci i izdajice, pokvareni licemjeri koji (po rUsko-srpsk0m nalogu) iskrivljuju povijest, negiraju stvarnost.
Valjda zbog toga vlast koristi mehanizme prisile, pa je neprihvatljivo trpjeti takvu vlast (vlast nekog drugog naroda, vlast radi vlasti).

Omalovažavanje stvarnih događaja, osoba i žrtava u korist izmišljene jugo-nedođije pod ruskom čizmom, narod obespravljen i svakodnevno obasipan orjunaškim umotvorinama (tito veliki, plenković pametni i naobraženi, milanović svjetski, josipović talentirani, kosorica sveprisutna, .... srbija do trsta) nije prisutna samo u Vukovaru. Diljem Lijepe Naše obljetnice i nacionalna obilježavanja su preuzeli trećerazredni š*pci koji poreznim novcima mijenjaju povijest u korist svojih računa, na račun naroda).

Hrvatska ne postoji s njima, nego postoji pored njih (bez obzira na na nakaradno omalovažavanje obljetnice Bleiburga, kao i svih drugih obljetnica: Vukovara, Zadra, Lipika, Sunje, Jasenovca, Karlovca, ...).

Vrijeme je za rat poslije rata.

Oznake: Vukovar, Penava, HOS, orjunaš, nacionalne obljetnice

Prokletstvo i blagodat rata

Rat je po definiciji organizirani sukob naoružanih ljudi.

Ako je organiziran, onda naklonjenost nekoj od zaraćenih strana ima smisla ako bitno remeti stupanj organiziranosti neke od zaraćenih strana strana.

Ukratko, koga briga što misle javne, političke ili neke treće osobe koje ne sudjeluju u organiziranju, vođenju, financiranju rata.

Slučaj izraelsko-hamasovskog sukoba je najbolji primjer. Rat nije estradni čin i ne ovisi o popularnosti (podršci javnosti) već isključivo o promišljenosti - stupnju organiziranosti zaraćene strane.

Rat ne ovisi o političarima, pogotovo ne o političarima koji nemaju nikakve stvarne spone s ratnim događanjima. Nečiji stavovi (koje su političari navikli pretvarati u vlastite pobjede - ostvarivati ciljeve protivno volji većine ili neke druge strane) u ratnim sukobima nemaju nikakav značaj. Jer se ciljevi ostvaruju vojnim sredstvima (rat je produžena politika, u kojoj političari sa svojim izvitoperenim stajalištima o ostvarenju ciljeva nametanjem volje politikomnemaju nikakvih izgleda protiv oružja).

Izraelsko-hamasovski sukob zorno pokazuje kako se poništava svaka politika, pa tako i ona koja se protivi volji naroda. Produženom politikom protiv politike.

Osude tog sukoba, najčešće fabricirane kroz potplaćivanja i koruptivnu naklonost nemaju nikakav stvarni utjecaj na ishod sukoba (jer je organiziran, a to znači da se zaraćena strana neće pokolebati niti ustuknuti), jer se rat ne vodi političkim sredstvima i nije produkt politike već prava i sposobnosti vođenja sukoba (kadrovi, sredstva. planiranje, ustrajnost, ...).

Rat kao rat, najbolje razotkriva zablude kojima se/nas zasipamo/zasipaju.

Oznake: organiziran sukob, rat, politika, zablude

Ustaše su za današnje Hrvate mala beba

Svakodnevni životni izazovi iziskuju raznolike životne prilagodbe.
Ustaški pokret (jedna od povijesnih uporaba riječi ustaša) poznatiji po poglavniku AP (nije ante plenković), nije bio brojan, ali je bio organiziran i politički precizno profiliran.
Povezivati pavelićeve ustaše s genocidom je povijesni falsifikat negiranja državotvornih (i ostalih) nakana.
Ne zaboravimo, Karađorđevićeva vladavina je nametala integralno jugoslavenstvo, negiranje postojanja hrvatskog naroda. Po definiciji države, bez naroda ne postoji ni hrvatska država.
Pogibelji te politike pavelićev ustaški pokret je ispravno idefinirao kao životni problem hrvatskog naroda.

Suradnja i programska sličnost u tom dijelu (naroda i nacija) s komunistima je stvorilo savezništvo koje je trajalo (traje) do pojave komunjara (političkih konvertita iz karijerističkih ili materijalnih pobuda) kada se uloga ustaškog pokreta krivo prikazuje kao genocidna a ne državotvorna.
Malobrojnost ustaša i oblik djelovanja (ilegala i ratno okružje) idealana je podloga za iskrivljavanje uloge i značenja ustaša (anteP).

E sad, ono temeljno ...
AP je 1945. ukinuo ustaški pokret. Jedna strana (ustaše) su prestale postojati, ali druga strana (komunisti/komunjare) nisu prestale koristiti pojam ustaša za vlastite probitke.

od 1945. ustaše su fikcija jugoslavenskih komunista koji po potrebi oživljavaju ili iskorijenjuju ustaštvo.
(Zar andrej Plenković nije istovjetni obrazac korištenja pojma hDz iako je HDZ umro dvije godine prije smrti fTuđmana.)

