14

petak

prosinac

2018

Za Dom Sretni - građanske politike



Sposobnost korištenja države za vlastite interese nije novovjeka izmišljotina.
Tek nekoliko država je uspjelo ostvariti ili pokušavaju ostvariti države na načelima ravnopravnosti, gdje ravnopravnost ne označava izjednačenost već podjednaku mogućnost, koju mnogi ne iskoriste.

Hrvatska nikad nije imala narodnu, demokratsku ili bilo kakvu vlast kojoj je interes bio stvaranje društva podjednakih mogućnosti.
Sve vladavine (ova plenkovićeva je karikaturalno naj jadnija) su koristile organizacijske i represivne mehanizme države ili drugog oblika uprave u stvaranju nejednakosti (porobljenosti i orobljenosti).

Građanske političke snage nisu sustavno u mogućnosti oduprijeti se zlouporabi (??, nečeg što nikad nije postojalo) narodne države. Jer nikada nisu ni ponudile političke okvire takve tvorevine.

Zašto se onda iščuđavamo samovolji klike koja se krije iz anemičara (čije su retoričko-verbalne sposobnosti na razini trojezičnog svinjskog roktanja ili papige koja priča)?
Posljednji u nizu stradalnika je brisanje političke inicijative Neovisnih za Hrvatsku, koje su pragmatičnim odstupanjem od moralnih okvira pregazili u zagrebačkoj skupštini (u kojoj su morali ubiti Radića kako jUgoslavija ne bi živjela).

Zapravo, bilo kakva politička snošljivost oko političkih pitanja koja ne podnose snošljivost povod su ratu, koje Hrvati nikada nisu poveli.
Zbog toga nemaju vlastitu državu, političke zastupnike i vladavinu koja osigurava opstanak i boljitak hrvatskih stanovnika

Građanske politike su politike koje postoje iza ratova za slobodu, neovisnost, demokraciju.
(Takve politike nepogrešiv su indikator stanja društva - nužnost rata.)

Oznake: građanske politike, Drava, represivni aparat, društvo podjednakih mogućnosti, porobljenost, orobljenost, politička snošljivost, rat

26

petak

siječanj

2018

Država (nezavisna) Hrvatska, država pobjednika



Povelja UN-a, čija je RH članica, brani rat kao sredstvo rješavanja međudržavnih sporova. Nakon strahota Drugog svjetskog rata, razvoja oružja za masovna uništenja i lančanoga uključivanja država u započete sukobe osnovna zadaća UN-a je očuvanje svjetskog mira.

Nakon takvog razvoja međunarodnog prava, specijalni rat provođen iznutra je jedini učinkoviti oblik razaranja država koje se nalaze na putu silnika (agresora).


U Republici Hrvatskoj je na djelu rusko-srpska agresiji umotana u sukobe koji su unutarnja pitanja svake članice UN-a.
Rusi financijski potpomažu obnovu lažnih partizanskih spomenika (partizanski pokret je lažiran, povijesni falsifikat po humanim dosezima i povijesni falsifikat po zlodjelima koja su počinili), potpomažu političko održavanje svoje služinčadi (prosrpskih i projugoslavenskih strančica i polupolitičara).
Frljić, Pilsel, (zaboravljeni) Jergović i Klasić, ... Matić, Glavašević (ml.), Kosor, Šeks, pola HDZa (iako je riječ o više od polovice), Plenković, Milanović, ustavni suci, vrhovni suci, sudstvo, državna administracija na svim razinama, ...
Jugoslavensko prosrpsko-proruska postsocijalistička neosocijalistička primitivna potplaćena rulja koja iz totalitarizma povratkom u apsolutizam otvara vrata specijalnom ratu i razaranju Republike Hrvatske iznutra.
Kakvo Ministarstvo ljubavi, Ustav RH ili satira? Rat je.

Na sprovodima ili pred kirurškom dvoranom nismo satirični. (Satira ima ograničen doseg korištenja.)


Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova koji će preuzeti odgovornost za vlastito postojanje i državu koja im mora služiti. Državu koju neće nitko razarati.
Ako u tom ratu ne pobijedimo, posljedice će biti ravne oružanoj agresiji (koju smo nejednom pretrpjeli).

Hrvatsku nemojte braniti na koljenima, nego na biračkim mjestima. To je sada prva linija obrane (i rata koji se nesmiljeno vodi).

