Prokletstvo i blagodat rata

Rat je po definiciji organizirani sukob naoružanih ljudi.

Ako je organiziran, onda naklonjenost nekoj od zaraćenih strana ima smisla ako bitno remeti stupanj organiziranosti neke od zaraćenih strana strana.

Ukratko, koga briga što misle javne, političke ili neke treće osobe koje ne sudjeluju u organiziranju, vođenju, financiranju rata.

Slučaj izraelsko-hamasovskog sukoba je najbolji primjer. Rat nije estradni čin i ne ovisi o popularnosti (podršci javnosti) već isključivo o promišljenosti - stupnju organiziranosti zaraćene strane.

Rat ne ovisi o političarima, pogotovo ne o političarima koji nemaju nikakve stvarne spone s ratnim događanjima. Nečiji stavovi (koje su političari navikli pretvarati u vlastite pobjede - ostvarivati ciljeve protivno volji većine ili neke druge strane) u ratnim sukobima nemaju nikakav značaj. Jer se ciljevi ostvaruju vojnim sredstvima (rat je produžena politika, u kojoj političari sa svojim izvitoperenim stajalištima o ostvarenju ciljeva nametanjem volje politikomnemaju nikakvih izgleda protiv oružja).

Izraelsko-hamasovski sukob zorno pokazuje kako se poništava svaka politika, pa tako i ona koja se protivi volji naroda. Produženom politikom protiv politike.

Osude tog sukoba, najčešće fabricirane kroz potplaćivanja i koruptivnu naklonost nemaju nikakav stvarni utjecaj na ishod sukoba (jer je organiziran, a to znači da se zaraćena strana neće pokolebati niti ustuknuti), jer se rat ne vodi političkim sredstvima i nije produkt politike već prava i sposobnosti vođenja sukoba (kadrovi, sredstva. planiranje, ustrajnost, ...).

Rat kao rat, najbolje razotkriva zablude kojima se/nas zasipamo/zasipaju.

Oznake: organiziran sukob, rat, politika, zablude

Predsjednica i Hrvati

Povodi za orkestrirane napade na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović nisu i uzroci tih napada.
Pozadina stalnih napada kriju se u političkoj nestrukturiranosti hrvatskog društva.

Dometi politike mjerljivi su kao i građevinarstva. Sve izgrađeno može se nabrojati.

Hrvatska je mirnu transformaciju (tranziciju) iz socijalističkog u slobodno društvo prisilom zamijenila ratom za slobodu koju nije izborila.
Tranzicija je djelomično (u nazivlju i simbolima vlasti) zamijenjena kvazi demokratskim simbolima. Hrvatska se od totalitarnog sustava vratila apsolutističkom političkom sustavu (koji uvijek prethodi totalitarizmu). Slobodan narod i slobodni ljudi ne dopuštaju ni apsolutizam ni totalitarizam. (To znači, mi smo uzročnici ... i ropstva i slobode!)
Sve organizirane političke strukture u RH nameću ropstvo (pojedinaca i naroda). U Hrvatskoj se nitko ne zauzima za demokraciju. Demokracija je najskuplji oblik vladavine, koji najlakše možemo platiti (jer su svi nositelji vlasti i participiraju u plaćanju države). Svi ostali oblici vlasti nameću troškove države i državnog aparata (najčešće nepotrebno) obespravljenom stanovništvu, koje se opire iseljavanjem i smanjenjem korisnog rada; dok sustav istovremeno obilno nagrađuje poslušnike.

Zablude svih porobljivačkih sustava, koje su kasnije razvidne, temelje se na psihologiji pojedinca koji se prvo određuje kao zasebna jedinka, a tek kasnije spoznaje sebe u društvu.
Bez posebnog truda, vještim manipulacijama (vladajućih), manjina održava ropstvo nad većinom, koristeći posebna znanja koristeći ih protiv vlastitog stanovništva.
Razlozi nepostojanja ozbiljnije političke stranke ili političke grupacije koja bi se zauzimala za hrvatsku dijasporu leži u spoznaji kako su rasuti nacionalni elementi vlastito određenje (egzistencijalno pitanje) rješavali na bolji način nego bi to uz sve političke slobode riješili u Hrvatskoj.

Tko onda u Hrvatskoj politički djeluje?
Dva pogubna predsjednička mandata Mesića, jedan pogubniji Josipovića nije mjerilo nas samih, već je unatoč takvim mandatima grlatim pojedincima upitan mandat sadašnje predsjednice Grabar Kitarović. Zastrašujuće.

Meta napada su svi koji se suprotstavljaju apsolutizmu i nedemokratskim stremljenjima. Jer Hrvatska ne smije izići iz ropstva. Samo bi sada ropstvo održavali demokršćanske domoljubne stranke, u koaliciji sa srpsko-prorusko-prosrpskim partijama-strankama.
HDZ sa svojim ogavnim licemjerjem u sadašnjem trenutku predstavlja najveću opasnost demokraciji (koje nema).
Svojim sukobom s predsjednicom podupire sve ono što Hrvatska nastoji odbaciti.
(Ucjenjivački se Šeks pozicionirao kao savjetnik na Pantovčaku. Kad je izgubio to mjesto koristi je udbašku dominaciju u HDZu za ucjenjivanje predsjednice i nove kandidature. Kad je izgubio i pozicije u HDZu (udbaška lopovina i prokazivač, srpsko i rusko služinče), napade na predsjednicu su preuzeli drugi (s istim ciljem, pokoravanja slobodarske Hrvatske i korištenje državnog aparata za nametanje apsolutizma, diktature). Sve protiv demokracije.
(Poimence se zna tko sudjeluje u orkestriranim napadima na predsjednicu, struktura organizacije, način financiranja, nalogodavci i ciljevi.)

Nakon tuđmanove smrti HDZ postoji kao srpsko-proruski poligon za poništavanje svih dosega hrvatske borbe za istinsku demokraciju i gospodarski boljitak Hrvatske i Hrvata. Žalosno.

Nepostojanje ozbiljne političke stranke koja bi se zauzima za demokratsku izgradnju društva otvara vrata frakcijskim borbama za prevlast nad državnim proračunom. I sramoćenje Hrvata jer su nesposobni stvoriti i održavati demokraciju.

2 000 000 biračkih glasova, sve-hrvatski pokret i demokracija.

Oznake: orkestrirani napadi, predsjednica Grabar Kitarović, politička nestrukturiranost, dometi politike, mirna tranzicija, rat za slobodu, kvazi demokracija, totalitarizam, Apsolutizam, Ropstvo, Teza 22, zablude, razvidnost, demokršćani, domoljubiusvjenjivanje, frakcijske borbe, kontrola državnog proračuna, stvaranje i održavanje demokracije

Ovo mora biti godina HDZ-ove propasti (mada je isti propao davno prije)

U Hrvatskoj postoje političke snage koje imaju zadaću (oni niti ne znaju za tu zadaću, jer nisu politička grupacija već uhljebi politički (naturščici)) obuzdati volju i snagu naroda (iz kojeg proizlazi i kome pripada vlast).
U HDZ-u su pri osnivanju F. Tuđmana u stopu pratili (nadzirali) Manolić, Mesić, Šeks (i njihovi pratitelji ovi oni Gregurić, itd.).
Manolić je imao zadaću Tuđmana držati u strahu (od ideje samostalnosti). Tuđman je pred same izbore nuđao konfederaciju (sa Srbima, ali se volja naroda pokazala odlučnijim faktorom). Šeks je od početka kontrolirao unutarstranačku većinu pri izborima predsjednika stranke (Šeks, partizančina (partizanska familija), komunjara, i srbender), pa je tako omogućio Sanaderu i Kosorici (neprijateljsko) pruzimanje HDZ-a, omogućio je Plenkoviću (neprijateljsko) preuzimanje HDZ-a.
U kombinaciji s nametanjem preferencijalnog glasovanja i obrata pri sastavljanju Vlade u Hrvatskoj imamo orjunaško-prosrpsku, prorusko-priglupu vladajuću kliku koja uništava Hrvatsku (narod nije spsosban uništavati vlastitu državu, ali nametnuti izrodi to rade s posebnim zadovoljstvom).

Uz očigledne političke manevre ometanja demokracije i ustavnih prava (što je strogo kažnjivo po hrvatskim zakonima) imamo politiku koja se sa Srbima izjednačava. U srpskoj težnji srbizirati i proširiti teritorije (Vojvodine, sad već izgubljenog Kosova, Makedonije, Crne Gore, Sandžaka, BiH, dijela RH), s polupismenim i istočnjački orjentiranim Srbima, samo Hrvatska svojom voljom potpomaže srpski mit.
U eri kraljevine Karađorđevića, u eri socijalističkih satrapa, u eri poskomunističkih (titoističkih) vlada (Račana, i Milanovića) podjednak broj Hrvata iseljava (napušta vjekovima zaposjednut teritorij) za trajanja vlada koje obnaša HDZ-ov (šeksov) kadar (Kosor, Plenković).
Tko u HDZ-u (i što to točno) raščlanjuje i kontrolira rad (poremećene) stranke? Srpčad ste za dvije (uhljebničke) kune.

