Avioni hrvatske ratne avijacije

Nekrštena djeca hrvatske državne vlasti


Državna vlast, nagurana i zbijena od nekrštene djece, nesposobne klijentele koja povlastice državne vlasti koristi bez pružanja protu-vrijednosti koristi državne ovlasti za raspolaganje državnim proračunom.
Iz državnog proračuna je potrebno platiti nabavku novih (novih, majku vam četničku) aviona ratnog zrakoplovstva.

Nikad država s ratnom avijacijom, red je ulaskom u NATO pakt i priključivanje zapadnim demokracijama kupiti nove kompatibilne ratne avione. Dakle, nove F-16 američke ponude, koji jamče rezervne dijelove, logističku podršku pripadnici NATO pakta, čime bi s nekoliko aviona pokazali kako smo spremni biti dio zapadne demokracije.

Ali ... vlast razmatra "kupovinu" rabljenih aviona bez jamstva roka trajanja, ... s provizijom.
Dvojbe oko nabavke aviona su samo zbog provizije koju od drugih mogu dobiti, a od USA ne smiju tražiti.

Ružno je od države koja nas je priznala i zaštitnički primila u NATO pakt tražiti proviziju.


Vrijeme je za nasilnu smjenu plekovićevo-šeksovske-račanovo-granićeve-milanovićevo-linićeve-pupovčevo-pusićkine kamarile koja nas krade i razoružava na svakom koraku. Vrijeme je za obračun s idiotima koji milijarde kradu a državu guraju u ropstvo i siromaštvo.
Vrijeme je za javno prozivanje čobanske kamarile koja glumata intelektualnu elitu. Vrijeme je za prozivanje akdemika i akademije koji crpe državni proračun ( za Q). Vrijeme je za ugasnuće svih političkih stranaka financiranih iz državnog proračuna jer služe isključivo iscrpljivanju državnog proračuna. Vrijeme je za raspuštanje Ustavnog i Vrhovnog suda jer ne brane kriminal i očiglednu korupciju.
Vrijeme je da netko pokrene narod ka slobodi i državi koja će biti narodna.

2 000 000 biračkih glasova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Oznake: državna vlast, nekrštena djeca, povlastice, državni proračun, raspolaganje, F-16, nato, saveznici, provizija, vrijeme, 2 000 000 biračkih glasova

Hrvatske političke podjele

U Hrvatskoj je politička podjela posljedica tradicionalnog (feudalnog) društva i oblika proizvodnje (u zadnje vrijeme nastao je potpun kaos zbog prestanka bilo kakve proizvodnje).
Feudalizam karakterizira religioznost, dvojno vlasništvo (dva kriterija vlasništva nad istom svojinom), vazalski odnos, zatvorena (feudalna) gospodarstva, ...

Hrvatska je tehnološki (mada okrenuta Vatikanu i zapadnim državama) zaostala, seoska država. U prvoj Jugoslaviji (kraljevini) bez rezervno se vezala s još ne-razvijenijim i zaostalijim narodima i državama. U drugoj Jugoslaviji nagli zaokret od seljačke (S. Radić, A. Pavelić) ka radničkoj (J.B. Tito) državi stvorio je procese deruralizacije (napuštanje sela), ali taj proces nije pratila (pogotovo što nije bila uzrokom) industrijalizacija.

Nakon propasti svih krivih državnih tvorevina, nastanak Republike Hrvatske trebao je pratiti kritički odnos prema društvima prije (politika narodnog jedinstva, politika pomirbe, politika tranzicije), ali je reinkarnacijom (jugoslavenskih, komunjarskih) kadrova Republika Hrvatska skrenula od izgradnje modernog društva ka društvu obmana, laži i propadanja.

U tom kontekstu, tvrdim kako u Hrvatskoj ne postoje uobičajene političke podjele. U Hrvatskoj je podjela plod feudalne rascjepkanosti (teritorijalna podijeljenost) i obiteljsko-rodovske (plemenske) pripadnosti.
Teritorijalna neravnomjernost resursa Hrvatsku je podijelio na političke struje koja se politički svrstavaju u nepripadajuće političke ideologije.
Iako je sjever Hrvatske (Zagorje, Međimurje, Prigorje) više okrenut religiji, privatnom vlasništvu i Hrvatskoj, na izborima redovno biraju politički nekompatibilne stranke (sdp, hns, ...). Jug Hrvatske, kroz povijest izlagan brutalnim ratnim napadima i okupacijama, sklon političkoj trgovini iako rječito zagovornik tvrđeg nacionalnog političkog odabira olako bira HDZ koji je instrument u rukama jugoslavena i komunjara. (Onaj ratni HDZ nije stigao iskazati svoje pravo lice.)(Iako su svi bliski stranci znali za sve nepodopštine i karakter stranke i stranačkih dužnosnika.)(Sve ostalo je posljedica tog karaktera.)
Upravo te strukture vrlo su sklone nepoštivanju privatnog vlasništva, demokracije, nacionalnih i katoličkih korijena hrvatskog naroda.
Zašto su ugroza za nacionalnu samobitnost? Jer se predstavljaju jedinim zaštitnicima nacionlne politike. Sjetite se koliko je poraza doživjela nacionalna politika od Tuđmanove smrti.

Dakle, u Hrvatskoj ne postoji ljevica i desnica. Oni koji na toj podjeli raščlanjuju hrvatsku političku scenu griješe. Griješiti u Hrvatskoj nije novina.
Hrvatska je podijeljena na proameričke i proruske političke struje (jer je politička, geostrateška stvarnost Svijet podijelila na ta dva tabora).
Nestankom (proruske) titove nesvrstanosti pojednostavili smo politički odabir.
Sve ostale podjele (svrstavanje sjevera uz proruske političare i ruske agente) anomalija je koja Hrvatsku koči (podjednako kako srbizirani i slavenizirani jug zagovara nacionalnu Hrvatsku (te je zbog tog nemamo)).
Hrvati sjevera Hrvatsku prešućuju, Hrvati juga zagovaraju Hrvatsku koju ne žele.
(U pozadini je samo borba za resurse i materijalna dobra. Jedini stradalnik je Hrvatska (nacija, država, kultura).)

2 000 000 biračkih glasova, preustroj političke prakse, pročišćavanje političkih ideja i osoba koje su nositelji određenih politika. Potrebno je rješavati a ne stvarati i produbljavati probleme.

Hrvatska zaslužuje bitku za boljitak.

Oznake: politička podjela, Hrvatska, feudalno društvo, tradicija, seoska država, politička anomalija, stvarna podjela, proamerička politika, proruska politika, 2 000 000 biračkih glasova, bitka za boljitak

Komunikacijski šum

Hrvatska ima više problema nego ih može stvoriti. Proizlazi, nije sposobna riješiti probleme koji se stvore, te je zagušena neriješenim problemima.
Hrvatska nije sposobna stvoriti okružje koje ne opterećuje njeno stanovništvo.

Ako je država ustavno narodna, onda je narod odgovoran za vlast i državu (pa makar ta vlast bila apsolutistička ili totalitaristička).

U uvjetima gomilanja problema, komunikacijski šum je metoda dijagnosticiranja (priznavanja) problema bez nuđenja rješenja ili pokušaja rješavanja problema.

Zagušljivo vriskanje prozvanih i neprozvanih stvara društvenu klimu indiferentnosti (ravnodušnosti) prema problemima koji nas pritiskaju.

Upravo stvoren komunikacijski šum omogućio je privikavanje na Agrokorov neuspjeh restrukturiranja, obavezu europske politike susretljivosti prema novim članicama.
Agrokor je sustavno razvijan kao ruska logistička firma (sastavljena od ne-tržišnih, uvijek vojno logističkih poduzeća ili firmi), koja je kršeći nametnuti embargo Ruskoj Federaciji izvezla desetke milijardi kuna roba što nije pripravna poslovno knjižiti.
Suretljivost EU članica prema širenju Unije Hrvatska mora poštivati (na toj susretljivosti je zasnovana unija), pa makar Hrvatska morala tu susretljivost iskazivati prema Srbiji, je težak zadatak (koji Hrvatska nije sposobna riješiti bez stvaranja komunikacijskog šuma).

U sjeni krošnje (bez plodova), pod okriljem komunikacijskog šuma, promiče praksa koja nas drži u ropstvu i siromaštvu. Dalić je pisala Lex Agrokor.
Praksa po kojoj zakone "pišu" i nameću parlamentarnom većinom a ne usvajaju javnim, stručnim raspravama društvo čini nedoraslim suvremenim spoznajama o ulozi države i vrijednosti društva.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, koji će stvoriti uvjete ustavnih i ostalih promjena ustroja države i društva. Vrijeme je za hrvatsku izbornu i političku revoluciju. Vrijeme je za demokratizaciju i oslobađanje društva. Vrijeme je za političku smjenu beskorisnih.
Hrvatska zaslužuje bitku za boljitak svojeg stanovništva.

Oznake: komunikacijski šum, Hrvatska, problemi, rješenja, narodna država, Apsolutizam, totalitarizam, metoda priznavanja, Agrokor, EU, kršenje embarga, rusija, nove članice EU, pisanje zakona, civilizacijski put usvajanja zakona, 2 000 000 biračkih glasova