Teška mora hrvatske buduće sadašnjosti koja je prošla

Hrvatska se muči.
Nije sposobna riješiti niti jedan vlastiti problem. Kad pomisliš da je iscrpljen i zadnji novčić koji stvara razdore i smutnju, kad pomisliš da su iscrpljene zadnje zalihe kruha za koji smo se spremni potući ... iz vedra neba (dubine zemljine kore) grune potres koji napravi štete stotinjak milijardi kuna. I iznova rat za prevlast nad obnovom (iz džepova sitnog puka, koji zbog sirotinjstva ima rasparane džepove ili ih nema).

Eto, Milanovića.
Nema on pojma kako hDz guli. Okušao se kao amater u Gunji. Sruši nasip, poplavi i obnavljaj s državnim (državotvornim) novcima.

Ta potpuna nebriga za porezne novce nije bezazlena. Zašto ih nazivam državotvornim novcima?
U stanju u kojem je mlada hrvatska država (mlađa od NDH, još mlađa od Kraljevine svih Hrvata, Slavonaca i Dalmatinaca), porez se prikuplja za izgradnju (mlade) države.
Ako te novce potrošite na nešto drugo, ugrožavate državnost.
Ti su novci državotvorni.

Eto, gospodo: nitko nije Za Dom spreman.
Da je itko spreman, ne bi orjunaško-srpski partizansko-četnički kadrovi upravljali državotvornim novcima.

A Za dom spremni nije stari hrvatski pozdrav, već staro-latinski (Ciceronov) vapaj za republikom (Pro patria parati)(u jednini Pro patria paratus)(De Officiis, Marcusa Tulliusa Cicerona iz 44. godine prije Krista ) koje od tog doba svi republikanci svijeta drže osnovnim geslom i vrednotom.

Želja hrvatskog naroda jest bila republika, jer su tada svi gasili monarhije, diktature, autoktracije, ... Demokratsku republiku.
Mi republike ni danas nemamo.

Ako po definiciji u demokraciji cio narod ostvaruje suverenitet, a to u Hrvatskoj nije slučaj (adz/sdp kopilad kad su na vlasti makoliko malo imali glasova drže se kao svemoćni vladari), onda jedan njegov dio ostvaruje suverenitet i taj dio naroda je aristokracija.
Normalno, ni pLenkovića, ni miLanovića, niti krvavi državni represivni doušničko aparat te definicije ne zanimaju: njih nije briga što su aristokracija do građanskog rata.
Zalutao sam u mislima ...


Ustaško-komunistička suradnja je iznjedrila složnost po pitanju naravi Kraljevine Jugoslavije.

Kraljevinu treba srušiti (ustaše: +, komunisti: +).

Treba stvoriti republiku (ustaše: -+, komunisti: +-).
(Ustaše su mislili diktaturom stvoriti hrvatsku republiku, komunisti nisu mislili ali su obećali republiku, mada su uveli totalitarizam).

Hrvati su samosvojan narod (ustaše: +, komunisti: +-).
(Ustaše su se nadali nastavku razvoja na povijesnim osnovama, komunisti su stvarali nove hrvate koji pričaju i misle hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski (mislili su kako će se vremenom ta dva naroda izmiješati i postati jedan (govnarski) narod, svejedno su se grčevito borili protiv srpsko bugarskog stapanja u jedan narod).

Promjene u Kraljevini Jugoslaviji se mogu ostvariti samo oružanim putem. (ustaše: +, komunisti: +)

Promjene nije moguće samostalno ostvariti. (ustaše: +, komunisti: +)
Ustaše malobrojne, komunisti malobrojni.

Kraljevina Jugoslavija je velikosrpski projekt. (ustaše: +, komunisti: +)

Nadolazeći svjetski sukob će ponuditi prigodu za rušenje velikosrpske kraljevine. (ustaše: +, komunisti: +)

Rušenje velikosrpske kraljevine će pomoći vanjske sile. (ustaše: +, komunisti: +)
Ustaše su odbijeni u Londonu, Parizu, Washingtonu, Berlinu, ali ne i Moskvi; komunisti su usko surađivali s Berlinom, Londonom, Washingtonom.



