02

nedjelja

lipanj

2019

29,85



Partijsko-udbaška država u raljama lopova


Hrvatska politička stvarnost nije demokracija, nije država naroda (republika), nije država dostojnog življenja.

Izbori za (važne) europske parlamentarne izbore ukazuju na političku grupiranost ne glasača već političkih aktivista.
Hdzsdp(hnsidshsshslssdss) na podlozi obilnog finaciranja iznjedrili su tek nekarakterne opskurne likove (mAtić krao videorekordere u ratnom Vukovaru, b0rozan trkelja o nuteli, rEssler nije prerastao analnu fazu (ali će ga euro birokrati pogurati u razvoju)), ...).

Suverenisti 8.52, Kolakušić 7.89, Most 4.67, Petir 4.40, Nezavisni 4.37 zbrojeno 29,85%.
Svi okrenuti glasovima naroda koji ne traži uhljebničku korist, već državu dostojnu življenja.

Nasuprot 22.72 hdzeovskih partijskih glasova i 18.71 sdpovskih partijaških glasova koji se narodu ne obraćaju osim s pozicije moći proistekle iz vlasti koja pripada narodu.

Dvije partijske grupacije su unatoč različitostima ujedinjene na osnovi materijalne koristi koja proističe iz osvajanja mandata, ali unatoč tome (i teško primjetnoj usklađenosti) neće se koalicijski objediniti (jedni imaju podršku Rusije, a drugi polupodršku USA) jer bi time izgubili dostatne (obilne) financije za aktivnost.

Razvidna je lakoća partijskog prevladavanja unutarnjih razlika (obilna novčana sredstva koja međusobno dijele), nemogućnost dvopartijske koalicije kao i lakoća razjedinjenosti na programskim osnovama nepartijskih (narodnih) političkih opcija (koje time omogućavaju prevlast partijske mašinerije).

Hrvatska pripada narodu, narod pripada sebi (Bogu i Domovini). Hrvatska treba spasitelja, narodnog vođu koji će (unatoč razlikama) objediniti narodno glasačko tijelo, poraziti partijsko-udbašku hRvatsku i državu povesti u demokraciju, vladavinu prava, radišnu i prosperitetnu državu dostojnu življenja.

2 000 000 glasova za istinsku Hrvatsku.



Oznake: partijsko udbaška država, demokracija, republika, vlast naroda, država dostojna življenja, politička grupiranost, pozicija moći, razjedinjenost na programskim načelima, Hrvatska treba spasitelja

29

utorak

studeni

2016

Telad - lažna božanstva (vlast i molitva)



Telad - tv program klanjanja lažnim božanstvima


Hrvati (s razlogom) nemaju sreće s vlašću.
Kmetstvo (nikad nadvladano) nije zamjenjeno demokracijom (republikom) već kraljevinama (shs, jugoslavijama, postjugoslavenskom Hrvatskom).

Kraljevina Hrvatska ustoličena je tuđmanovom smrću (mesić, račan, sanader, kosor, josipović, milanović, petrov-plenković), jedini je problem te kraljevine što nema kralja već se Hrvati klanjaju telcima.

Telad (majke).

Kako upravljaju milijardama proračuna i represivnim aparatom, ljudi su uvjereni kako posjeduju božanske moći, te im se klanjaju (s molitvom da ih vrag što prije odnese)
Zaključak: ovu vlast treba razvlastiti prije nego se pretvori u krvopije.




Oznake: hrvati, vlast, sreća, kmetstvo, republika, kraljevina, telad, klanjanje

08

utorak

prosinac

2015

Demokracija

Demo(n)kracija

Hrvatska je prokleta (politički nepismena).

Ustav RH
II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_56_1092.html

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Kako je određena uloga (ne)narodnih predstavnika? Koji oblici predstavljanja postoje?
Postoji aktivno biračko pravo (pravo birati) i pasivno biračko pravo (pravo biti biran). Sam čin izbora (pa makar izbori i bili demokratski), nije jamstvo demokracije. Demokracija (po Ustavu RH) mora postojati i dan nakon izbora (kao i svaki sljedeći dan (do isteka mandata izabranih predstavnika)).

Što je demokracija?

Demokracija je oblik vladavine (nedovoljno razvijen da bi bio jednoznačno određen). U tom smislu, teoretičari (politologije, sociologije) govore o demokratskom idealu. Po jednima je to sloboda pojedinca sudjelovati u onim odlukama koje se tiču njegovog života (pojedinac je izravno i redovito uključen u politički život).
Po drugima je demokracija sistem predstavničke vlasti, u kojoj pluralitet elita predstavlja niz interesa u društvu. Kritika navodi usko i ograničeno shvaćanje demokracije takvog gledišta.

„Demokracija je državna forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.“


Ako demokracija (ni u Ustavu RH) nije definirana, a ovlasti predstavnika (naroda) su Ustavom i zakonima propisani, treba razmotriti odnos zastupnik (parlament) - birač.
Prema Ustavu saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat, što znači da ih stranke ili klubovi ne mogu smijeniti za glasovanje protivno volji stranke, te imaju imunitet.

zastupnik. 1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 75.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (’ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu; 3) materijalna prava ...
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66930


Izglasavanje saborskih odluka (propisanih Ustavom i zakonima) provodi se demokratskim principom većine ili kvalificirane većine ...

