Goto U-blogiranje

srijeda

prosinac

2020

J*bete me

Hrvatska je u fokusu korupcijsko-antikorupcijske kampanje.
Vlast k`o vlast, korupciju koristi kao instrument zadržavanja vlasti.
Oporba k`o oporba, korupciju koristi kao instrument osvajanja vlasti.

Kako vlast koristi korupciju kao instrument zadržavanja vlasti?
Svi koji sudjeluju u korupcijskim aktivnostima (i oni koji uzimaju i oni koji daju novac) po osobnom viđenju profitiraju.
Tko je onda gubitnik (pa se korupcija proglašava štetnom)? Gubitnici su oni koji ne sudjeluju (aktivno, u raspodjeli moći, usluga i dobara).
(U tom krugu, vlast novači nove pobornike sustava koji doživljavamo kao njihovu vlast, kojoj se interesno približavamo (pokušavamo je napraviti svojom vlašću).)
Iako svi griješe i takvu vlast nazivaju korumpiranom (te bi takvu mogao svatko iskoristiti korupcijskim mehanizmom), vlast (čast svakome, vlast nikome) porezne i druge novce otuđuje (od prave svrhe) u zatvorenom krugu (ekonomsko-novačanog elitizma) koristeći vlast za pravno i represivno očuvanje (višestrano) povlaštene pozicije. (Zamršen mehanizam sprege vlasti (sva tri stupa vlasti) i ekonomije (pa i ekonomije emocija).)

U svijetu preživljavanja (a svaki dan je svakom članu društva dan preživljavanja) izmicanje spoznaje o načinu preživljavanja je "nož u leđa". Oni koji nemaju dostatna sredstva za takozvanu korupciju, nemaju sredstava ni za preživljavanje bez korupcije ... Još manje imaju sredstava za preživljavanje u uvjetima kad ne postoji korupcija, ali se stalnim medijskim istupanjem stvara percepcija o korumpiranoj državi. U takvoj državi imali volje i sredstava ili bili bez njih, nećete ostvariti svoje potrebe (neophodne za preživljavanje). Vlast uzgaja "podobne", otpisani stvaraju uvjete za pomor "podobnih".
Tako je stradala i komunistička kasta iz bivše (socijalističke) jUgoslavije (partizani, komunisti, jUgoslaveni, samoupravljači, nesvrstani, ...). Prije njih monarhistička svita (orjunaši, solunaši, ...).

Oporba pojavu apsolutizma, totalitarizma, diktature (koja može biti raznih oblika) karakterizira kao korupcijsku vlast.
Ekonomske znanosti tvrde kako je korupcija posljedica krivo uspostavljenih cijena (koje su svojstvene socijalističkim uređenjima). Razlika između tržišne cijene i proklamirane cijene se nadoknađuje koruptivnim putem (u slučaju kad je tržišna cijena veća od proklamirane)(ako je proklamirana cijena veća od tržišne pojavljuje se paralelno tržište koje nazivamo "šverc", jer kupci nisu voljni plaćati prekomjernu cijenu ...).

Stalna percepcija o korumpiranom društvu (iako se radi o političkom obliku porobljavanja naroda) ukazuje na prekomjerno učešće državnog monopola (školstvo, zdravstvo, mirovinski sustav) koje je posljedica izgradnje socijalizma drugim putem.
Hrvatska je uređena (ironija, uređenost ima i drugo značenje) na socijalističkim osnovama i kao takva je nesposobna nositi se sa svakodnevnim nedaćama.
Kako ne postoji oporba koja bi na smislen način ponudila prekid sa socijalističkim navadama, i ponudila tranziciju iz socijalizma u pravednije društvo, društvo većeg imetka, naj jednostavnije je hibridnu srpsko-četničku-jugoslavensko-komunističku vlast nazivati korumpiranom.

Ali time nećemo izići iz svakodnevne bezuspješne borbe za preživljavanjem. Bez nasilnog sloma bezobzirne vlasti narod nema budućnost (koja nije ropska). Građanski rat, usmjeren na manjinsku okupatorsku svitu (koja drži službe, policiju i dio vojske), brutalan i krvav, kratkotrajan, učinkovit. Uspostava modernog društva u kojem korupcija nema plodno tlo (tržišna privreda, reducirane državne službe). Hrvatska bez socijalizma (znači državu slobodnih ljudi). Hrvatska dostojna življenja.

Ali očekivati takvo što je iluzorno (neostvarivo, do u posebnim prilikama).
Možda referendumom ili izborima prisilite vlast da vam život bude bolji ...

Rene Magritte

Oznake: korupcija, antikorupcija, vlast, štetnost korupcije, novačenje, Apsolutizam, totalitarizam, diktatura, podobnost, oporba, građanski rat, bezobzirna vlast, ropska budućnost, preživljavanje

komentiraj (1) * ispiši * #

petak

ožujak

2020

Politička smrt političke lešine

pLenković je ostarjeli podmladak političke lešine (jugoslavenski totalitarni apsolutizam - mješavina svega najgoreg (apsolutizma, totalitarizma, osobne diktature, partijske države, ... ne nužno tim redoslijedom).

Dosadašnje ponašanje je, zbog fragmentalnog igranja uloga (jedan tren je diktator, drugi tren totalitarist, ...), pLenkovića vodilo do vlasti. Sada je odigrao krivu ulogu (smušenjaka), osnivajući krizni stožer za spas gospodarstva (koji bi bio savjetodavnog karaktera).

Politička smrt reprezentativnog primjerka jednog prohujalog vremena (političkog analfabeta koji se želi predstaviti vrsnim i posebnim).

Raspon krize u svim glavnim parametrima: broj pogođenih, vrijeme trajanja i štete su tolikih razmjera da je nemoguće prepustiti odluke jednom poluglupom samohvalisavom šepavcu.
Ne osnivate savjet za ono što pogađa cijelo stanovništvo, jer među tolikim ugruženim ima i pametnih.
Koji neće dozvoliti vlastitu propast zbog idiota koji bi dan-gram-milimetar vlasti. (Drži zatvoreni krug odabranih i očuvanje osobne vlasti.)

Jedan (od mnogih) težak trenutak Hrvatske (koji smo dočekali potpuno nespremni i osiromašeni, njegovim djelovanjem kroz dvije godine potkradanja i urušavanja zdravstvenog sustava (instaliranjem ministra Kujundžića), pa (dvojbeno) paradiranje kriznim stožerom za suzbijanje korone (u kojoj se ne snalizimo, već kopiramo preporuke WHO (Svjetske zdravstvene organizacije) za siromašne zemlje) koristiti za promoviranje veličine koja ne postoji uništen je preuzimanjem sve odgovornosti za gospodarstvo.

Za spas vlastitog života ćemo saslušati i budalu (ako ne pomaže, ne odnemaže)(jer uvijek uz potaknuto dodatno promišljanje sami donosimo odluku i preuzimamo odgovornost.

Ali za materijalno stanje nećemo dozvoliti budali da nas voda (bespućima ljudske gluposti).

Oznake: podmladak, politička lešina, Apsolutizam, totalitarizam, diktatura, partijska država, fragmentalno igranje uloga, politička smrt. dan-gram-milimetar vlasti, bespuća ljudske gluposti

komentiraj (1) * ispiši * #

ponedjeljak

studeni

2019

Tito, kletva kralja Zvonimira i pLenković

Zrinski-Frankopani i Hrvatska poslije njih

Legenda o kletvi kralja Zvonimira, po kojoj je kralj na umoru izrekao kletvu (narod, ili velikaše koji su ga po toj legendi smrtno izranjavali) 'Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi!', (povjesničari dvoje o tom, oni nisu sposobni ni locirati vrijeme nastanka Za dom spremni), istinita ili ne (kralj Zvonimir je bio oženjen kraljicom Jelenom Lijepom (kćerkom ugarskog kralja Bele I.), zbog tog braka dobi sjeverne krajeve, ali je i nakon njegove smrti nastalo svojatanje ugarskog dvora hrvatske krune), obzirom na daleku prošlost nije uvjetovala hrvatsko državopravno rasulo.

