Povodi za orkestrirane napade na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović nisu i uzroci tih napada.
Pozadina stalnih napada kriju se u političkoj nestrukturiranosti hrvatskog društva.
Dometi politike mjerljivi su kao i građevinarstva. Sve izgrađeno može se nabrojati.
Hrvatska je mirnu transformaciju (tranziciju) iz socijalističkog u slobodno društvo prisilom zamijenila ratom za slobodu koju nije izborila.
Tranzicija je djelomično (u nazivlju i simbolima vlasti) zamijenjena kvazi demokratskim simbolima. Hrvatska se od totalitarnog sustava vratila apsolutističkom političkom sustavu (koji uvijek prethodi totalitarizmu). Slobodan narod i slobodni ljudi ne dopuštaju ni apsolutizam ni totalitarizam. (To znači, mi smo uzročnici ... i ropstva i slobode!)
Sve organizirane političke strukture u RH nameću ropstvo (pojedinaca i naroda). U Hrvatskoj se nitko ne zauzima za demokraciju. Demokracija je najskuplji oblik vladavine, koji najlakše možemo platiti (jer su svi nositelji vlasti i participiraju u plaćanju države). Svi ostali oblici vlasti nameću troškove države i državnog aparata (najčešće nepotrebno) obespravljenom stanovništvu, koje se opire iseljavanjem i smanjenjem korisnog rada; dok sustav istovremeno obilno nagrađuje poslušnike.
Teza 22: Koliko god u neslobodnom društvu nastojali biti poslušni zbog sustava koji obećaje pogodnosti za poslušnost, ograničen broj privilegiranih pozicija jamči kako će većina i dalje biti obespravljena.
Zablude svih porobljivačkih sustava, koje su kasnije razvidne, temelje se na psihologiji pojedinca koji se prvo određuje kao zasebna jedinka, a tek kasnije spoznaje sebe u društvu.
Bez posebnog truda, vještim manipulacijama (vladajućih), manjina održava ropstvo nad većinom, koristeći posebna znanja koristeći ih protiv vlastitog stanovništva.
Razlozi nepostojanja ozbiljnije političke stranke ili političke grupacije koja bi se zauzimala za hrvatsku dijasporu leži u spoznaji kako su rasuti nacionalni elementi vlastito određenje (egzistencijalno pitanje) rješavali na bolji način nego bi to uz sve političke slobode riješili u Hrvatskoj.
Tko onda u Hrvatskoj politički djeluje?
Dva pogubna predsjednička mandata Mesića, jedan pogubniji Josipovića nije mjerilo nas samih, već je unatoč takvim mandatima grlatim pojedincima upitan mandat sadašnje predsjednice Grabar Kitarović. Zastrašujuće.
Meta napada su svi koji se suprotstavljaju apsolutizmu i nedemokratskim stremljenjima. Jer Hrvatska ne smije izići iz ropstva. Samo bi sada ropstvo održavali demokršćanske domoljubne stranke, u koaliciji sa srpsko-prorusko-prosrpskim partijama-strankama.
HDZ sa svojim ogavnim licemjerjem u sadašnjem trenutku predstavlja najveću opasnost demokraciji (koje nema).
Svojim sukobom s predsjednicom podupire sve ono što Hrvatska nastoji odbaciti.
(Ucjenjivački se Šeks pozicionirao kao savjetnik na Pantovčaku. Kad je izgubio to mjesto koristi je udbašku dominaciju u HDZu za ucjenjivanje predsjednice i nove kandidature. Kad je izgubio i pozicije u HDZu (udbaška lopovina i prokazivač, srpsko i rusko služinče), napade na predsjednicu su preuzeli drugi (s istim ciljem, pokoravanja slobodarske Hrvatske i korištenje državnog aparata za nametanje apsolutizma, diktature). Sve protiv demokracije.
(Poimence se zna tko sudjeluje u orkestriranim napadima na predsjednicu, struktura organizacije, način financiranja, nalogodavci i ciljevi.)
Nakon tuđmanove smrti HDZ postoji kao srpsko-proruski poligon za poništavanje svih dosega hrvatske borbe za istinsku demokraciju i gospodarski boljitak Hrvatske i Hrvata. Žalosno.
Nepostojanje ozbiljne političke stranke koja bi se zauzima za demokratsku izgradnju društva otvara vrata frakcijskim borbama za prevlast nad državnim proračunom. I sramoćenje Hrvata jer su nesposobni stvoriti i održavati demokraciju.
2 000 000 biračkih glasova, sve-hrvatski pokret i demokracija.