Za Hrvatsku dostojnu življenja. Dignite glas obespravljeni, osiromašeni, ugnjeteni, radišni, pošteni, vjerni, iskreni.
Za Hrvatsku u kojoj ćete biti svoji i radosni.



Oznake: povelja UN-a, rat, drugi svjetski rat, oružja za masovna uništenja, specijalni rat, razaranje iznutra, rusko-srpska prikrivena agresija, ograničeni doseg satire, obrana Hrvatske, biračka mjesta, Za Hrvatsku, 2 000 000 glasova

07

četvrtak

rujan

2017

Svi se sramite



Mi bez HDZa možemo, oni bez nas ne mogu


HDZ je postao smutnja i smetnja.
Treba oformiti hrvatski pokret kojim će se opozvati nehrvatska, izdajnička, nenarodna vlast.
Treba oformiti pokret koji će na izborima s 2 000 000 glasova preuzeti vlast bez prolijevanja krvi, bez građanskog rata ili (dogledno) nove agresije kojoj bi nesposobna i razorena Hrvatska bila izložena (nap. nova migrantska kriza, ratovi za vodu, ...).

Formiranje HDZa kao pokreta s ciljem ovladavanja hrvatskim suverenitetom je neslavno propao nametanjem politike pomirbe (izjednačavanja orjunaša, komunjara s hrvatskim domoljubima).

Kratkotrajni pokret (s nejasnim ciljevima, oslonjen uglavnom na udbo-kosovske ostatke), zbog ratnih uvjeta i krnje pobjede u tom ratu, nisu prerasli u ozbiljniju političku snagu kao temelj ozbiljne države. Prvi hdzovi kadrovi su se jagmili za obilnim novčanim naknadama (i u vrijeme rata). Čvrsta ruka koja je državi davala ozbiljnost posljedica je fokusiranosti svjetske javnosti na prvi rat u Europi nakon krvavog 2. svjetskog rata i nužnosti vanjske vojne, političke, diplomatske, materijalne i humanitarne pomoći.

Nakon završetka rata (u kojem srbija nije poražena) Hrvatska je utonila u orjunaško-četničko bezakonje (kršenja Ustava, zakona, zlouporabe pravosuđa, zlouporabe izbornih procesa, ...).
Povratak sdp-a na vlast s Račanom glogov je kolac tuđmanovom konceptu pomirbe Hrvata (jer Račan i njegovi drugari nisu sudjelovali u stvaranju RH). Ako Račan sa svojm svitom nije stvarao RH, kako je onda (po kojim zaslugama) preuzeo vodstvo u toj državi? Normalno, od prvog je trenutka radio na rastakanju i slabljenju te države.

Mogu shvatiti povratak političkih snaga koje su služile velikosrpstvu, ali ne mogu shvatiti HDZ (koji je očigledno premrežen prosrpsko projugoslavenskim kadrovima)(šeks, granić, manolić, kosor, mesić, plenković, ...) koji je restituciju (povratak) projugoslavenske struje omogućio. Ipak je HDZ bio pokret ... Bilo je potrebno samo pozvati narod na načela suvereniteta, domoljublja. Nisu to uradili.

Pokret je u tom trenutku prerastao u protuhrvatski.

Poigravanje s politički neformiranim (seksualno frustriram) Sanaderom je izrodio novi veliki propust HDZ-a (koji se više ni sam nije nazivao pokretom). Ustoličenje Jadranke Kosor.
Žena koja je do 1995.g. bila u Pokretu za održanje Jugoslavije je postala predsjednica stranke (kojoj je cilj održanje Jugoslavije) i predsjednica Vlade (kojoj je cilj žurnim mjerama prenijeti suverenitet na treću stranu).

Novi kolaps hrvatskog suvereniteta je nastao dolaskom milanovića na vlast. Orjunaško vražje kolo se okreće. Pred očima zapanjene hrvatske javnosti. HDZ kao politički pokret ne postoji. HDZ kao stranka ne postoji.

