Ko j* pLenkovića

Svi smatraju (drže, ali dalje od sebe) politiku pokvarenom.

Upravljanje masama ima smisla u zaustavljanju ratnih sukoba, koji se zaustavljaju jedino ako su plod nastojanja nekontroliranih masa.


U tom svjetlu (kutu gledanja) pLenković je kreten/pajac kojm nam daju do znanja da smo nebitni (u izazivanju i kontroli ratnih događanja).
Ali nije pLenković moderator samo ratnih okvira. Osiguravajući politiku ograničenog rata, instaliranje krkana na mjesto nelegalne prekomjerne ovlasti, pajac razara i sve ostale (neratne) segmente društva.

Ukratko, pLenkovićevo antiustaštvo (nekakva komisija o podobnosti i uporabi tkz ustaških (a ne partizanskih) obilježja, micanje ploče HOSa iz Jasenovca, ukinuće kune, ...) nije produkt antifašizma već četničke orjentacije krkana iz pripi*dine (donje).

Jugoslavenstvo na četničkim osnovama (integralno jugoslavenstvo (nekada jedan narod tri plemena, sada šest/sedam/osam država jedan narod) jest uzrokovalo ratove, pa je i pLenkovićeva (krkan k`o krkan) verzija jugoslavenstva put u novi rat.

Napomena: komunisti/komunjare su se (perfidno) proglasili jedinim antifašistima ( jer su fašizam i nacionalsocijalizam-nacizam oblici socijalizma i puta u komunizam s kojima se ratoborni marksizam nije slagao) iako su istinski antifašisti (antikomunisti) oni koje su pobili po jamama i Križnom putu jer su bili antikomunisti (znači i antifašisti), a ti (komunisti/komunjare) nisu bili integralni jUgoslaveni već unitarni jUgoslavenčići).
Integralno i unitarno jugoslavenstvo su prouzročilo ratove koje nastoje prikriti kretenskim spodobama ala pLenković (tog tipa treba nabiti na k*).
Dakle, tko toleritra pLenkovića nadvija mi nad glavu novi rat i smatram ga smrtnim neprijateljem,

Uz pLenkovića. neki oblik amorfnog jUgoslavena je i miLanović.
I pLenkovič (debilče), i miLanović (kretenče) su oblici "političara" koji iskakanjem o svjetskim žarištima svrstavaju Hrvatsku u švercere oružjem (što je nesvrstani, mirovljubivi, humani antifašist Tito radi do daske).

Politiziranje, a ne rješavanje osnove društva (ekonomija, iz koje se razvija društvena nadogradnja), prokazuje debile kao švercere oružjem.
Zbog toga stalno društvo dovode do ruba iako nitko ne može vidjeti razloge takvim postupcima.
Ustaše i partizani se ne moraju miriti niti sukobljavati jer su živjeli u vrijeme kad su zajednički krenuli protiv integralnog jugoslavenstva, a razišli se kad je svjetska politika dovela ruse/sovjete pa vratila amerikance u ove krajeve.
Ni ustaše ni partizani nisu na to mogli utjecati, ali su se razdjelili i dočekali pobjenike koji ne ustrajavaju na jednom narodu.

Otkud onda (kreten) pLenković koji vraća četništvo, osim kao vražje kopile (nedoje*ano i neuko) koje služi pomutiiti bilo kakav razuman plan (sređenie društvo)!?
Hdz se može sramiti, sdp se može sramiti, oporba se može sramiti. Jer bez njihovih poltronskih gU*ica društvo bi samo pronašlo izlaz iz problema-
Njihova je zadaća stvarati nered (uvjete za rat), a i to će jednom izroditi ratom u kojem će oni () platiti cijenu.

Pitate se zašto (kreteni) stvaraju uvjete za rat? Vanjske silnice (svjetske sile) nemaju planove držati utjecaj stvaranjem boljeg društva, već ratom uspostaviti društvo koje žele. pLenković provodi politiku izbijanja novog rata u kojem bi četnici vratili svoje pozicije - jugoslaviju bez jugoslavena (pokolj širih razmjera).

Oznake: Plenković, antifašizam, jugoslavenstva, ratovi, šverc oružjem, društvena osnova, vražje kopile, pokolj

Antifašizam je zlokoban stadij društvene neodređenosti

Može li netko biti istovremeno fašist i antifašist?