Politika stalnog vraćanja hrvatsko-srpskim odnosima (zašto se Srbi ne obraćaju Bugarima?), koji su izvor svih zabluda (prikrivanja masakra i genocida koje su većinom izveli slovenski komunisti nad hrvatskom vojskom i izbjeglim civilima; pripisano srpskoj osveti za pogrom srpskog življa), diverzantske akcije (preoblačenja komunista u ustaške odore i napada na srpska sela Banovine i Korduna; i to je poznato) po nalogu specijalnog rata koji je vodila komunistička partija, privilegiranja srpskog manjinskog stanovništva (većinom posrbljenih Vlaha; s namjerom pomoći Srbiji zaobilaženje priznanja Vlaha kao konstitutivnog naroda u samoj Srbiji), presedansko proglašavanje posrbljenog stanovništva konstitutivnim u BiH, Vojvodini, Hrvatskoj, ...

Zadaća nekolicine (priglupih mamlaza) HDZ-ovih zakulisnih glavešina je onesposobiti hrvatski narod (kojem je vrijeme kazniti HDZ i preuzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke) u ostvarenju svojih ciljeva (umjesto jalovog služenja velikosrpsko-prorusko globalnim ciljevima (uništenja onih naroda koji nisu sami sposobni braniti svoje pravo na opstanak).
Ni Republika Srpska nije nikad priznata kao republika, samo je potpisan mirovni sporazum sa ciljevima zaustavljanja rata u BiH (koji su oni započeli). Kada će (uz svu pomoć Šeksa) UN priznati tvorevinu koja je započela (agresivni i osvajački) rat s ciljem uništenja priznate države?

Jahanje na valu fašizacije Hrvatske je kontraproduktivno, kao da bi politika i kadrovi u vlasti izgledali kako izgledaju da je Hrvatska u procesu fašizacije. Tajne službe održavaju prorusko prosrpsku (priglupu) klijentelu na vlasti (jer ništa dobrog nemaju namjeru napraviti). Treba to žurno posmjenjivati i najuriti. (Dalić, Marić, Stier, Jandroković, Šuica, Plenković ,... imate li većeg šljama?)


Jadan ti je onaj tko se nije opametio.

Oznake: Hrvatska, političke snage, zadaća, politički naturščici, HDZ-ovi krvnici, konfederacija, volja naroda, preferencijalno glasovanje, orjunaško-prosrpska klika, izjednačavanje, iseljavanje, genocid, masakr, zablude, diverzije, obuzdavanje naroda, opoziv, smjena

Socijaldemokracija i socijalnost: (razlozi) zabune

Socijaldemokracija je oblik političke borbe za socijalizam (društvo u kojem dominira društveno vlasništvo).



Zablude koje prate socijaldemokraciju u Hrvatskoj je očekivanje da takvo (socijalističko) društvo ima socijalne namjere.
Socijalizam (proveden revolucijom; pokoljem i progonom) već je jednom bio nastanjen u Hrvatskoj (SR Hrvatska u SFRJugoslaviji nastala na "antifašizmu").
Sve dosege društvenog vlasništva smo okusili na vlastitoj koži.
Pokoljem i progonom (revolucijom), partija je stvorila potrebnu kritičnu masu stanovništva, nedovoljnu za provedbu antirevolucije, dostatnu za proglašavanje društva socijalističkim. Zaista, kako je bilo moguće provesti ideju društvenog vlasništva nad stoljećima poznatim vlasništvom sredstava za proizvodnju? Kolaboracijom (surađivanjem) nevlasnika i progonom (likvidacijima i iseljavanjem) stvarnih vlasnika.

Urušavanje društva podjelom plijena nije stvorio socijalizam, već uništio društvo i vratio ga na razvojnoj liniji (unazadio).

Oslanjanje partija (socijaldemokratskog predznaka), nakon zločina koje su priredili hrvatskom društvu, na socijalnost (na koju nikad nisu polagali pozornost do na sredstvo provedbe vlastitih zločinačkih nakana) je u Hrvatskoj poprimilo opasan oblik (izazivanja građanskog rata).
USA i GB su prve provele politiku borbe protiv siromaštva, socijalističke zemlje nikad nisu pokretale politiku borbe protiv siromaštva već su ustrajavale na proletarizirati (osiromašenju). U razvijenim državama, socijalna pomoć (namijenjena bolesnim i starim, radno nesposobnim bez ušteđevine) je veća od primanja radnika u socijalističkim (ili socijaldemokratskim) državama.

Socijalizam (revolucionarni; danas socijaldemokracija) je nakaradni sustav koji je služio u urušavanju (slabljenju moći) hrvatskog društva (otvaranja prostora srpskoj-opančarskoj ekspanziji). To im je bila/je jedina zadaća.

Poistovjetiti socijaldemokraciju sa socijalnom državom je zabuna (na kojoj socijaldemokratski promotori rado ustrajavaju).
Socijalistička država/ili vlast ne rješava siromaštvo već ideološki ustrajava na društvenom vlasništvu (koje uvijek stvara više sirotinje).
Ali, Hrvati su svoju katoličku narav već jednom iskazali u progonu i prokazivanju vlastite braće (koji su imali više nego je zločinačka partija željela).

Vjerovati takvima (na demokratskim izborima) je igra sa opstankom (hrvatskog društva). (U ime države treba takve progoniti. Shvatit će oni to, oni državu koja proganja odavno podržavaju ...) Očigledno je kako je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju u državnim rukama (jer je država gospodarski zamrla dolaskom milanovićeve pljačkaške bande na vlast ... bez ikakvog otpora).
Socijaldemokracija je mrtva, ali nisu zlotvori (kojima služi za rušenje društva i progon nositelja zdravog, nacionalnog, uspješnog, katoličkoga hrvatskog društva).

Strepite! (Osveta je moja ...)
Osveta je moja - veli Gospodin - ja ću je vratiti.” (12:19)

Oznake: socijaldemokracija, socijalizam, društveno vlasništvo, revolucija, parlamentarna borba, socijalne namjere, zablude, pokolj i progon, antirevolucija, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, urušavanje društva

Je li ovo osveta HDZ-a ...?!

Republika Srpska Hrvatska


Vjerojatnost da su sdp dobili 742653 glasova, ili Josipović preko 1 milijun, na izborima graniči sa fantazijom.
Znam da je prozivanje izbornih rezultata naknadna pamet (onaj kome je stalo do izbora morao je poduzeti sve potrebne radnje (osiguranja izbora)).

Ali, nakon srpske vlade koja je sakatila branitelje, uništavala sve Hrvatsko i bezdušno sudjeluje u širenju terorizma u EU (nepoštivanjem protokola o migrantima). Nakon premijera narkomana (koji se ustaje nadrogiran poslije 10 sati). Poslije svesrdnog rasipanja novaca koje uplaćujemo u EU fondove, a zablokirali su projekte kojim bi te novce povratili. Taj postupak plaćanja i dobivanja novaca nazad bitno je poremetio investicijske cikluse.
Preko 740 000 glasova takvoj stranci (partiji)?

Onaj tko krade izbore previše zahtijeva od birača. Neki od njih su dostatno školovani i mogu matematički dokazati da su izbori pokradeni.
A tko krade izbore, krade i novac. Tko krade novac laže. Tko laže ubija. A tko sve to radi preziva se Milanović!

Pretpostavimo da se birači i stranke slažu s rezultatima izbora. Tko će državu sa dugom većim od BDP-a potaknuti na gospodarsku aktivnost dostatnu za podupiranje državnog proračuna i vraćanje dugova? Vlada Republike Srpske Hrvatske?

Zašto onda kreten (titoist, proruski agent) krade izbore ...?
Hrvatska je punopravna članica NATO saveza i EU.

Je li ovo osveta HDZ-a HSP-ovcima, HSLS-ovcima, umirovljenicima, riječanima, međimurcima, sisčanima, zagrepčanima, splićanima, istranima, slavoncima ... jer su (ambivalentno, podvojeno) HDZ smatrali nenarodnom strankom. Sada nitko (unatoč tome što je HDZ u oporbi) ne ostvaruje svoje ciljeve. Začudo, HDZ ih ne uništava a njih nema nigdje.
Da, bez svehrvatskog pokreta cjelokupna Hrvatska propada. Četiri milijuna Hrvata ne mogu istovremeno sastaviti nogometnu i rukometnu reprezentaciju ... jedna mora izgubiti.
Teorija (upravljanja) upućuje na zablude, koje nas koštaju slobode.

Oznake: broj glasova, osiguranje izbora, nenarodna vlast, rasipništvo, rasprodaja, bdp, Vračanje dugova, Vlada Republike Srpske Hrvatske, kreten, krađa izbora, nato, EU fondovi, nenarodna stranka, Osveta, svehrvatski pokret, zablude

Zablude o (uspješnim) neovisnim listama i malim strankama

I ja sam uspješan (pekar)!
Kako Republika Hrvatska "klizi" u politički elitizam i centralizaciju (kao posljedicu tog elitizma ...), a time i u dublju gospodarsku krizu

Zašto Domoljubna koalicija mora osvojiti 2/3 saborskih mandata ...

Promoviranje politike trećeg puta (kao da takav postoji) sustavno podastire zablude.
Treći put (u vrijeme nauke i tehnologija) ne postoji. To je politička izmišljotina (proistekla iz neznanja (onih koji ga zagovaraju)).
Društvo u svojoj (pričam o suglasnom odlučivanju, ako je po definiciji kriza nesposobnost donošenja odluka) cijelosti sudjeluje u napretku države i društva.
Uvijek postoji samo jedan put (svi se demokratski slažu iako ne moraju imati isto mišljenje, ali odobravaju ono rješenje za koje se zalaže većina (nekad, po zakonu je potrebna 2/3 većina)). Kako je u demokraciji moguć treći politički put? Demokracija je jedini put!
Ustrajavanje malih stranaka i neovisnih lista na sintagmi trećeg političkog puta je izražavanje želje pogurati (i stvoriti) "nove" političke elite, koje bi karizmom (ne istinskih promjena, jer u demokraciji nema promjena, treba samo poštivati demokratsku većinu) "uspješnih" reformi (otklona od , ambivalentno, postojećeg političkog stanja, prema kojem imamo podijeljeno vlastito mišljenje) produžili agoniju krize (nesposobnosti donošenja odluke).
Odluka se donosi demokratskom većinom. (Demokratska većina označava političku misao koju slobodnom voljom podržava većina sa zakonskim pravom glasa).

Druga (velika) zabluda malih stranaka i neovisnih lista je poimanje o sposobnosti upravljati državom.
Obrtništvo; malo, srednje ili veliko poduzetništvo nemaju isto zakonodavstvo niti ih prate jednake ekonomske zakonitosti. Upravljati tim poslovnim objektima nije podjednako lako/teško na različitim razinama sredstava i obima (rada).
Podjednako je upravljati malim ili velikim teritorijalnim zajednicama. Nije isto upravljati kotarom ili županijom, državom.
Zablude o neporočnosti neovisnih i malih (stranaka)(tko postaje ovisan o jednoj litri vina?) su kamen smutnje.
Male stranke i neovisne liste nikad nisu upravljale državom. Kao treći politički put niti bi smjele upravljati (bez obzira na slobodu mišljenja i demokraciju) većim teritorijalnim zajednicama, pogotovo ne državom.
Država je složena društvena pojava (satkana od kompromisa i društvenih sukoba), isprepletena uzajamnom kompleksnošću međusobnih odnosa svih članova društva, njihovih interesnih skupina (kada pojedinac često pripada većem broju tih skupina).

Treća zabluda o neovisnim listama i malim strankama podrazumijeva zanemarivanje "kišobrana" pod kojim se oni pojavljuju u lokalnim zajednicama. Taj "kišobran" im omogućava slobodno i neopterećeno djelovanje/ponašanje. Na većoj društvenoj instanci količina društvenog sukoba nije prevladiva (nikakvim politikama). Sukob društvenih skupina ne mora postojati ili je manji u manjim društvenim zajednicama (i ako postoji lakše ga je prevladati).
Sve društvene sukobe interesne skupine prenose na veću društvenu razinu upravljanja (jer su tamo sjecišta društvenih interesa i sredstva većeg obima). Onaj tko želi dominirati ili ostvariti svoje interese to rješava (u institucijama lokalne uprave rješava manje probleme) na većoj društvenoj stepenici ...

Sve upućuje kako je promoviranje neovisnih lista i manjih stranaka trećeg političkog puta stvaranje uvjeta rasipanja glasova (koji izbornom metodom omogućavaju nedemokratskoj stranci (sdp) veću političku moć (od pripadajuće)).

Glasujte za Domoljubnu koaliciju!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: neovisne liste, male stranke, politika trećeg puta, zablude, demokracija, društvena složenost, zakonska odgovornost