Komunisti (orjunaši, jugoslaveni) su začetnici, teoretičari i glavni izvršitelji svih zločina na ovim prostorima.

Današnji prijepor o ustaško-komunističkoj naravi Hrvatske s orjunaške strane vode trećerazredne bezlične face, bolesnici i muzički nenadareni šepavi gubavci. S ustaške strane nitko ne sudjeluje (i komunisti i ustaše su bili malobrojni, konspirativni i nitko ne zna pravu narav tih pokreta), pa orjunaši (koji sebi pripisuju nadnaravna i humana svojstva) s vremena na vrijeme raspravu potaknu simulirajući ustaštvo. Milanović je u tom igrokazu glupan.

Politička podudarnost i sloga hrvatskih nacionalista (ustaše) i hrvatskih internacionalista (komunisti)(koji su tako lakše potpali pod ideju stapanja dva naroda u jedan, a to je uzrok svih ratova na ovim prostorima u zadnjih sto godina) je dovela do uske suradnje ustaša i komunista u stvaranju moderne (s*ebane) Hrvatske, koja niti teritorijem, niti jezikom, niti sastavom stanovništva (mislim na osobine stanovništva koje pridonose kvalitetnijem životu tog stanovništva i opstojnosti države u kojoj žive) ne nalikuje na Hrvatsku.

Hrvatska je izmučena, tajnim koalicijama iskomadana.
Nema snage obračunati s prošlošću (normalno da smo Za dom spremni)(nismo za Kralja i Otadžbinu)(niti se drugu Titu kunemo), jer se nemamo snage obračunati sa sadašnjom krvopijskom četničko-vlaškom malobrojnom klikom na vlasti i oko vlasti.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: Hrvatska, za dom spremni, republika, Ciceron, demokracija, aristokracija, ustaše, komunisti, ustaško-komunistička suradnja, Kraljevina Jugoslavija, gubavci

Virus i nevirus

Svijet je postupio po nalogu (savjesti?) WHO i proglasio pandemiju (pan-sve) zbog pojave Corona virusa.

Virus je postojao i prije, ali inačica zbog koje je proglašena pandemija je SARS-CoV-2.





Svijet je bio normalan do pojave SARS-CoV-2.
Kako se virus ne može širiti sam od sebe, već mora "okupirati" domaćina (ljudsko biće), izolacijom zaraženih bi se prekinula pandemija.

Uostalom povijest medicine govori kako su sve bolesti uzrokovane biološkim uzročnicima uglavnom suzbijene.

Uzroci smrti (statistika) ovise o visini prihoda
Bogatija društva umiru od krvožilnih problema (preko 50%), malignih oboljenja, ...
Kako su neka društva dosegla razinu smrtnosti od drugih uzroka a ne bioloških? Sustavno, naukom, stilom života.
Gdje su sada zakazali?

Jednostavno, umjesto "sav narod" (republika, demokracija) dobili su specijalni ( i biološki) rat pandemiju (širenje infekcijske bolesti globalnih razmjera - iako smo naveli kako je visina prihoda mjerilo sposobnosti društva savladati biološke agense). Nejednako se pandemija širi, ali službeni izvještaji govore o skoro ujednačenom rasprostiranju. (Svi obrazovaniji su svjesni kako je to nemoguće, ne umiremo od istih bolesti jer se različito odnosimo prema životu.)

Organiziranost, znanje i sredstva uvjetuju različitu sposobnost odupiranju globalnom širenju takvoj vrsti bolesti. Društva koja nemaju lijeka protiv zarazne bolesti imaju organizacijsku sposobnost izolirati zaražene, stvoriti zdravstvene koridore i zaustaviti epidemiju (samim tim i pandemiju).