Državotvorno rasulo prouzročila je urota Zrinski-Frankopana, nakon koje je Habzburški dvor Hrvatsku dezorijentirao i ugasio državotvornost stalnim nametanjem ulizica.
Slom Hrvatske i dovođenje u stanje koje danas poznajemo (anemičnost, izdaja i odnarođenost) su posljedica politika i postupaka Habsburgovaca tijekom i nakon obračuna sa Zrinskim-Frankopanima (koji su se htjeli nagoditi s osmanlijama kako bi dobili samostalnu državu oslobođenu habzburške vlasti).

Višestoljetna negativna selekcija ikakve ili nikakve vlasti prouzročila je nekritički odnos prema vlasti, državi i narodu/naciji. (Hrvatska je jedina ili jedna od rijetkih država koja je izgubila državni teritorij (Zemun, Boka Kotorska, dio jadranske obale od Dubrovnika do Bara) administrativnim putem a da pri tom nije ništa poduzela već je veličala ideju (jugoslavenstva, komunizma) u čije je ime ostala bez teritorija.

Podjednako (bezumno) nekritički je podnosila ili neutemeljeno veličala (svjetskog megahohštaplera, koji je financirao i tako kontrolirao iznutra mnoge svjetske oružane pokrete) Tita. Sve činjenice govore u marionetskoj figuri (koja je prvo u jUgoslaviji, potom širom svijeta obmanjivala svojom važnošću.
Osporavanje hrvatskog državnog prava (koje je nakon mrtvog kralja Aleksandra nastavio Tito) nije Hrvatima bio povod za pobunu. Nije to posljedica kletve kralja Zvonimira, već negativne selekcije nametnute nakon sloma urote Zrinski-Frankopana.

Nakon kralja Aleksandra Tito, nakon Tita Račan, Mesić, Josipović, Milanović, Plenković, Kolinda.

KGK na nogometnoj utakmici nogometne reprezentacije Hrvatske protiv Slovačke, pjeva se "Večeras je naša fešta, tko ne pije Dalmatinac nije". Igra Hrvatska.
Tko je tu lud?

Od svih političara jedino je Ante Pavelić rekao kako su Hrvati samostalan narod koji je vojno i državno organiziran naselio svoju današnju postojbinu, ali to im je teže prevaliti preko usta nego oprostiti velikosrbima krvoproliće u Vukovaru ...

Politika pomirbe po kojoj unuka partizana , Hrvatica i vjernica, misli kako se politikom može postići stanje u kojem unuci i unuke partizana zauzimaju važne državna funkcije a oni koje su u ime jUgoslavije proganjali moraju slušati njihovo izjednačavanje te nakupine s istinskim domoljubima kojima je razum nalago i žrtvu za Domovinu je suludo tumačenje jedne politike koja ima kraći rok trajanja i drukčije ciljeve. Politika pomirbe daje prigodu zabludjelima proći katarzu i priznati svoje (najčešće zločinačko) krivo ponašanje (recimo po pitanju odumiranja države ili nacionalnom određenju države).
Neprihvatljivo je nametanje ravnopravnosti žrtve i zločinca ...

pLenković je minorna (beznačajana) pojava, koja će nam na kraju puta kojim smo krenuli nakon sloma urote (koja se borila protiv habzburške apsolutističke vlasti) Zrinski-Frankopana otvoriti oči. Ili ćemo (našom greškom) nakon pLenkovića (i kamarile oko njega) birati goreg (dok se ne osvijestimo i uvidimo značenje državnog prava, važnosti naroda i demokracije, vojske i uspostave društva po vlastitoj mjeri).

Za dom spremni, vjekovima.

(Napomena: Tito, pLenković i neki drugi su spomenuti kako bi slikovito predočio beznačajnost tih ljudskih nakaza ...)

«Ja Dmitar, koji se zovem i Zvonimir, s pomoći Božjom kralj Hrvatske i Dalmacije, obvezujem se, obričem i obećajem tebi, opate Gebizone, koji si mi podijelio kraljevsku krunu u ime papino, da ću nepromijenjen vršiti sve što mi tvoja svetost bude naložila. U svem i svačem čuvat ću vjeru apostolskoj stolici i neopozivo ću braniti što su u ovoj kraljevini apostolska stolica i poslanici njezini odredili i što će još odrediti. Gajit ću pravdu, branit ću crkve i brinut ću se za prvijence, desetine i sve što ide crkvu. Nastojat ću oko življenja biskupa, svećenika, đakona i podđakona, da čisto i dostojno žive; štitit ću siromahe, udove i siročad; priječit ću nedopuštene brakove između rođaka, ustanovit ću zakonito vjenčanje prstenovanjem i blagoslovom svećeničkim, a ustanovljeno neću pustiti da se razriješi. Protivit ću se prodaji ljudi, te ću se s Božjom pomoći pokazati pravedan u svemu što je pravo. Uz to određujem po savjetu svih svojih velmoža da se svake godine na Uskrs plati Sv. Petru iz kraljevske blagajne danak od dvije sto bizantskih dukata, te želim i nalažem da ovo čine i moji nasljednici. Osim toga poklanjam prepuštam i potvrđujem apostolskoj stolici samostan sv. Grgura, koji se zove Vrana, i sve blago što ga ima: naime srebrni kovčeg, u kojem je sveto tijelo blaženoga Grgura, zatim dva križa, kalež i patenu, dvije zlatne krune draguljima obložene, evanđelje u srebro vezano; napokon još pokretna i nepokretna dobra (samostana) da bude taj samostan za uvijek svratište poslanika sv. Petra i posve u vlasti njihovoj. Budući da je Bogu služiti isto što i kraljevati, predajem se i preporučujem u tvoje ruke mjesto u ruke sv. Petra i našega gospodara pape Grgura i njegovih nasljednika; i ovu zavjerenicu potvrđujem prisegom:

“Ja, dakle Dmitar Zvonimir, s Božjom pomoći i darom apostolske stolice, kralj bit ću od ovoga časa vazda vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Grguru i zakonitim mu nasljednicima, neću sudjelovati ni riječju ni činom da bud on ili buduće pape nakon njega ili poslanici njihovi život ili uda izgube, ili da budu zarobljeni; a savjet, koji bi mi povjerili, neću nikome na njihovu štetu otkriti. Kraljevstvo pak koje mi se predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdržat ću vjerno, te ga neću nikako odvratiti od apostolske stolice. Gospodara mojega papu Grgura i njegove nasljednike, a i poslanike papinske, ako dođu u moju oblast, primat ću časno i čestito ću s njima postupati i tako ih odpraviti, te otkle god bi me zvali, služit ću im bez krzmanja, koliko ću moći. Tako mi Bog pomogao!».
https://akademija-art.hr/2014/05/10/krunidba-kralja-dmitra-zvonimira-38/

ZVONIMIR, F. Quiquerez, Krunidba kralja Zvonimira, 1878.

Oznake: kletva, kralj Zvonimir, Jelena lijepa, Bela I., urota, Zrinski-Frankopani, Habzurzi, Apsolutizam, nekritički, hrvatsko državno pravo, politika pomirbe, Zemun, Boka Kotorska, žrtve

komentiraj (1) * ispiši * #

nedjelja

rujan

2018

Što radi/želi pLenković?

Ustrajavanje na politici nastavka jugoslavenske politike kao uspješne etape (brisanja granica i civilizacijsko-kulturoloških razlika među narodima) izrodila je nadjugoslavensku politiku (kontrolirane "globalizacije"). Ustrajno nametanje političkog monopola služi se svim floskulama kako bi zaštitio povlašteni položaj (upravljanja poreznim prihodima i državnim rashodima).

Politika politike bez pozadine

Provoditi jugoslavensku politiku na razvalinama dviju jUgoslavija nema zadaću povratka jugoslavenstva, već provoditi politiku kao da su dvije jUgoslavije uspješno ostvarile zadaću ...
Nameće se politika kao da su dvije jUgoslavije bile uspješne, i na temelju tih uspjeha nastavlja se postjugoslavenska, nadjugoslavenska politika (integracija i migracija).