Završno, uz svu ozbiljnost (borbe za održanje naroda i svega što narodu pripada - države, jezika, ...(zar srbi/vlasi nisu sve pobune dizali zbog navodne ugroženosti opstojnosti tkz srpskog naroda, zaboravljajući da su aktivno sudjelovali u negaciji hrvatskog naroda i hrvatske države)) ustaških načela, taj dio politike i prijetnje nestanka hrvatskog naroda (asimilacija u srpstvo i jugoslavenstvo) je završio, pa su i ustaše uistinu ukinute s razlogom.

Danas su Hrvati znatno ugroženiji, problemi su podmukliji i teži. Stoga je oblik organiziranja Hrvata drukčiji. I ozbiljniji.
Ukratko, ustaše su za današnje Hrvate mala beba.

Oznake: ustaše, integralno jugoslavenstvo, Drava, narod, hrvati

Je li Split prvi grad promašenog spomenika?

Nažalost, Split je dugo imao status grada u administrativnom značenu. I nije iznjedrio zaslužnike (Marulić, ...) osim u upravnom području (partijski poslušnici su zauzeli sve ulice i trgove, pa tako i pokojni Smoje).

Spomenik Smoji je spomenik promašenoj urbanizaciji, promašenoj poluindustrijalizaciji, promašenom jugoslavenstvu i promašenoj diktaturi.

Hoće li Split postati prvi grad na svijetu koji će podignuti spomenik i upisati puni značaj (danas) beznačajne osobe?
Spomenik palome seljaku.



Zanimljivosti
Vinkovci su najstariji kontinuirano naseljeni grad u Europi (kontinuirano naseljen 8200 godina).[1]
Hum se često navodi kao najmanji grad na svijetu.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Grad

Oznake: grad, Split, spomenici, promašenost

Zašto su lijevi laž

Politika se dijeli (diferencijacija) jer se društvo dijeli (društvena diferencijacija, koja prerasta u društvenu stratifikaciju).

Po navedenom, ovovremenski ljevičari nisu marksisti-komunisti-socijalisti već weber-ovci (iako weber nije bio ideolog već tumač).
Samo ih interesira politička moć što je neuobičajeno za (lažno) deklarirane stavove o društvu socijalne jednakosti.

Svijet je pun šarenih laži, ponekad laži stvore šareni svijet.

Karl Emil Maximilian Weber odnosno Max Weber (Erfurt, 21. travnja 1864. – München, 14. lipnja 1920.), bio je njemački društveni istraživač i teoretičar, najčešće se smatra jednim od osnivača sociologije kao posebne društvene discipline jer je svojim širokim interesom utjecao na formiranje različitih socioloških ideja i poddisciplina.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Max_Weber

Oznake: Weber, lijevi, društvena diferencijacija, društvena stratifikacija, politička moć

Je li (i)j(a)edan avion važniji od Severine?

Titova/ioistička opsjednutost jednim topom, jednim mitraljezom, jednom puškom, jednim pištoljem (walther, čitaj valter). jednom ručnom bombom, prerasla je u posvetu jednom avionu (Rafale, ima broj sto sedamdeset, piši 170).

Taj je (broj 170) važniji od jedne sEverine.

Kao da se pravimo glupi. (Nema tu pomoći.)

Samo je jedan vođa (sad je to ona vreća g*vana).
Kompas uvijek pokazuje bespuća.

Identifikacija s jednim komadom oružja ukazuje na zlotvornost onog tko se poigrava tim idiomom.

Jezik roda moga (meni (na)stran).

E, pa o tom idiomu ćemo prozboriti.

Hrvatska (u ma kojoj tvorevini) podnosi samovlašće, bez suprostavljanja, ali traži od takve vlasti (samo)zavaravanje, samoobmanjivanje.
Jer osoba koja stalno laže, mora i sebe lagati - do te mjere da joj se um pomuti,
Npr. svi su bili zadovoljni (svršavali) kad je tiTo trackao o bratstvu i jedinstvu, partizanskoj borbi i socijalističkoj-komunističkoj budućnosti na njegovim temeljima. Perfekcija (narcisoidnosti). Toliko laži zdrava osoba ne može izreći ...
Tup, glup, tup, tup.

Ta prisila na javno obznanjivanje vlastite bolesti/laživosti je osveta družbe pEre Kvržice. Osveta djece (koja sa zebnjom isčekuju budućnost).
Tita nema, ali obrazac jednog (aviona) je ostao.
Svi vjeruju da je taj jedan budala, a (s)vi ostali pametni.

Kad na vlast postaviš budalu, svi pametni profitiraju. Kada na vlast postaviš pametnoga sve budale izgube.

Odabir vlasti za sebe kazuje koji prevladavaju u Hrvatskoj.

Zemlja u kojoj mrkva raste U zemlju.

Oznake: Avion, jedan, Severina, idiom, clast, odabir, laživost