Sa SARS-CoV-2 tp nije slučaj. Umjesto mjera protiv održavanja i umnožavanja virusa, odabrana je strategija suživota s virusom (razvoj cjepiva).
Zapravo, umjesto potpunog čišćenja sustava od uzročnika kao kod svih smrtonosnih bolesti uzrokovanih biološkim činiteljima, odabran je model primitivne Svjetske zdravstvene organizacije (koji nigdje ne daje rezultate)(jer su model razvile osobe koje nemaju spoznaje o istinskom rješenju problema). Znači WHO je nakrcana političkim neznalicama, karijeristima.

Umjesto dokazanih modela (znanstvenici dobivaju Nobelove nagrade za doprinose razumijevanju i iskorjenjivanju bolesti), neka politikantska liga izjednačuje cijeli svijet. Nema nobelovaca među ovim. Zapanjuje zašto su razvijeni (mozgom) pristali na takvu igru. Pa oni su se stopama smrtnosti i uzrocima dokazali u borbi protiv bioloških čimbenika.


Dakle, umjesto demokracije (vlast naroda) dobili smo pandemiju (sav narod).
I zaobilazeći metode i spoznaje u borbi protiv bioloških uzroka, proglasili izvanredno stanje u kojem oni (iako nestručni i nesposobni) dobivaju svu vlast. Jer je svijet ugrožen ("strefit" će me moždani udar pa ćete reći da je zbog korone ...).

Umjesto iskorjenjivanja uzročnika (kao što je iskorijenjena kuga, lepra,...) i povratka na normalan život (koliko je vremena i sredstava utrošeno, već smo odavno morali živjeti uobičajenim životom), ponašamo se kao da nitko nema spoznaju kako se društvo brani od masovne infekcije - uklanjanjem uzroka a ne administrativnim progonom pogođenih.

ps
USA je pretrpjela odliv tehnologija i kapitala, porast nezaposlenosti (mjere zaustavljanja klimatskih promjena). Krupni kapital je preselio u nerazvijenije države (koje su međunarodnim sporazumima manje ograničene u zaštiti klime i okoliša). Pogođenost USA pandemijom, iz gore navedenog, ne proizlazi iz nesposobnosti organizirati zaustavljanje širenja i potpuno iskorijeniti virus, ne proizlazi iz možebitnog biološkog napada koji je provela/provodi Kina (s mogućim drugim suučesnicima), već isključivo zbog unutarnjih faktora (izdaja). Dijelovi državnog aparata sudjeluju u onemogućavanju uspješnog suzbijanja virusa, jer je krupni kapital previše uložio sredstava u proizvodnju izvan USA (Kina).
Taj košmar nedemokratičnosti, nestručnosti i nedobronamjernosti stvorio je monopolno administrativno upravljanje krizom, jer bi samo budale tako vodile zdravstvenu krizu koja nas nije morala ni interesirati.
Sad znate zašto je 25 000 vojnika na inauguraciji.

Oznake: virus, biološki uzročnici, #koronavirus, pandemija, infekcija, demokracija, republika, statistika, uzroci smerti, who, Nobelova nagrada, usa, monopolno administrativno upravljanje krizom, krupni kapital, Klimatske promjene

Povjerenje Vladi ili čiji sam ja?

Vjerovali ili ne.

U Republici (res publica = javna stvar) Hrvatskoj postoji novinarska rubrika (sustavno obnavljana ispitivanjem javnog mnijenja) Povjerenje Vladi.

Kakvo je to povjerenje ako vlast pripada narodu, proizlazi iz naroda?
Ustavnim izmjenama (o funkcioniranju države) zastupnici (koga oni zastupaju?) dobili su ovlasti čime ne moraju biti zastupnici već samosvojni.
Po pitanju državnih i ostalih pitanja oni mogu bez odgovornosti ustrajavati na vlastitim stajalištima i time (ustavno) prestaje demokracija i vlast naroda.