većina, u širem smislu, skupina koja je po broju veća od neke druge skupine s kojom zajednički čini cjelinu. U užem smislu, broj suglasnih glasova potrebnih kako bi izbor ili glasovanje bilo uspješno. U praksi se dobiva prebrojavanjem odnosa snaga unutar neke cjeline (skupštine, sabora, sjednice), a određuje se na različite načine. Prilikom izbora koristi se relativna i apsolutna većina. Relativna većina označuje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas više od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinačna težina glasa. Ona je najprirodnija u situacijama postojanja dvaju izbora, ali se koristi i u ostalim slučajevima, što često dovodi do toga da odluka izglasovana relativnom većinom u biti predstavlja pobjedu manjine. Stoga se za posebno važne odluke koristi apsolutna većina, što znači da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih članova koji čine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaćen. Kada se odluka donosi apsolutnom većinom nazočnih članova (a ne svih članova cjeline), uz postojanje kvoruma, riječ je o formalnoj apsolutnoj većini. Prilikom odlučivanja o nekom pitanju koriste se jednostavna i kvalificirana većina. Jednostavna većina svaka je natpolovična većina glasova bez obzira na ukupan broj članova cjeline (i po tom je slična relativnoj većini). Kvalificirana većina brojčano je snažnija od apsolutne, jer je za prihvaćanje neke odluke potrebno imati više (npr. dvije trećine, tri četvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja članova cjeline. Za određivanje većine važan je čimbenik i odredba o kvorumu, odnosno odluka o tom koliko članova neke cjeline mora biti nazočno glasovanju kako bi se ono moglo provesti. Načelo većine koristi se prilikom donošenja velikoga broja odluka, a u demokratskim sustavima vlasti prilikom donošenja svih relevantnih zakona, pravila i odredbi, te izbora najvažnijih tijela državne vlasti.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64052

Ali demokratsko odlučivanje u Saboru nije jamstvo demokracije propisane ustavom, u temeljnim načelima. Ako prihvatimo pravo pojedinca sudjelovati u političkim odlukama koje se tiču njegova života, ovlasti Sabora (koji je ovlašten odlučivati o bitnim pitanjima) bez potrebne prvotne suglasnosti naroda, neobezujući mandati saborskih zastupnika (koje uvijek predočavaju kao nepostojanje obaveze zastupnika vraćati mandat stranci. iako se radi i o neobavezi zastupnika prema biračima i narodu) isključuju pojedinca u procesu donošenja odluka.

Postavlja se pitanje tko je voljan dati neograničene ovlasti saborskim zastupnicima, koji ne polažu nikakve obaveze prema biračima i narodu.
Obaveza (sužena) saborskih zastupnika prema narodu (i biračima) je osnovni put stvaranja zdravog društva. Izlazak iz apsolutizma (koji teži totalitarizmu (iz kojeg smo Domovinskim ratom izašli)) (jer demokratsko načelo donošenja odluka u Saboru nije demokracija po sebi).
U demokraciji sve saborske odluke moraju biti podvrgnute javnoj ocjeni (i suglasnosti), saborska većina mora imati jamstvo kako je donešena odluka izraz većine naroda (birača).
Oslobađanje zastupnika odgovornosti prema nositeljima vlasti (naroda) i oslobađanje Sabora odgovornosti prema nositeljima vlasti (narodu), stvorilo je nakaradni sustav apsolutizma (koji zlouporabom sudbene vlasti i represivnog aparata (koje parlament kontrolira) teži ka totalitarizmu).

Republika (od lat. res publica = javna stvar), uz monarhiju drugi osnovni oblik vladavine.

U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet direktno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika

Proglašavanje Hrvatske Republikom i parlamentarnom državom ne ispunja se uvjet demokracije.
Zloupotreba (dosadašnjih) ovlasti (koje je ustoličila račanova koalicija, a iza pada te koalicije nitko Republiku Hrvatsku nije vratio demokratskim načelima, nastavljajući koristiti apsolutizam (sakriven iza kvazidemokracije parlamenta (dovoljno je postići natpolovičnu većinu u Saboru, kako bi postali apsolutni gospodari Hrvatske)), na štetu naroda i države.
Na posljednjim parlamentarnim izborima niti jedna politička opcija (stranke, partije, koalicije, nezavisne liste) nisu ponudili reformu Ustava i zakonodavstva (na odgovarajući način, a Ustavni sud nije osporio točke Ustava koje se kose s temeljnim načelom demokracije).
Apsolutizam (koji vlada od Tuđmanove smrti) bezposljedično je prouzročio tešku političko-gospodarsku krizu (težu od krize koju je prouzročila agresija na RH 1991. - 1995. g.).
Suprotstavljanje agresiji i borba za demokraciju najveći je doprinos RH koju su dali branitelji, ali (upravo zbog politike protivne suverenitetu i demokraciji) marginalizirani su i proganjani (upravo zbog ostvarenja apsolutizma Sabora).

Hrvatska mora u reforme (male preinake Ustava i usklađivanje zakona s ustavnim odredbama), jer je demokracija temeljna vrijednost kojoj moderno društvo mora težiti.
Neučinkovita tripartitna koalicija (zamrzavanja saborskog apsolutizma kao instrumenta određene politike ili pojedinaca) je neprihvatljiva, nužnost brze izmjene saborskih ovlasti i ovlasti saborskih zastupnika (s ciljem stvaranja odgovorne i kontrolirane vlasti, uspostave dvodomnog parlamenta) iziskuje predizborni program povratka demokracije.
Za takvu politiku nužna je dvotrećinska saborska većina i politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju hrvatske budućnosti.

ps
(ko milanoviću * mater ...)(toliko sam ozbiljan!)


Oznake: demokracija, politička nepismenost, Ustav RH., vlast, narod, odlučivanje, zastupnik, obaveze zastupnika, obezujući mandat, neobvezujući mandat, većina, relativna većina, apsolutna većina, kvalificirana većina, republika, demokratska republika, aristokratska republika, Apsolutizam, parlamentarni apsolutizam, politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju h