Marketing
Što radi/želi pLenković?
Ustrajavanje na politici nastavka jugoslavenske politike kao uspješne etape (brisanja granica i civilizacijsko-kulturoloških razlika među narodima) izrodila je nadjugoslavensku politiku (kontrolirane "globalizacije"). Ustrajno nametanje političkog monopola služi se svim floskulama kako bi zaštitio povlašteni položaj (upravljanja poreznim prihodima i državnim rashodima).
Politika politike bez pozadine
Provoditi jugoslavensku politiku na razvalinama dviju jUgoslavija nema zadaću povratka jugoslavenstva, već provoditi politiku kao da su dvije jUgoslavije uspješno ostvarile zadaću ...
Nameće se politika kao da su dvije jUgoslavije bile uspješne, i na temelju tih uspjeha nastavlja se postjugoslavenska, nadjugoslavenska politika (integracija i migracija).
Proleteri i kraljevi svih (srpskih) zemalja ujedinite se, u kapitalističku uniju.
Politika kao sredstvo donošenja i provođenja odluke o rješenju problema koje će biti obvezujuće za zajednicu ima različite oblike. Niti jedan oblik nije pravedan, ali su (samo) neki razumni/prihvatljivi.
Problemi društva nameću potrebu društva odabrati način rješavanja problema i biranja odgovornih za odabir rješenja i provedbu rješavanja. Hrvati ne biraju vlast. Probleme ne rješavaju. A problemi se rješavaju jer postojeći problem potisne još veći problem (koji je u suprotnosti s prvotnim).
Održavanje društva u tim okvirima nužno dovodi do gubitka stanovništva i teritorija. (Hrvatska bilježi oba fenomena.)
A politka? Nastoji zadržati monopolni status (kraljevina (nedostatna, pa kraljeva diktatura), komunistička diktatura, diktatura anemičnih (rAčan, mEsić, sAnader, jOsipović, kOsor, miLanović, pLenković)).
Ne rješavamo svoje probleme, već prepuštamo anacionalnim grupama zlouporabu vlasti kao sredstva nametanja određenih politika koje ne rješavaju već stvaraju probleme. Jugoslaveni (postjugoslaveni), orjunaši.
Umjesto otklanjanja zlokobnih posljedica jugoslavenstva, nastavljaju s politikom u čijim su temeljima sva zla jugoslavenstva.
Jedino što je meni obvezujuće (kao članu društva) je osporavanje legitimiteta takve politike.
Što radi pLenković?
pLenković svojim urušavanjem sustava, na premisama monopolnog statusa (određene) (ne)politike, rješavajući se izbornog legitimiteta, progonom preferencijalno odabranih (koji, ruku na srce, nemaju političku već samo izbornu potporu) nastoji uvesti apsolutizam koji bi prijetnjama spontano/samovoljno prerastao u totalitarizam (dragovoljno sudjelovanje u antičovječanskoj vlasti).
Za razliku od titovog totalitarizma (koji je održavan udbom, kosom, milicijom, doušnicima i terorom), nadati se uspostavi apsolutističkog/pa totalitarnog sustava na slomu volje za vlašću jednog naroda samo je titoistički koncept umno zaostalih piJonira (jednog krvavog sustava).
Ili je jedna (pred vratima starosti) politička grupacija odlučila financijski iskoristiti nezrelost hrvatske države i uspavanost "čuvara" nacionalnog bića.
Hrvatska se primiče diktaturi. (Palac, po palac.)
Hrvatska mora ponuditi (u vremenima podjele rada) zaštitnike nacionalnog (interesa). Dosadašnja zloupotreba demokracije, hrvatstva i državnosti je neodrživa.
2 000 000 izbornih glasova za spas Hrvatske!
Post je objavljen 30.09.2018. u 16:37 sati.