J*bete me

Hrvatska je u fokusu korupcijsko-antikorupcijske kampanje.
Vlast k`o vlast, korupciju koristi kao instrument zadržavanja vlasti.
Oporba k`o oporba, korupciju koristi kao instrument osvajanja vlasti.

Kako vlast koristi korupciju kao instrument zadržavanja vlasti?
Svi koji sudjeluju u korupcijskim aktivnostima (i oni koji uzimaju i oni koji daju novac) po osobnom viđenju profitiraju.
Tko je onda gubitnik (pa se korupcija proglašava štetnom)? Gubitnici su oni koji ne sudjeluju (aktivno, u raspodjeli moći, usluga i dobara).
(U tom krugu, vlast novači nove pobornike sustava koji doživljavamo kao njihovu vlast, kojoj se interesno približavamo (pokušavamo je napraviti svojom vlašću).)
Iako svi griješe i takvu vlast nazivaju korumpiranom (te bi takvu mogao svatko iskoristiti korupcijskim mehanizmom), vlast (čast svakome, vlast nikome) porezne i druge novce otuđuje (od prave svrhe) u zatvorenom krugu (ekonomsko-novačanog elitizma) koristeći vlast za pravno i represivno očuvanje (višestrano) povlaštene pozicije. (Zamršen mehanizam sprege vlasti (sva tri stupa vlasti) i ekonomije (pa i ekonomije emocija).)

U svijetu preživljavanja (a svaki dan je svakom članu društva dan preživljavanja) izmicanje spoznaje o načinu preživljavanja je "nož u leđa". Oni koji nemaju dostatna sredstva za takozvanu korupciju, nemaju sredstava ni za preživljavanje bez korupcije ... Još manje imaju sredstava za preživljavanje u uvjetima kad ne postoji korupcija, ali se stalnim medijskim istupanjem stvara percepcija o korumpiranoj državi. U takvoj državi imali volje i sredstava ili bili bez njih, nećete ostvariti svoje potrebe (neophodne za preživljavanje). Vlast uzgaja "podobne", otpisani stvaraju uvjete za pomor "podobnih".
Tako je stradala i komunistička kasta iz bivše (socijalističke) jUgoslavije (partizani, komunisti, jUgoslaveni, samoupravljači, nesvrstani, ...). Prije njih monarhistička svita (orjunaši, solunaši, ...).

Oporba pojavu apsolutizma, totalitarizma, diktature (koja može biti raznih oblika) karakterizira kao korupcijsku vlast.
Ekonomske znanosti tvrde kako je korupcija posljedica krivo uspostavljenih cijena (koje su svojstvene socijalističkim uređenjima). Razlika između tržišne cijene i proklamirane cijene se nadoknađuje koruptivnim putem (u slučaju kad je tržišna cijena veća od proklamirane)(ako je proklamirana cijena veća od tržišne pojavljuje se paralelno tržište koje nazivamo "šverc", jer kupci nisu voljni plaćati prekomjernu cijenu ...).

Stalna percepcija o korumpiranom društvu (iako se radi o političkom obliku porobljavanja naroda) ukazuje na prekomjerno učešće državnog monopola (školstvo, zdravstvo, mirovinski sustav) koje je posljedica izgradnje socijalizma drugim putem.
Hrvatska je uređena (ironija, uređenost ima i drugo značenje) na socijalističkim osnovama i kao takva je nesposobna nositi se sa svakodnevnim nedaćama.
Kako ne postoji oporba koja bi na smislen način ponudila prekid sa socijalističkim navadama, i ponudila tranziciju iz socijalizma u pravednije društvo, društvo većeg imetka, naj jednostavnije je hibridnu srpsko-četničku-jugoslavensko-komunističku vlast nazivati korumpiranom.

Ali time nećemo izići iz svakodnevne bezuspješne borbe za preživljavanjem. Bez nasilnog sloma bezobzirne vlasti narod nema budućnost (koja nije ropska). Građanski rat, usmjeren na manjinsku okupatorsku svitu (koja drži službe, policiju i dio vojske), brutalan i krvav, kratkotrajan, učinkovit. Uspostava modernog društva u kojem korupcija nema plodno tlo (tržišna privreda, reducirane državne službe). Hrvatska bez socijalizma (znači državu slobodnih ljudi). Hrvatska dostojna življenja.

Ali očekivati takvo što je iluzorno (neostvarivo, do u posebnim prilikama).
Možda referendumom ili izborima prisilite vlast da vam život bude bolji ...

Rene Magritte

Oznake: korupcija, antikorupcija, vlast, štetnost korupcije, novačenje, Apsolutizam, totalitarizam, diktatura, podobnost, oporba, građanski rat, bezobzirna vlast, ropska budućnost, preživljavanje

Kako smo izgubili američku pobjedu?

Hrvatski rat(ovi) za neovisnost

Rat za hrvatsku neovisnost je rat za oslobođenje. Rat protiv jna, četnika, komunista, jugoslavena, partizana, totalitarizma i jednoumlja.


Kako je onda politika pomirbe postala politika pomirbe ustaških (ustaše nisu imali sinova) sinova i partizanskih sinova (jesu sinovi, ali nije bilo partizana)?
Politika pomirbe je (osim za fTuđmana) bila politike pomirbe žrtva jugoslavensko-komunističkog totalitarnog režima i svih koji su na bilo koji način protivno svojoj volji sudjelovali u toj represiji.
Titoistički režim je totalitaran i zbog kapilarne pojave totalitarnih režima (prisiljavanja stanovništva na aktivno sudjelovanje u represiji) politika pomirbe nakon 1990.g. ponudila je proces katarze i izmirenja sa djelovima jugoslavensko-komunističkog zločinačkog aparata.
Osim tUđmana, koji je grozničavo nepostojećom pomirbom (ustaše-partizani) kupovao alibi za svoje vrludanje, nitko nije spominjao niti podrazumijevao ikakvo mirenje ustaških i partizanskih sinova.

Ponavljam, 1991.g. nitko nije ratovao protiv ustaške vlasti već protiv komunističko-jugoslavenske tiranije. Nismo vodili građanski rat za republiku, već rat za neovisnost (oslobađanje od okupatora).
Jesmo li ikad pristali dragovoljno na zajedništvo, i ako jesmo kad je ta dragovoljnost prestala, nije bitno za agresiju kojoj smo bili izloženi.
Titova vojska, titovi pioniri (već zabradatili), titovi krvnici, titovi galebovi, titova doktrina. Napali su nas i gurali s vjekovnih ognjišta.

Slanje vijenaca na Sutjesku (mi ih šaljemo na Drinu (drinskle mučenice, četnički pokolji 1941.), veličanje partizana i tiTa ... tko je tu glup?

Tri osvajačka rata Jugoslavije protiv Hrvatske

Jugoslavija (kvazi tvorevina, marionetska srbo-četnička, komunjarsko-ruska papazjanija) nije odabir hrvatskog naroda, pa nas tiTo nije svrstao na pobjedničku stranu. Narod ne može biti na gubitničkoj strani, jer osvajački ratovi nisu dopušteni. A Jugoslavija je vodila tri osvajačka rata protiv Hrvatske.

U međunarodno pravnim odnosima to je kamen smutnje, pa su USA morale poraženu Hrvatsku uskrisiti, koju opet bez borbe predajete neprijatelju (pLenković, miLanović, ... odreda orjunaško-četnička petorazredna svita).

pLenković i dalje ne smatra volju naroda međunarodno pravno odredbom oblika vladavine. Već samovoljno baulja po marginama podlosti i izdaje.

Niste nikad ništa uložili u vlastitu državu, pa vam se država osvećuje na najironičniji način ... pLenković vam u demokraciji glumi apsolutistu (i to trpite, s razlogom)(vrhunska politička farsa režirana u vašim vlastitim glavama, on je vaša fikcija).

Ironija, kad sustav ne djeluje, onda se trudimo sustav nadograditi anemičnim idiotima.
Američku pobjedu ste rastočili jer ništa ne znate cijeniti, sad ćete preko sindikata tražiti milodare.

Niste ustaše, niste partizani i nemate se razloga miriti. Morate se probuditi i zaratiti međusobno. Morate zaraditi samopoštovanje.

Kako je jajačka banovina iz 1526. postala centar jUgoslavije i nije hrvatska?

Oznake: Hrvatski rat za neovisnost, politika pomirbe, partizani, ustaše, komunizam, jugoslavija, totalitarizam, tito, Plenković, Milanović, Sutjeska, Drina, odabir hrvatskoh naroda, usa, jUgoslavenska okupacija, politička farsa

Politička smrt političke lešine

pLenković je ostarjeli podmladak političke lešine (jugoslavenski totalitarni apsolutizam - mješavina svega najgoreg (apsolutizma, totalitarizma, osobne diktature, partijske države, ... ne nužno tim redoslijedom).

Dosadašnje ponašanje je, zbog fragmentalnog igranja uloga (jedan tren je diktator, drugi tren totalitarist, ...), pLenkovića vodilo do vlasti. Sada je odigrao krivu ulogu (smušenjaka), osnivajući krizni stožer za spas gospodarstva (koji bi bio savjetodavnog karaktera).

Politička smrt reprezentativnog primjerka jednog prohujalog vremena (političkog analfabeta koji se želi predstaviti vrsnim i posebnim).

Raspon krize u svim glavnim parametrima: broj pogođenih, vrijeme trajanja i štete su tolikih razmjera da je nemoguće prepustiti odluke jednom poluglupom samohvalisavom šepavcu.
Ne osnivate savjet za ono što pogađa cijelo stanovništvo, jer među tolikim ugruženim ima i pametnih.
Koji neće dozvoliti vlastitu propast zbog idiota koji bi dan-gram-milimetar vlasti. (Drži zatvoreni krug odabranih i očuvanje osobne vlasti.)

Jedan (od mnogih) težak trenutak Hrvatske (koji smo dočekali potpuno nespremni i osiromašeni, njegovim djelovanjem kroz dvije godine potkradanja i urušavanja zdravstvenog sustava (instaliranjem ministra Kujundžića), pa (dvojbeno) paradiranje kriznim stožerom za suzbijanje korone (u kojoj se ne snalizimo, već kopiramo preporuke WHO (Svjetske zdravstvene organizacije) za siromašne zemlje) koristiti za promoviranje veličine koja ne postoji uništen je preuzimanjem sve odgovornosti za gospodarstvo.

Za spas vlastitog života ćemo saslušati i budalu (ako ne pomaže, ne odnemaže)(jer uvijek uz potaknuto dodatno promišljanje sami donosimo odluku i preuzimamo odgovornost.

Ali za materijalno stanje nećemo dozvoliti budali da nas voda (bespućima ljudske gluposti).

Oznake: podmladak, politička lešina, Apsolutizam, totalitarizam, diktatura, partijska država, fragmentalno igranje uloga, politička smrt. dan-gram-milimetar vlasti, bespuća ljudske gluposti

Što radi/želi pLenković?

Ustrajavanje na politici nastavka jugoslavenske politike kao uspješne etape (brisanja granica i civilizacijsko-kulturoloških razlika među narodima) izrodila je nadjugoslavensku politiku (kontrolirane "globalizacije"). Ustrajno nametanje političkog monopola služi se svim floskulama kako bi zaštitio povlašteni položaj (upravljanja poreznim prihodima i državnim rashodima).


Politika politike bez pozadine


Provoditi jugoslavensku politiku na razvalinama dviju jUgoslavija nema zadaću povratka jugoslavenstva, već provoditi politiku kao da su dvije jUgoslavije uspješno ostvarile zadaću ...
Nameće se politika kao da su dvije jUgoslavije bile uspješne, i na temelju tih uspjeha nastavlja se postjugoslavenska, nadjugoslavenska politika (integracija i migracija).

Proleteri i kraljevi svih (srpskih) zemalja ujedinite se, u kapitalističku uniju.

Politika kao sredstvo donošenja i provođenja odluke o rješenju problema koje će biti obvezujuće za zajednicu ima različite oblike. Niti jedan oblik nije pravedan, ali su (samo) neki razumni/prihvatljivi.

Problemi društva nameću potrebu društva odabrati način rješavanja problema i biranja odgovornih za odabir rješenja i provedbu rješavanja. Hrvati ne biraju vlast. Probleme ne rješavaju. A problemi se rješavaju jer postojeći problem potisne još veći problem (koji je u suprotnosti s prvotnim).

Održavanje društva u tim okvirima nužno dovodi do gubitka stanovništva i teritorija. (Hrvatska bilježi oba fenomena.)
A politka? Nastoji zadržati monopolni status (kraljevina (nedostatna, pa kraljeva diktatura), komunistička diktatura, diktatura anemičnih (rAčan, mEsić, sAnader, jOsipović, kOsor, miLanović, pLenković)).

Ne rješavamo svoje probleme, već prepuštamo anacionalnim grupama zlouporabu vlasti kao sredstva nametanja određenih politika koje ne rješavaju već stvaraju probleme. Jugoslaveni (postjugoslaveni), orjunaši.
Umjesto otklanjanja zlokobnih posljedica jugoslavenstva, nastavljaju s politikom u čijim su temeljima sva zla jugoslavenstva.

Jedino što je meni obvezujuće (kao članu društva) je osporavanje legitimiteta takve politike.


Što radi pLenković?


pLenković svojim urušavanjem sustava, na premisama monopolnog statusa (određene) (ne)politike, rješavajući se izbornog legitimiteta, progonom preferencijalno odabranih (koji, ruku na srce, nemaju političku već samo izbornu potporu) nastoji uvesti apsolutizam koji bi prijetnjama spontano/samovoljno prerastao u totalitarizam (dragovoljno sudjelovanje u antičovječanskoj vlasti).
Za razliku od titovog totalitarizma (koji je održavan udbom, kosom, milicijom, doušnicima i terorom), nadati se uspostavi apsolutističkog/pa totalitarnog sustava na slomu volje za vlašću jednog naroda samo je titoistički koncept umno zaostalih piJonira (jednog krvavog sustava).
Ili je jedna (pred vratima starosti) politička grupacija odlučila financijski iskoristiti nezrelost hrvatske države i uspavanost "čuvara" nacionalnog bića.
Hrvatska se primiče diktaturi. (Palac, po palac.)

Hrvatska mora ponuditi (u vremenima podjele rada) zaštitnike nacionalnog (interesa). Dosadašnja zloupotreba demokracije, hrvatstva i državnosti je neodrživa.

2 000 000 izbornih glasova za spas Hrvatske!

Oznake: politika, razvaline jUgoslavija, nadjugoslavenstvo, problemi društva, rješenja, provedbe, sva zla jugoslavenstva, urušavanje sustava, izborna potpora, Apsolutizam, totalitarizam

Davidov grijeh

Misle li kako će sramota biti sakrivena, varaju se

Politika pomirbe, kojom se nastojalo pospješiti tranziciju hrvatskog društva iz totalitarnog u demokratsko, zbog okolnosti (agresije na RH) nije provedena na ispravnim osnovama.
Pomirba se zasniva na nizu postupaka.

Popravljanje nanesene štete je moguće tek nakon sagledavanja posljedica, a posljedice su plod namjernog ili nenamjernog djelovanja. Odustajanje od mržnje ili osvete nije moguće bez oprosta, a oprost bez katarze.



U preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću nisam primjetio niti jedan element neophodan u procesu koji psihologija, pravo, filozofija (i etika), ... ovim ili onim tumačenjem preporuča. Time su preporuke vijeća neobvezujuće (ništetne).



Uplitanje politike u stručne poslove, kao naredbodavnog a ne provedbenog tijela, u apsolutističkom ili totalitarnom obliku uzrok je neuspjehu politike pomirbe, kojoj je nedostajala iscrpna raščlamba i osuda štetnosti titoističkog totalitarizma, na čijim bi se temeljima mogla graditi politika pomirbe.
Pomirbu tražiti na temelju zaboravljanja ili prešućivanja činjenica nije moguće. Zbog toga je ta politika propala. A društvo se našlo na pragu novih, razornijih podjela (na povlaštenu državnu sektu i obespravljeni narod).
Plenkovićevo Vijeće je dodalo novi čavao u lijesu hrvatske tolerantnosti. Kompromis (kojim lopovska vladajuća svita pribjegava) nije rješenje.
U društvu specijalizacije i podjele rada, ja znam tko je u neoružanom sukobu gubitnik ...

Bez glasne osude titova režima nije moguć suživot i demokracija.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, promjenu Ustava, Ustavnih sudaca, sudaca Vrhovnog suda, svih nakaradnih zakona, političara, zabranu mnogih političkih stranaka, ... vrijeme je za vlast naroda.

ZA DRŽAVU DOSTOJNU ŽIVLJENJA!

Biblijska parabola



David's Punishment, by Julius Schnoor von Carolsfeld

Oznake: politika pomirbe, tranzicija, totalitarizam, demokracija, pomirba, niz postupaka, latarza, Vijeće sa suočavanje s prošlošću, ništetnost, titov režim, 2 000 000 biračkig glasova, biblijska parabola, kralj David, Bat-Šeba, Urija, prorok Natan, Salomon

Komunikacijski šum

Hrvatska ima više problema nego ih može stvoriti. Proizlazi, nije sposobna riješiti probleme koji se stvore, te je zagušena neriješenim problemima.
Hrvatska nije sposobna stvoriti okružje koje ne opterećuje njeno stanovništvo.

Ako je država ustavno narodna, onda je narod odgovoran za vlast i državu (pa makar ta vlast bila apsolutistička ili totalitaristička).

U uvjetima gomilanja problema, komunikacijski šum je metoda dijagnosticiranja (priznavanja) problema bez nuđenja rješenja ili pokušaja rješavanja problema.

Zagušljivo vriskanje prozvanih i neprozvanih stvara društvenu klimu indiferentnosti (ravnodušnosti) prema problemima koji nas pritiskaju.

Upravo stvoren komunikacijski šum omogućio je privikavanje na Agrokorov neuspjeh restrukturiranja, obavezu europske politike susretljivosti prema novim članicama.
Agrokor je sustavno razvijan kao ruska logistička firma (sastavljena od ne-tržišnih, uvijek vojno logističkih poduzeća ili firmi), koja je kršeći nametnuti embargo Ruskoj Federaciji izvezla desetke milijardi kuna roba što nije pripravna poslovno knjižiti.
Suretljivost EU članica prema širenju Unije Hrvatska mora poštivati (na toj susretljivosti je zasnovana unija), pa makar Hrvatska morala tu susretljivost iskazivati prema Srbiji, je težak zadatak (koji Hrvatska nije sposobna riješiti bez stvaranja komunikacijskog šuma).

U sjeni krošnje (bez plodova), pod okriljem komunikacijskog šuma, promiče praksa koja nas drži u ropstvu i siromaštvu. Dalić je pisala Lex Agrokor.
Praksa po kojoj zakone "pišu" i nameću parlamentarnom većinom a ne usvajaju javnim, stručnim raspravama društvo čini nedoraslim suvremenim spoznajama o ulozi države i vrijednosti društva.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, koji će stvoriti uvjete ustavnih i ostalih promjena ustroja države i društva. Vrijeme je za hrvatsku izbornu i političku revoluciju. Vrijeme je za demokratizaciju i oslobađanje društva. Vrijeme je za političku smjenu beskorisnih.
Hrvatska zaslužuje bitku za boljitak svojeg stanovništva.

Oznake: komunikacijski šum, Hrvatska, problemi, rješenja, narodna država, Apsolutizam, totalitarizam, metoda priznavanja, Agrokor, EU, kršenje embarga, rusija, nove članice EU, pisanje zakona, civilizacijski put usvajanja zakona, 2 000 000 biračkih glasova

Predsjednica i Hrvati

Povodi za orkestrirane napade na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović nisu i uzroci tih napada.
Pozadina stalnih napada kriju se u političkoj nestrukturiranosti hrvatskog društva.

Dometi politike mjerljivi su kao i građevinarstva. Sve izgrađeno može se nabrojati.

Hrvatska je mirnu transformaciju (tranziciju) iz socijalističkog u slobodno društvo prisilom zamijenila ratom za slobodu koju nije izborila.
Tranzicija je djelomično (u nazivlju i simbolima vlasti) zamijenjena kvazi demokratskim simbolima. Hrvatska se od totalitarnog sustava vratila apsolutističkom političkom sustavu (koji uvijek prethodi totalitarizmu). Slobodan narod i slobodni ljudi ne dopuštaju ni apsolutizam ni totalitarizam. (To znači, mi smo uzročnici ... i ropstva i slobode!)
Sve organizirane političke strukture u RH nameću ropstvo (pojedinaca i naroda). U Hrvatskoj se nitko ne zauzima za demokraciju. Demokracija je najskuplji oblik vladavine, koji najlakše možemo platiti (jer su svi nositelji vlasti i participiraju u plaćanju države). Svi ostali oblici vlasti nameću troškove države i državnog aparata (najčešće nepotrebno) obespravljenom stanovništvu, koje se opire iseljavanjem i smanjenjem korisnog rada; dok sustav istovremeno obilno nagrađuje poslušnike.

Zablude svih porobljivačkih sustava, koje su kasnije razvidne, temelje se na psihologiji pojedinca koji se prvo određuje kao zasebna jedinka, a tek kasnije spoznaje sebe u društvu.
Bez posebnog truda, vještim manipulacijama (vladajućih), manjina održava ropstvo nad većinom, koristeći posebna znanja koristeći ih protiv vlastitog stanovništva.
Razlozi nepostojanja ozbiljnije političke stranke ili političke grupacije koja bi se zauzimala za hrvatsku dijasporu leži u spoznaji kako su rasuti nacionalni elementi vlastito određenje (egzistencijalno pitanje) rješavali na bolji način nego bi to uz sve političke slobode riješili u Hrvatskoj.

Tko onda u Hrvatskoj politički djeluje?
Dva pogubna predsjednička mandata Mesića, jedan pogubniji Josipovića nije mjerilo nas samih, već je unatoč takvim mandatima grlatim pojedincima upitan mandat sadašnje predsjednice Grabar Kitarović. Zastrašujuće.

Meta napada su svi koji se suprotstavljaju apsolutizmu i nedemokratskim stremljenjima. Jer Hrvatska ne smije izići iz ropstva. Samo bi sada ropstvo održavali demokršćanske domoljubne stranke, u koaliciji sa srpsko-prorusko-prosrpskim partijama-strankama.
HDZ sa svojim ogavnim licemjerjem u sadašnjem trenutku predstavlja najveću opasnost demokraciji (koje nema).
Svojim sukobom s predsjednicom podupire sve ono što Hrvatska nastoji odbaciti.
(Ucjenjivački se Šeks pozicionirao kao savjetnik na Pantovčaku. Kad je izgubio to mjesto koristi je udbašku dominaciju u HDZu za ucjenjivanje predsjednice i nove kandidature. Kad je izgubio i pozicije u HDZu (udbaška lopovina i prokazivač, srpsko i rusko služinče), napade na predsjednicu su preuzeli drugi (s istim ciljem, pokoravanja slobodarske Hrvatske i korištenje državnog aparata za nametanje apsolutizma, diktature). Sve protiv demokracije.
(Poimence se zna tko sudjeluje u orkestriranim napadima na predsjednicu, struktura organizacije, način financiranja, nalogodavci i ciljevi.)

