Jasenovac je mjesto posebnog pijeteta. Mrtvi nijemo pozdravljaju žive.
Do kada ćemo mi (stari partizani)(kada Tito nije htio zaustavljati konvoje Srba koje su prevozili u Jasenovac što sad ta nejač kmeči ...) slušati žalopojke živih i nijemu tišinu mrtvih (domobrana, partizana, roma, srba, komunista, pravovjernih, malodušnih, židova, ustaša ... i ostalih)? U zaglušenom bunaru ljudske iskrivljene povijesti.
Paradoksalno, tko najviše spominje žrtve, najviše ih relativizira (s razlogom). I prikriva svoju zlobu.
Nitko se nije sramotnije ponio prema jasenovačkim žrtvama od komunista i partizana (niti riječi o pokoljima dok nije Crvena armija prihajala i postavila narodnu partizansku oznaško-udbašku vlast koja je pravedno kažnjavala (pa joj sud nije bio potreban, a kad je postojao bio je ili prijeki ili poprijeki)). Jasenovac je mjesto u kojem nisu nikad branili ljudskost, pa ni danas.
Živjeli mrtvi partizani!