Oskudni birački odaziv karamarkovom HDZu se smanjio plenkovićevu HDZu.
Plenković je iz južnoslavenske obitelji, član HSLSa do 2008.g.
Nije sudjelovao u političkom svrgavanju komunista s vlasti, nije sudjelovao u obrani od oružane agresije, nije sudjelovao u stvaranju HDZa, nije sudjelovao u stvaranju RH.
Tko takvog mamlaza može staviti na čelo HDZa i na čelo države.
HDZ (i izborno povjerenstvo)(u stranci i na državnim izborima).
Dakle, HDZ ne postoji kao hrvatska politička snaga, već služi za promoviranje i nametanje orjunaških polupolitičara i velikosrpskih ciljeva.

Sanaderovo brže bolje koaliranje s Pupovcem (3 glasa srpske manjine u Saboru, gubitak 10-12 saborskih glasova HSPa, gubitak 200-tinjak tisuća glasova na izborima) nije slučajnost. Istovjetno popuštanje srpskoj strani (u namjeri okrnjiti suverenitet i omalovažiti narod kojem taj suverenitet pripada) radi Plenković. To nije slučajnost, već obespravljivanje hrvatslkog biračkog tijela na štetu Hrvata i Hrvatske. Služinčad.
HDZ se nije politički distancirao od nedjela svojih čelnih ljudi. I zaslužio hudu sudbinu.

Vrijeme je za potpuno devastiranje HDZa i formiranje hrvatskog političkog pokreta koji će s 2 000 000 biračkih glasova preuzeti odgovornost za državu i narod. Vrijeme je za sposobne i odgovorne koji će raditi u interesu hrvatske države i hrvatskog naroda.

Za državu dostojnu življenja, bez političke korupcije i bezakonja. Za uređenu državu u kojoj suverenite pripada narodu.

Hrvatska Hrvatom!




p.s.
Vremenska podudarnost "rješavanja" jasenovačke ploče sa završetkom sudskog procesa bosanskohercegovačkoj šestorci orjunaški je način njihova doprinosa političkom procesu u Haagu.
Ako su haški procesi političke naravi, orjunaška svita u RH je odlučila pritiskom sudjelovati u osudi.
Onaj tko sam ne vjeruje u obrambenu narav rata, ne može ni drugima dokazati plemenite namjere.
Sramite se svi koji ste aktivno ili pasivno pridonijeli raspletu koji ne prikazuje Hrvate u pravom svjetlu.
Pripadati naciji znači osjećati nepravdu koja je učinjena pripadniku vlastite nacije.

Oznake: HDZ, politički pokret, nenarodna vlast, Suverenitet, agresija, rat, obrana, bezakonje, ustav, zakoni, povratak velikosrpstva, protuhrvatski pokret, sanader, Kosor, Milanović, Plenković, pokret za Jugoslaviju, HSLS, 2000000 glasova

24

četvrtak

studeni

2016

Sindikat hrvatskih radnika



Logički poliptih


Traje rat. Dezinformacijama.

Ako ste izgubili položaje izgubili ste bitku.
Kada izgubite vlast izgubili ste rat.

Hrvatska nema svoju vlast, jer nije pobijedila u ratu. Pobjeda nad velikosrbima samo je bitka u ratu za državnost.
Komunjare, orjunaše, jugoslavenčine, prodane duše nismo porazili jer smo provodili politiku pomirbe, pa se nismo mi sukobljavali s takvim snagama. Kad porazimo te (bezbojno šarene), ratovati ćemo protiv svjetskih silnica (koje su stvorile velikosrbe, orjunaše, jugoslavenčine (prodanih duša ima svaka nacija)).

Zabluda je vjerovati kako je poraz velikosrba dovoljan za opstojnost (poraženi su i u prethodnom ratu).

Za Hrvate je sramota vlada gubernatora Plenkovića (četničko-jugoslavenskog pionira).

Osnovati ću sindikat hrvatskih radnika (vjerujte mi, vlast neće prstom pomaknuti za njih ...)

Ja sam rekao!




Oznake: položaj, bitka, vlast, rat, pobjeda nad velikosrbima, bitka za državnost, komunjare, orjunaši, jugoslavenčine, prodane duše, politika pomirbe, bezbojno šareni, svjetske sinice, zabluda, opstojnost, gubernator, četničko-jugoslavenski pionir, sindikat hrvatskih radnika

04

petak

ožujak

2016

Hrvatska, kroz sva vremena!