Proleteri i kraljevi svih (srpskih) zemalja ujedinite se, u kapitalističku uniju.

Politika kao sredstvo donošenja i provođenja odluke o rješenju problema koje će biti obvezujuće za zajednicu ima različite oblike. Niti jedan oblik nije pravedan, ali su (samo) neki razumni/prihvatljivi.

Problemi društva nameću potrebu društva odabrati način rješavanja problema i biranja odgovornih za odabir rješenja i provedbu rješavanja. Hrvati ne biraju vlast. Probleme ne rješavaju. A problemi se rješavaju jer postojeći problem potisne još veći problem (koji je u suprotnosti s prvotnim).

Održavanje društva u tim okvirima nužno dovodi do gubitka stanovništva i teritorija. (Hrvatska bilježi oba fenomena.)
A politka? Nastoji zadržati monopolni status (kraljevina (nedostatna, pa kraljeva diktatura), komunistička diktatura, diktatura anemičnih (rAčan, mEsić, sAnader, jOsipović, kOsor, miLanović, pLenković)).

Ne rješavamo svoje probleme, već prepuštamo anacionalnim grupama zlouporabu vlasti kao sredstva nametanja određenih politika koje ne rješavaju već stvaraju probleme. Jugoslaveni (postjugoslaveni), orjunaši.
Umjesto otklanjanja zlokobnih posljedica jugoslavenstva, nastavljaju s politikom u čijim su temeljima sva zla jugoslavenstva.

Jedino što je meni obvezujuće (kao članu društva) je osporavanje legitimiteta takve politike.

Što radi pLenković?

pLenković svojim urušavanjem sustava, na premisama monopolnog statusa (određene) (ne)politike, rješavajući se izbornog legitimiteta, progonom preferencijalno odabranih (koji, ruku na srce, nemaju političku već samo izbornu potporu) nastoji uvesti apsolutizam koji bi prijetnjama spontano/samovoljno prerastao u totalitarizam (dragovoljno sudjelovanje u antičovječanskoj vlasti).
Za razliku od titovog totalitarizma (koji je održavan udbom, kosom, milicijom, doušnicima i terorom), nadati se uspostavi apsolutističkog/pa totalitarnog sustava na slomu volje za vlašću jednog naroda samo je titoistički koncept umno zaostalih piJonira (jednog krvavog sustava).
Ili je jedna (pred vratima starosti) politička grupacija odlučila financijski iskoristiti nezrelost hrvatske države i uspavanost "čuvara" nacionalnog bića.
Hrvatska se primiče diktaturi. (Palac, po palac.)

Hrvatska mora ponuditi (u vremenima podjele rada) zaštitnike nacionalnog (interesa). Dosadašnja zloupotreba demokracije, hrvatstva i državnosti je neodrživa.

2 000 000 izbornih glasova za spas Hrvatske!

Oznake: politika, razvaline jUgoslavija, nadjugoslavenstvo, problemi društva, rješenja, provedbe, sva zla jugoslavenstva, urušavanje sustava, izborna potpora, Apsolutizam, totalitarizam

komentiraj (2) * ispiši * #

četvrtak

veljača

2018

Komunikacijski šum

Hrvatska ima više problema nego ih može stvoriti. Proizlazi, nije sposobna riješiti probleme koji se stvore, te je zagušena neriješenim problemima.
Hrvatska nije sposobna stvoriti okružje koje ne opterećuje njeno stanovništvo.

Ako je država ustavno narodna, onda je narod odgovoran za vlast i državu (pa makar ta vlast bila apsolutistička ili totalitaristička).

U uvjetima gomilanja problema, komunikacijski šum je metoda dijagnosticiranja (priznavanja) problema bez nuđenja rješenja ili pokušaja rješavanja problema.

Zagušljivo vriskanje prozvanih i neprozvanih stvara društvenu klimu indiferentnosti (ravnodušnosti) prema problemima koji nas pritiskaju.

indiferencija (latinski indifferentia: ravnodušnost), u filozofiji, posebice u kiničkoj i stoičkoj filozofiji života, idealno stanje koje se postiže oslobađanjem duha od tjelesnosti, ravnodušnost prema osjetilnim požudama. Kod F. W. J. Schellinga to je apsolutna sinteza međusobnoga prožimanja slobode i nužnosti, naravi i duha, objekta i subjekta, stvarnoga i idealnoga.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=27296

Upravo stvoren komunikacijski šum omogućio je privikavanje na Agrokorov neuspjeh restrukturiranja, obavezu europske politike susretljivosti prema novim članicama.
Agrokor je sustavno razvijan kao ruska logistička firma (sastavljena od ne-tržišnih, uvijek vojno logističkih poduzeća ili firmi), koja je kršeći nametnuti embargo Ruskoj Federaciji izvezla desetke milijardi kuna roba što nije pripravna poslovno knjižiti.
Suretljivost EU članica prema širenju Unije Hrvatska mora poštivati (na toj susretljivosti je zasnovana unija), pa makar Hrvatska morala tu susretljivost iskazivati prema Srbiji, je težak zadatak (koji Hrvatska nije sposobna riješiti bez stvaranja komunikacijskog šuma).

U sjeni krošnje (bez plodova), pod okriljem komunikacijskog šuma, promiče praksa koja nas drži u ropstvu i siromaštvu. Dalić je pisala Lex Agrokor.
Praksa po kojoj zakone "pišu" i nameću parlamentarnom većinom a ne usvajaju javnim, stručnim raspravama društvo čini nedoraslim suvremenim spoznajama o ulozi države i vrijednosti društva.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, koji će stvoriti uvjete ustavnih i ostalih promjena ustroja države i društva. Vrijeme je za hrvatsku izbornu i političku revoluciju. Vrijeme je za demokratizaciju i oslobađanje društva. Vrijeme je za političku smjenu beskorisnih.
Hrvatska zaslužuje bitku za boljitak svojeg stanovništva.

Oznake: komunikacijski šum, Hrvatska, problemi, rješenja, narodna država, Apsolutizam, totalitarizam, metoda priznavanja, Agrokor, EU, kršenje embarga, rusija, nove članice EU, pisanje zakona, civilizacijski put usvajanja zakona, 2 000 000 biračkih glasova

komentiraj (0) * ispiši * #

utorak

veljača

2018

Predsjednica i Hrvati

Povodi za orkestrirane napade na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović nisu i uzroci tih napada.
Pozadina stalnih napada kriju se u političkoj nestrukturiranosti hrvatskog društva.

Dometi politike mjerljivi su kao i građevinarstva. Sve izgrađeno može se nabrojati.

Hrvatska je mirnu transformaciju (tranziciju) iz socijalističkog u slobodno društvo prisilom zamijenila ratom za slobodu koju nije izborila.
Tranzicija je djelomično (u nazivlju i simbolima vlasti) zamijenjena kvazi demokratskim simbolima. Hrvatska se od totalitarnog sustava vratila apsolutističkom političkom sustavu (koji uvijek prethodi totalitarizmu). Slobodan narod i slobodni ljudi ne dopuštaju ni apsolutizam ni totalitarizam. (To znači, mi smo uzročnici ... i ropstva i slobode!)
Sve organizirane političke strukture u RH nameću ropstvo (pojedinaca i naroda). U Hrvatskoj se nitko ne zauzima za demokraciju. Demokracija je najskuplji oblik vladavine, koji najlakše možemo platiti (jer su svi nositelji vlasti i participiraju u plaćanju države). Svi ostali oblici vlasti nameću troškove države i državnog aparata (najčešće nepotrebno) obespravljenom stanovništvu, koje se opire iseljavanjem i smanjenjem korisnog rada; dok sustav istovremeno obilno nagrađuje poslušnike.

Teza 22: Koliko god u neslobodnom društvu nastojali biti poslušni zbog sustava koji obećaje pogodnosti za poslušnost, ograničen broj privilegiranih pozicija jamči kako će većina i dalje biti obespravljena.

