22

petak

svibanj

2020

Ustaše nisu imale sinova



Ustaški pokret je bio konspirativan, malobrojan i odgovor na velikosrpsku agresiju, srpsku okupaciju i osobnu diktaturu kralja Aleksandra.

Sudbina je htjela pa su ustaški prvaci iznijeli cjelovit nacionalni okvir (koji je odgovarao nacionalnoj, suverenoj republikanskoj, demokratskoj državi), koji je u složenim međunarodnim odnosima bio tek neostvarena težnja.Podmetanjem teza ustaštva i ustašizacije suprotstavljaju se cjelovitom rješenju hrvatskog pitanja, suprotstavljaju se demokratizaciji, nacionalnoj državi i volji naroda.)
U kovitlacu svjetskog ratnog previranja uspostava NDH je više zasluga neprijatelja nego prijatelja Hrvata.

Kraj rata je doveo do ponovne okupacije Hrvatske (jednom okupirane 1918.g.). Ustaše su isčezle (revolucionarna organizacija - hrvatski revolucionarci - nisu dvojili o sudbini u novoj (okupacijskoj) Jugoslaviji).

Nikakva osveta, već strah od narodne volje za vlastitom državom (s razlogom poistovjećenom s NDH) koja bi se mogla iskazati u novim međunarodno pravnim uvjetima (osnivanje nove svjetske organizacije UN, koja je temeljila priznavanje novih država na volji naroda), razlozi su masovnog pokolja na Bleiburškom polju i Križnim putevima (na kojim su marširali neprijatelji nove Jugoslavije, a ne krivci).

Preživjeli, zastrašeni i obespravljeni neviđenim terorom mogli su samo promatrati uzdizanje Jugoslavije kao narodne volje (kojeg naroda?), pa i kroz učestvovanje u osnivanju UN-a.
Oni koji su isporučili Hrvatsku, Zemun, Boku, ... Jugoslaviji i Srbima, a Hrvate na masovne likvidacije, izgone i ropstvo nemaju razloga očekivati ruku pomirenja. Možda tek njihovi sinovi - ako su prošli katarzu.

Malobrojne ustaše su većim dijelom emigrirali, dio je likvidiran bez suda. U Hrvatskoj nema ustaške djece.

Dakle, politika pomirbe ustaških i partizanskih sinova je tuđmanova podvala hrvatskom narodu čije posljedice sada trpimo podnošenjem nedemokratske, nenarodne, nestručne, nepoštene ne nacionalne, nerepublikanske vlasti.


Politika pomirbe se odnosila na komunistički totalitarni i zločinački aparat, a ne na mirenje ustaških i partizanskih nepomirljivih gledišta.

U Hrvatskoj su likvidacijama, raseljavanjem i progonom uništavani svi koji su bili za samostalnu Hrvatsku, a protiv bilo kakve Jugoslavije. Netko je taj teror provodio. U duhu pomirbe, treba ga imenovati. (Orjunaši, komunjare, izdajice.)

Brane granice Velike Srbije, sputavajući svaku pomisao da su Jugoslavije okupatorske i osvajačke tvorevine koje su onda a i sada otimale Hrvatskoj.
Partizanski sinovi (sinovi orjune) mire se sami sa sobom. Jer ih nitko prije nije pomirio sa sudbinom.
Sudbinom izdajica.

Pustimo hdz neka ugine. Iskažimo svoju (narodnu) volju, sposobnost za vlastitom državom dostojnom življenja.

Ili ili (ili hdzsdp, ili narodna država)



Oznake: ustaše, sinovi, partizani, demokracija, republika, narodna volja, UN, Bleiburg, križni put, neviđeni teror, politika pomirbe, obrana granica Velike Srbije, sudbina izdajica

11

ponedjeljak

svibanj

2020

Kako smo izgubili američku pobjedu?



Hrvatski rat(ovi) za neovisnost

Rat za hrvatsku neovisnost je rat za oslobođenje. Rat protiv jna, četnika, komunista, jugoslavena, partizana, totalitarizma i jednoumlja.


Kako je onda politika pomirbe postala politika pomirbe ustaških (ustaše nisu imali sinova) sinova i partizanskih sinova (jesu sinovi, ali nije bilo partizana)?
Politika pomirbe je (osim za fTuđmana) bila politike pomirbe žrtva jugoslavensko-komunističkog totalitarnog režima i svih koji su na bilo koji način protivno svojoj volji sudjelovali u toj represiji.
Titoistički režim je totalitaran i zbog kapilarne pojave totalitarnih režima (prisiljavanja stanovništva na aktivno sudjelovanje u represiji) politika pomirbe nakon 1990.g. ponudila je proces katarze i izmirenja sa djelovima jugoslavensko-komunističkog zločinačkog aparata.
Osim tUđmana, koji je grozničavo nepostojećom pomirbom (ustaše-partizani) kupovao alibi za svoje vrludanje, nitko nije spominjao niti podrazumijevao ikakvo mirenje ustaških i partizanskih sinova.

Ponavljam, 1991.g. nitko nije ratovao protiv ustaške vlasti već protiv komunističko-jugoslavenske tiranije. Nismo vodili građanski rat za republiku, već rat za neovisnost (oslobađanje od okupatora).
Jesmo li ikad pristali dragovoljno na zajedništvo, i ako jesmo kad je ta dragovoljnost prestala, nije bitno za agresiju kojoj smo bili izloženi.
Titova vojska, titovi pioniri (već zabradatili), titovi krvnici, titovi galebovi, titova doktrina. Napali su nas i gurali s vjekovnih ognjišta.

Slanje vijenaca na Sutjesku (mi ih šaljemo na Drinu (drinskle mučenice, četnički pokolji 1941.), veličanje partizana i tiTa ... tko je tu glup?

Tri osvajačka rata Jugoslavije protiv Hrvatske

Jugoslavija (kvazi tvorevina, marionetska srbo-četnička, komunjarsko-ruska papazjanija) nije odabir hrvatskog naroda, pa nas tiTo nije svrstao na pobjedničku stranu. Narod ne može biti na gubitničkoj strani, jer osvajački ratovi nisu dopušteni. A Jugoslavija je vodila tri osvajačka rata protiv Hrvatske.

U međunarodno pravnim odnosima to je kamen smutnje, pa su USA morale poraženu Hrvatsku uskrisiti, koju opet bez borbe predajete neprijatelju (pLenković, miLanović, ... odreda orjunaško-četnička petorazredna svita).

pLenković i dalje ne smatra volju naroda međunarodno pravno odredbom oblika vladavine. Već samovoljno baulja po marginama podlosti i izdaje.

Niste nikad ništa uložili u vlastitu državu, pa vam se država osvećuje na najironičniji način ... pLenković vam u demokraciji glumi apsolutistu (i to trpite, s razlogom)(vrhunska politička farsa režirana u vašim vlastitim glavama, on je vaša fikcija).

Ironija, kad sustav ne djeluje, onda se trudimo sustav nadograditi anemičnim idiotima.
Američku pobjedu ste rastočili jer ništa ne znate cijeniti, sad ćete preko sindikata tražiti milodare.

Niste ustaše, niste partizani i nemate se razloga miriti. Morate se probuditi i zaratiti međusobno. Morate zaraditi samopoštovanje.

Kako je jajačka banovina iz 1526. postala centar jUgoslavije i nije hrvatska?

Oznake: Hrvatski rat za neovisnost, politika pomirbe, partizani, ustaše, komunizam, jugoslavija, totalitarizam, tito, Plenković, Milanović, Sutjeska, Drina, odabir hrvatskoh naroda, usa, jUgoslavenska okupacija, politička farsa

21

petak

veljača

2020

Partizani nisu antifašistička vojska




Partizani su stranačka vojska, gerila komunističke partije.
Protivno svim pravilima ratnog prava (Ženevske konvencije), djelovali su po direktivama (Kominterne) iz Moskve i čekali pojavu Crvene armije.

Nije njih zanimala borba protiv fašizma, već borba za vlast koja će biti prosovjetska, staljinistička, diktatorska, komunističko antinarodna.

Antinarodna vlast mora imati opravdanje za postojanje (narod je fašistički).