Antifašizam je stadij društvene neodređenosti upravo onoliko koliko je bilo potrebno nekome (rusima) za osvajanje i prodor u druge civilizacije, društveno formirane i jasno određene (protiv komunizma).
Istočnu Europu su osvojili vojno (C. Armija)(obilato potpomognuta američkom vojnom pomoći bez koje bi Hitler pokorio Sovjetski savez), a politički je uspostavljena vlast na floskuli antifašizam.
Uspostavom antifašizma u okupiranim državama nije ništa određeno (do ropstvo pod fašističkom diktaturom).

Poratna obnova (ma kakva obnova) tih država je temeljena na antifašizmu, te je protivno ženevskim konvencijama postokupacija protekla u novoj okupaciji i komunističkim revolucijama, a ne obnovi prvotnog društva.

Tako je zločinačka nakana staljinovih hordi pronašla poslušnike koji nas i danas fasciniraju svojom neodređenošću, ali i voljom baciti nas u novo ropstvo pod ruskom čizmom. Znači, Rusi plaćaju.

Jer ovi što zagovaraju antifašizam ne idu ni pišati ako im ne platite ...

Normalno, nema potrebe obrazlagati zašto netko tko se izjašnjava antifašistom ništa ne kaže o svojim društvenim određenjima ...

Drugovi, idete mi na Q!

Kad ja dođem na vlast pišat ćete bez nadoknade.

Oznake: antifašizam, društvena neodređenost, civilizacije, države, olupacija, komunističke revolucije, ženevke konvencije, obnova, okupacija, poslušnici

aNtifašistička ljiga

Obračun s povjesničarima koji su sudjelovali u stvaranju kulta ličnosti


Što muči rusko-srpske orjunaško antikatoličke, intelektualno potkapacitirane aktiviste?

Antifašizam je izmišljotina onog tko je smislio fašizam (Mussolini je staljinov-kominternin agent (komunist-socijalist-fašist). Fašizam je oblik socijalizma (nacional-socijalizam), koji je u Njemačkoj provodila Nacional-socijalistička radnička partija na čelu s vođom Hitlerom i SS-om.

Vratimo se jugo-šljamu: titova kPj je bila instrument u rukama Staljina-Kominterne. tito nije nikakav genijalni vojskovođa i humanist već morbidni patološki masovni ubojica. Tito nije imao nikakvu viziju i strategiju pred početak Drugog svjetskog rata.
To što su službeni (državni (partijski)) povjesničari (mahom mentalno zaostali) falsificirali smišljajući i nadopunjavajući nepostojeću povijest veličajući lik i djelo Tita.

Nije Kominterna tražila savjete od Tita, niti mu je polagala račune, nije ga informirala o svojim zakulisnim planovima u osvit i tijekom Drugog svjetskog rata. Tito je bio strogo kontrolirani kadar tog tijela (krvavi poslušnik).

Obrati sporazumom Ribbentrop-Molotov i raskidom tog sporazuma za tita je potpuna nepoznanica. Očekivati kako je tito s partijom (u ilegali) pravovremeno poduzimao ispravne korake je nevjerojatna, i plod je uljepšavanja slike o velikom vođi. Tito i kPj su beznačajni mali lažci.
Unatoč odmaku vremena, slobodi izražavanja mišljenja, naoko promjeni duštvenoga uređenja ostala je kasta titoista koji zatvaraju oči i retorikom titova doba pokušavaju porobiti društvo.

Samo nasilje ispravlja takve zablude.

Oznake: rusko-srpski aktivisti, antifašizam, izmišljotina, Mussolini, hitler, nacional socijalizam, Staljin, Kominterna, tito, sorazum Ribbentrop-Molotov, falsificiranje povijesti

Partizani nisu antifašistička vojska

Partizani su stranačka vojska, gerila komunističke partije.
Protivno svim pravilima ratnog prava (Ženevske konvencije), djelovali su po direktivama (Kominterne) iz Moskve i čekali pojavu Crvene armije.

Nije njih zanimala borba protiv fašizma, već borba za vlast koja će biti prosovjetska, staljinistička, diktatorska, komunističko antinarodna.

Antinarodna vlast mora imati opravdanje za postojanje (narod je fašistički).


Ustaška NDH je vjerovala kako uspostava države (koju, zanimljivo, osim Sovjetskog saveza druge države nisu htjele podržati, pa čak ni nacistička Njemačka nije NDH smatrala prvim rješenjem; htjeli su Kraljevinu Jugoslaviju u paktu, pa Mačeka u samostalnoj Hrvatskoj, tek onda su ponudili Paveliću državu) neće umanjiti žrtve rata (progon po rasnim ili drugim osnovama bi bio u bilo kojoj varijanti), za razliku od partizana koji uspostavu hrvatske države nisu smatrali prihvatljivim.
(Po arhivskoj građi, osim Sovjetskog saveza, svi su odbijali pomisao o bilo kakvoj hrvatskoj državi. Sovjeti su na lenjinskom principu samodređenja naroda, preskačući vjekovno državno pravo, Hrvatima ponudili ravnopravnost naroda u prosovjetskoj socijalističkoj Jugoslaviji. Zbog tog dogovora ustaše nisu branile NDH ni Zagreb pred najezdom Crvene armije i partizana ... Zamisao sovjeta se iskristalizirala na Bleiburgu i Križnim putevima.)