Zablude svih porobljivačkih sustava, koje su kasnije razvidne, temelje se na psihologiji pojedinca koji se prvo određuje kao zasebna jedinka, a tek kasnije spoznaje sebe u društvu.
Bez posebnog truda, vještim manipulacijama (vladajućih), manjina održava ropstvo nad većinom, koristeći posebna znanja koristeći ih protiv vlastitog stanovništva.
Razlozi nepostojanja ozbiljnije političke stranke ili političke grupacije koja bi se zauzimala za hrvatsku dijasporu leži u spoznaji kako su rasuti nacionalni elementi vlastito određenje (egzistencijalno pitanje) rješavali na bolji način nego bi to uz sve političke slobode riješili u Hrvatskoj.

Tko onda u Hrvatskoj politički djeluje?
Dva pogubna predsjednička mandata Mesića, jedan pogubniji Josipovića nije mjerilo nas samih, već je unatoč takvim mandatima grlatim pojedincima upitan mandat sadašnje predsjednice Grabar Kitarović. Zastrašujuće.

Meta napada su svi koji se suprotstavljaju apsolutizmu i nedemokratskim stremljenjima. Jer Hrvatska ne smije izići iz ropstva. Samo bi sada ropstvo održavali demokršćanske domoljubne stranke, u koaliciji sa srpsko-prorusko-prosrpskim partijama-strankama.
HDZ sa svojim ogavnim licemjerjem u sadašnjem trenutku predstavlja najveću opasnost demokraciji (koje nema).
Svojim sukobom s predsjednicom podupire sve ono što Hrvatska nastoji odbaciti.
(Ucjenjivački se Šeks pozicionirao kao savjetnik na Pantovčaku. Kad je izgubio to mjesto koristi je udbašku dominaciju u HDZu za ucjenjivanje predsjednice i nove kandidature. Kad je izgubio i pozicije u HDZu (udbaška lopovina i prokazivač, srpsko i rusko služinče), napade na predsjednicu su preuzeli drugi (s istim ciljem, pokoravanja slobodarske Hrvatske i korištenje državnog aparata za nametanje apsolutizma, diktature). Sve protiv demokracije.
(Poimence se zna tko sudjeluje u orkestriranim napadima na predsjednicu, struktura organizacije, način financiranja, nalogodavci i ciljevi.)

Nakon tuđmanove smrti HDZ postoji kao srpsko-proruski poligon za poništavanje svih dosega hrvatske borbe za istinsku demokraciju i gospodarski boljitak Hrvatske i Hrvata. Žalosno.

Nepostojanje ozbiljne političke stranke koja bi se zauzima za demokratsku izgradnju društva otvara vrata frakcijskim borbama za prevlast nad državnim proračunom. I sramoćenje Hrvata jer su nesposobni stvoriti i održavati demokraciju.

2 000 000 biračkih glasova, sve-hrvatski pokret i demokracija.

Oznake: orkestrirani napadi, predsjednica Grabar Kitarović, politička nestrukturiranost, dometi politike, mirna tranzicija, rat za slobodu, kvazi demokracija, totalitarizam, Apsolutizam, Ropstvo, Teza 22, zablude, razvidnost, demokršćani, domoljubiusvjenjivanje, frakcijske borbe, kontrola državnog proračuna, stvaranje i održavanje demokracije

komentiraj (4) * ispiši * #

ponedjeljak

srpanj

2016

Mišja groznica

Za razliku od Karamarka (koji je 4 godine dopuštao milanovićevoj ergeli bančenje na račun napaćene Hrvatske), izjavljujem:

Pun nam je Q Stiera, Plenkovića, i sličnih.

Hrvatska je dužna 300 milijardi kuna, HDZ umjesto dokazanih kadrova nudi polukrkane koji ne znaju privezati hlače ...

Zar zaista nemate niti jednog nobelovca? Nemate niti jednog akademika (Reinera ste prešutjeli)? Nemate niti jednog uglednog doktora (nauka)?
Misliti s plenkovićem i stierom za*ebavati narod?
Uredbom (apsolutistički) staviti sudbinu naroda u ruke popišanaca ...?
Nakon Sanadera, drznuli ste se i namjestili Kosor, nakon Kosor izbornim krađama namjestili ste Milanovića. Sada nam navještate namještanje Plenkovića ...!? On (sa suradnicima i savjetnicima) nema pojma ...

Vratite nam našu vlast, pripada i proizlazi iz naroda. Referendumom ćemo vas stjerati u mišje rupe (odakle ste izgmizli)!

Oznake: karamarko, bančenje, milanovićeva ergela, napaćena Hrvatska, pun Q, Stier, Plenković, dug, dokazani kadrovi, polukrkani, nobelovci, akademici, doktori nauka, uredbe, Apsolutizam, sudbina naroda, vraćanje vlasti narodu, Referendum, mišje rupe

komentiraj (1) * ispiši * #

ponedjeljak

srpanj

2016

Zablude o/u HDZ-u

Stranka bez namjera

Povijesne razmirice

HDZ je stranka/pokret (s jakom željom pojedinaca pretvoriti HDZ u stranku) s programom koji sadrži stračevićanstvo (Starčević je bio integralni jugoslaven (ali su njegovi dijelovi o naciji prihvatljivi HDZ-u), radićevstvo i hrvatska lijeva ideja (oslonjena na političke misli (??) Hebranha (starijeg) i Cesarca (??)).
Pridoda li se HDZ-ov demokršćanski odabir i snažna socijalna komponenta (koja graniči sa otklonom u ludilo) unatoč proklamiranoj želji biti desni centar (u pozitivnom smislu) ta stranka ne može postati desničarska (oštro desna).

Desno, lijevo, centar, desni centar, lijevi centar su uopćeni izrazi koji označavaju širok spektar političkog djelovanja. Desni centar podrazumijeva postojanje elemenata desne politike (koja je vrlo šarolika)(mada je sam odabir kršćanske opcije i desna i lijeva orijentacija istovremeno, desna po uvažavanju religije, lijeva po odnosu prema slabima) i lijeve politike (ustrajavanjem na isplati propalih socijalističkih mirovina, produžetku besplatnog zdravstva i školstva (mada ne postoji besplatno; znači, na račun radno aktivnog stanovništva što dovodi do tragikomične situacije nepostojanja gospodarske aktivnosti i krize državnog duga (uz kreditnu krizu građana i krizu blokiranih)).

Potaknut (nesmotrenim i razočaravajućim istupima predsjednice RH ...)(napisah navedeno, ali i nastavljam ...).

Hrvatska u 26 godina postojanja nije sustavno stvorila generaciju hrvatskih političara dužnosnika, već nesuvislo i šarlatanski (preko tajnih službi) nameće adaptirane (prilagođene) kadrove.
Tipičan primjer je predsjednica RH. Iako politika (niti politiologija) nisu njena struka preko kanala moći podupirana je u karijeri koja joj ne pripada. Posljedica je njeno trajno nesnalaženje u okružju politike.
Podjednako se uočava nepostojanje odgojenih kadrova na svim razinama vlasti (od lokalne zajednice do državne vlasti). Naturščici.

Za razliku od nacionalne (i domoljubne) političke misli, anacionalna i ateistička politička opcija nudi profilirane kadrove (koji su nešto manje stručno neosposobljeni) ali su vješto instruirani iz vanjskih centara moći (i , iako lažno, ponekad djeluju uvjerljivo).
Nepostojanje modernih teoretičara nacionalne i državotvorne politike implicira i nepostojanje savjetnika i projektanata razvoja modernog Hrvatskog društva (što je pčigledno).
Traljavost u razrješenju ultra orjunaško-komunjarske skupine za reformu školstva je tipičan primjer navedenog.

Sve navedeno ukazuje na jak utjecaj tajnih službi i njihov upliv na društvena kretanja. Iz tuđmanove ere (demokratizacije društva) nastupila je era bezličnih političara i nametanja apsolutizma (koji je neophodan za uspostavu totalitarizma) ...