Ustaška NDH je vjerovala kako uspostava države (koju, zanimljivo, osim Sovjetskog saveza druge države nisu htjele podržati, pa čak ni nacistička Njemačka nije NDH smatrala prvim rješenjem; htjeli su Kraljevinu Jugoslaviju u paktu, pa Mačeka u samostalnoj Hrvatskoj, tek onda su ponudili Paveliću državu) neće umanjiti žrtve rata (progon po rasnim ili drugim osnovama bi bio u bilo kojoj varijanti), za razliku od partizana koji uspostavu hrvatske države nisu smatrali prihvatljivim.
(Po arhivskoj građi, osim Sovjetskog saveza, svi su odbijali pomisao o bilo kakvoj hrvatskoj državi. Sovjeti su na lenjinskom principu samodređenja naroda, preskačući vjekovno državno pravo, Hrvatima ponudili ravnopravnost naroda u prosovjetskoj socijalističkoj Jugoslaviji. Zbog tog dogovora ustaše nisu branile NDH ni Zagreb pred najezdom Crvene armije i partizana ... Zamisao sovjeta se iskristalizirala na Bleiburgu i Križnim putevima.)

To je činjenica koju nije moguće nikakvim (krivologičkim) izričajem pobiti.
Zločinci su oni koji su osporili pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu (koju su imali vjekovima). Nastavak ugnjetavanja Hrvata nije moguće prikriti takozvanim antifašizmom, jer je to fašizam.
Sovjetski plan promjene strukture stanovništva i političke volje (koja iz tih promjena proizlazi) dovela je do vladavine projugoslavenskih, antihrvatskih političkih snaga, što je dovelo do nakaradne pozicije: nacionalna Hrvatskla u rukama odnarođenih orjunaških političkih bestidnika.
Sve žrtve na teritoriju Hrvatske su hrvatske žrtve i imaju smisla jedino ako su stradali za neku bolju Hrvatsku. Ako ih netko smatra žrtvama hrvatskog genocidnog plana s ciljem osporavanja Hrvatske, duboko vrijeđa Hrvate i žrtve. Hrvati su politički narod i nije im moguće nametati krivnju u tom smislu.

Hrvatska je prekinula politički i pravni slijed - genocidom (sustavnim uništavanjem hrvatskog stanovništva s ciljem postizanja nehrvatstva hrvatskog stanovništva).
To je posljedica dugotrajnog antihrvatskog djelovanja, u zadnjih skoro dvjesto godina promicanja jugoslavenstva i proslavenstva.

Izgubljenost jednog naroda se očituje u svakodnevnim brutalnim lažima i nametanjima povijesti koja nije povijest Hrvata.

Hrvati su lijepi, pametni, pošteni, radišni, bogobojazni, plemeniti.

Reci glasno, reci smjelo - Za Dom spremni - prvo polje neka je bijelo.

Oznake: partizani, antifašizam, komunisti, gerila, borba za vlast, Sovjetski savez, ustaše, vlastita država, Bleiburg, genocid, prvo polje bijelo, ZDS

08

srijeda

svibanj

2019

Hrvatsku nije imao tko osloboditi



Okupacija 1918.g., okupacija 1945.g., okupacija 1991.g.

Nije Hrvatska promijenila jezik, granice, kulturološki i civilizacijski okvir zato jer je sposobna braniti vlastite vrijednosti. Nije promijenila svoj ukupni identitet jer je to htjela.

Zapravo, Hrvatsku nije imao tko osloboditi.

Oslobođenja je Hrvatska skupo plaćala jer su oslobođenja izvodili okupatori. Domaće su se izdajice priklanjale okupatorima.
Partizana nije bilo. Dioba privilegija i mirovina je ojačalo partizansko-jugoslavenski blok. Ustaša nije bilo. Pokolj na Bleiburgu i Križnom putu je dodatno oslabio ideju Hrvatske do Drine.

Dvije brojno najmanje struje su obilježile stoljeće hrvatske povijesti. Drina, Neretva, Zemun, Trst, Jasenovac, Tezno, samoupravljanje, fabrike, seljačka država.

Hrvatsku nije ima tko osloboditi.

Hrvatska je osuđena na novu okupaciju. Danas je riječ o unutarnjoj okupaciji koja prerasta u vanjsku (okupaciju EU).
Osporavanje prava na referendum, osporavanje prava na demokraciju, osporavanje prava na nacionalnu državu, osporavanje prava na vlastiti identitet (suverenitet) odraz su okupacije.

Tko je onda i kada oslobodio Hrvatsku?

Jedino narod kome pripada sva vlast može državu učiniti dostojnom življenja.

Oznake: okupacija, jezik, Kultura, granice, civilizacija, okupatori, domaće izdajice, partizani, ustaše, privilegije, unutarnja okupacija

27

petak

travanj

2018

Poraz nas samih i praznine u nama



Postoji li Colombia?


Jasenovac je mitski razotkrio sve naše slabosti.
Otkrio je prazninu u nama.

Nikada titovi partizani nisu zaustavljali vlakove (smrti), kolone (smrti), .... koji su odmicali ka Jasenovcu. Jasenovac je bila zadnja postaja, nakon koje se odlazilo negdje drugdje.

Nikad Tito nije dolazio na komemoracije u Jasenovac.
Ali je njemačko izaslanstvo, povodom priznavanja ratne reparacije, sudjelovalo u iskapanju jasenovačkih humki.

Nikad Srbi u vrijeme Domovinskog rata, iako je Jasenovac bio okupiran, nisu dolazili na komemoracije.

Nije uobičajeno četiri puta komemorirati, a sve četiri komemoracije skupe 12 sudionika na stratištu nedužnih.

Zapravo je igrokaz s uobičajenim zapletom odraz naše praznine, nesposobnosti i nebrige za vlastite živote.
Nemamo cilja, nemamo znanja, nemamo sposobnosti, nemamo želje.
Politikanti nam ulijevaju nadu kako ćemo lažima ispuniti naš život. Porobiti radišne.
Osvojiti vlast i nećemo ništa raditi. Naplaćivati ćemo našu vlast ili našu ideologijsku pravovjernost.

Probudite se, godina je 1399. Još Columbo nije otkrio Ameriku. Pa ne postoji ni Colombia ...

Represa del Peńol, Antioquia, Colombia


Oznake: Jasenovac, partizani, ratne reparacije, četiri komemoracije, igrokaz., praznina, nesposobnost, nebriga, politikanti, porobljavanje radišnih, amerika, Colombia

01

srijeda

veljača

2017

Sine (majčin)



Pad socijalizma-komunizma (i Berlinskoga zida) označio je civilizacijsku prekretnicu. Civilizacijsku.

Slom komunizma-marksizma označio je i raspad (zločinačke) jugoslavije.
Hrvatski tadašnji kadrovi (svaki narod ima svoje političke kadrove) razlog su "ustanka" hrvatskog naroda. Izdajice, beskičmenjaci, nesposobni, ...

Domovinski rat je obrambeni, pravedni rat nametnut srpskom agresijom. Podjednako nametnut velikosrpskom politikom, ali prvenstveno jugoslavensko-komunističkom agresijom oslonjenom na velikosrpsku pobunu kao instrument vojno-političkog pritiska na Hrvatsku. (Podupiran hrvatskim izrodima.)
Dakle, Hrvatska se Domovinskim ratom oslobađala komunizma (koji je kontrolirao velikosrpstvo, (iako oni koji bolje poznaju velikosrpstvo znaju kako je ono produkt (visoko) industrijaliziranog (nesrpskog) društva, a ne srpske snage i volje vršiti ekspanziju genocidom)) i komunističko-jugoslavenskog nasljeđa.
Svejedno je prvi predsjednik bio partizan (tuđman)(jugoslaven)(sin partizana)(predsjednik Partizana), drugi predsjednik (mesić) je bio partizan (jugoslaven)(sin partizana), treći predsjednik (josipović) (jugoslaven)(sin partizana), četvrta predsjednica (grabar kitarović) (unuka partizana), ... premijeri: prvi (mesić) partizan (jugoslaven)(sin partizana), drugi (manolić)(partizan)(jugoslaven)(krvnik), treći (gregurić) (komunist)(jugoslaven), četvrti (šarinić), peti (valentić), šesti (mateša)(komunist)(jugoslaven), sedmi (račan)(komunist)(jugoslaven), osmi (sanader), deveta (kosor)(komunistica)(jugoslavenka)(unuka četničkog vojvode)(ali i kćerka kosora), deseti milanović (hdzovac)(jugoslaven, glup, bahat)(unuk partizana, sin komuniste hdzovca komuniste), jedanaesti (orešković) (kratkotrajno, bez mogućnosti naučiti hrvate engleskom jeziku), dvanaesti (plenković)(jugoslaven)(hslesovac i beskičmeni, bezobrazni karijerist)(sim majke lekarke i oca suradnika).

