20
ponedjeljak
veljača
2017
Prokletstvo HDZ-a (srušiti HDZ zavazda)
U vrijeme pada Berlinskog zida, osvit slobode se nazirao za Hrvatsku.
Raspad Jugoslavije (pod stalnim pritiskom hrvatske porobljenosti i eksploatiranosti) obećavao je novo vrijeme.
Hrvatska mobilizacija (protivno tvrdnjama o pomirbi na nacionalnoj osnovi) oslonila se na živi dio hrvatskog naroda, u borbi protiv totalitarizma (jednoumlja).
Program političke borbe nedvosmisleno je isticao ideale (nove, hrvatske) države: suverenitet, demokracija, slobode (tržišta, rada, političke, osobne), demografska obnova, boljitak.
Idealima se suprotstavila jugoslavenska oružana sila (s političkim krilom kpj/kph).
Borba za suverenitet (iako je početno (razoružana) Hrvatska taj suverenitet tražila u federalnim okvirima (nije ga dobila), ponudila konfederaciju (kako bi olabavila federalne okove suvereniteta)(nisu prihvatili) potakao je (hrvatomrzce) na agresiju.
Iako je osnovica rata bila osporavanje Hrvatima pravo na suverenitet (koji su negirali jugoslavenski vojni i politički vrh sa sljedbenicima), rat je predstavljan kao nacionalistički (ili velikosrpski, ili ustaški ovisno o strani).
U tim složenim propagandnim okolnostima, prva postava HDZ-a (s isprikom o ratnim okolnostima) (iako i sama djelomično tvorac krive percepcije) s Tuđmanom, Đodanom, Brozovićem, Pavletićem, ... jasno se izjašnjavala o ciljevima Hrvatske. Poslije smrti tih političara u HDZ-u je nahrupila (skrivena iza moćne postave) donjeligaška, velikopljačkaška rulja (Granić vs Pašalić. Pašalić vs Sanader, Sanader vs Kosor, Karamarko vs Plenković). Sa Šeksom, Gregurićem u pozadini.
Iako je suverenitet trebao poslužiti razvoju demokracije, sloboda, demografskoj obnovi, boljitku HDZ je političkim kockanjem (sa sdpom) sveo Hrvatsku na postsocijalističku neosocijalističku tvorevinu (bezgranične socijalnosti (socijalizam) i gladnih koji se iseljavaju). Dvopartijsku državu s parlamentarnim apsolutizmom (u kojem se apsolutizam proteže samo na sljedbenike (jer se ostatak odupire anarhizmom i negacijom (države)).
Manevrom su pripustili sdpu (koji je brutalnom političkom obmanom proveo referendum o ulasku u EU, i pritom urušio i ono malo nade u hrvatsku politiku) mandat (kukurikavaca, koji su divljački crpili pljačkom proračunski novac).
Dugove neće imati tko vratiti. Preskupo su nas koštali izlasci i ulasci u državne tvorevine.
HDZ je ostao bez kadrova koji shvaćaju zašto smo izlazili, a zašto bi ulazili u nove državne integracije. I time obznanili besmisao svog postojanja. Hrvatska je (iznova) okupirana (velikopljačkašima). Pljačkaju na cijeni vode, plina, struje, svega što je u državnim rukama ...
Politika Karamarka koja se izjašnjavala domoljubnom, s namjerom okupiti šire narodne slojeve je (iz kuta današnje politike) naivna, ne pozivaš na političko savezništvo one koje imaš namjeru opljačkati.
HDZ-ovo prokletstvo je besmisao postojanja onih koji niti jednu odrednicu HDZ-a nisu voljni ispuniti (sve odreda titovi vojnici). Zbog toga je Dan državnosti nepromjenjen (rek˙o Šeks), Karamarko smjenjen (rek`o Gregurić), Hrvatska porobljenja, pljačka u tijeku, gladni odumiru. Pljenković na čelu.
Neka samo kažu tko im je pisao prvi program, a koji im je sada program i za što se zauzimaju (osim floskule o desnom centru bez ekstremne desnice (novi desni centar)). I što su ostvarili?
HDZ titovih (velikopljačkaških) manira.
Ugasiti.
(Nisu pitali one što su stvarali HDZ što su htjeli, ne pitaju one koji su krvarili zašto su krvarili, s novcima ne znaju (osim u vlastitu korist), o politici nemaju pojma.)