HDZ ne može postati ekstremno desničarska stranka, ali se tezom o toj opasnosti nastoji zaustaviti jedina dobra osobina HDZ-a -rasvjetljavanje prošlosti.
HDZ je izgradio karizmu sintagmom Zna se! i uspio okupiti svekoliko hrvatstvo u ostvarenju vjekovnih težnji hrvatskog naroda.
Danas HDZ ne zna ništa, s HDZ-om se ništa ne zna ... Zna se! samo da su polupismeni karijeristi koji niti o jednom društvenom ili političkom događaju nemaju razrađeno gledište (pogotovo ne ispravno).

Krstičević je oslonac (partijske) jednosmjernosti (iako je kadar jna, promoviran od bliskog rođaka Bobetka, koji niti sam nije dragovoljno pristupio obrani RH ...)
Plenković je (iako pripadnik zlatne titove mladeži) u teškoj krizi (iako loš pravnik) samoaklamacijski kandidat za predsjednika HDZ-a (u koji je pristupio (valjda po nalogu službi) s namjerom izgraditi neku drugu (diplomatsku, političku) karijeru ...).

Tumačiti želju rasvjetljavanja povijesti (čime se razotkrivaju zločinačke skupine, njihova mračna nedjela) desničarstvom suludi je čin prikrivanja dijela povijesti koji je trajno unazadio hrvatski narod i osporio stvaranja hrvatske države prije i lakše ..
To ne priliči niti jednom državnom dužnosniku ...
(Košmar koji nakon tuđmanove smrti stvara HDZ je prevelik ...)
HDZ je najbolje što nacionalna Hrvatska može ponuditi (vjerovali ili ne), zbog toga nam je tako kako je ...

Vrijeme je za odlučnost i odgovornost prema vlastitoj sudbini, sudbini naroda i sudbini države. Vrijeme je za potpunu reformu sveukupne vlasti (sva tri stupa vlasti), vrijeme je za reformu sigurnosnih službi ...

Istina (i desničarstvo), zvali su ga jastrebom HDZ-a (iako je govorio istinu ...), Đodan Šime

Oznake: HDZ, stranka/pokret, starčevićanstvo. radićevstvo, hrvatska lijeva ideja, desni centar, desnica, ljevica, lijevi centar, stvaranje hrvatskih političara, prilagodba, okružje politike, politički naturščici, demokratizacija društva, Apsolutizam, totalitarizam, polupismeni karijeristi, odlučnost, sudbima naroda, sudbina države

komentiraj (2) * ispiši * #

petak

ožujak

2016

Ne čekate narod ...

Hrvatska je politički u raljama dragovoljnih uzurpatora političkog prava.
Sustavno izbjegavanje participacije u političkim procesima iznjedrio je političku svitu (bilo ovog ili onog svjetonazora) koja uhodanim stazama gazi osnovna prava onih kojima ta politička moć pripada.
Mandati u parlamenti su neobvezujući prema strankama i prema biračima (apsolutistička moć).
Nikada nitko u političkom programu nije uvrstio borbu za demokratizaciju (i sputavanje apsolutistilčke vlasti koja je bez otpora dobra startna osnova za totalitarizam). SD(O)P (orjunaško-četnički, boljševičko-ateistički, anacionalno-istorodni) se drogira apsolutizmom, u želji uvesti totalitarni sustav (nehrvatske diktaure). Ali HDZ nije nikad (nakon Tuđmana) osporio ustavnu odredbu apsolutističke vlasti Sabora ...

Nakon (čudne) smjene SDP-a (uz pomoć konstrukta koji su izgradile na brzinu udbaške službe, MOST-a), HDZ opet ne spominje istinski položaj Sabora (i tako odlaže demokratizaciju Hrvatske). HDZ je nakupina polu-plaćenih polu-političara koji se polu-zalažu za polu-rješenje cijelog problema.

Smjena ravnatelja (koji nije ničim ravnao ...) Radmana, uz Stazićeve monologe (o nestanku struje i nedostatku morala (??)), uz svo poštovanje prema nakani HDZ-a prikazivati Hrvatsku i HDZ demokratskim, zamagljivanje je stvarnosti.
Prava je istina da na čelu državne televizije (članice NATO pakta i EU) ne može biti okorjeli boljševik (komunjara, idiot i palikuća).
Prava je istina da je proračun državne televizijske kuće za mandata SDP-a i Radmana ostajao isti, ali su ukinuta predstavništva, programska shema je promijenjena jeftinijom (ruski i srpski filmovi; odustajanje od korištenja skuplje i točnije satelitske meteorološke prognoze; odustajanja od sportskih prijenosa; ...).
Prava je istina da su upravljanjem državnom televizijskom kućom "isisali" ogromne novce.
Podjednako su u svim resorima (ministarstvima) izvlačili novce: ministarstvu obrane, poljoprivrede, kulture, prosvjete, znanosti, ...
A proračun RH nije smanjivan. Procjena je da su oko 20 milijardi kuna godišnje izvlačili zapuštajući namjenu novaca (u proračunske svrhe).
U svakom se segmentu života osjeća ta pljačka.

Podjednako, profesionalni (rušilački) pogon (tv stanice, radijske stanice, internet portali novinarske kuće,...) orkestrirano brane SDP (napominjem, brani ih profesionalni pogon, koji proždire novce). Od kojih/čijih novaca?

Zar HDZ misli kako ćemo gledati njihovu (hvale vrijednu) inicijativu demokratizacije društva (o okvirima u kojim oni smatraju da je potrebno provoditi)?
Mi (narod) hoćemo potpunu demokratizaciju, dvodomni Sabor, potpunu vlast naroda, zastupnike koji služe narodu, ...
Nemojte nam "mazati oči" kvazidemokracijom, smjenom Radmana, Stazićevom (priglupom) brbljivošću, prepunim Saborom komunističke bande, polus*ebanim MOST-om, ...
Zaboravite i ustavnu odredbu socijalne države zaduživanjem ili nametanjem raznih (nepravednih) poreza (npr. poreza na nekretnine) kojim otimate kako bi dijelili.

Ionako će biti nužna hrvatska revolucija u stvaranju zdrave, radišne i poštene Hrvatske. Vi je nećete učiniti boljom.
Narod na vas ne čeka ...

Oznake: političko pravo. politička svita, neobvezujući mandati, Apsolutizam, SD(O)P, HDZ, most, blebetanje, proračun, nestale milijarde, profesionalni (rušilački) pogon, kvazidemokracija, socijalna država (na dug), novi (nepravedni) porezi, hrvatska revolucija

komentiraj (2) * ispiši * #

petak

veljača

2016

Lustracija (kao uvozni proizvod) referendumom

Hrvatska, u vlasti orjunaša i komunista (titoista), prepuna je (preproduciranih) političkih roba a oskudijeva stvarnim potrošnim robama.
Posljednja u nizu uvoznih političkih roba (koji razbijaju politički (totalitaristički) orjunaško-komunistički (titoistički) monopol (na političku inicijativu kreiranja političkog okružja)) je LUSTRACIJA.
Hrvatska mora (unatoč izvornoj potrebi, što bi značilo da je mora prednjačiti u procesu lustracije) uvoziti lustraciju (iz Češke, Njemačke, Bugarske, Litve, Estonije, ...).
Lustracija je (od 90-ih) tema svake političke kampanje, ali nakon završetka kampanje uvijek se nađe netko s (nejasnim) razlozima koji zaustave lustraciju.

HDZ ustrajava na jednodomnom Saboru s neobaveznim mandatom, svjedoci smo kako nitko takve mandate nije iskoristio za osobnu promociju (što upućuje kako Sabor popunjavaju namještenim izborima i poslušnicima), koji su nakon Tuđmana iskonstruirali u apsolutističkom duhu račanovi komunisti.

Zašto lustraciju treba uvoziti?
Samo HDZ u Saboru može pokrenuti inicijativu za lustraciju. U ovom trenutku mora moliti MOST za podršku (što je, obzirom na političku važnost, predmet pregovora (ustupka MOST-u, u adekvatnoj protu usluzi)). Kako je predsjednica (višestrukim isticanjem partizanskih korijena) voljna biti svehrvatska ikona, njoj lustracija nije poželjna. U HDZ-u je dosta članova surađivalo s bivšim službama (Šeks (partizanski korijeni), ...), dio utjecajnoga članstva (uključujući instalirane spavače) se protive lustraciji. HDZ nije proveo, a niti hoće provesti lustraciju. (Niti imaju volje, a i bila bi (politički) preskupa.)

Uvjeta za izvornu hrvatsku lustraciju nema, treba je uvesti!

Po Ustavu RH, Članak 2,

Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Hrvatski Sabor, očigledno, ne želi provesti lustraciju (odnos snaga unutar apsolutističkog Sabora i ostalih stupova vlasti koje Sabor imenuje u apsolutističkoj maniri, tvoreći kvazidemokraciju) jer je lustracija usmjerena protiv centara moći (protiv kojih se, unatoč padu socijalizma, jugoslavenstva, velikosrpstva i Domovinskom ratu (protiv agresije), nismo nikad borili).

Vrijeme je za narodno neposredno odlučivanje, REFERENDUM.
Referendumom treba pokrenuti lustraciju i Hrvatsku uljuditi (iskopati iz kandža komunističkih i jugoslavenskih satrapa).
Ne mogu srpske sluge (sedmorazredni prokazivači) voditi državu.

Narodna volja mora biti pokretač razvoja Hrvatske, a ne pokriće zabludjelim polupolitičarima u sputavanju razvoja Hrvatske.
Do lustracije referendumom, najbrže je i najjeftinije.

Oznake: potrošne robe, političke robe, produciranje političkog okružja, zaustavljanje lustracije, jednodomni Sabor, Apsolutizam, HDZ, most, okružje za provedbu lustracije, Ustav RH., neposredno političko odlučivanje

komentiraj (1) * ispiši * #

srijeda

prosinac

2015

Građanski rat u Hrvatskoj

Zlouporaba (otuđenje) političke moći u demokraciji poseže za (nestvarnom) biračkom podrškom.
Simptomi otuđenja političke moći (nametanje političkih ciljeva neprihvatljivi većini birača), nakon uzastopnih (istovjetnih) političkih struja ostvariti nepripadajuću političku moć, ukazuju na nedemokratske izbore (izbornu prevaru).

Izborna prevara u širem smislu predstavlja sve one ilegalne aktivnosti čija je svrha utjecaj na rezultat izbora. Te mogu biti u širokom rasponu od zastrašivanja i podmićivanja birača, odnosno članova biračkih tijela, do prijavljivanja lažnih birača, uništavanja ili falsificiranja glasačkih listića, te objavljivanja lažnih izbornih rezultata. Te aktivnosti krivična zakonodavstva nekih država tretiraju kao posebno krivično djelo izborne prevare.
U još širem smislu se pod izbornom prevarom smatraju sve one aktivnosti, koje iako u okviru zakona, rezultat čine nepoštenim, odnosno iskrivljuju pravu volju birača.
Najekstremniji oblik izborne prevare je izborna predstava karakteristična za autoritarne i totalitarne države.
https://sh.wikipedia.org/wiki/Izborna_prevara

Ako je moguće demokratskim izborima dobiti nedemokratsku vlast (čak diktaturu, primjer je nacistička vlast u Njemačkoj), nakon sljedećih izbora nije moguće demokratskom praksom zadržati nedemokratsku vlast.

Kako je moguće u Hrvatskoj, koja se u agresiji otela komunističkom totalitarizmu, srpskom hegemonizmu i nametnutoj višenacionalnoj kraljevini/federaciji (koje su podupirale teritorijalnu ekspanziju Srbije i srpstva), povratak onih (malobrojnih) političkih snaga koje (s opravdanjem o fašističkoj i genocidnoj (sama genocidnost Hrvata je u kontradikciji s teritorijalnim pretenzijama Srbije) naravi Hrvata) i dalje podupiru one iste procese koje je Hrvatska zaustavila u agresiji na Hrvatsku?

Zablude političkog zastupanja (utemeljene na težnji ostvariti političkim putem ono što većine ne želi) i obmanjivanja o legalnosti tog zastupanja (u demokraciji se legalnost postiže na izborima, iako bi i Ustav i zakoni morali osigurati podložnost vlasti i parlamenta (Sabora) narodnoj volji u tijeku cijelog mandata) dovode do teškog raskoraka između političke volje birača i političkih zastupnika koji se pozivaju na (legalnu podršku) tih birača, Otuđenje političke moći. Na sve prigovore o nelegalnosti postupaka takve vlasti, vlast se poziva na legitimitet iskazan biračkom voljom.

U takvoj (složenoj) poziciji, građanski rat najbolje pozicionira stvarne političke snage.

Ne vjerujem kako bi Vesna Pusić ili Zoran Milanović u takvom ratu okupili dostatan broj pobornika (koji bi oružjem zastupali antifašizam i gospodarski rast njihove Vlade). Kako se stalno pozivaju na biračku naklonost, u cijelosti zbunjen verbalnom snagom (svojstvenom politici otuđenja političke moći, iako ponekad otuđenje političke moći počiva na sili kojom se nameće politička volja manjine - diktature) i ustrajnim rušenjem Hrvatske (snage), ne vidim prostora za političko rješenje (nastalog razilaženja). Politika nije sposobna premostiti razlike (iako je jedna strana antiustavna i protuzakonita).
Rat.

Stanje izigravanja narodne volje (pričama o nužnim reformama i dvopartijskom sustavu koji nas proždire) je neodrživo.

Kada institucije (parlament, predsjednik RH, Ustavni sud, DORH, SOA, državni pravobranitelj, ...) ne štite demokraciju (dozvoljavajući otuđenje političke moći, ostvarivanje političkih ciljeva s kojim se ne slaže većina biračkoga tijela) jedina je način nasiljem (građanskim ratom) okončati političku spletku (koja je urušila državu, državne institucije, ozbiljno ugrozila demokraciju kako bi nastavili politički spletkariti).
Kako bi ostvarili veleizdaju, moraju urušiti državne mehanizme kontrole (i tako rade dva zla).

Svu vlast treba vratiti narodu.
Sabor (zakonodavna vlast) mora biti podređen narodnoj volji (kao i svi ostali oblici vlasti).

Zašto u Hrvatskoj građanski rat mogu pokrenuti samo komunisti? Jer je utjecaj katoličke crkve prevelik na Hrvate (i unatoč, kroz povijest, brojnim hrvatskim biskupima ratnicima, današnja katolička crkava ne podržava (opravdan) građanski rat (što orjunašima - nevjernicima) omogućava (bezočno) ustrajavanje na političkim obmanama (bez ikakvih sankcija)). Na duži je rok to neodrživo. Rat će planuti sutra ili kasnije (s težim posljedicama).
Hrvatska politika ne rješava niti jedan gorući problem (što je zadaća politike), već produbljava krizu i povećava probleme. Takva politika (nepolitika) završava u nasilju (koje je jedino shvatljivo).

Odlaganje nasilja (ostavljanje problema narednim generacijama) nikad nije urodilo plodom, osokoljeni uspjesima nametanja svoje volje takve političke struje uvijek naprave korak dalje (ka nepodnošljivosti svojih postupaka, pri čemu popustljive uvijek dovedu u stanje najnepovoljnije po obranu ili ikakav zahvat). Apsolutizam (posebno stanje otuđenja političke moći) uvijek teži postati totalitarizam.
Pojest će vas (sociološke) zvijeri, sakrivene iza samohvale o svojoj dobroti ...

Oznake: zlouporaba političke moći, simptomi, izborna prevara, komunistički totalitarizam, srpski hegemonizam, višenacionalna kraljevina/federacija, volja birača, rat, katolici danas, Apsolutizam

komentiraj (1) * ispiši * #

utorak

prosinac

2015

Demokracija

Demo(n)kracija

Hrvatska je prokleta (politički nepismena).

Ustav RH
II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_56_1092.html

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Kako je određena uloga (ne)narodnih predstavnika? Koji oblici predstavljanja postoje?
Postoji aktivno biračko pravo (pravo birati) i pasivno biračko pravo (pravo biti biran). Sam čin izbora (pa makar izbori i bili demokratski), nije jamstvo demokracije. Demokracija (po Ustavu RH) mora postojati i dan nakon izbora (kao i svaki sljedeći dan (do isteka mandata izabranih predstavnika)).

Što je demokracija?

Demokracija je oblik vladavine (nedovoljno razvijen da bi bio jednoznačno određen). U tom smislu, teoretičari (politologije, sociologije) govore o demokratskom idealu. Po jednima je to sloboda pojedinca sudjelovati u onim odlukama koje se tiču njegovog života (pojedinac je izravno i redovito uključen u politički život).
Po drugima je demokracija sistem predstavničke vlasti, u kojoj pluralitet elita predstavlja niz interesa u društvu. Kritika navodi usko i ograničeno shvaćanje demokracije takvog gledišta.

„Demokracija je državna forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.“

Ako demokracija (ni u Ustavu RH) nije definirana, a ovlasti predstavnika (naroda) su Ustavom i zakonima propisani, treba razmotriti odnos zastupnik (parlament) - birač.
Prema Ustavu saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat, što znači da ih stranke ili klubovi ne mogu smijeniti za glasovanje protivno volji stranke, te imaju imunitet.

zastupnik. 1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 75.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (’ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu; 3) materijalna prava ...
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66930

Izglasavanje saborskih odluka (propisanih Ustavom i zakonima) provodi se demokratskim principom većine ili kvalificirane većine ...

većina, u širem smislu, skupina koja je po broju veća od neke druge skupine s kojom zajednički čini cjelinu. U užem smislu, broj suglasnih glasova potrebnih kako bi izbor ili glasovanje bilo uspješno. U praksi se dobiva prebrojavanjem odnosa snaga unutar neke cjeline (skupštine, sabora, sjednice), a određuje se na različite načine. Prilikom izbora koristi se relativna i apsolutna većina. Relativna većina označuje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas više od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinačna težina glasa. Ona je najprirodnija u situacijama postojanja dvaju izbora, ali se koristi i u ostalim slučajevima, što često dovodi do toga da odluka izglasovana relativnom većinom u biti predstavlja pobjedu manjine. Stoga se za posebno važne odluke koristi apsolutna većina, što znači da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih članova koji čine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaćen. Kada se odluka donosi apsolutnom većinom nazočnih članova (a ne svih članova cjeline), uz postojanje kvoruma, riječ je o formalnoj apsolutnoj većini. Prilikom odlučivanja o nekom pitanju koriste se jednostavna i kvalificirana većina. Jednostavna većina svaka je natpolovična većina glasova bez obzira na ukupan broj članova cjeline (i po tom je slična relativnoj većini). Kvalificirana većina brojčano je snažnija od apsolutne, jer je za prihvaćanje neke odluke potrebno imati više (npr. dvije trećine, tri četvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja članova cjeline. Za određivanje većine važan je čimbenik i odredba o kvorumu, odnosno odluka o tom koliko članova neke cjeline mora biti nazočno glasovanju kako bi se ono moglo provesti. Načelo većine koristi se prilikom donošenja velikoga broja odluka, a u demokratskim sustavima vlasti prilikom donošenja svih relevantnih zakona, pravila i odredbi, te izbora najvažnijih tijela državne vlasti.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64052

Ali demokratsko odlučivanje u Saboru nije jamstvo demokracije propisane ustavom, u temeljnim načelima. Ako prihvatimo pravo pojedinca sudjelovati u političkim odlukama koje se tiču njegova života, ovlasti Sabora (koji je ovlašten odlučivati o bitnim pitanjima) bez potrebne prvotne suglasnosti naroda, neobezujući mandati saborskih zastupnika (koje uvijek predočavaju kao nepostojanje obaveze zastupnika vraćati mandat stranci. iako se radi i o neobavezi zastupnika prema biračima i narodu) isključuju pojedinca u procesu donošenja odluka.

Postavlja se pitanje tko je voljan dati neograničene ovlasti saborskim zastupnicima, koji ne polažu nikakve obaveze prema biračima i narodu.
Obaveza (sužena) saborskih zastupnika prema narodu (i biračima) je osnovni put stvaranja zdravog društva. Izlazak iz apsolutizma (koji teži totalitarizmu (iz kojeg smo Domovinskim ratom izašli)) (jer demokratsko načelo donošenja odluka u Saboru nije demokracija po sebi).
U demokraciji sve saborske odluke moraju biti podvrgnute javnoj ocjeni (i suglasnosti), saborska većina mora imati jamstvo kako je donešena odluka izraz većine naroda (birača).
Oslobađanje zastupnika odgovornosti prema nositeljima vlasti (naroda) i oslobađanje Sabora odgovornosti prema nositeljima vlasti (narodu), stvorilo je nakaradni sustav apsolutizma (koji zlouporabom sudbene vlasti i represivnog aparata (koje parlament kontrolira) teži ka totalitarizmu).

Republika (od lat. res publica = javna stvar), uz monarhiju drugi osnovni oblik vladavine.

U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet direktno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika

Proglašavanje Hrvatske Republikom i parlamentarnom državom ne ispunja se uvjet demokracije.
Zloupotreba (dosadašnjih) ovlasti (koje je ustoličila račanova koalicija, a iza pada te koalicije nitko Republiku Hrvatsku nije vratio demokratskim načelima, nastavljajući koristiti apsolutizam (sakriven iza kvazidemokracije parlamenta (dovoljno je postići natpolovičnu većinu u Saboru, kako bi postali apsolutni gospodari Hrvatske)), na štetu naroda i države.
Na posljednjim parlamentarnim izborima niti jedna politička opcija (stranke, partije, koalicije, nezavisne liste) nisu ponudili reformu Ustava i zakonodavstva (na odgovarajući način, a Ustavni sud nije osporio točke Ustava koje se kose s temeljnim načelom demokracije).
Apsolutizam (koji vlada od Tuđmanove smrti) bezposljedično je prouzročio tešku političko-gospodarsku krizu (težu od krize koju je prouzročila agresija na RH 1991. - 1995. g.).
Suprotstavljanje agresiji i borba za demokraciju najveći je doprinos RH koju su dali branitelji, ali (upravo zbog politike protivne suverenitetu i demokraciji) marginalizirani su i proganjani (upravo zbog ostvarenja apsolutizma Sabora).

Hrvatska mora u reforme (male preinake Ustava i usklađivanje zakona s ustavnim odredbama), jer je demokracija temeljna vrijednost kojoj moderno društvo mora težiti.
Neučinkovita tripartitna koalicija (zamrzavanja saborskog apsolutizma kao instrumenta određene politike ili pojedinaca) je neprihvatljiva, nužnost brze izmjene saborskih ovlasti i ovlasti saborskih zastupnika (s ciljem stvaranja odgovorne i kontrolirane vlasti, uspostave dvodomnog parlamenta) iziskuje predizborni program povratka demokracije.
Za takvu politiku nužna je dvotrećinska saborska većina i politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju hrvatske budućnosti.

ps
(ko milanoviću * mater ...)(toliko sam ozbiljan!)

Oznake: demokracija, politička nepismenost, Ustav RH., vlast, narod, odlučivanje, zastupnik, obaveze zastupnika, obezujući mandat, neobvezujući mandat, većina, relativna većina, apsolutna većina, kvalificirana većina, republika, demokratska republika, aristokratska republika, Apsolutizam, parlamentarni apsolutizam, politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju h

komentiraj (1) * ispiši * #

subota

prosinac

2015

Treba razvlastiti idiote ... (potaracati službe)

SDP (partiju) je na vlast dovela (tajna) služba.
Poslije Račanove smrti, SDP je preuzeo (kućni prijatelj Stipe Mesića, kojeg je služba dovela na vlast) Milanovićev (Stipin) sin Zoran.
Bez političkog programa i vizije. Besprizorni niskopartijski karijerist (probijanja na hijerarhijskoj ljestvici bez ikakvih zaluga). Idealan materijal za tajne službe (istovjetan nešto obrazovanijem Ivi Sanaderu). (Sanadera spominjem samo zbog sagledavanja širine utjecaja tajnih službi.)

Dakle, Račana, Mesiće, Josipovića, Milanovića su tajne službe (protivno njihovim stvarnim političkim utjecajima) ustoličili kao funkcijske političare. Kao produženu ruku svojih interesa.
Ionako je zadaća obavještajnih službi provjeriti podobnost (psiho-fizičku, političku) kandidata za visoke državne funkcije.

Milanović (narkoman) (Račan (srpski agent), Mesić (psihički bolesnik), Josipović (psihički bolesnik, srpski agent)), neradnik i bez osnovnih (upravljačkih) vještina teška je pogreška službi (koje su prekoračile svoje ovlasti, i umjesto službenog onemogućavanja stupanja na odgovornu dužnost takve osobe, koristeći ovlasti provjere kandidata organizirali su potpomaganje takvoj osobi zauzeti vlast).
Službe (primjetljivo) zloupotrebljavaju svoj (povlašteni) status ...

Nakon 15 godina pogrešaka na štetu hrvatskog naroda, države treba temeljito pročistiti sigurnosne službe (lustrirati sve koji su radili protiv demokracije).
A takvih je previše ...

Produžetak političke krize (MOST, ...) je politika obaviještajnih (para) službi koje se nastoje riješiti (narkomana) Milanovića (koji je besprizorna ništarija), ali bez povratka HDZ-a (koji bi rusku novopostavljenu garnituru u obavještajnim službama "pomela").
Jesu li parlamentarni izbori "namješteni"?

Ubrzano stvaranje trećeg puta (MOST, ŽZ, Orah, ...) samo je pokušaj riješavanja Zorana Milanovića i produžetka (straho)vlade proruskih agenata u tijelima obavještajnih službi i sudbene vlasti.
Osorni (što proističe iz njihovih, skoro neograničenih, ovlasti), bez dostatne finese (prikrivanja) (kvazi)demokracije.

MOST je pokušaj obavještajnih službi premostiti nesposobni/zločinački SDP i nastaviti s politikom rastakanja Hrvatske.

Treba poraziti obavještajne/paraobavještajne (rusko-srpske) agente.
Oni ionako ruše demokraciju, suprotno ustavnoj odredbi. Van zakona su!
Ostojića treba uhititi. (Unatoč svojoj smanjenoj intelektualnoj sposobnosti, glavni je operativac koji krši Ustav RH, pozitivne međunarodne propise i povelju UN-a.)

Korištenje apsolutističke vlasti Sabora (i njegove ovlasti mijenjati gospodarske odnose) inflacijom ili stalnim reformama povlaštena skupina se (ne odriče nepripadajuće povlastice) iskorištavati tu moć za vlastite (materijalne) probitke. Postali smo taoci totalitarizma/apsolutizma.
Bez obračuna sa tim nedemokratskim snagama, Hrvatska neće iskoračiti ka pravednijem i bogatijem društvu ...

Cijela garnitura (sitnih duša) koja je dovela Milanovića kako bi čudnim referendumom ugurala Republiku Hrvatsku u EU sada je na mukama ... sve se otelo kontroli (i moraju otići i Milanović i oni koji su ga postavili/podupirali/gurali). Bez MOSTA i bez trećeg puta.
Vrijeme je da idioti postanu idioti (i ništa utjecajnije od toga).

Oznake: zakonske obaveze i ovlasti obavještajnih službi, prekoračenje ovlasti, kvazidemokracija, djelovanje protiv demokracije, izbori i namještanje, rješavanje isluženih polupolitičara, Apsolutizam, idioti, lustracija tajnih službi

komentiraj (1) * ispiši * #

ponedjeljak

studeni

2015

Vratite vlast hrvatskom narodu

Totalitarizam, titoizam, apsolutizam, komunizam, socijalizam, samoupravljanje, nesvrstanost, račanovska republika, ...
Koalicije, dvostranačje, saborska prevlast, predsjednički i polupredsjednički sustav, parlamentarna demokracija, preferencijalni sustav, ...

Kad će (i tko) vratiti Sabor pod izravnu vlast hrvatskog naroda (iz koga proizlazi i kome pripada sva vlast)!?

Oznake: totalitarizam, titoizam, Apsolutizam, komunizam, socijalizam, samoupravljanje, nesvrstanost, račanovska republika, koalicije, dvostranačje, saborska prevlast, predsjednički i polupredsjednički sustav, parlamentarna demokracija, preferencijalni sustav, izravnu vlast hrvatskog naroda

komentiraj (2) * ispiši * #

utorak

studeni

2015

Jednojajčana država

U Hrvatskoj (unatoč ustavnoj odredbi demokratskog društva) vlada apsolutizam (poseban oblik apsolutizma je totalitarizam kojem teži oligarhija na vlasti).

Oligarhija (grč.: ż»ął±ÁÇŻ± oligarkhia) znači vladavinu klike, male grupe ljudi ili autoritarnu vlast političkog vrha, obično bez poštivanja volje građana.
Oligarh je naziv za osobu koja je član oligarhije.
Prema Aristotelu, oligarhija je bolja od demokracije.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oligarhija

Hrvatska je bačena na koljena. Jednodomni parlament s neograničenim ovlastima, uz oligarhiju (predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika Ustavnog suda, Glavnog državnog odvjetnika, ....) koju imenuje (parlament) postali su kočnica demokraciji i prosperitetu Hrvatske.
Vrijeme je da ih sve pobacamo u duboku vodu, a Aristotelu poželimo dug vijek ...

Nismo željeli jednojajčanu državu (titoista).

Oznake: Apsolutizam, totalitarizam, oligarhija, kočnica prosperiteta, jednojajčana država

komentiraj (2) * ispiši * #

Reforme (monetarno planetarnog sustava)

Hrvatska, u svijetlu apsolutizma i totalitarizma, s ustavnom ovlasti Sabora utjecanja na gospodarske odnose (nedemokratski) bez potrebne suglasnosti naroda stvara (otuđene) reformatorske snage (MOST, Lovrinović) koje nastoje ovladati tokom novca preusmjeravajući ga od jednog izvora ka drugom (uz proviziju).
Do sada je od osnutka RH bilo više valova istih političkih pokušaja (uglavnom profesora (ekonomskih znanosti)) stvaranja uvjeta lociranja izvora novca i korištenja zakonske regulative u skretanju tog novca prema ciljanom primatelju.
Umjesto stvarati opće zakonske uvjete ravnopravnosti, svi prijedlozi veleuvažene "znanstvene" ekonomske elite su identificirali izvore i zakonom traže okvir za upućivanje novaca na točno određene subjekte (tijeka novca).

Od 1969. godine se dodjeljuje Nobelova nagrada za ekonomiju, koju nitko nije dobio dva puta. Onaj tko je dobio zna koliko je puta bio glup, a koliko je puta bio pametan (samo jednom). Ovi što nisu nikad dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju iako su stalno glupi, misle kako su stalno pametni.

Nobelovu nagradu za ekonomiju 2015. godine je dobio Angus Stewart Deaton.

"Angus Stewart Deaton, (Edinburgh, 19. listopada 1945.), je škotsko-američki ekonomist. Godine 2015.. dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju "za analizu potrošnje, siromaštva i blagostanja".[1][2]

Doktorirao je 1974. na Sveučilištu u Cambridgeu u Engleskoj. Profesor je enonomije i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton od 1983. godine."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Angus_Deaton

Hrvatska mora ugasiti totalitarizam, apsolutizam. Hrvatska mora oduzeti pravo Saboru na donošenje odluka bez naroda. Hrvatska mora lustrirati sve nedemokratske stranke, udruge, pojedince.