Kako su vladale vlade i kako su predsjednici pridonosili životu (u demokraciji) dobro je uočljivo. Primjer ukrajinske krize podudara se sa jugoslavenskom krizom, podjednako su sve projugoslavenske vlade RH producirale stanje identično ukrajinskom modelu otkidanja teritorija (u ime ruskih interesa).

Zašto su pad komunizma i raspad jugoslavije iskoristile jugoslavenčine i partizani i Hrvatsku zakopali (po drugi put) u grobnicama Križnog puta?
Slom komunizma i jugoslavije (omiljenih hrvatskim političkim elitama) uz ideološku ima i moralnu dimenziju. Svi imenovani komunisti/jugoslaveni su karijeristički (imovinski i statusno) pristajali na komunizam/jugoslavenstvo. Tako je Hrvatsku zadesila dvostruka nesreća. I ideološki i moralno nepoželjni (srbenderi - srpska služinčad) su prisvojili vlast. Društvo nije sposobno zaliječiti rane sustava koji nas je isporučio nenaoružane i diplomatski nepripremljene velikosrpskoj (u pozadini jugoslavenskoj) agresiji. Unatoč porazu te politike u Domovinskom ratu, podjednakim su žarom nastavili istom politikom.

(Pi*ka vam materina, novokmetu, vidoviću i uvođenju vojnog roka ... ako takvi mamlazi raspravljaju na javnoj televiziji o bitnim temama društva onda ovaj narod nema budućnosti.)
(Slijedeći hrvatski rat će biti građanski rat (i sve se radi kako bi što prije započeo). )
Ima li u Hrvatskoj sposobnih i odgovornih koji bi preuzeli odgovornost za državu i poveli ovaj narod ka boljem?



Oznake: Berlinski zid, socijalizam, komunizam, hrvatski predsjednici, hrvatski premijeri, jugoslaveni, partizani, partizanski sinovi, komunisti, ukrajinska kriza, model krize, srpčad (srpske sluge), velikosrpska agresija, jugoslavenska agresija, nastavak produciranja krize

05

ponedjeljak

prosinac

2016

Živjeli mrtvi partizani



Jasenovac je mjesto posebnog pijeteta. Mrtvi nijemo pozdravljaju žive.

Do kada ćemo mi (stari partizani)(kada Tito nije htio zaustavljati konvoje Srba koje su prevozili u Jasenovac što sad ta nejač kmeči ...) slušati žalopojke živih i nijemu tišinu mrtvih (domobrana, partizana, roma, srba, komunista, pravovjernih, malodušnih, židova, ustaša ... i ostalih)? U zaglušenom bunaru ljudske iskrivljene povijesti.

Paradoksalno, tko najviše spominje žrtve, najviše ih relativizira (s razlogom). I prikriva svoju zlobu.

Nitko se nije sramotnije ponio prema jasenovačkim žrtvama od komunista i partizana (niti riječi o pokoljima dok nije Crvena armija prihajala i postavila narodnu partizansku oznaško-udbašku vlast koja je pravedno kažnjavala (pa joj sud nije bio potreban, a kad je postojao bio je ili prijeki ili poprijeki)). Jasenovac je mjesto u kojem nisu nikad branili ljudskost, pa ni danas.

Živjeli mrtvi partizani!

Oznake: mrtvi partizani, Jasenovac, pijetet, pozdravljanje, konvoji, žalopojke živih, nijema tišina, relativiziranje, Zloba, sramotno ponašanje, komunisti, partizani, Crvena armija, narodna vlast, prijeki sudovi, poprijeki sudovi, obrana ljudskosti