Hrvatska, od Kolomanove nagodbe (Pacta conventa, 1102.), sklona nagodbenjaštvu (što je izrodilo trajnim slojem potpuno otuđenih ljudi, koje danas uobičajeno nazivamo orjunašima) stalno je izložena nenarodnim nastojanjima osporavanja hrvatskog (državnog) suvereniteta.
Iako kroz (tešku) povijest izloženi osvajanjima i pokoravanjima (okupacijama), današnje odbijanje služenja hrvatskom suverenitetu (zbog međunarodnog prava i obaveze riješavati sporove diplomatskim putem, postojanje nenarodnih elemenata u državnoj vlasti je pogubnije i štetnije do ikad u prošlosti.



Uobičajeno, postojeća država (usto članica UN-a) ima prednost pri diplomatskom ili oružanom sporu (posebno ako je unutarnji sukob u pitanju).
Hrvatska je (presedanom u povijesti UN-a) spor sa federalnim (četničkim, velikosrpskim) vlastima uspjela dovesti do razvidnosti o agresiji i kršenju povelje UN-a od strane federacije (koja se obavezala ispunjavati obaveze prema vlastiom stanovništvu). Sam rat (agresija) koji su federalne vlasti nametnule, svojim trajanjem je kršio osnovna načela UN-a (i izazvao odbijanje diplomatske međunarodno pravne podrške takvoj (zločinačkoj) tvorevini).
Hrvatski branitelji su (u sinergiji s hrvatskom diplomacijom i voljom naroda) aktivno sudjelovali u stvaranju Republike Hrvatske.
Nakon međunarodnog priznanja RH, branitelji su sudjelovali u obrani RH.

Razvidno je kako u današnjem svijetu vojske (i ratovi) imaju nepouzdan učin (UN svojom poveljom rat zabranjuje), a diplomacija postaje moćno oružje.

Povijesno ukorijenjena sklonost nagodbenog pristajanja na odricanje od hrvatskog suvereniteta, i na vojnom i na diplomatskom planu je stvarao uvjete odricanja od državnosti i samosvojnosti. Prava na vlastiti put. Ovisno o vanjskoj vlasti s kojom se Hrvatska nagađala, unutarnji politički ustroj je bio popunjen (uvijek sa neobično otuđenim) kadrovima. Naročito je taj karakter isplivao u kombinaciji srpske i komunističke vlasti.
Srbo-komunistička okupacija (potpomognuta zavnojevskim nagodbenjaštvom, očekivano pregaženo i zametnuto; na jugoslavenskoj platformi) iznjedrila je najgoru (najlošiju) garnituru (otuđenih) nagodbenjaka (u vrijeme kad je takva garnitura mogla napraviti najveću štetu u povijesti Hrvatske).
Sedmoligaška svita ...

Dopustiti takvoj sorti 4 godine po završetku srbo-četničke agresije povratak na vlast (i, uopće, držati ih ravnopravnim političkim sudionicima demokratskih procesa (koje oni koče i osporavaju)) je suludo.
Ne postoje škole ili propisi za stručnost političkog vođenja države.Iako sva manje zahtjevne djelatnosti uvjetuju stručnu spremu (političari i zastupnici nemaju stručnu spremu; što je i vidljivo ...). To omogućava posebno nadarene, ali i sunovrat u talog ljudskog društva. Hrvatska nije našla načina kako izbjeći birati s dna (društva) ...

Lustracija (koja je bila obaveza), zbog složenosti (i emotivne vezanosti tadašnjeg političkog rukovodstva za orjunašku svitu) političkih prilika nije isključila sedmoligaše iz utrke za vlast (!!).
Ustroj demokratske države je nedovoljno (zbog rata) promoviran kao ideal. Svi kritizirani su se ogriješili o Ustav i pojedine zakone RH; što je dovoljno za isključivanje iz procesa biranja.
Treći put je javno političko prokazivanje (bez lustracije i kaznenog progona), izborima na kojim bi glasači lustrirali sve za koje smatraju da su nedostojni žrtve podnesene za slobodnu i suverenu državu, državu hrvatskog naroda.

Hrvatska za sva vremena!

Ivo Dulčić (Dubrovnik, 1916. - Zagreb, 2. ožujka 1975.), hrvatski slikar

Oznake: Koloman, Pacta conventa, nagodbenjaštvo, orjunaši, osporavanje suvereniteta, okupacije, rat, diplomacija, UN, agresija, branitelji i država, federalna vlast, važnost državne uprave, kadar državne uprave, sedmoligaška svita, talog ljudskog društva, tri puta pročišćavanja

16

srijeda

prosinac

2015

Građanski rat u Hrvatskoj


Zlouporaba (otuđenje) političke moći u demokraciji poseže za (nestvarnom) biračkom podrškom.
Simptomi otuđenja političke moći (nametanje političkih ciljeva neprihvatljivi većini birača), nakon uzastopnih (istovjetnih) političkih struja ostvariti nepripadajuću političku moć, ukazuju na nedemokratske izbore (izbornu prevaru).




Ako je moguće demokratskim izborima dobiti nedemokratsku vlast (čak diktaturu, primjer je nacistička vlast u Njemačkoj), nakon sljedećih izbora nije moguće demokratskom praksom zadržati nedemokratsku vlast.

Kako je moguće u Hrvatskoj, koja se u agresiji otela komunističkom totalitarizmu, srpskom hegemonizmu i nametnutoj višenacionalnoj kraljevini/federaciji (koje su podupirale teritorijalnu ekspanziju Srbije i srpstva), povratak onih (malobrojnih) političkih snaga koje (s opravdanjem o fašističkoj i genocidnoj (sama genocidnost Hrvata je u kontradikciji s teritorijalnim pretenzijama Srbije) naravi Hrvata) i dalje podupiru one iste procese koje je Hrvatska zaustavila u agresiji na Hrvatsku?

Zablude političkog zastupanja (utemeljene na težnji ostvariti političkim putem ono što većine ne želi) i obmanjivanja o legalnosti tog zastupanja (u demokraciji se legalnost postiže na izborima, iako bi i Ustav i zakoni morali osigurati podložnost vlasti i parlamenta (Sabora) narodnoj volji u tijeku cijelog mandata) dovode do teškog raskoraka između političke volje birača i političkih zastupnika koji se pozivaju na (legalnu podršku) tih birača, Otuđenje političke moći. Na sve prigovore o nelegalnosti postupaka takve vlasti, vlast se poziva na legitimitet iskazan biračkom voljom.

U takvoj (složenoj) poziciji, građanski rat najbolje pozicionira stvarne političke snage.

Ne vjerujem kako bi Vesna Pusić ili Zoran Milanović u takvom ratu okupili dostatan broj pobornika (koji bi oružjem zastupali antifašizam i gospodarski rast njihove Vlade). Kako se stalno pozivaju na biračku naklonost, u cijelosti zbunjen verbalnom snagom (svojstvenom politici otuđenja političke moći, iako ponekad otuđenje političke moći počiva na sili kojom se nameće politička volja manjine - diktature) i ustrajnim rušenjem Hrvatske (snage), ne vidim prostora za političko rješenje (nastalog razilaženja). Politika nije sposobna premostiti razlike (iako je jedna strana antiustavna i protuzakonita).
Rat.

Stanje izigravanja narodne volje (pričama o nužnim reformama i dvopartijskom sustavu koji nas proždire) je neodrživo.

Kada institucije (parlament, predsjednik RH, Ustavni sud, DORH, SOA, državni pravobranitelj, ...) ne štite demokraciju (dozvoljavajući otuđenje političke moći, ostvarivanje političkih ciljeva s kojim se ne slaže većina biračkoga tijela) jedina je način nasiljem (građanskim ratom) okončati političku spletku (koja je urušila državu, državne institucije, ozbiljno ugrozila demokraciju kako bi nastavili politički spletkariti).
Kako bi ostvarili veleizdaju, moraju urušiti državne mehanizme kontrole (i tako rade dva zla).

Svu vlast treba vratiti narodu.
Sabor (zakonodavna vlast) mora biti podređen narodnoj volji (kao i svi ostali oblici vlasti).

Zašto u Hrvatskoj građanski rat mogu pokrenuti samo komunisti? Jer je utjecaj katoličke crkve prevelik na Hrvate (i unatoč, kroz povijest, brojnim hrvatskim biskupima ratnicima, današnja katolička crkava ne podržava (opravdan) građanski rat (što orjunašima - nevjernicima) omogućava (bezočno) ustrajavanje na političkim obmanama (bez ikakvih sankcija)). Na duži je rok to neodrživo. Rat će planuti sutra ili kasnije (s težim posljedicama).
Hrvatska politika ne rješava niti jedan gorući problem (što je zadaća politike), već produbljava krizu i povećava probleme. Takva politika (nepolitika) završava u nasilju (koje je jedino shvatljivo).

Odlaganje nasilja (ostavljanje problema narednim generacijama) nikad nije urodilo plodom, osokoljeni uspjesima nametanja svoje volje takve političke struje uvijek naprave korak dalje (ka nepodnošljivosti svojih postupaka, pri čemu popustljive uvijek dovedu u stanje najnepovoljnije po obranu ili ikakav zahvat). Apsolutizam (posebno stanje otuđenja političke moći) uvijek teži postati totalitarizam.
Pojest će vas (sociološke) zvijeri, sakrivene iza samohvale o svojoj dobroti ...


Oznake: zlouporaba političke moći, simptomi, izborna prevara, komunistički totalitarizam, srpski hegemonizam, višenacionalna kraljevina/federacija, volja birača, rat, katolici danas, Apsolutizam

06

nedjelja

prosinac

2015

Vrijeme je za međuhrvatski obračun

Dugo su se Hrvati sakrivali iza slavenstva (u Austro-Ugarskoj), južnog slavenstva (unutar Kraljevine i socijalističke Jugoslavije), hrvatstva različitih vjeroispovijesti (NDH).
Ostali smo sami sa sobom (unatoč politici sdp-a imenovati srpske ministre/ake).
Hrvatska je ostala na ogoljenom međuhrvatskom sučeljavanju. Na hrvatskom sukobu.
Milanović je skandiranjem Hrvatska, Hrvatska i mahanjem hrvatskim zastavama otklonio vjeru srpske nacionalne (etničke) manjine u državnu ideologiju srpstva, slavenstva, jugoslavenstva (i SDP).

Vrijeme je za ratni vihor u Međimurju, okolici Varaždina, dijelu Zagorja, dijelu Gorskoga Kotara, Istri, dijelu jadranskih otoka.
Red je da kamenjarci odahnu i dobiju prigodu (pošteđeni ratnih stradanja) uzdignuti vlastita gospodarstva (poboljšanjem radnih navika).
Neka gori radišna Hrvatska, lijena će ih sustići dok gore.

Vrijeme je za unutarhrvatski obračun.

Hrvatska (istkana u plamenu rata). Cijela će Hrvatska imati kolektivno sjećanje na ratna stradanja, zajedničke nacionalne vrednote. I neće imati polupijanih štakora koji služe tuđinskom interesu.

Rat je organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rat

Da, u Hrvatskoj rat bijesni jer se ne svodi samo na oružanu borbu. Uključuje i druge oblike (političke, gospodarske, ...).
Zaključak: trajni rat u Hrvatskoj je došao do svog ishodišta, sveo se na obračun nas samih.
Rat za demokraciju.

Specijalni rat (prikrivanja uzroka i sudionika rata), u svijetu međunarodnog prava razgolitio je unutarhrvatske generatore rata (jer međunarodno pravo ne trpi terorizam, agresiju, genocid, zločine protiv čovječnosti, ...).
Demokracija mora pobijediti sile zla.

To moraju znati sdpejci, mostaš, živo zidaši, njihovi glasači, sudbena vlast, para obavještajno podzemlje. (Od Ostojića se to ne očekuje, njegov je mentalni sklop na razini kineskoga pisma ... nešto se (zamršeno) dešava u njegovoj glavi ali ni on sam nije sposoban odgonetnuti te procese ... klasika socijal utopista ... neuke postavljaju za mjerilo društvene vrijednosti.)


Oznake: slavenstvo, hrvatski sukob, rat, vođenje rata, demokracija, međunarodno pravo

14

subota

studeni

2015

Stramputice terora

Rat, terorizam i ubojstva su svugdje podjednako (nejednako) traumatični.

Traumatičnost pojedinog oblika nasilja bitno utječe na ponašanje ljudi.
Države, teritoriji i gradovi koji imaju privredu koja ovisi o protoku ljudi takve čine medijski izrazito osuđuju, za razliku od onih koji te patnje doživljavaju bez osvrtanja na druge posljedice.

