Prokletstvo i blagodat rata

Rat je po definiciji organizirani sukob naoružanih ljudi.

Ako je organiziran, onda naklonjenost nekoj od zaraćenih strana ima smisla ako bitno remeti stupanj organiziranosti neke od zaraćenih strana strana.

Ukratko, koga briga što misle javne, političke ili neke treće osobe koje ne sudjeluju u organiziranju, vođenju, financiranju rata.

Slučaj izraelsko-hamasovskog sukoba je najbolji primjer. Rat nije estradni čin i ne ovisi o popularnosti (podršci javnosti) već isključivo o promišljenosti - stupnju organiziranosti zaraćene strane.

Rat ne ovisi o političarima, pogotovo ne o političarima koji nemaju nikakve stvarne spone s ratnim događanjima. Nečiji stavovi (koje su političari navikli pretvarati u vlastite pobjede - ostvarivati ciljeve protivno volji većine ili neke druge strane) u ratnim sukobima nemaju nikakav značaj. Jer se ciljevi ostvaruju vojnim sredstvima (rat je produžena politika, u kojoj političari sa svojim izvitoperenim stajalištima o ostvarenju ciljeva nametanjem volje politikomnemaju nikakvih izgleda protiv oružja).

Izraelsko-hamasovski sukob zorno pokazuje kako se poništava svaka politika, pa tako i ona koja se protivi volji naroda. Produženom politikom protiv politike.

Osude tog sukoba, najčešće fabricirane kroz potplaćivanja i koruptivnu naklonost nemaju nikakav stvarni utjecaj na ishod sukoba (jer je organiziran, a to znači da se zaraćena strana neće pokolebati niti ustuknuti), jer se rat ne vodi političkim sredstvima i nije produkt politike već prava i sposobnosti vođenja sukoba (kadrovi, sredstva. planiranje, ustrajnost, ...).

Rat kao rat, najbolje razotkriva zablude kojima se/nas zasipamo/zasipaju.

Oznake: organiziran sukob, rat, politika, zablude