Je li Ustavni sud poništio promjenu Ustava RH koji zastupnicima (a i predsjednik Vlade je zastupnik) po kojoj demokratski ustroj postaje diktatura, autokracija ili totalitarizam? Ne, ali svejedno ta preinaka Ustava RH nije važeća - jer se protivi osnovnom načelu - demokraciji.

Kako u takvim okolnostima iskazivati ikakvo povjerenje Vladi (RH)? I zašto bi umjesto zastupničke odgovornosti Vlada dobivala povjerenje?

Nema povjerenja, tu stoku treba zatrti.


nakon jugoslavenske, četničke i komunističke revolucije treba provesti nacionalnu revoluciju i državu napraviti demokratskom

Oznake: vjerovali ili ne, Hrvatska, republika, povjerenje Vladi, Ustav RH., neustavno, zastupnička odgovornost

Ustaše nisu imale sinova

Ustaški pokret je bio konspirativan, malobrojan i odgovor na velikosrpsku agresiju, srpsku okupaciju i osobnu diktaturu kralja Aleksandra.

Sudbina je htjela pa su ustaški prvaci iznijeli cjelovit nacionalni okvir (koji je odgovarao nacionalnoj, suverenoj republikanskoj, demokratskoj državi), koji je u složenim međunarodnim odnosima bio tek neostvarena težnja.Podmetanjem teza ustaštva i ustašizacije suprotstavljaju se cjelovitom rješenju hrvatskog pitanja, suprotstavljaju se demokratizaciji, nacionalnoj državi i volji naroda.)
U kovitlacu svjetskog ratnog previranja uspostava NDH je više zasluga neprijatelja nego prijatelja Hrvata.

Kraj rata je doveo do ponovne okupacije Hrvatske (jednom okupirane 1918.g.). Ustaše su isčezle (revolucionarna organizacija - hrvatski revolucionarci - nisu dvojili o sudbini u novoj (okupacijskoj) Jugoslaviji).

Nikakva osveta, već strah od narodne volje za vlastitom državom (s razlogom poistovjećenom s NDH) koja bi se mogla iskazati u novim međunarodno pravnim uvjetima (osnivanje nove svjetske organizacije UN, koja je temeljila priznavanje novih država na volji naroda), razlozi su masovnog pokolja na Bleiburškom polju i Križnim putevima (na kojim su marširali neprijatelji nove Jugoslavije, a ne krivci).

Preživjeli, zastrašeni i obespravljeni neviđenim terorom mogli su samo promatrati uzdizanje Jugoslavije kao narodne volje (kojeg naroda?), pa i kroz učestvovanje u osnivanju UN-a.
Oni koji su isporučili Hrvatsku, Zemun, Boku, ... Jugoslaviji i Srbima, a Hrvate na masovne likvidacije, izgone i ropstvo nemaju razloga očekivati ruku pomirenja. Možda tek njihovi sinovi - ako su prošli katarzu.

Malobrojne ustaše su većim dijelom emigrirali, dio je likvidiran bez suda. U Hrvatskoj nema ustaške djece.

Dakle, politika pomirbe ustaških i partizanskih sinova je tuđmanova podvala hrvatskom narodu čije posljedice sada trpimo podnošenjem nedemokratske, nenarodne, nestručne, nepoštene ne nacionalne, nerepublikanske vlasti.


Politika pomirbe se odnosila na komunistički totalitarni i zločinački aparat, a ne na mirenje ustaških i partizanskih nepomirljivih gledišta.

U Hrvatskoj su likvidacijama, raseljavanjem i progonom uništavani svi koji su bili za samostalnu Hrvatsku, a protiv bilo kakve Jugoslavije. Netko je taj teror provodio. U duhu pomirbe, treba ga imenovati. (Orjunaši, komunjare, izdajice.)

Brane granice Velike Srbije, sputavajući svaku pomisao da su Jugoslavije okupatorske i osvajačke tvorevine koje su onda a i sada otimale Hrvatskoj.
Partizanski sinovi (sinovi orjune) mire se sami sa sobom. Jer ih nitko prije nije pomirio sa sudbinom.
Sudbinom izdajica.