Oznake: Berlinski zid, jugoslavija, eksploatiranost, mobilizacija na nacionalnoj osnovi, mobilizacija protiv jednoumlja, ideali države, oružana sila, političko krilo, Suverenitet, velikopljačkaška rulja, dvopartijska država, parlamentarni apsolutizam, neosocijalizam, domoljublje i novi desni centar, besmisao postojanja na obmanama, titovi vojnici, politički program, ostvareno, ugasiti
komentiraj (1) * ispiši * #
20
nedjelja
studeni
2016
Plenkoviću, od*ebi!
Logično, nije logično
Nije logično mijenjati sustav sve vlasti feudalaca (plemstva) sustavom demokratskog biranja 151 suludog parlamentarca (koji smatraju kako je sva vlast njihova i pripada njima).
Teorija države (složena tema, koja će u narednim blogovima biti prezentirana u slijedu i uzročno-posljedičnoj raščlambi) moderno društvo smješta u okvire van onih u kojima se Hrvatska nalazi. (Zašto?)
Plenković je bio (laka) meta (glup, nesposoban, laživ, pokvaren, omražen, isprazan, slab demagog, ..), društvo spremno (za dom) razračunati sa socijalističkim društvom (iz)obilja (!!?), društvo spremno razračunati sa titoizmom (avetima prošlosti, Jasenovac, Huda jama, Križni put), društvo spremno razračunati sa titoizmom (sadašnjosti, sdp, hns i slične ideološki zatucane nakupine socijal-nacionalista, lopova), društvo spremno razračunati s kvazidemokracijom (krađama izbora), društvo spremno razračunati sa sva tri stupa vlasti (zakonodavna, izvršna i sudbena), ...
Političkim manevrom (optužnice protiv desetorke iz Orašja) nestala je spremnost (vidljivo kako su plenkovićeve spodobe potakle uhidbu). Zaprepasti sposobnost zaklinjanja u potrebu osude svih zločina, a zaobilaženje titoizma kao izvora svih zala (komunizam, krvava revolucija, genocid, etničko čišćenje, zločini protiv čovječnosti, ratni zločini ...).
To upućuje na nepostojanje istinske političke snage (do kumrovečkih satrapa) koja je sposobna demokratizirati i uljuditi Hrvatsku. Kako je Plenković osvojio HDZ i vlast u RH, ako su snage koje su htjele provesti modernizaciju hrvatske države dominirale u HDZ.u i biračkom tijelu ("kradu izbore").
Plenković je fukara, treba ga kazniti brutalno ... takve budale treba odvratiti od vlasti i državnih funkcija.
I kad krenu politikantstva (jugoslavenčina), oštrica hrvatske potrebe za modernim društvom sasjeći će oštrije takve budalaše ...
Izuzmemo li (logičnu) potrebu hrvatskog društva, umjesto rješavanja nagomilanih problema (izdaja, prezaduženost, pravno-državnička zabluda (parlamentarnog apsolutizma) ...)), Hrvatskom paradira naturščik Pernar (s tezama koje ukazuju na nepostojanje ozbiljne političke snage koja bi tumačila i nametala politiku uljuđenja hrvatskog društva).
Hrvatska je u blatu (vlastite pokvarenosti).
HDZ s Karamarkom je 4 (okrutne) godine trpio milanovićevo razaranje Hrvatske, sada će HDZ s plenkovićem razarati 4 godine Hrvatsku.
Tko će graditi i obogaćivati, unapređivati Hrvatsku? Onaj tko ima volju graditi Hrvatsku mora okrutno kazniti sve koji se koriste Hrvatskom na štetu Hrvatske.
Plenkoviću, od*ebi!
Oznake: nelogično, vlast feudalaca, demokratsko biranje, parlamentarni apsolutizam, suludi parlamentarci, teorija države, laka meta, spremnost, politički manevar, titoizmi, moderno društvo, zaklinjanje u potrebe, titoizam kao izvor svih zala, nepostojanje političkih snaga, naturščik, sustavno i trajno razaranje, graditi
komentiraj (2) * ispiši * #
28
nedjelja
kolovoz
2016
Damir Markuš
Izbori za hrvatski parlament (jednodoman, obilježen parlamentarnim apsolutizmom) uz izborne liste preferencijalnim glasovanjem omogućavaju izbor kandidata po nahođenju biračkoga tijela ...
Hrvatska je ponudila, u političkoj krizi, odgovornost građana (udovoljavajući volji birača) (jer je državni dug prevelik).
Mnogi istinski domoljubi nisu imali priliku (u bolja vremena) dosegnuti vladajuće pozicije, niti (unatoč svojim dokazanim vrlinama) utjecati na političke procese.
Zaprepasti usklađenost inicijative za preferencijalnim glasovanjem i potrebnog vremena nacionalnog jedinstva.
(Ona) Hrvatska je ponudila preferencijalni sustav u vrijeme kad je trebala nastupiti vlada nacionalnog jedinstva (spasa) i temeljito osloboditi područje zakonodavstva, politike i državnih službi od orjunašjo-pljačkaške neradničko-nesposobne svojte ...
U tom okružju, kandidatura i preporučeni odabir Damira Markuša, jamstvo je približavanja obavezi biračkog tijela stvoriti vlastitu vlast koja će služiti dobrobiti.
Damir Markuš je vlastitim zalaganjem dokazao svoje časne namjere i ljubav koju gaji prema vlastitoj državi, vlastitom narodu, vlastitoj budućnosti. Odgovor na neodgovornost koju su iskazali mnogi prema vrijednostima koje moramo njegovati. Odgovornost za vlastito (koje nije ničije iako je naše ... treba voljeti kao vlastito). Damir to može.
Damira Markuš (Kutina) je kandidat u VI. izbornoj jedinici, lista broj 3 (HDP, HČSP, ABH, OS), kandidat broj 8.
Zaokružite.
Oznake: Damir Markuš Kutina, hrvatski parlament, jednodoman, parlamentarni apsolutizam, preferencialno glasovanje, domoljubi, vladajuće pozicije, utjecaj na politikčke događaje, vlada nacionalnog jedinstva, jamstvo, odgovornost za vlastito
komentiraj (1) * ispiši * #
08
utorak
prosinac
2015
Demokracija
Demo(n)kracija Oznake: demokracija, politička nepismenost, Ustav RH., vlast, narod, odlučivanje, zastupnik, obaveze zastupnika, obezujući mandat, neobvezujući mandat, većina, relativna većina, apsolutna većina, kvalificirana većina, republika, demokratska republika, aristokratska republika, Apsolutizam, parlamentarni apsolutizam, politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju h
Hrvatska je prokleta (politički nepismena).
Ustav RH
II. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_56_1092.html
Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840
Kako je određena uloga (ne)narodnih predstavnika? Koji oblici predstavljanja postoje?
Postoji aktivno biračko pravo (pravo birati) i pasivno biračko pravo (pravo biti biran). Sam čin izbora (pa makar izbori i bili demokratski), nije jamstvo demokracije. Demokracija (po Ustavu RH) mora postojati i dan nakon izbora (kao i svaki sljedeći dan (do isteka mandata izabranih predstavnika)).
Što je demokracija?
Demokracija je oblik vladavine (nedovoljno razvijen da bi bio jednoznačno određen). U tom smislu, teoretičari (politologije, sociologije) govore o demokratskom idealu. Po jednima je to sloboda pojedinca sudjelovati u onim odlukama koje se tiču njegovog života (pojedinac je izravno i redovito uključen u politički život).
Po drugima je demokracija sistem predstavničke vlasti, u kojoj pluralitet elita predstavlja niz interesa u društvu. Kritika navodi usko i ograničeno shvaćanje demokracije takvog gledišta.
„Demokracija je državna forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.“
Ako demokracija (ni u Ustavu RH) nije definirana, a ovlasti predstavnika (naroda) su Ustavom i zakonima propisani, treba razmotriti odnos zastupnik (parlament) - birač.
Prema Ustavu saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat, što znači da ih stranke ili klubovi ne mogu smijeniti za glasovanje protivno volji stranke, te imaju imunitet.
zastupnik. 1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 75.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (’ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu; 3) materijalna prava ...
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66930
Izglasavanje saborskih odluka (propisanih Ustavom i zakonima) provodi se demokratskim principom većine ili kvalificirane većine ...
većina, u širem smislu, skupina koja je po broju veća od neke druge skupine s kojom zajednički čini cjelinu. U užem smislu, broj suglasnih glasova potrebnih kako bi izbor ili glasovanje bilo uspješno. U praksi se dobiva prebrojavanjem odnosa snaga unutar neke cjeline (skupštine, sabora, sjednice), a određuje se na različite načine. Prilikom izbora koristi se relativna i apsolutna većina. Relativna većina označuje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas više od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinačna težina glasa. Ona je najprirodnija u situacijama postojanja dvaju izbora, ali se koristi i u ostalim slučajevima, što često dovodi do toga da odluka izglasovana relativnom većinom u biti predstavlja pobjedu manjine. Stoga se za posebno važne odluke koristi apsolutna većina, što znači da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih članova koji čine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaćen. Kada se odluka donosi apsolutnom većinom nazočnih članova (a ne svih članova cjeline), uz postojanje kvoruma, riječ je o formalnoj apsolutnoj većini. Prilikom odlučivanja o nekom pitanju koriste se jednostavna i kvalificirana većina. Jednostavna većina svaka je natpolovična većina glasova bez obzira na ukupan broj članova cjeline (i po tom je slična relativnoj većini). Kvalificirana većina brojčano je snažnija od apsolutne, jer je za prihvaćanje neke odluke potrebno imati više (npr. dvije trećine, tri četvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja članova cjeline. Za određivanje većine važan je čimbenik i odredba o kvorumu, odnosno odluka o tom koliko članova neke cjeline mora biti nazočno glasovanju kako bi se ono moglo provesti. Načelo većine koristi se prilikom donošenja velikoga broja odluka, a u demokratskim sustavima vlasti prilikom donošenja svih relevantnih zakona, pravila i odredbi, te izbora najvažnijih tijela državne vlasti.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64052
Ali demokratsko odlučivanje u Saboru nije jamstvo demokracije propisane ustavom, u temeljnim načelima. Ako prihvatimo pravo pojedinca sudjelovati u političkim odlukama koje se tiču njegova života, ovlasti Sabora (koji je ovlašten odlučivati o bitnim pitanjima) bez potrebne prvotne suglasnosti naroda, neobezujući mandati saborskih zastupnika (koje uvijek predočavaju kao nepostojanje obaveze zastupnika vraćati mandat stranci. iako se radi i o neobavezi zastupnika prema biračima i narodu) isključuju pojedinca u procesu donošenja odluka.
Postavlja se pitanje tko je voljan dati neograničene ovlasti saborskim zastupnicima, koji ne polažu nikakve obaveze prema biračima i narodu.
Obaveza (sužena) saborskih zastupnika prema narodu (i biračima) je osnovni put stvaranja zdravog društva. Izlazak iz apsolutizma (koji teži totalitarizmu (iz kojeg smo Domovinskim ratom izašli)) (jer demokratsko načelo donošenja odluka u Saboru nije demokracija po sebi).
U demokraciji sve saborske odluke moraju biti podvrgnute javnoj ocjeni (i suglasnosti), saborska većina mora imati jamstvo kako je donešena odluka izraz većine naroda (birača).
Oslobađanje zastupnika odgovornosti prema nositeljima vlasti (naroda) i oslobađanje Sabora odgovornosti prema nositeljima vlasti (narodu), stvorilo je nakaradni sustav apsolutizma (koji zlouporabom sudbene vlasti i represivnog aparata (koje parlament kontrolira) teži ka totalitarizmu).
Republika (od lat. res publica = javna stvar), uz monarhiju drugi osnovni oblik vladavine.
U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet direktno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika
Proglašavanje Hrvatske Republikom i parlamentarnom državom ne ispunja se uvjet demokracije.
Zloupotreba (dosadašnjih) ovlasti (koje je ustoličila račanova koalicija, a iza pada te koalicije nitko Republiku Hrvatsku nije vratio demokratskim načelima, nastavljajući koristiti apsolutizam (sakriven iza kvazidemokracije parlamenta (dovoljno je postići natpolovičnu većinu u Saboru, kako bi postali apsolutni gospodari Hrvatske)), na štetu naroda i države.
Na posljednjim parlamentarnim izborima niti jedna politička opcija (stranke, partije, koalicije, nezavisne liste) nisu ponudili reformu Ustava i zakonodavstva (na odgovarajući način, a Ustavni sud nije osporio točke Ustava koje se kose s temeljnim načelom demokracije).
Apsolutizam (koji vlada od Tuđmanove smrti) bezposljedično je prouzročio tešku političko-gospodarsku krizu (težu od krize koju je prouzročila agresija na RH 1991. - 1995. g.).
Suprotstavljanje agresiji i borba za demokraciju najveći je doprinos RH koju su dali branitelji, ali (upravo zbog politike protivne suverenitetu i demokraciji) marginalizirani su i proganjani (upravo zbog ostvarenja apsolutizma Sabora).
Hrvatska mora u reforme (male preinake Ustava i usklađivanje zakona s ustavnim odredbama), jer je demokracija temeljna vrijednost kojoj moderno društvo mora težiti.
Neučinkovita tripartitna koalicija (zamrzavanja saborskog apsolutizma kao instrumenta određene politike ili pojedinaca) je neprihvatljiva, nužnost brze izmjene saborskih ovlasti i ovlasti saborskih zastupnika (s ciljem stvaranja odgovorne i kontrolirane vlasti, uspostave dvodomnog parlamenta) iziskuje predizborni program povratka demokracije.
Za takvu politiku nužna je dvotrećinska saborska većina i politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju hrvatske budućnosti.
ps
(ko milanoviću * mater ...)(toliko sam ozbiljan!)
komentiraj (1) * ispiši * #