Možda u tom (slabom gospodarstvu) treba tražiti uzroke slaboj medijskoj pokrivenosti Domovinskog rata, i neometanom povratku skh-sdp na političku scenu i vlast (s predsjednikovanjem mesića i josipovića). Možda je to uzrok nelustraciji i sudbenoj vlasti premreženoj perkovićevim kvazikadrovima.

Pariz nikad više neće biti isti. Hrvatska je to već uradila (slabo).




Oznake: rat, terorizam, ubojstva, traumatično, ponašanje ljudi, medijska osuda, Gospodarstvo, Pariz, Vukovar

08

nedjelja

studeni

2015

Kako nastaje rat (i koliko traje)



Izborna poruka



Politika, kao sredstvo prevladavanja društvenog sukoba, (sustavno) krizom nije politika već sredstvo produbljenja društvenog sukoba.
U Hrvatskoj ta kriza traje 1000 godina. Nagomilani društveni sukobi označavaju stanje rata (koji traje).
Ako ne možemo zaustaviti taj rat, birajmo (odgovorno) politiku.
Svi propovjednici okretanja budućnosti zaboravljaju da svi neriješeni društveni sukobi uvjetuju i sadašnjost i budućnost (a često i prošlost).


Budimo barem danas domoljubni. Budimo danas politični.

Hrvatska za sva vremena!






Oznake: politika, kriza, društveni sukob, rat, izbori

24

subota

listopad

2015

Koja Hrvatska raste?



Crvena ili Crna rupa


Problemi tvorbe hrvatske države (nepremostivo) zapinju o osnovni problem.

Sve su se države gradile uzimajući drugima. (Sredstva za reforme i snagu koštaju ...)
Hrvatska nema vanjskog izvora (za gradnju države).
Ali ima unutarnje ponore, u kojima nestaju ogromne količine sredstava. Godine 1918. bezglavo je ušetala iz monarhije u monarhiju (Karađorđevića). Bez ograničenja (bez državnih granica). Pripremljeno jugoslavenstvo nas je koštalo (demografski, teritorijalno, novčano i vremenski). Godine 1945. bezglavo je ušetala u narodnu republiku, koja je industrijalizaciju temeljila na teškoj industriji (za koje Hrvatska nije imala uvjeta). Demografski, teritorijalni, novčani i vremenski gubitak se povećao. Sredstvima isisavanim iz Hrvatske spreman je velikosrpski agresivni rat (okupacija, genocid i trajno etničko čišćenje hrvatskih povijesnih zemalja od Hrvata).
Po (kompromisnom) okončanju (pobjede u Oluji i zaustavljanja pobjedonosnih operacija u BiH) ratnog sukoba sa Srbima, Hrvatska nije naplatila ratne štete ...
Očekivati (pojmljiv) procvat, a nepojmiti materijalna sredstva i porijeklo tih sredstava neophodnih za očekivani procvat hrvatski je otvoreni prozor specijalnog rata.
Hrvate se ne podsjeća na tegobnost, već im se podilazi (lakoćom življenja, koje to nije).


Problem je sažimanje Hrvatske u sebe. Vojvodina, BiH, Crna Gora (pa čak i Kosovo s janjevcima) iseljavaju Hrvate u Hrvatsku (koji se politički natječu u Hrvatskoj). Kako su ratovi i velika previranja podložna ogromnim materijalnim izdacima, upravo su benefiti (mada ih prate i gubici, koje obično nitko ne navodi ...) mamac za politički angažman doseljenih osoba. Gubitak Hrvatske u privlačenju hrvatskog stanovništva s područja na kojima su oni povijesno i autohtono stanovništvo je nemjerljiv ...

Hrvatska raste, a Hrvati se lažu (javno se ne progovara o povijesnim događajima i događajima koji kreiraju povijest, ali se svakodnevno upravo krivi postupci veličaju kao dosezi vrijedni divljenja (jer su povijesni na drukčiji način) ...)
Cilj crvenih (majmuna) je osiromašiti Hrvatsku (i sputati je u istinskom sudjelovanju u rješavanju vlastitih problema). Gdje bi bila Hrvatska da je oružje JNA bilo u njenim rukama i da su se vodile borbe oko Valjeva ...? Ali nije zahvaljujući titoistima, koji nas i danas podjednako zavaravaju.


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: Crvena Hrvatska, Crna rupa, rat, zlatne rezerve