Pustimo hdz neka ugine. Iskažimo svoju (narodnu) volju, sposobnost za vlastitom državom dostojnom življenja.

Ili ili (ili hdzsdp, ili narodna država)

Oznake: ustaše, sinovi, partizani, demokracija, republika, narodna volja, UN, Bleiburg, križni put, neviđeni teror, politika pomirbe, obrana granica Velike Srbije, sudbina izdajica

29,85

Partijsko-udbaška država u raljama lopova


Hrvatska politička stvarnost nije demokracija, nije država naroda (republika), nije država dostojnog življenja.

Izbori za (važne) europske parlamentarne izbore ukazuju na političku grupiranost ne glasača već političkih aktivista.
Hdzsdp(hnsidshsshslssdss) na podlozi obilnog finaciranja iznjedrili su tek nekarakterne opskurne likove (mAtić krao videorekordere u ratnom Vukovaru, b0rozan trkelja o nuteli, rEssler nije prerastao analnu fazu (ali će ga euro birokrati pogurati u razvoju)), ...).

Suverenisti 8.52, Kolakušić 7.89, Most 4.67, Petir 4.40, Nezavisni 4.37 zbrojeno 29,85%.
Svi okrenuti glasovima naroda koji ne traži uhljebničku korist, već državu dostojnu življenja.

Nasuprot 22.72 hdzeovskih partijskih glasova i 18.71 sdpovskih partijaških glasova koji se narodu ne obraćaju osim s pozicije moći proistekle iz vlasti koja pripada narodu.

Dvije partijske grupacije su unatoč različitostima ujedinjene na osnovi materijalne koristi koja proističe iz osvajanja mandata, ali unatoč tome (i teško primjetnoj usklađenosti) neće se koalicijski objediniti (jedni imaju podršku Rusije, a drugi polupodršku USA) jer bi time izgubili dostatne (obilne) financije za aktivnost.

Razvidna je lakoća partijskog prevladavanja unutarnjih razlika (obilna novčana sredstva koja međusobno dijele), nemogućnost dvopartijske koalicije kao i lakoća razjedinjenosti na programskim osnovama nepartijskih (narodnih) političkih opcija (koje time omogućavaju prevlast partijske mašinerije).

Hrvatska pripada narodu, narod pripada sebi (Bogu i Domovini). Hrvatska treba spasitelja, narodnog vođu koji će (unatoč razlikama) objediniti narodno glasačko tijelo, poraziti partijsko-udbašku hRvatsku i državu povesti u demokraciju, vladavinu prava, radišnu i prosperitetnu državu dostojnu življenja.

2 000 000 glasova za istinsku Hrvatsku.

Oznake: partijsko udbaška država, demokracija, republika, vlast naroda, država dostojna življenja, politička grupiranost, pozicija moći, razjedinjenost na programskim načelima, Hrvatska treba spasitelja

Telad - lažna božanstva (vlast i molitva)

Telad - tv program klanjanja lažnim božanstvima


Hrvati (s razlogom) nemaju sreće s vlašću.
Kmetstvo (nikad nadvladano) nije zamjenjeno demokracijom (republikom) već kraljevinama (shs, jugoslavijama, postjugoslavenskom Hrvatskom).

Kraljevina Hrvatska ustoličena je tuđmanovom smrću (mesić, račan, sanader, kosor, josipović, milanović, petrov-plenković), jedini je problem te kraljevine što nema kralja već se Hrvati klanjaju telcima.

Telad (majke).

Kako upravljaju milijardama proračuna i represivnim aparatom, ljudi su uvjereni kako posjeduju božanske moći, te im se klanjaju (s molitvom da ih vrag što prije odnese)
Zaključak: ovu vlast treba razvlastiti prije nego se pretvori u krvopije.

Oznake: hrvati, vlast, sreća, kmetstvo, republika, kraljevina, telad, klanjanje

Demokracija

Demo(n)kracija

Hrvatska je prokleta (politički nepismena).

Ustav RH
II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_56_1092.html

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Kako je određena uloga (ne)narodnih predstavnika? Koji oblici predstavljanja postoje?
Postoji aktivno biračko pravo (pravo birati) i pasivno biračko pravo (pravo biti biran). Sam čin izbora (pa makar izbori i bili demokratski), nije jamstvo demokracije. Demokracija (po Ustavu RH) mora postojati i dan nakon izbora (kao i svaki sljedeći dan (do isteka mandata izabranih predstavnika)).

Što je demokracija?

Demokracija je oblik vladavine (nedovoljno razvijen da bi bio jednoznačno određen). U tom smislu, teoretičari (politologije, sociologije) govore o demokratskom idealu. Po jednima je to sloboda pojedinca sudjelovati u onim odlukama koje se tiču njegovog života (pojedinac je izravno i redovito uključen u politički život).
Po drugima je demokracija sistem predstavničke vlasti, u kojoj pluralitet elita predstavlja niz interesa u društvu. Kritika navodi usko i ograničeno shvaćanje demokracije takvog gledišta.

„Demokracija je državna forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.“


Ako demokracija (ni u Ustavu RH) nije definirana, a ovlasti predstavnika (naroda) su Ustavom i zakonima propisani, treba razmotriti odnos zastupnik (parlament) - birač.
Prema Ustavu saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat, što znači da ih stranke ili klubovi ne mogu smijeniti za glasovanje protivno volji stranke, te imaju imunitet.

zastupnik. 1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 75.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (’ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu; 3) materijalna prava ...
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66930


Izglasavanje saborskih odluka (propisanih Ustavom i zakonima) provodi se demokratskim principom većine ili kvalificirane većine ...

većina, u širem smislu, skupina koja je po broju veća od neke druge skupine s kojom zajednički čini cjelinu. U užem smislu, broj suglasnih glasova potrebnih kako bi izbor ili glasovanje bilo uspješno. U praksi se dobiva prebrojavanjem odnosa snaga unutar neke cjeline (skupštine, sabora, sjednice), a određuje se na različite načine. Prilikom izbora koristi se relativna i apsolutna većina. Relativna većina označuje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas više od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinačna težina glasa. Ona je najprirodnija u situacijama postojanja dvaju izbora, ali se koristi i u ostalim slučajevima, što često dovodi do toga da odluka izglasovana relativnom većinom u biti predstavlja pobjedu manjine. Stoga se za posebno važne odluke koristi apsolutna većina, što znači da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih članova koji čine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaćen. Kada se odluka donosi apsolutnom većinom nazočnih članova (a ne svih članova cjeline), uz postojanje kvoruma, riječ je o formalnoj apsolutnoj većini. Prilikom odlučivanja o nekom pitanju koriste se jednostavna i kvalificirana većina. Jednostavna većina svaka je natpolovična većina glasova bez obzira na ukupan broj članova cjeline (i po tom je slična relativnoj većini). Kvalificirana većina brojčano je snažnija od apsolutne, jer je za prihvaćanje neke odluke potrebno imati više (npr. dvije trećine, tri četvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja članova cjeline. Za određivanje većine važan je čimbenik i odredba o kvorumu, odnosno odluka o tom koliko članova neke cjeline mora biti nazočno glasovanju kako bi se ono moglo provesti. Načelo većine koristi se prilikom donošenja velikoga broja odluka, a u demokratskim sustavima vlasti prilikom donošenja svih relevantnih zakona, pravila i odredbi, te izbora najvažnijih tijela državne vlasti.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64052

Ali demokratsko odlučivanje u Saboru nije jamstvo demokracije propisane ustavom, u temeljnim načelima. Ako prihvatimo pravo pojedinca sudjelovati u političkim odlukama koje se tiču njegova života, ovlasti Sabora (koji je ovlašten odlučivati o bitnim pitanjima) bez potrebne prvotne suglasnosti naroda, neobezujući mandati saborskih zastupnika (koje uvijek predočavaju kao nepostojanje obaveze zastupnika vraćati mandat stranci. iako se radi i o neobavezi zastupnika prema biračima i narodu) isključuju pojedinca u procesu donošenja odluka.

Postavlja se pitanje tko je voljan dati neograničene ovlasti saborskim zastupnicima, koji ne polažu nikakve obaveze prema biračima i narodu.
Obaveza (sužena) saborskih zastupnika prema narodu (i biračima) je osnovni put stvaranja zdravog društva. Izlazak iz apsolutizma (koji teži totalitarizmu (iz kojeg smo Domovinskim ratom izašli)) (jer demokratsko načelo donošenja odluka u Saboru nije demokracija po sebi).
U demokraciji sve saborske odluke moraju biti podvrgnute javnoj ocjeni (i suglasnosti), saborska većina mora imati jamstvo kako je donešena odluka izraz većine naroda (birača).
Oslobađanje zastupnika odgovornosti prema nositeljima vlasti (naroda) i oslobađanje Sabora odgovornosti prema nositeljima vlasti (narodu), stvorilo je nakaradni sustav apsolutizma (koji zlouporabom sudbene vlasti i represivnog aparata (koje parlament kontrolira) teži ka totalitarizmu).

Republika (od lat. res publica = javna stvar), uz monarhiju drugi osnovni oblik vladavine.

U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet direktno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika

Proglašavanje Hrvatske Republikom i parlamentarnom državom ne ispunja se uvjet demokracije.
Zloupotreba (dosadašnjih) ovlasti (koje je ustoličila račanova koalicija, a iza pada te koalicije nitko Republiku Hrvatsku nije vratio demokratskim načelima, nastavljajući koristiti apsolutizam (sakriven iza kvazidemokracije parlamenta (dovoljno je postići natpolovičnu većinu u Saboru, kako bi postali apsolutni gospodari Hrvatske)), na štetu naroda i države.
Na posljednjim parlamentarnim izborima niti jedna politička opcija (stranke, partije, koalicije, nezavisne liste) nisu ponudili reformu Ustava i zakonodavstva (na odgovarajući način, a Ustavni sud nije osporio točke Ustava koje se kose s temeljnim načelom demokracije).
Apsolutizam (koji vlada od Tuđmanove smrti) bezposljedično je prouzročio tešku političko-gospodarsku krizu (težu od krize koju je prouzročila agresija na RH 1991. - 1995. g.).
Suprotstavljanje agresiji i borba za demokraciju najveći je doprinos RH koju su dali branitelji, ali (upravo zbog politike protivne suverenitetu i demokraciji) marginalizirani su i proganjani (upravo zbog ostvarenja apsolutizma Sabora).

Hrvatska mora u reforme (male preinake Ustava i usklađivanje zakona s ustavnim odredbama), jer je demokracija temeljna vrijednost kojoj moderno društvo mora težiti.
Neučinkovita tripartitna koalicija (zamrzavanja saborskog apsolutizma kao instrumenta određene politike ili pojedinaca) je neprihvatljiva, nužnost brze izmjene saborskih ovlasti i ovlasti saborskih zastupnika (s ciljem stvaranja odgovorne i kontrolirane vlasti, uspostave dvodomnog parlamenta) iziskuje predizborni program povratka demokracije.
Za takvu politiku nužna je dvotrećinska saborska većina i politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju hrvatske budućnosti.

ps
(ko milanoviću * mater ...)(toliko sam ozbiljan!)

Oznake: demokracija, politička nepismenost, Ustav RH., vlast, narod, odlučivanje, zastupnik, obaveze zastupnika, obezujući mandat, neobvezujući mandat, većina, relativna većina, apsolutna većina, kvalificirana većina, republika, demokratska republika, aristokratska republika, Apsolutizam, parlamentarni apsolutizam, politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju h