01

ponedjeljak

travanj

2019

Bleiburg (izbliza)



Bleiburška tragedija nije pitanje koruške katoličke crkve, nije pitanje austrijskih svjetovnih vlasti. U protivnom bi se i i jedni i drugi morali civilizacijski odrediti prema ratnom zločinu i zločinu prema čovječnosti. (Bespotreno su se i ovako odredili, vrlo neprimjereno.)

Bleiburška tragedija je pitanje hrvatske vlasti, koja je Jugoslavije morala proglasiti okupacijama, partizanski i komunistički pokret zločinačkim.
Utemeljeno, sustavno i znanstveno istraživanje (bez primjesa ideologije), u okvirima tadašnjih pravnih normi, ukazuje na nedozvoljeni odnos prema nevinim žrtvama koje su nedozvoljenim načinom masakrirane, po predaji isporučene krvolocima.
Na samom bleiburškom polju, unatoč pregovorima o predaji i izostanku vojnih djelovanja (nepostojanju vojne opasnosti), mnoštvu civila (zbijeg pred komunističkim pogromom) u krvoločnom mitraljiranju i granatiranju ubijeno je od 4 000 do 15 000 osoba.

Razrješavanje pitanje zločina na bleiburškom polju uz orjunaško-partizansku pamet dvojca Grabar-Plenković nije moguće.
Politiziranje (svojstveno nakaradnoj pameti nakinđurene tikve i ispraznoj pozi lašca) (proisteklog iz udbaške urote stvaranja postugoslavenske Hrvatske (oko zagrebačke katedrale)) oko pitanja karaktera masakriranih na bleiburškom polju i Križnom putu je jasan pokazatelj građanskog rata u Hrvatskoj, koji nije završio. Odnos prema bleiburšjoj tragediji, negirajući civilizacijske vrijednosti odraz je neprekidnog građanskog rata u Hrvatskoj. Hrvatska je podijeljena, i svakodnevno se dijeli. Pomirba je za budale.
Mrtve ubijati iznova, živima daje za pravo misliti što misle da je potrebno.

Proglašavanje naroda ustaškim zločincima ima zadaću teritorijalno, demografski, diplomatski, ekonomski oslabiti Hrvatsku. Udariti na temelje države. To su i učinili - čine.
Ovaj put iz ureda osoba koji se predstavljaju demokratski izabranim predstavnicima naroda (protiv kojeg djeluju).
Plenkovića i Grabar treba razriješiti i strogo kazniti.
Ne smijete dozvoliti šarlatanima da vam rastaču temelje države, nacije, gospodarstva.

Znam, ne znate! Znam tko zna! Znam, ne znate tko zna!

Oznake: Bleiburg, tragedija, austrijske vlasti, činjenice o stradanju, pravo, žrtve, masakr, zbijeg, komunisti, politiziranje, orjunaško-partizanska pamet, znam

11

ponedjeljak

ožujak

2019

Strahote komunističkih zločina i orjunaškog divljanja



Bleiburg.

Mjesto strahotnog krvoprolića, prijevare i početak Križnog puta.

Nadiranje komunizma nije svojstveno samo Hrvatskoj. Prva komunistička zemlja (Rusija, SSSR) je iskusila građanski rat i masovne likvidacije pri dolasku komunizma. Kina. Kuba.
Zbjeg vojske i civila pred komunističkom represijom okarakterizirati ustaškim zločincima je negiranje civilizacijskih dosega.

Nečastan postupak austrijskog katoličkoga namještenika ne iznenađuje, crkva deklarativno uzdiže svoje djelatnosti na pijedestal humanizma i civiliziranog ponašanja, ali najčešće pokazuje kako joj je kadar prizeman i potkupiv.

Svakodnevno zasipanje malobrojnih čuvara istinitosti koji bez argumenata zastupaju neodržive teze o zločinu koji se nije dogodio i o zločinu koji je prešućen.
Poigravanje s istinom nije ništa novo. Uvijek ima karijerista (koji igraju kozaračko kolo, a kasnije pjevaju Vilu Velebita).

Nedužnost i žrtva stradalih na Bleiburgu i Križnom putu neće biti umanjene divljanjem orjunaša.

(Idiote koji odobravaju pokolj treba odstraniti iz javnog života Hrvatske.)

Oznake: Bleiburg, nadiranje komunizma, civilizacijski dosezi, Crkva, zločin koji se nije dogodio, prešućeni zločin, nedunost, žrtva, divljanje orjunaša, strahote komunističkih zločina

12

subota

svibanj

2018

Bleiburg



Uspostava Kraljevine SHS pučevima u Hrvatskoj, BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ukazuje na težak međunarodni položaj nesrpskih naroda u srpskom okružju.

Nisu srpska politika i srpska kraljevska kuća (Karađorđevića) pokretači tih pučeva. Međunarodni odnosi su proizveli rušenje dva carstva koja su se stoljeća sukobljavala na tim prostorima.

Proces osamostaljenja Hrvatske je prirodni proces, koji je međunarodna zajednica kasnije priznala i prihvatila. Demokratizacija Hrvatske (republikanske i demokršćanske političke opcije) je jedini put kojim je Hrvatska mogla krenuti nakon raspada AU carstva. (Ali je pučevima 1918.g. i komunističkim sovjetsko-srpskim prevratom (okupacijom) Hrvatska završila porobljena u diktaturama.)
Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija su najmračnije razdoblje Hrvatske povijesti. Okupirana, porobljena, raseljavana i asimilirana. Iako nije prvi put pokušavana asimilacija Hrvata, zbog germanskog i ugarskog jezika, tek je jugoslavensko-srpska asimilacija, brižno pripremljena, prvi pravi pokušaj asimilacije Hrvata.

Stradanje Hrvata na Bleiburgu i Križnom putu, pomno isplanirano kao sredstvo obezglavljenja hrvatskog naroda, sredstvo onemogućavanja Hrvata ustrajavati na vlastitoj državi, ma koliko u onom trenutku pragmatičan potez onemogućavanja političke borbe ispred planirane nove svjetske organizacije UN-a i mirovnih pregovora, dugoročno je proizveo trajni otklon od ikakve Jugoslavije.

Pobili su nedužan svijet; željan vlastite države, slobode, demokracije.

Na Bleiburgu je obavljen sukob državotvornih struja i ideja; hrvatska državotvorna misao protiv marksističke sovjetsko-lenjinističke srpsko-četničke karijerističko-partijske psihopatsko-zločinačke "jugoslavenske" zamisli.

Nasilje nije promijenilo već odložilo tijek povijesti. Nasilje nikada ne mijenja povijest. Nasilje stvara protunasilje.
Srpsko nasilje (Amputacijska linija) je prouzročila drukčije promišljanje stvaranja hrvatske države. 10. travnja 1941. nisu nezavisnost nametnule ustaše, već je hrvatski narod spontano sudjelovao u proglašenju i uspostavi neovisne države. Ustaše su u tako stvorenoj državi zauzele vlast naknadno. U ratnim okolnostima to se odvijalo brzo, stoga jugoslavenski povjesničari krivo drže stvaranje NDH ustaškim činom.

Podjednako, Bleiburg i Križni put nisu obračun s ustaštvom već s pravom jednog naroda na vlastitu (neovisnu) državu. To je bio krvavi obračun s pravom naroda na postojanje, pravom tog naroda na uspostavu neovisne države.
Vjerovanje kako će masovnim (ratnim) zločinima uspjeti asimilirati jedan narod i zaustaviti njegovo traženje prava na vlastitu državu zabluda je koju danas moramo jasno okarakterizirati kao zločinački čin u kojem su sudjelovali slovenski komunisti, hrvatski komunisti, "jugoslavenski" komunisti, slovenski partizani, hrvatski partizani, "jugoslavenski" partizani, sovjetska Crvena armija, sovjetski komunisti, orjunaši, četnici, jugoslaveni, odnarođeni elementi, britanska vojna i politička vrhuška, ...

Pravo Hrvatske na vlastitu državu nije ubijeno na Bleiburgu, ubijeni su nedužni ljudi kojima je to pravo pripadalo.

Hrvatska za sva vremena.


Oznake: Bleiburg, Kraljevina SHS, puževi, međunarodna politika, okupacija, asimilacija, ispanirano sredstvo, nasilje i tijek povijesti, amputacijska linija, pravo na državu, narodna volja za vlastitom državom, mjesto razračuna sa idejom samostalnosti. okupacij

26

četvrtak

svibanj

2016

Katarza hrvatskog društva



Socijalizam/komunizam je devastirao hrvatsko društvo.
Zagovornici i sljedbenici tih ideja (nakon međusobnih krvavih obračuna) postali su poznatiji kao titoisti.
Protivili su se hrvatskoj neovisnosti, u nerasvijetljenim povijesnim okolnostima organizirali i izveli pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, Hrvatsku okovali hipotekom ratnih zločina, Hrvatsku podredili Jugoslaviji, Hrvate podredili Srbima i Jugoslavenima, Hrvatsku usmjerili na tešku industriju, brisali katolički i prozapadni identitet Hrvatske, iseljavali Hrvate, dodijelili (kao da se njih pitalo) konstitutivnost Srbima na teritorijima na kojim nikad nisu bili konstitutivni (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), opremali (srbiziranu) JNA (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), proizvodili siromaštvo (pričama o pravednosti), proizvodili inflacijom i hiperinflacijom nesposobnost društva odgovoriti na (nove) izazove, proizvodili radničku klasu koja nije brinula o svojim portrebama već je svoje živote ugrađivala u (fiktivni) socijalistički koncept kolektivnosti, ...

Hrvatska je (pri razlazu s neostvarivim socijalizmom/komunizmom), zbog prevelike socijalističke ostavštine (stotine tisuća socijalističkih umirovljenika, koji su ujedno i zdravstveni osiguranici) propustila provesti katarzu hrvatskog društva.
Politikom pomirbe (u ratnim okolnostima) zamaglila je stvarne razloge sloma i ratnog razlaza Jugoslavije.
Vrlo složeni uvjeti nastanka Republike Hrvatske doveli su do politike jedinstva (u ratu) koja je kasnije izrodila novom katastrofom. (Hrvatska politika jugounitarista suprotstavljena politici hrvatskog državnog prava stvarala je okvire za ispuštanje BiH iz hrvatskog integracijskog procesa ...)
Potplaćeni (i protunarodni) elementi su sustavno zaštićeni (u pripravi Hrvatsku iznova baciti u ralje velikosrpske-rusko-britanske regionalne zajednice)(nekad održavane u okvirima jugoslavija).

Da je hrvatsko društvo bilo prisiljeno proći katarzu (suočavanja sa zabludama socijalizma/jugoslavija), takvi elementi bi ostali bez političke zaštite, na vjetrometini povijesne osude (za zločine i izdajstvo).
Bez katarze, država je poludiktatura, osuđena na sektaške borbe za vlast, nedemokratska i neprepoznatljiva, bez mogućnosti stvarati okvire napretka društva i pojedinca.
Hrvatska bez katarze (suočavanja s posljedicama socijalizma i jugoslavenstva) nema budućnosti ...
Katarza se odnosi i na sve pripadnike društva koji koriste socijalističke stečevine (mirovine, stručne spreme, radna mjesta, uloge u društvu (kvaziliderske uloge svojstvene članovima partije i njihovim simpatizerima, koji nas truju svojim djelovanjem zastrašivanja i stvaranja nereda ...).





Oznake: socijalizam, komunizam, hrvatsko društvo, titoisti, hrvatska neovisnost, Bleiburg, križni put, teška industrija, katolički i prozapadni identitet, agresija, siromaštvo, inflacija i hiperinflacija, kolektivnost, socijalistički umirovljenici, jugounitaristi, društvena katarza, kvaziliderska uloga partijaša i simpatizera