Nakon tuđmanove smrti HDZ postoji kao srpsko-proruski poligon za poništavanje svih dosega hrvatske borbe za istinsku demokraciju i gospodarski boljitak Hrvatske i Hrvata. Žalosno.

Nepostojanje ozbiljne političke stranke koja bi se zauzima za demokratsku izgradnju društva otvara vrata frakcijskim borbama za prevlast nad državnim proračunom. I sramoćenje Hrvata jer su nesposobni stvoriti i održavati demokraciju.

2 000 000 biračkih glasova, sve-hrvatski pokret i demokracija.

Oznake: orkestrirani napadi, predsjednica Grabar Kitarović, politička nestrukturiranost, dometi politike, mirna tranzicija, rat za slobodu, kvazi demokracija, totalitarizam, Apsolutizam, Ropstvo, Teza 22, zablude, razvidnost, demokršćani, domoljubiusvjenjivanje, frakcijske borbe, kontrola državnog proračuna, stvaranje i održavanje demokracije

Osnove Domovinskog rata, Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije

Promjene u Europi, pad Berlinskog zida i iščezavanje hladnoratovskih barijera, iziskivalo je rušenje totalitarnih sustava okupljenih oko sovjetskog oružja, sovjetske doktrine, sovjetske diplomacije, sovjetskih tajnih službi.
U svim europskim komunističkim-socijalističkim državama su vladale diktature oslonjene na brutalnost državnih aparata.
Neuvjerljive teze o socijalizmu s ljudskim licem i mekšem socijalizmu su modifikacije diktatura s utjecajnim totalitarnim državnim aparatom.

Nametanje teze o nacionalističkom karakteru Domovinskog rata, oslonjene na tezu o ratu protiv Srba i Srbije, iako djelomično istinita, potpuno iskrivljuje istinu o tom ratu.

Hrvati su (i ne samo oni) nametnutoj agresiji JNA, srpskih paravojski odgovorili obrambenim i pravednim ratom, kojeg su Srbija i Srbi nastavili s ciljem ostvarenja Velike Srbije. Ratom za humanost, suverenitet, neovisnost i promjenu društvenog sustava.
Višeslojnost rata nije ugrožena medijskim pojednostavljivanjem.


Ciljevi nametnutoga rata su ciljevi koje je Hrvatska mogla ostvariti samo ratom (obrana, zaustavljanje agresije), ali i ciljevi koje je Hrvatska ostvarivala u ratu (bez rata) (teritorijalno oslobođenje, nacionalno oslobođenje, samostalnost, suverenitet, promjena društvenog poretka).

Poslije Tuđmanove smrti, Domovinski rat je pojednostavljen na teritorijalno oslobađanje i uspostavi hrvatske države (iako to nije bio cilj rata). Čak ni teritorijalno oslobađanje nije bio cilj rata (u prilog tezi je mirna reintegracija Zapadne Slavonije i Srijema).
Rat je isključivi cilj imao suprotstavljanje agresiji. Zbog toga je to obrambeni rat. I pravedni.


Složenost društvenih procesa bitno utječe na njihovo poimanje i nadograđivanje. Zbog toga je ustrajavanje na procesima izgradnje i korištenja suvereniteta , neovisnosti (koju smo zamijenili članstvom u EU) i promjenu društvenog sustava (čiju promjenu su uzurpatorski zaustavili titoisti i orjunaši).

Domovinski rat nije svrha sam sebi. Sve nevine žrtve i ogroman napor nemaju smisla ako Hrvatska ne postigne boljitak (humanije društvo), koje može ostvariti jedino punim suverenitetom i promjenom totalitarnog socijalističko-komunističkog sustava.

Nužnost mirnodopske pobjede nad reakcionarnim snagama (slugama i đacima propaloga sustava) zahtijeva 2 000 000 biračkih glasova objedinjenih oko zajedničkih ciljeva koje dugujemo ostvariti za naše dobro i dobro djece naše djece.
Hrvatska se mora objediniti i svrgnuti vlast i vladu/vlade koje bezdušno iscrpljuju hrvatski puk.

Zavaravanje političkih struktura koje su nametale okupaciju, ropstvo, ukidanje suvereniteta, totalitarizam, diktaturu kako su abolirani politikom pomirbe Hrvatsku stavlja pred odlučnu potrebu provedbe nacionalnih ciljeva prozivanjem takvih za sva zlodjela koja su radili ili rade.

Današnji problemi Hrvatske je izgubljeno vrijeme na povratku totalitarizma, titoizma, socijalizma, gubitak suvereniteta ... jer su poražene snage izgubljeni rat iskoristile za zaustavljanje svih procesa koji se inače ostvaruju bez rata.
Paradoks složenosti društva. Znali su kako su oni koji su sposobni iznijeti teret rata, sposobni obaviti i mirnodopske zadaće. Zgog toga su ih zaustavili progonima (koje i ova vlada nastoji provoditi).
Vrijeme je za ostvarenje ciljeva.

Plenkovićeva podmetanja HOSu su podmetanja svima nama, evo zašto

Hrvatska je imala jedini ratni cilj (majku vam četničku, pored svih državnih arhiva, državnih odvjetnika) suprotstaviti se agresiji.
Upamtite (za sve sudske procese i sve arbitraže)(za sve propagandne akcije), Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije.

HOSovi zaglavnici su u pregovorima istrčali tvrdnjama kako je sada ZA dom spremni legaliziran. To bi značilo kako je politička odluka o legalizaciji tog pozdrava bitna. Zaboravljaju kako je Za dom spremni slogan koji su koristili u pravednom ratu (obrani od agresije, i u nikakve druge svrhe). Prihvaćen od naroda, s ratnom uporabom legaliziran je činjenično. Nije mu potreban politička odluka, koja se može i promjeniti.
Time su HOSovi pregovarači o ploči U Jasenovcu i pozdravu Za dom spremni pokazali kako su nedorasli zadatku.

Ujedno, agresija JNA, pa srpske paravojske je imala zadaću zaustaviti korjenite promjene hrvatskog društva (oslobađanje od srpske okupacije, raskidanje s Jugoslavijama, odbacivanje komunizma-socijalizma).
Time je rat simbol velike odlučnosti u biranju novog puta koji bi se gradio korištenjem punog suvereniteta.
Plenković (orjunaški mućak) koristi (oronuli i truli) HDZ u prikrivanju pozadine malobrojnih ali ustrajnih komunjara-orjunaša koji nezrelošću petorice HOSovih zastupnika žele osigurati legitimitet političkog djelovanja (rovarenja) protiv Hrvatske.
Time je problem ploče u Jasenovcu i Za dom spremni postao problem svih nas (što nedobudna vladajuća trulež nije željela).

HOS, Domovinski rat, branitelji nisu samoglavi politički avanturisti. Sudjelovali su u obrambenom i pravednom ratu samo s jednim ciljem - humanim - zaustaviti agresiju.
Nemate pravo niti ćete uspjeti politički licitirati (na što je HOSova bezglava petorka pristala) s temeljnim vrijednostima humanog društva. Samo zato jer ste gadovi koji su humanost u ratu zamijenili ne čovječnošću u miru (otimajući braniteljima zasluge).
Bez rata smo mogli i možemo izgraditi društvo u kojem za vas nema mjesta u političkim foteljama.
Odlazite. 2 000 000 birača će preuzeti sudbinu ovog naroda u svoje ruke i prekinuti stoljetno orjunaško divljanje.



HOS, Jarmina

Oznake: Berlinski zid, totalitarizam, sovjetska doktrina, diktature. policijske države, domovinski rat, karakter rata, ciljevi rata, obrambeni rat, pravedni rat, društveni procesi složenost procesa, 2000000 glasova, poražene politike i ideologije, progon branitelja, društveni paradoks, politička odlulka, činjenična legalnost, otimanje zasluga braniteljima

2000 godina Isusa Krista

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, spomendan je na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.
Spomendan je na naše odbijanje prihvaćanja Isusova nauka, koje ni nakon 2000 godina nije doprlo do našeg srca, do našeg razuma.

Titova (zločinačka) diktatura, 24. kolovoza 1947.g. je krvavo iskazala svoje protivljenje Isusovu nauku i promociji kulture zla ubojstvom blaženog Miroslava Bulešića.

Svi koji su vjerovali kako je zagovaranje vjere u titovoj Jugoslaviji bilo slobodno (povodeći se vlastitim iskustvom), samo iskazuju nedostatak vlastitog iskustva kao ozbiljnog argumenta.
Smrt je vječna, a glupost traje duže ...


Sustav koji je seljaštvo nekritički i neodgovorno nastojao zamijeniti radničkom državom prouzročio je nebrojene i bespotrebne patnje, prouzročio je nebrojene patnje nastojeći ostvariti vladajuću ulogu (ubojstva, masovne likvidacije, progoni i uništavanja) kako bi provodili svoje naume, prikrivali su svoje zločinačke radnje sakrivajući se iza lažnog (krvlju oblivenog) humanizma (lažima podmećući svojim protivnicima). Sam odabir socijalizma-komunizma-revolucije kao sredstva ostvarenja radničkoga, i samo radničkoga društva ukazuje na zlokobnost nastupajućeg sustava, koji je ostavio dubokog krvavog i razarajućeg traga.
Socijal-utopijska nebriga za društvo, koje je preživljavalo u skladu s mogućnostima, odvesti takvo društvo u neimaštinu i nerad (prethodno ga nasiljem osloboditi od svih dijelova koji su kritički suprotstavljali takvom ponašanju) i danas rezultira nakaradnim i neodgovornim ponašanjem najodgovornijih osoba u vladi i vlasti.
Najava jednog ministra o dugu zdravstvenog sustava (u iznosu od 8 milijardi kuna) i nagovještaj namicanja sredstava povećanjem naknada za mobitele i gorivo, sastavljanje lista prioriteta liječenja samo je produžetak socijal-utopijskog pristupa.
Najava drugog ministra o uvođenju poreza na nekretnine podjednako je socijal-utopijski pristup.

Uspostavljanje društva jednakosti nije uspostava pravednog društva. Pravedno društvo se gradi uspostavom pravedne raspodjele dobara unutar društva. Pravedno društvo ne garantira (ne jamči) jednoliku raspodjelu, već ustrajava na raspodjeli po modelu koje društvo (a ne vlast) uspostavi.

Razvijena (uglavnom industrijska) društva brigu o siromašnima rješava socijalnom politikom (osiguravanja uvjeta preživljavanja, ali ne i materijalnom jednakošću). Društva u razvoju tolika materijalna izdavanja nisu sposobna osigurati niti zaposlenim kao pravičnu naknadu za njihov rad.

Blaženi blaženi, jao siromašnima, brinimo o umom siromašnima (jer će nas upropastiti budu li oni brinuli o nama). ((blaženi) plenković je vrlo neodgovorna osoba koja nas vodi u propast)

2000 godina nam nije bilo dovoljno shvatiti Isusov nauk.

Oznake: spomen dan, totalitarizam, autokratski režim, totalitarne diktature, isus, nauk, blaženik, socijal utopija, jednakost, porezi, ministri, siromašni, pravedno društvo, raspodjela dobara, umom siromašni

Majmuni, tko će vratiti dug RH?

Pomirba u Hrvatskoj nije značila pomirbu partizanskih i ustaških sinova (sinovi mogu biti samo svojim odabirom pobornici ideologija svojih očeva).
Pomirba (u Hrvatskoj) ne označava izmirenje (ideologija i pobornika) na ravnopravnim osnovama (izjednačavanje), već je sintagma (kulturan iskaz za prigodu prihvaćanja zločinačke naravi jugoslavensko-komunističke socijalističko-prosovjetske diktature, totalitarizma i neljudskosti) za nuđenje postupka prolaska katarze i uključivanja u društvo na osnovama odbacivanja sustava koji se urušio (zbog neljudskosti).
Titoizam i obrana vrijednosnog sustava koji je stvorio Tito (sa sljedbenicima) je totalitaran, zločinački i "pomirba" ne podrazumijeva mirenje već katarzu svih koje je sustav prisilio ili su dragovoljno sudjelovali u stvaranju i održavanju tog sustava.

Tito je zločinac, Jugoslavija zločinačka tvorevina. (SDP je (isplivavanjem naravi istaknutih članova) očito produkt sustava koji smo osudili, a sami sdpovci nisu prihvatili ponuđenu prigodu prolaska kroz katarzu.)


Oni koji su se mirili, pokazali su svoje pravo lice. Unatoč demokraciji (ustavna kategorija), vlasti pripada narodu koji bira zastupnike (čitaj: zastupnike) i neposredno odlučuje.

Unatoč Ustavu RH, Sanadera je ustoličio Mesić i Manolić, Kosor je pripremana po ministarstvima (iako nije HDZ-ov kadar), Kosor je dovela (HSLS-ovca) Plenkovića i namjestili ga na 100 000 kuna plaće (EU-parlamentarnog zastupnika), Plenković će dovesti Rafaela (onog iz pjesme Ja sam Rafo, prezime mi znate), ... i tako u nedogled. Demokracija? (Pripremaju i namještaju kandidate (koje narod ne bira).)
Narodu su nudili Gotovinu (u bijegu, u pritvoru)(iako su znali kako Gotovina nije politički kadar). Gotovine nema.
Nudili su domoljublje (i Karamarka)(nema ni Karamarka, ni domoljublja). Nema demokracije, nema vlasti ... jedino narod postoji (bez vlasti, bez države, bez političkog prava). Obmanjuju.
Nudili su preferencijalno glasovanje, preferencijalnih zastupnika nema (u izvršnoj vlasti).
S 18% glasova nametati prodaju HEP-a, kupovinu INA-e bez referenduma može samo titoistički smrad. Znate kako će takvi proći. Pomirba je prigoda za pokajanje, a ne za nastavak po starom. Politika straha na politiku bezobraštine.
Moje političko pravo u datim okolnostima ne ustupam nikome, odbijam bilo kakav legitimitet (zastupstvo ili nadglasavanje). Osporavam pravo ikome uspostavu bilo kakve vlasti (do vlasti Svevišnjeg, koji u ova vremena nije na mojoj strani (iako za sebe ne tražim njegovu naklonost)...).
Ili je SDP na vlasti, ili je na vlasti netko tko ima 13 glasova (Komiteta??). Kada će na vlasti biti narodni zastupnici (koji će u svakoj nedoumici omogućiti narodu neposredno odlučivanje)?!

Sustavno obmanjivanje naroda, s katastrofalnim posljedicama (20 godina bačenih u vjetar, upropašteni životi jer je šaka titoističkih klipana (kojima čast, slava i dobro naroda ništa ne znače) otuđila vlast.

Majmuni, tko će vratiti dug RH? (Niste znali ukinuti socijalističko (za odabrane besplatno) školovanje, socijalističko (za odabrane besplatno) zdravstveno osiguranje (u čiju centraliziranu blagajnu oni kojima je zdravstveno besplatno sliju 24 milijarde kuna). Niste znali stvoriti javni servis. Jer ste nepopravne varalice (i zločinci)(kojima je krvolok Tito uzor (iživljavanja na narodnoj muci).)

Oznake: pomirba, izmirenje, sintagma, totalitarizam, neljusdkost, katarza, vrijednosni sustav, zločinac, pravo lice, narod, vlast, zastupnici, neposredno odlučivanje, Rafae, Gotovina, nada, domoljublje, karamarko, preferencijalno glasovanje, Referendum, besplatno školstvo, besplatno zdravstvo, javni servis, moje političko pravo je neotuđivo, 12 majmuna

Politički grijeh ne činjenja

Smjena na čelu države, na čelu Vlade, samoraspuštanje Sabora i smjena na čelu HDZ-a nije nikakav obračun sa Tomislavom Karamarkom (tko bi se sa Tomislavom Karamarkom obračunavao, nije on politička veličina koja izaziva strepnju ...).
To je obračun sa političkom opcijom prozivanja, prokazivanja i razračunavanja sa komunističkim nasljeđem (kao zločinačkom i totalitarističkom politikom koja je ostavila duboke tragove na tkivu Hrvata i Hrvatske).

Politika oduzimanja vremena za takav razračun je politika stranačkog rukovodstva HDZ-a (od vremena Tuđmana, Sanadera, Kosorice, Karamarka i najavljenog Plenkovića).

Sveukupna šteta komunista (demografska, teritorijalna, gospodarska, kulturna, sportska, vojna, diplomatska, ...) koju su počinili (braneći to zločinima)(a milanovićeva vladavina je u tradiciji dodala posvemašan prilog) nedostatna je za političku kvalifikaciju tog pokreta i pripadnika neprihvatljivim, necivilizacijskim. HDZ-ove rukovodeće strukture takve brane od proustaške, desničarske, nacionalističke Hrvatske ...

Karamarko je nekoliko godina oduzeo od hrvatskog otriježnjenja, produžio život političkoj manjini u srazu s većinom.
Protivno volji i razumu, komunjare i orjunaši bolje kotiraju (zaštićeni su) od narodnjačkih zastupnika.

Hrvatska nije sposobna skinuti (nametnute) okove ropstva, guši se u nametnutom specijalnom ratu (osporavanja osnovnih društvenih vrijednosti).
Onaj tko presječe taj gordijski čvor spasit će Hrvatsku (samovolje priglupih poluopančara koji paradiraju nacionalnim snovima).

Oznake: smjene, samoraspuštanje Sabora, karamarko, totalitarizam, komunizam, jugoslavija, oduzimanje vremena, razračun, okovi ropstva, nametnuti specijalni rat, gordijski čvor

Zablude o/u HDZ-u

Stranka bez namjera

Povijesne razmirice


HDZ je stranka/pokret (s jakom željom pojedinaca pretvoriti HDZ u stranku) s programom koji sadrži stračevićanstvo (Starčević je bio integralni jugoslaven (ali su njegovi dijelovi o naciji prihvatljivi HDZ-u), radićevstvo i hrvatska lijeva ideja (oslonjena na političke misli (??) Hebranha (starijeg) i Cesarca (??)).
Pridoda li se HDZ-ov demokršćanski odabir i snažna socijalna komponenta (koja graniči sa otklonom u ludilo) unatoč proklamiranoj želji biti desni centar (u pozitivnom smislu) ta stranka ne može postati desničarska (oštro desna).

Desno, lijevo, centar, desni centar, lijevi centar su uopćeni izrazi koji označavaju širok spektar političkog djelovanja. Desni centar podrazumijeva postojanje elemenata desne politike (koja je vrlo šarolika)(mada je sam odabir kršćanske opcije i desna i lijeva orijentacija istovremeno, desna po uvažavanju religije, lijeva po odnosu prema slabima) i lijeve politike (ustrajavanjem na isplati propalih socijalističkih mirovina, produžetku besplatnog zdravstva i školstva (mada ne postoji besplatno; znači, na račun radno aktivnog stanovništva što dovodi do tragikomične situacije nepostojanja gospodarske aktivnosti i krize državnog duga (uz kreditnu krizu građana i krizu blokiranih)).

Potaknut (nesmotrenim i razočaravajućim istupima predsjednice RH ...)(napisah navedeno, ali i nastavljam ...).

Hrvatska u 26 godina postojanja nije sustavno stvorila generaciju hrvatskih političara dužnosnika, već nesuvislo i šarlatanski (preko tajnih službi) nameće adaptirane (prilagođene) kadrove.
Tipičan primjer je predsjednica RH. Iako politika (niti politiologija) nisu njena struka preko kanala moći podupirana je u karijeri koja joj ne pripada. Posljedica je njeno trajno nesnalaženje u okružju politike.
Podjednako se uočava nepostojanje odgojenih kadrova na svim razinama vlasti (od lokalne zajednice do državne vlasti). Naturščici.

Za razliku od nacionalne (i domoljubne) političke misli, anacionalna i ateistička politička opcija nudi profilirane kadrove (koji su nešto manje stručno neosposobljeni) ali su vješto instruirani iz vanjskih centara moći (i , iako lažno, ponekad djeluju uvjerljivo).
Nepostojanje modernih teoretičara nacionalne i državotvorne politike implicira i nepostojanje savjetnika i projektanata razvoja modernog Hrvatskog društva (što je pčigledno).
Traljavost u razrješenju ultra orjunaško-komunjarske skupine za reformu školstva je tipičan primjer navedenog.

Sve navedeno ukazuje na jak utjecaj tajnih službi i njihov upliv na društvena kretanja. Iz tuđmanove ere (demokratizacije društva) nastupila je era bezličnih političara i nametanja apsolutizma (koji je neophodan za uspostavu totalitarizma) ...

HDZ ne može postati ekstremno desničarska stranka, ali se tezom o toj opasnosti nastoji zaustaviti jedina dobra osobina HDZ-a -rasvjetljavanje prošlosti.
HDZ je izgradio karizmu sintagmom Zna se! i uspio okupiti svekoliko hrvatstvo u ostvarenju vjekovnih težnji hrvatskog naroda.
Danas HDZ ne zna ništa, s HDZ-om se ništa ne zna ... Zna se! samo da su polupismeni karijeristi koji niti o jednom društvenom ili političkom događaju nemaju razrađeno gledište (pogotovo ne ispravno).

Krstičević je oslonac (partijske) jednosmjernosti (iako je kadar jna, promoviran od bliskog rođaka Bobetka, koji niti sam nije dragovoljno pristupio obrani RH ...)
Plenković je (iako pripadnik zlatne titove mladeži) u teškoj krizi (iako loš pravnik) samoaklamacijski kandidat za predsjednika HDZ-a (u koji je pristupio (valjda po nalogu službi) s namjerom izgraditi neku drugu (diplomatsku, političku) karijeru ...).

Tumačiti želju rasvjetljavanja povijesti (čime se razotkrivaju zločinačke skupine, njihova mračna nedjela) desničarstvom suludi je čin prikrivanja dijela povijesti koji je trajno unazadio hrvatski narod i osporio stvaranja hrvatske države prije i lakše ..
To ne priliči niti jednom državnom dužnosniku ...
(Košmar koji nakon tuđmanove smrti stvara HDZ je prevelik ...)
HDZ je najbolje što nacionalna Hrvatska može ponuditi (vjerovali ili ne), zbog toga nam je tako kako je ...


Vrijeme je za odlučnost i odgovornost prema vlastitoj sudbini, sudbini naroda i sudbini države. Vrijeme je za potpunu reformu sveukupne vlasti (sva tri stupa vlasti), vrijeme je za reformu sigurnosnih službi ...

Istina (i desničarstvo), zvali su ga jastrebom HDZ-a (iako je govorio istinu ...), Đodan Šime

Oznake: HDZ, stranka/pokret, starčevićanstvo. radićevstvo, hrvatska lijeva ideja, desni centar, desnica, ljevica, lijevi centar, stvaranje hrvatskih političara, prilagodba, okružje politike, politički naturščici, demokratizacija društva, Apsolutizam, totalitarizam, polupismeni karijeristi, odlučnost, sudbima naroda, sudbina države

Nečovječna ostavština

O političkom inženjeringu


Provođenje revolucije (krvave i nasilne promjene postojećeg društvenog stanja), ma tko je provodio, ostavlja (forenzičke) tragove.
Komunističko-socijalistička boljševička jugoslavenska prorusko prosrpska revolucija koju je provodio Tito (s partijom koju je koristio/vodio) popraćena je mnoštvom dokaznog materijala (koji upućuje na oblik i ciljeve provedbe te revolucije).
Titovo razračunavanje s neistomišljenicima (na sjednicama i kongresima, uvijek osiguravanim njegovim plaćenim ubojicama) je tradicionalni oblik (produžetka jednoumlja, diktature i totalitarizma). Nitko ne dvoji o načinu i karakteru titove vladavine ...

Dvojben je odnos prema političkom nasljeđu takve prakse (nasilnog i bezrazložnog nametanja društvenih kretanja).
Socijalizam, nesvrstani, proruska (vojna, diplomatska i gospodarska) ovisnost, prosrpstvo, jugoslavenski fašizam, genocidnost, totalitarizam, ... samo su neke pojave koje spadaju u titovu (nečovječnu) ostavštinu.

U sklopu (složenih) geostrateških odnosa, postupan razračun s jugoslavensko-srpskim totalitarnim postavkama (jedne krvlju nametnute politike suludog balkanskoga (bez balkana (čitaj: Bugarske) diktatora) provedena je odlučno i s uspjehom (odgovor na srpsku agresiju u pravednom i obrambenom Domovinskom ratu).
Odlučnost u razrješenju (krvave) titove ostavštine na unutar hrvatskom planu nastavak je otklona od (jednog) zločinačkog sustava (totalitarnosti) boljševičkog agenta.

Što je Tito uistinu radio?
Pod okriljem samohvale o nesvrstanima i samoupravnom socijalizmu (eksperimentalnom modelu nepoželjnog socijalizma (kvaka na kvadrat), kršio je povelju UNa o zabrani rata i obavezi kontrole naoružanja pod nadzorom UN-a.
Naoružavao je i potpomago prosovjetske (krvave) diktature (koristeću takozvanu suradnju nesvrstanih u gospodarstvu).
INA (koja je u Hrvatskoj izvor političkih afera od Đurekovića, Špiljka, Miše Broza, ... do današnjih dana i ostavke Karamarka) je naftna firma koja je služila razmjeni oružja i pružanju logistike (prosovjetsko/proruskim) diktaturama ...
Zašto je INA imala naftna nalazišta samo u vojnim diktaturama (Libija, Sirija, Iraq, Rusija, ...) koje je sdpovska vlast prodavala u bescjenje ...? Jer je vrijednost tih naftnih nalazišta padala nemogućnošću ili otklonom želje prodaje oružja ...

Takav sustav (posrednika) potpore proruskim diktaturama (osiguravanjem vojne, diplomatske i ostale pomoći na unutar državnom (ex jugoslavije) planu tražio je neupitnu poslušnost, ne postojanje opozicije. Jednoumlje.

Smrću (jednoumlja) Tita, nestala je unosna preprodaja oružja (zabranjena poveljom UNa), Jugoslavija i jugoslavenski samoupravni (ne)radni narod su se našli u nazavidnom položaju nesposobnosti privrediti onoliko koliko troše ...

Dakle, niti će takvom politikom (protivnom povelji UNa) itko uspjeti preprodavati oružje, niti će neradom (stvorenim kao nagradom za popuštanje zločinačkoj politici) Hrvatska savladati nastalu krizu.
Kriza je prouzročena sdpovskim nastojanjem stvoriti (restaurirati) stanje prije titove smrti (i odveli su nas u mračno doba neimaštine, nerada i neodgovornosti).
Razračun s takvom politikom je neophodan. U taj razračun spada i razračun s Plenkovićem (čime bi se ta protuha bavila da ga nismo birali (da ga HDZ nije postavljao na dobro plaćena mjesta), otvorio bi odvjetnički ured ..??) koji je indikator komunjarskih prebjega (koji su utočište našli u HDZ-u (nastojeći HDZ držati taocem svoje bolesne ambicije opstajati bez rada)).

Odugovlačiti s mjerama otklona od titoističkog jednoumlja vodi produbljenju krize.
Sve mjere (potpomognute nasiljem) Titove politike imale su praktične (mada zločinačke) nakane. Društvo nećemo revitalizirati nastavkom takve politike ...
Titoizam, nerad i neodgovornost su prošlost. Partijski podobnici relikt jednog (tmurnog) vremena. Vrijeme je uspostaviti društvo rada, marljivosti, odgovornosti i potkrepe rezultata pravednim vrednovanjem.
Tito je mrtav, titoizam je izdahnuo (u posljednjem hroptaju sirijske diktature).
(Pokušaji titove služinčadi zaustaviti promjene i postaviti se nositeljem vlasti u RH je nakaradno ...)(U toj politici nije bilo ničega čovječnog.)

Vratimo Hrvatsku (radnim) korijenima ...

Oznake: revolucija, tragovi, oblik i ciljevi revolucije, jednoumlje, diktatura, totalitarizam, karakter titove vladavine, geostrateški odnosi, srpska agresija, domovinski rat, boljševički agent, nesvrstani, samoupravljanje, INA, povelja UNa, posredništvo, širenje proruskih režima, nerad, neodgovornost, partijski podobnici, Vratimo Hrvatsku radnim korijenima

Sretan Uskrs (zemljani radovi)

Hrvatska je jugoslavenštinom (orjunaštvom) i socijalizmom (komunizmom) usporila (ili zakočila) razvoj moderne nacionalne države (kakve razvijene države poznaju).
Teorija (razvoja društva) je podređena, ne marksističkoj teoriji, negaciji zapadnih postavki (što nije marksizam u potpunosti). (Sovjetski savez i titoistička Jugoslavija nisu ustrajavali na marksizmu već na negaciji zapadnog kapitalizma, a branili su se marksističkim naukom kao paravanom za antizapadnu (anti katoličku, anti protestantsku, ateističku (nehumanu)) civilizaciju.)

U tom svjetlu, postavke zapadnog (slobodnog) svijeta o potrebi pojedinca brinuti za sebe (i državu), preobratili su u brigu države za pojedinca.

Poimanje medicinskog sustava (kao osnove iskazivanja brige za sebe) kao temeljnog oslonca održavanja demokracije (pojedinac brinući za sebe u medicinskom smislu ne može dopustiti (zbog troškova i posljedica) potpadanje u ropstvo ili nametanje totalitariznma).
Medicina (zdravlje) je osnova svih sloboda.
Zapadne države (USA) potiču pojedince na slobodno organiziranje zdravstvenog osiguranja (koje je neobavezno) i/ili brige o zdravstvenim potrebama.

Antitezom, Hrvatska je prihvaćajući rusko-sovjetski anticivilizacijski pristup, usvojila sustav državne brige za zdravlje pojedinca ...
Prikupljajući (obaveznim zdravstvenim osiguranjem) milijarde proračunskih novaca, niti osigurava zdravlje pojedinca, niti pridonosi ugledu državne uprave.
Stvorili su državni aparat korupcije širih razmjera. Od isisavanja novaca iz zdravstvenih fondova do selektivnog zapošljavanja (u zdravstvu) i selektivnog pružanja usluga (povlaštenima).
Besplatno zdravstvo je besplatno i pravovremeno samo odabranima.

Sustav mirovinskog osiguravanja je podjednako korumpiran i problematičan. U socijalizmu je sticanje mirovinskog prava proisticalo iz anticivilizacijske postavke kako svi imaju pravo na rad (što bi značilo (anticivilizacijsku) obavezu o nametanju uniformirane potrošnje (roba koje proizvode i oni koji u drugim uvjetima ne bi mogli proizvoditi)), što ne jamči kako su tijekom radnog života prikupili sredstva dostatna za starosnu mirovinu.

Podjednako je "besplatno" školstvo antipostavkama i negacijom razuma postalo sredstvo centralizacije ogromnih novčanih sredstava (koji služe državnoj upravi za kontrolu stanovništva i koruptivne radnje (isisavanja novaca, promoviranja podobnih kadrova)).

Ne želim da mojim novcima dajete mirovine onima za koje sam siguran da je nisu zaslužili (čim su moji novci u pitanju ne postoji zasluga ...), pružate zdravstvene usluge svima osim meni ili mojim novcima školujete konkurenciju koja će me i ekonomski i politički obespraviti. Ne želim da raspolažete mojim novcima, ne želim da upravljate mojim životom. To je moja briga!

Država je svojim uplivom u tijekove tržišta rada i roba bitno (nagore) promijenila društvene odnose. A to nismo htjeli.
Prvi udar demokratske vlasti je nametanje normalnih odnosa u procesima sticanja prava u mirovinskom, zdravstvenom sustavu i obrazovnom sustavu.

Centralizacija sredstava i izvlašćivanje pojedinca u brizi za vlastito dobro su poluge totalitarističke vlasti ...

Oznake: jugoslavenština, orjunaštvo, socijalizam, komunizam, moderna nacionalna država, teorija društva, antiteza, zdravstveni sustav, Ropstvo, totalitarizam, korupcija državne uprave, neučinkovitost državne uprave, centralizacija sredstava, besplatno školstvo i zdravstvo, izvor korupcije, poluga totalitarizma, sticanje prava

Ministarstvo zdravstva je prvo ministarstvo demokracije

Vezana složenost


Hrvatska je sustavno izložena specijalnom ratu.

Uništavanje hrvatskog gospodarstva sustavnim sabotiranjem (koristeći zakonodavstvo za izvitoperenje gospodarskih aktivnosti) prikrivali su tvrdnjama o kapitalističko-bankarsko-uvoznoj uroti.
Zakonodavstvom su sveli gospodarstvo na sivu i crnu (nisko obrtnu) ekonomiju. Isplati se potkradati na porezu, na povećanju uobičajene stope profita (i samim tim smanjenja opsega gospodarstva). Smanjen BDP (to im je stalna zadaća, od Tita do današnjih titoista). S istim brojem zaposlenih socijalistička Hrvatska je imala tri puta manji BDP (i bankrotirala).
Kritika kapitalizma (prvenstveno izvrtanjem zakona ponude i potražnje) podrazumijevala je ustrajavanje na neprihvatljivim (totalitarističkim) modelima državne kontrole svih segmenata društva (gospodarstva, potrošnje, zdravstva, školstva, kulture, športa, ...).
Kritika bankarskoga sustava i uvoznih lobija nikada nije razmatrana zakonom ponude i potražnje. Podložna nedostatku priznavanja zakona ponude i potražnje (totalitarni sustavi ne mogu dopustiti slobodno tržište) i izloženost totalitarizmu proizvela je plodno tlo za (nerazumno) kritiziranje kapitalističkog bankarstva i uvoznu praksu (korištenja roba sa slobodnih tržišta). Isprepletenost pojava (protivno pomisli kako posložuju procese, zbog vezane složenosti) pojednostavljuje problem. Prihvaćenjem zakona ponude i potražnje suprotstavlja se totalitarizmu, suprotstavljanje totalitarizmu daje podršku slobodnom tržištu (za koje je od vitalne važnosti zakon ponude i potražnje). Primjenom zakona ponude i potražnje možete dijagnosticirati slobodno ili totalitarističko društvo.

Okrivljavanje (kapitalističkoga) bankarskoga sustava ili (slobodnog) uvoza roba (koji samom pojavom ukidaju totalitarizam), bez sagledavanja zakona ponude i potražnje (koji kaže da ne funkcioniraju ni bankarska ni uvozna zavjera bez potražnje) rusko-komunistički je model prikrivanja (reduciranja) istine svojstvene toj ideološki nakaradnoj (ne)civiliziranoj praksi.
Za sve probleme s bankarskim i uvoznim poslovima kriva je potražnja (problemi koje generira potražnja se rješavaju obrazovanjem potrošača).
Društvo (željno raskida s totalitarističkom praksom) lakše podnosi negativnosti tih sustava upravo zbog opreke totalitarizmu.
To prorusko-prosrpski (nisu političari, nisu partija, oni su plaćeni agenti specijalnog rata) agenti ne prihvaćaju ...


Podjednak cilj specijalnog rata (cilj/sredstvo, istovremeno) je zdravstvo. Ministarstvo zdravlja ili zdravstva. Zašto su komunjare (agenti specijalnog rata) imenovali ministarstvo zdravlja? (Jer Srbija imaju ministarstvo zdravlja, ...)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ministarstvo_zdravlja_Republike_Hrvatske

Totalitaristički sustav (odnosa prema ljudskoj potrebi organiziranja zdravstvenog sustava) podjednako je nakaradno izvitoperila vrlo važnan segment društvene organizacije. Umjesto poticanja brige za vlastito zdravlje (koje bi rezultiralo smislenim organiziranjem zdravstva, tako i ministarstva zdravstva), u totalitarističkom su duhu monopolno preuzeli brigu za stanje pojedinca (čime ga mogu ucjenjivati i kontrolirati).
Umjesto sudjelovanja u smislenom organiziranju zdravstvenog osiguranja, stvorili su preglomazan (korumpiran) sustav (nesposobnih bandita). U zdravstvu prevladavaju (protivno odgovornim i stručnim medicinskim radnicima (liječnicima, medicinskim sestrama, doktorima medicine, osoblju, ...) reketaške (krvoločne, mesarske, zločinačke) grupe neodgovornih i nesposobnih koji pljačkaju i zdravstveni proračun i pacijente.
Medicina je rak rana hrvatskog društva, jer sputava slobode (svi prije ili kasnije završimo kod liječnika) pojedinca.
Bezobzirni krvoloci neadekvatno se (podobništvom) pozicioniraju i uništavaju sve i svakog koga se dotaknu.
U totalitarnom je sustavu to moguće, u slobodnom društvu ne želim sudjelovati u izgradnji (zdravstvenog) sustava (obaveznog) osiguranja u kojem nisam u mogućnosti jednim dopisom (o nestručnom medicinskom zahvatu) doživotno ukloniti zaposlenika iz zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja.
Američki (USA) teoretičari demokracije navode kako je zdravstveni sustav (i sloboda pojedinca odgovarati za svoje zdravlje) temelj demokracije (u svakodnevnom životu). Brana totalitarizmu.
Hrvatska je zagušena koruptivno-nestručnim medicinskim kadrovima, koji sputavaju (svojim zločinačkim karakterom) kadrove koji su sposobni i voljni sudjelovati u prikladnom zdravstvenom sustavu (slobode pojedinca ulagati novac u vlastito zdravlje, s odgovornošću pružatelja usluga i nepostojanja državne totalitarističke kontrole pružanja zdravstvene usluge).
Hrvatska, ako želi biti slobodna (ukinuti totalitarizam) mora oštro pokažnjavati zločinačke grupe koje su se ugnjezdile u zdravstvenom sustavu (obaveznog zdravstvenog osiguranja). I omogućiti sposobnim kadrovima stručni i materijalni napredak, na korist svih osiguranika (i demokracije).
Dužnost je svakog domoljubnog Hrvata, anti-totalitariste povesti rat protiv nesposobnih medicinskih kadrova (koji su se pozicioniranjem u vezanoj složenosti sveli na ovisnost o ideološkom okviru društva u kojem djeluju). Odgovornost pojedinca za vlastito zdravlje isključuje državu kao kreatora sustava zaštite zdravlja.
Rat za demokraciju je rat za zdravstveni sustav u kojem nismo objekti, već slobodni ljudi.

Ministarstvo zdravstva je prvo ministarstvo demokracije. (Svi koji tome smetaju neka strepe, rat (u kojem oni nemaju oružje) je započeo ...)
Moramo očistiti zdravstvo od zločinaca.

Model vezanosti zahtijeva sagledavanje najniže stepenice (koja isključuje totalitarnost).

Oznake: Vezana složensot, specijalni rat, zakonodavstvo kao mehanizam uništavanja gospodarst, kritika kapitalizma, kritika kapitalističkog bankarstva, kritika slobodnog uvoza, bankarski lobi, uvozni lobi, zakon ponude i potražnje, totalitarizam, problemi koje generira potražnja, partijski agenti (specijalnog rata), ministarstvo zdravlja, ministarstvo zdravstva, zdravstveni sustav i zločinačke (pozicionirane) gr, zdravstvo kao odraz slobode pojedinca, rat za demokraciju, rat protiv nesposobnih (zločinačkih) medicinskih r, odgovornost pojedinca za vlastito zdravlje

Totalitarizam i pomirba

Bivši (vukovarski) borac (u međuvremenu se s odmetnutim Glavaševićevim sinom predomislio ...) Matić, bivši savjetnik, bivši ministar je produkt službi.
Sigurnosne službe ga moraju i deinstalirati.

U trgovini (specijalnom ratu) sa srpskim (vojnim) službama, Matić je dobio prigodu (mimo stvarnih zasluga) obnašati državne funkcije.
Hrvatske obavještajne službe (pri sigurnosnim provjerama) nisu sposobne (zbog nepostojanja ideološkog okvira) kadrovirati državne službenike.
U Jugoslaviji su podrivali Jugoslaviju (vodeći je u ratni kaos), u Hrvatskoj su (podjednako neodgovorno) stvarali kadrove koji će podrivati Hrvatsku, sutra će (neodgovorno) stvarati neku novu (ratnu) krizu.
Problem hrvatskih službi, isprepletenih od starih (jugoslavenskih) kadrova i njihovih metoda (radi se o sedmoligaškoj, moralno neprihvatljivoj, blatno priglupoj sviti), je nepostojanje kvalitetnog kadra i kvalitetnih odredbi (djelovanja)).

Hrvatska nije suprotstavljanjem agresiji (srbo-četničke vojske) htjela jugoslaviju i socijalizam. Htjela je slobodnu, nacionalnu, suverenu državu utemeljenu na demokraciji i kapitalističkom sustavu. (O propagandističkom prikazu kapitalizma nekom drugom prigodom ...)
Politika pomirbe (iako krivo interpretirana) nije nudila suživot jugoslavena, komunista, socijalista, partizana i njihovih sinova sa nacionalnom, vjerskom, Hrvatskom ustaških sinova.
Hrvatska je ponudila politiku pomirbe kao sredstvo prevladavanja totalitarizma (i kapilarne pojave prisile stanovništva u nametanju totalitarizma). Hrvatska (osim u krivom publicističkom prikazivanju) nije nudila Hrvatsku koju će braniti ustaški i partizanski sinovi, već Hrvatsku koja će na demokratskim načelima (osporavanja totalitarizma) pružiti prigodu svima kojima je takva Hrvatska ideal.

Republika Hrvatska nije nastala na pomirbi partizanske i ustaške Hrvatske, već na suprotstavljanju agresiji koja je posljedica želje hrvatskog puka za nacionalnom. demokratskom državom.
Hrvatska zaslužuje sigurnosne službe (kao temelj državne i nacionalne sigurnosti) dostojne veličine cilja kojem su stremili i žrtve koju su Hrvati podnijeli na tom putu.

Kako se uopće usudite pomisliti da bi sdp mogao obnašati vlast u RH?

Oznake: sigurnosne službe, sigurnosne provjere, sedmorazredni karakter hrvatskih sigurnosnih služb, agresija, politika pomirbe, totalitarizam, kapilarnost, uzroci i ciljevi Domovinskog rata, demokracija, slobode

Zašto je antifašizam krivovjeran, a uvijek u pravu

Zašto titovi antifašisti nisu prepoznali skidanje okova ropstva ...



Hrvatska je (u svome ropstvu) politički obespravljena. Odlučivanje o sudbini naroda i države nije prepušteno političkom narodu.

Politika (HDZ-a) prema povijesnoj Hrvatskoj je prevagnuo na stranu komunističko-četničkih (pogleda turske granice).
Sve su uradili kako bi Hrvatsku okovali u reducirane granice. Najbolji (ratno-politički) suradnici su upravo komunističko-četnički elementi (u tragovima).
Snaga (današnjeg ili bili kojeg drugog) SDP-a je upravo u potrebi HDZ-a držati nacionalne elemente pod kontrolom.

Ne vode ono političke bitke, oni uspostavljaju kontrolu nad narodom ... (podijeljenim na dvije države). Drina (šumi Srbima).
Upravljaju narodom (kao izvorom suvereniteta), a ne državom na korist narodu.

Nesposobnost Hrvatsku otrgnuti iz totalitarnosti, napraviti Hrvatsku dostojnu življenja, slobodnu i demokratsku (makar od Sutle do Une) je grijeh današnje politike. Karijeristi koje pozicioniraju službe.
Svi sve (svugdje) prisluškuju. Hrvatska je totalitarna po kontroli koju represivni (prislušni) aparat uspostavlja nad svim građanima.
Lozančić (potpuno nepotreban lik iz crtanog filma) samo je ikona apsurdnosti nadzora. Prisluškivati predsjednicu (koja ga , istina, nije imenovala) spada u karikaturalne postupke (a istovremeno propuštati teroriste u EU, koji su počinili krvoproliće) teško me žalosti (sramoteći Hrvatsku).

Uništavati Hrvatsku kako bi oslabili hrvatske izglede u BiH spada u politiku (s posljedicama). Onaj tko to nameće suočit će se sa sudbinom ...

Od Tuđmanove i HDZ-ove politike nije ništa ostvareno (Tuđman je zagovarao jugoslavensku konfederaciju), slobodne i napredne Hrvatske, gospodarskog razvitka, ... danas HDZ vodi borbu za smjenu sdp-a s vlasti ...
Dogodine ćemo se boriti da se šaka idiota ne vrati na vlast ...
Kada ćemo dobiti kontroliranu vlast i državu, koja služi narodu (narod hoće što hoće!)?
Hrvatska kao da je prespavala Domovinski rat (i sva politička poništavanja desetljeća borbe i obnove). Hrvatska je u raljama idiota! (Propast tranzicije.)

Ako su predsjednički i parlamentarni izbori bili (zakonska) mogućnost smjene komunističko-totalitarističke političke elite, ako je referendum bio i ostao mogućnost smjene otuđene političke elite (apsolutista), ulični nemiri i nasilna smjena vlasti je jedini istinski put u vraćanju Hrvatska Hrvatima.
Političkim lažima nas davite 25 godina. Služite svima samo ne narodu, protiv naroda.

Citirat ću preambulu Ustava Francuske, u kojoj se nalazi Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (dokument kojeg je 26.8. 1789., za vrijeme francuske revolucije usvojila francuska Narodna ustavotvorna skupština kao preteču prvog francuskog Ustava):

https://sh.wikipedia.org/wiki/Deklaracija_o_pravima_%C4%8Dovjeka_i_gra%C4%91anina

Francuska ima državu i Ustav bez spominajanja Ugarske nagodbe, bez spominjanja antifašizma, bez spominjanja Petain-a, ... ali spominju prava čovjeka, naroda, ... utemeljuju modernu državu.

Čekam vanzemaljce ... oni će prvo udariti na pokvarenjake (i fašisti su prvo udarili na korumpiranu, pokvarenu, kraljevu (namjesničku) vlast).
Sve mi se čini kako ćemo i tada/dalje pričati o atifašizmu ...

Oznake: politička obespravljenost, turska granica, upravljanje narodom, nadzor, totalitarizam, propast tranzicije, protiv naroda, ustav Francuske, preambula ustava, deklaracija o pravima čovjeka i građanina

Smanjite porez

Pad Berlinskog zida i slom socijalizma (podjednako jugoslavije i velikosrpstva) ulijevao je nadu u demokratsku prozapadnu državu (sloboda i boljeg života). (Nitko nije očekivao standard zapadnih demokracija, jer ono što su one stvarale stoljećima razumno nije očekivati u deset godina ...)
Ali smo očekivali pravičniju, slobodniju, nacionalniju državu Hrvata.

Agonija (propale) Jugoslavije (isprepletena specijalnim ratom i samovoljom partijskih satrapa), vrijeme otklona od socijalizma, rat (agresija), poratna obnova (koja nije obavljena, ali je novac potrošen ..), tranzicija (koja nije dovršena), detuđmanizacija (kriminalizacija Domovinskog rata, prikrivanje agresije ... koje služi otklonu naplate ratnih šteta), međunarodni progon hrvatskog vojnog i državnog rukovodstva (uz potporu "oživjelih" titoista), ...
Gdje je tu pravičnost, sloboda, nacionalna država?

HDZ je nakon Tuđmanove smrti potpomogao orjunaško-titoističke preinake države u apsolutističku-totalitarnu državu. Milanovićeve (našmrkani kreten) pokušaje uspostave totalitarizma zaustavili su izranjavani hrvatski branitelji i (narodni) referendumi.
Niti jedna politička stranka se nije suprotstavila totalitarnom ludilu titoista. Nisu pozvali narod na referendum o smjeni vlasti (koja je utirala put totalitarnog sustava, titoističkog društva), nisu pozvali narod na barikade ... Nisu branili demokraciju (s razlogom). Sada su se ugnijezdili u polutotalitarističkoj (apsolutističkoj) ležaljci (održavanja socijalizma).

Društvo (socijalističko) koje zadužuje državu a istovremeno pola državnog proračuna troši na socijalističke mirovine, besplatno liječenje i besplatno školstvo bolesno je društvo.
Uobičajeno je poticati obrazovanje (besplatnim modelom) ako su društva nedovoljno obrazovana, ali nakon sedamdeset godina poticanja besplatnim školovanjem nije odgojena jedna generacija koja shvaća važnost obrazovanja u profesionalnoj karijeri (iz koje se nadoknađuje s benefitima troškovi školovanja), što predstavlja ozbiljan problem više generacija (društva u različitim vremenskim razdobljima).
Podjednako nije stasala generacija Hrvata, kojoj je besplatno liječenje nezamislivo (nema besplatnog zdravstva). S kojim bi razlogom radno aktivna osoba pristala na prepuštanje osiguranja vlastitog zdravlja (života) glomaznom državnom aparatu (koji je podložan korupciji)?
Ako država ima socijalne namjere, neka (transparentno) financira i školovanje i liječenje određene (ugrožene) skupine. Ali preuzimati odgovornost za cjelokupnu populaciju socijalistički je put uspostave totalitarizma.
Ako kontrolirate školstvo i zdravstvo, kontrolirate i gospodarstvo ... uspostavili ste totalitarni sustav.

Hrvatska nije slomom socijalizma i istočnjačkog (sovjetskog) totalitarizma postigla željenu slobodu. Totalitarizam živi (samo su sada opasnost komunjare i četnici). Nije li začuđujuće kako niti jedna bitna odrednica društva nije promijenjena. Kao da smo zaspali u vremenu.

Uvedite dvodomni Sabor, vratite obvezujući saborski mandat prema biračima, ukinite državnu kontrolu školstva i zdravstva, proglasite komunizam i partizane zločinačkim, smanjite poreze (i zavucite se u rupe, da vas ne primjećujemo)!

Oznake: pad berlinskog zida, pad socijalizma, totalitarizam, titoisti, državno zaduživanje, besplatno zdravstvo, besplatno školstvo, socijalističke mirovine, ciljevi radno aktivnog stanovništva, dvodomni parlament, obezujući zastupnički mandat, smnajenje poreza

Totalitarni antifašizam je nastao prije fašizma

U svjetskim okvirima, prva totalitarna država je Sovjetski savez. Komunizam (boljševička revolucija) je na temelju marksova nauka (tkz. znanstvenog komunizma, marksizma) potakao kapilarnost društva u totalitarnoj namjeri. Poučavali su kako društvo mora upravljati društvom na revolucionarnim osnovama.
Treba nedvosmisleno odgovoriti je li pojava fašizma reakcija na prijeteći komunizam? Treba odgovoriti je li (socijalist) Mussolini odgovor na prijetnju totalitarizma komunizma ili je instrument Staljina zaštititi totalitarni komunizam? Ili je spretni spoj (specijalnog rata) borbe protiv komunizma i borbe za širenje komunizma?
Nedvojbena povijesna tvrdnja službene povijesti navodi Sovjetski savez kao prvu totalitarnu državu, nastanak fašističke Italije nakon nastanka Sovjetskog saveza, Mussolini-ja kao socijalistu pa osnivača fašizma, vjerovanje i podršku razvijenih država (popustljivost i prema Mussolini-ju i prema Hitleru kao brani od crvene opasnosti), iscrpljivanje boljševika u sukobu s Nijemcima, opstanak Sovjetskog saveza i širenje komunizma (totalitarizma) na nerazvijene europske države, ...
Pojava Mussolini-ja (i kasnije Hitlera) mogla je izazvati i prvotnu reakciju saveznika (preventivno). U tom svjetlu predbacivanje malobrojnim i industrijski nerazvijenim narodima nedostatak javnog antifašizma je začuđujući. Unatoč mogućnosti kontrole Nijemačke, dozvolili su da se razmaše ratni stroj (kojeg je trebalo zaustavljati u svjetskom ratu). UN je pojavu fašizma/nacizma označio kao borbu protiv kolonijalizma (u ime novog kolonijalizma) ...
Je li moguće da je prvotna podrška fašizmu, a kasnije komunizmu politička odluka razvijenih (u širenju nepoticajnog totalitarizma, s namjerom zaustaviti razvoj malih naroda)?


U domaćim okvirima treba odgovoriti na pitanja koja su od važnosti za smisao fašizma i antifašizma na ovim prostorima.
Kako je imperijalizam (danas korporativizam) bitna odrednica fašizama, U Hrvatskoj niti u prošlom stoljeću, niti danas nitko/ništa ne može biti karakteriziran kao fašist ili fašistički.
Treba odgovoriti na pitanja:
Tko je u Hrvatskoj bio antifašist (ili koji je pokret bio antifašistički)?,
Protiv koga (sve) su antifašisti djelovali?,
Je li društvo bilo dužno objedinjeno suprotstavljati se fašizmu? ,
Postoji li datum do kojeg su se antifašističke snage bile dužne (udružene ili zasebno) otvoreno usprotiviti fašizmu?,
Je li ondašnje ratno pravo dopuštalo odmazde nad civilima za oružano djelovanje (ili sabotaže) nakon potpisivanja kapitulacije?

Je li Hrvatska bila dužna 1941.g. podići antifašistički ustanak s komunističkom partijom, a ako nije zašto?
Ako nije bila dužna podizati antifašistički ustanak 1941.g. jesu li ikad dobila prigodu iskazati svoj antifašizam, ili je (nepripadajući) monopol antifašističkih snaga preuzela komunistička partija?

Po dogovoru Churchilla i Stalina, u antifašističke snage su ubrojeni i političari koji nisu surađivali s fašistima/nacistima. Post ratna Jugoslavija je bila dužna organizirati demokratske izbore. Država se zvala Demokratska federativna Jugoslavija. Zapadni antifašisti nisu priznavali monopol komunističkoj partiji na antifašizam.

Na prvim poratnim izborima sudjelovao je Narodni front (od nekomunista Šubašić (HSS), Grol (DS) ...).

Poratnim prevratom (protivno tvrdnjama komunista, koji su tvrdili kako su u ratu proveli revoluciju i pobijedili (što je bilo zabranjeno međunarodnim ratnim pravom)) 1946. g. Jugoslavija postaje "socijalistička".
Pokolj na Bleiburškom polju i Križnom putu, komunisti-partizani-orjunaši-četnici su izveli kako bi pripremili "demokratske" izbore na kojima će "demokratski" pobijediti komunistička boljševička (socijalistička) partija. Pokolj i progon je bio stravičan i brojan. Uz te pobijene i protjerane, komunisti nikad ne bi na izborima pobijedili. Antifašizam je služio nametanju izvornog (boljševičkog) totalitarizma.
Priklonimo li se pogledima o fašizmu kao reakciji i brani boljševizmu, zaključujemo kako je anti anti fašizam jedini ispravan ... jer se bori protiv totalitarizma.
Paradoksalno, antifašizam (kao izraz borbe za održanjem totalitarnog boljševizma) je nastao prije fašizma.

Oznake: totalitarizam, Sovjetski savez, boljševizam, Mussolini, Fašizam, nacizam, uspon fašizama, imperijalizam, ratno pravo, ideološka podjela i antifašizam, monopol, iskrivljavanje povijesti, komunistički totalitarizam, rat i poraće, zločini s namjerom uspostaviti socijalizam

Totalitarizam (jednog kolegija)

Totalitarno društvo nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Totalitarizam

Sve nabrojane osobine totalitarizma izrazito su prisutne u Hrvatskoj (kao posljedica nastojanja titoista restaurirati propali (boljševičko-orjunaški) imperij).
Objava snimaka s Kolegija Ministarstva branitelja u Bujici 5. veljače 2016.g. na kojima Matić, Glavašević, Gruić i Nađ opskurno komentiraju probleme Ministarstva ... nije potakla sredstva informiranja u državnom vlasništvu na objavljivanje.
Totalitarna vlast suzbija, ograničava slobode govora i slobode tiska (koji demokratizacijom - digitalizacijom - sredstava informiranja uz građansku hrabrost dopiru do javnosti.)
Sredstva u vlasništvu države nisu javnost informirali o tonskim zapisima i sadržaju tih razgovora s kolegija Ministarstva branitelja.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Totalitarizam

https://hr.wikipedia.org/wiki/Indoktrinacija


https://hr.wikipedia.org/wiki/Totalitarizam

Ta kapilarnost je svojstvena i titoističkom sustavu (zbog koje je postojala politika pomirbe u postsocijalističkoj Hrvatskoj) i odražava crveni fašizam (koji je i smislio).

Karakteristiku totalitarizma da očekuje aktivnu mobilizaciju (umjesto pasivnog posluha) organiziranu odozgor imali smo prigodu vidjeti i doživjeti u Titovom sfrjotu, pa ne čudi titoistički pokušaj ostvarenja takvog (nedemokratskog) društva i danas.
Složenost cjelokupnog (nakaradnog) sustava (koji se skriva iza ne/demokratskih izbora) nije moguće riješiti parcijalno (djelomično), već treba društvo temeljito osloboditi ideologije i krivih nakana.

Utjecaj nelustriranih kadrova (koji su korak po korak nagrizali institucije i Ustav, zakonodavstvo RH) na stvaranju apsolutizma (bez kojeg nema totalitarizma, koji je krajnji stadij apsolutizma) (Račana, račanove koalicije, Mesića, Josipovića, Milanovića i njegove koalicije) obuhvaćen je sudjelovanjem širih struktura (pozicioniranih u sva tri stupa vlasti). Totalitarna vlast nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života.

Objava tonskih zapisa jednog kolegija Ministarstva branitelja ukazuje na više problema od nepriličnosti državnih službenika kojima je zadaća brinuti o određenim problemima. Ukazuje na totalitarni karakter vlasti kojoj pripadaju. Totalitarizam ili (po nekom autorima su samo Sovjetski savez, Kina, Njemačka i Japan bile totalitarne države) težnja uspostavi totalitarizma ukazuje na težak odmak Hrvatske od demokratizacije (koja ili nije uspostavljena ili je politikom pomirbe dozvolila povratak totalitarista na vlast).
Hrvatsko društvo treba na temelju činjenica razlučiti o postupcima koje je dužno napraviti u daljnjoj demokratizaciji Hrvatske.

Oznake: totalitarizam, značajke totalitarizma, kontrola svih aspekata javnog i osobnog života, krajnji oblik apsolutizma, diktature, policijske države, ograničavanje i suzbijanje sloboda govora i slobod, bujica, tonski zapis, autokracija, ideologija, Fašizam, kapilarnost, pozicioniranost u sva tri stupa vlasti, odmak od demokratizacije

Vratite vlast hrvatskom narodu

Totalitarizam, titoizam, apsolutizam, komunizam, socijalizam, samoupravljanje, nesvrstanost, račanovska republika, ...
Koalicije, dvostranačje, saborska prevlast, predsjednički i polupredsjednički sustav, parlamentarna demokracija, preferencijalni sustav, ...


Kad će (i tko) vratiti Sabor pod izravnu vlast hrvatskog naroda (iz koga proizlazi i kome pripada sva vlast)!?

Oznake: totalitarizam, titoizam, Apsolutizam, komunizam, socijalizam, samoupravljanje, nesvrstanost, račanovska republika, koalicije, dvostranačje, saborska prevlast, predsjednički i polupredsjednički sustav, parlamentarna demokracija, preferencijalni sustav, izravnu vlast hrvatskog naroda

Jednojajčana država

U Hrvatskoj (unatoč ustavnoj odredbi demokratskog društva) vlada apsolutizam (poseban oblik apsolutizma je totalitarizam kojem teži oligarhija na vlasti).


Oligarhija (grč.: ż»ął±ÁÇŻ± oligarkhia) znači vladavinu klike, male grupe ljudi ili autoritarnu vlast političkog vrha, obično bez poštivanja volje građana.
Oligarh je naziv za osobu koja je član oligarhije.
Prema Aristotelu, oligarhija je bolja od demokracije.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oligarhija

Hrvatska je bačena na koljena. Jednodomni parlament s neograničenim ovlastima, uz oligarhiju (predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika Ustavnog suda, Glavnog državnog odvjetnika, ....) koju imenuje (parlament) postali su kočnica demokraciji i prosperitetu Hrvatske.
Vrijeme je da ih sve pobacamo u duboku vodu, a Aristotelu poželimo dug vijek ...

Nismo željeli jednojajčanu državu (titoista).

Oznake: Apsolutizam, totalitarizam, oligarhija, kočnica prosperiteta, jednojajčana država

Reforme (monetarno planetarnog sustava)

Hrvatska, u svijetlu apsolutizma i totalitarizma, s ustavnom ovlasti Sabora utjecanja na gospodarske odnose (nedemokratski) bez potrebne suglasnosti naroda stvara (otuđene) reformatorske snage (MOST, Lovrinović) koje nastoje ovladati tokom novca preusmjeravajući ga od jednog izvora ka drugom (uz proviziju).
Do sada je od osnutka RH bilo više valova istih političkih pokušaja (uglavnom profesora (ekonomskih znanosti)) stvaranja uvjeta lociranja izvora novca i korištenja zakonske regulative u skretanju tog novca prema ciljanom primatelju.
Umjesto stvarati opće zakonske uvjete ravnopravnosti, svi prijedlozi veleuvažene "znanstvene" ekonomske elite su identificirali izvore i zakonom traže okvir za upućivanje novaca na točno određene subjekte (tijeka novca).

Od 1969. godine se dodjeljuje Nobelova nagrada za ekonomiju, koju nitko nije dobio dva puta. Onaj tko je dobio zna koliko je puta bio glup, a koliko je puta bio pametan (samo jednom). Ovi što nisu nikad dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju iako su stalno glupi, misle kako su stalno pametni.

Nobelovu nagradu za ekonomiju 2015. godine je dobio Angus Stewart Deaton.

"Angus Stewart Deaton, (Edinburgh, 19. listopada 1945.), je škotsko-američki ekonomist. Godine 2015.. dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju "za analizu potrošnje, siromaštva i blagostanja".[1][2]

Doktorirao je 1974. na Sveučilištu u Cambridgeu u Engleskoj. Profesor je enonomije i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton od 1983. godine."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Angus_Deaton

Hrvatska mora ugasiti totalitarizam, apsolutizam. Hrvatska mora oduzeti pravo Saboru na donošenje odluka bez naroda. Hrvatska mora lustrirati sve nedemokratske stranke, udruge, pojedince.

Oznake: Hrvatska, Apsolutizam, totalitarizam, ravnopravnost, ciljani izvor, ciljani primatelj, provizija, Nobelova nagrada za ekonomiju, glupost, pamet, nobelovac Deaton, lustracija nedemokratskih snaga

Apsolutizam i/ili totalitarizam

Republika Hrvatska je (ustavno) demokratska država.
U stvarnosti je proveden apsolutizam (s tendencijom totalitarizma).


"Apsolutizam predstavlja političku doktrinu i praksu neograničene, centralizirane vlasti koncentrirane u rukama monarha ili diktatora.

U apsolutističkom državnom ustroju vlast monarha/diktatora nije podložna nikakvom ograničenju od strane bilo kakve ustanove - sudbene, zakonodavne, vjerske.

Povijesno vjerojatno najzapaženiji ideolog apsolutne vlasti u rukama monarha je Thomas Hobbes, (1588. - 1679.), autor koji se u građanskom ratu koji je u Engleskoj njegovog vremena bjesnio između kralja i parlamenta oštro zauzeo za kralja; dokazujući da parlament smeta sreći naroda. Hobbes je dokazivao da jedino nepodijeljena vlast - gdje su prerogativi donošenja zakona (zakonodavna vlast), njegovog provođenja (izvršna vlast) i njegovog tumačenja (tipična uloga sudbene vlasti), funkcije oporezivanja, obrane zemlje i drugi prerogativi suverene vlasti objedinjeni u rukama jedne osobe - može suštinski dobro funkcionirati.[4] Kao kontinentalno utjecajan pisac, on je u svojem Leviathanu (1651.) dao prikaz savršenog društva koje će nastati ukidanjem svih ustanova koje monarhu smetaju u obnašanju vlasti; u Behemothu (1668), povijesti Engleskog građanskog rata sagledane iz perspektive monarhističkog mislioca - jednu povijest u kojem se prikazuje nesreća što je zadesila narod u kojem plemstvo, vjerske zajednice (od katolika do kalvinista), intelektualci ("koje je iskvarilo čitanje knjiga na latinskom i grčkom") i trgovci odbijaju slušati kralja.

Apsolutistički vladari sve aspekte života u državi podvrgavaju rigidnoj kontroli državnog administrativnog aparata, tj. uspostavljaju tzv. policijsku državu.

Pri tome valja uočiti, da je doktrina diobe vlasti - čiji je današnji rezultat suvremena demokracija - plod europske tradicije: u drugim dijelovima svijeta se ta doktrina prihvaća kao što se tijekom industrijalizacije i inače prihvaćaju kulturalni modeli sa zapada.

Apsolutizam i totalitarizam[uredi VE | uredi]
Apsolutizam u ekstremnim slučajevima prelazi u totalitarizam; koji je moguć kada apsolutistička vlast (npr. Staljinova u Sovjetskom savezu) realizira mogućnost da - u pravilu putem jedne u vladajuću partiju okupljene elite - kontrolira praktično sve aspekte života u jednom društvu, od odgoja djece u vrtićima, preko zapošljavanja osoblja u poduzećima, do uređivanja novina i usmjeravanja djelatnosti umjetnika . "
https://hr.wikipedia.org/wiki/Apsolutizam


"Totalitarizam ili svevlast je politički sustav u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke koja ne prepoznaje granice svojih ovlasti.[1] Zbog toga nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života. Težnju da država posve zamijeni društvo na pregnantni način je izrazio Benito Mussolini ovim riječima: "Naša formula je ova: sve u Državi, ništa izvan Države, ništa protiv Države." [2]

Totalitarizam je do krajnosti dovedeni oblik apsolutističke vladavine; koji je moguć u industrijaliziranoj zemlji i uz jednu masovnu političku organizaciju ("partiju", u jednostranačkom sustavu) čiji pripadnici predano podupiru režim.

Totalitarne države su uvijek organizirane kao diktature; nekada je na čelu jedan diktator, a nekada oligarhija.

Totalitarne države su uvijek organizirane kao policijske države.

Totalitarni režimi dolaze na vlast revolucijama, putem državnih ili vojnih udara, nakon vojnih intervencija ili na višestranačkim demokratskim izborima.

Totalitarna vlast označava suzbijanje, ograničavanje slobode govora i slobode tiska. Vlast u totalitarnim državama kontrolira gospodarstvo, slobodu govora, a po potrebi koristi i teror, primjerice pomoću svoje policije, tajne policije te poluvojnih organizacija.

Totalitarizam predstavlja suprotnost modernom principu otvorenog pluralističkog društva i pravne države."




Zašto me ne začuđuje totalitarnost (današnje vlasti i njenih supomagača)?
Detuđmanizacija je borba za povratak titoista/totalitarizma.

Čiji je MOST (koji dvoji između domoljubne koalicije i koalicije Hrvatska trči u totalitarizam), premosnica apsolutizma u totalitarizam? Odgovor čitajte (između redaka) u narednom (izvanrednom) izdanju novica ...

Oznake: ustav, republikanstvo, Apsolutizam, totalitarizam

Hrvatski paradoks II

Sutra nas čeka mrak

U Republici Hrvatskoj političke stranke (partije) bez članstva i glasača imaju saborske zastupnike, partija koja je 45 godina održavala totalitarni (krvavi) sustav na predizbornim skupovima i vlastitim političkim tribinama okuplja stotinjak pobornika osvaja natpolovičnu ili relativnu većinu, platforme nezavisnih (bez političke promidžbe i djelovanja u javnosti) u petnaest dana osvajaju 19 mandata, ...

Politički sustavi (razvijenih demokracija) to smatraju paradoksom (nepotpune demokracije). Zašto bi postojale političke stranke i (profesionalni) političari (pa i nezavisni) ako je stupanj anomalije izrazit.
Odstupanje od demokratske prakse dugotrajnog i savjesnog rada u politici i među biračima, sticanja iskustva i povjerenja društvene zajednice, podrške birača na zajedničkim (političkim) projektima zajednice svojstven je samo nedemokratskim sustavima, despocijama, diktaturama.

Društvene pojave u RH ne ulijevaju nadu u izlazak iz teške krize društva. Srljamo u mračnu budućnost ....

Oznake: partija, političke stranke, totalitarizam, glasačko tijelo, nezavisne liste, paradoks nepotpune demokracije, povjerenje, kriza