To je činjenica koju nije moguće nikakvim (krivologičkim) izričajem pobiti.
Zločinci su oni koji su osporili pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu (koju su imali vjekovima). Nastavak ugnjetavanja Hrvata nije moguće prikriti takozvanim antifašizmom, jer je to fašizam.
Sovjetski plan promjene strukture stanovništva i političke volje (koja iz tih promjena proizlazi) dovela je do vladavine projugoslavenskih, antihrvatskih političkih snaga, što je dovelo do nakaradne pozicije: nacionalna Hrvatskla u rukama odnarođenih orjunaških političkih bestidnika.
Sve žrtve na teritoriju Hrvatske su hrvatske žrtve i imaju smisla jedino ako su stradali za neku bolju Hrvatsku. Ako ih netko smatra žrtvama hrvatskog genocidnog plana s ciljem osporavanja Hrvatske, duboko vrijeđa Hrvate i žrtve. Hrvati su politički narod i nije im moguće nametati krivnju u tom smislu.

Hrvatska je prekinula politički i pravni slijed - genocidom (sustavnim uništavanjem hrvatskog stanovništva s ciljem postizanja nehrvatstva hrvatskog stanovništva).
To je posljedica dugotrajnog antihrvatskog djelovanja, u zadnjih skoro dvjesto godina promicanja jugoslavenstva i proslavenstva.

Izgubljenost jednog naroda se očituje u svakodnevnim brutalnim lažima i nametanjima povijesti koja nije povijest Hrvata.

Hrvati su lijepi, pametni, pošteni, radišni, bogobojazni, plemeniti.

Reci glasno, reci smjelo - Za Dom spremni - prvo polje neka je bijelo.

Oznake: partizani, antifašizam, komunisti, gerila, borba za vlast, Sovjetski savez, ustaše, vlastita država, Bleiburg, genocid, prvo polje bijelo, ZDS

Zašto neću glasovati za kGk

Sjaj jugofašizma


Demokracija je nepostojeći temelj hrvatske države.

Zamislite, u Ustavu RH piše Temeljne odredbe.

Svejedno, jugoslavenski politički naivci svrstavaju antifašizam (što je to?) u temelje RH.
Demokracija je po definiciji fašizma, koji je autoritarni oblik vladavine, i antifašistička.

Unatoč tome, jugo(fašisti) su antifašisti protiv svih osim protiv vlastitog fašizma.
Bitna odrednica njihova postojanja je želja za vlašću, po bilo koju cijenu.

U tom komplotu, Kolinda Grabar Kitarović je , kao unuka partizančića, zaluđena vlastitim obmanama, u čudnom spletu postala osoba koja na najgori mogući način sjaji jugofašističkim sjajem.

Operativac NATO organizacije, od početka s jugofašističkom nakupinom, pripremana (ona ili netko sličan) partijsko-doušničkom linijom održavati stanje jugofašizma vladajućom opcijom u RH.

Premještanje ploče HOS-a iz Jasenovca u Gradišku nije pLenkovićevo već kOlindino nedjelo. Premještanje Thompsona iz Čavoglava u Knin, Slunj, ovi-oni trg je njeno nedjelo.
Poništenje referendumskih inicijativa nije pLenkovićevo već njeno nedjelo.
Instanbulska, Marakeška ... su njeno nedjelo.
Iza svih obmanjivanja naroda i zaobilaženja temelja RH (narodne vlasti, demokracije) stoji jugofašistkinja: kGk.

Izbori su vođeni jednosmjerno, po uzoru na pUtina, sa svrhom osiguravanja povlaštene pozicije (uzurpatora narodne vlasti).
pLenković je hsls-ovac (do 2008.g.), u stranci koja je pregrmila politički slom socijalizma-komunizma, velikosrpsku i jugoslavensku agresiju. Nikako pored zaslužnih nije mogao preuzeti cjelokupni hdz i provoditi antisuverenističku jugofašističku politiku.
Na predizbornim sučeljavanjma, kOlinda se izjasnila kao osoba koja je u hdzu od početka. Zaslužna za stvaranje ovakve Hrvatske.

Jugofašističke armade, ma koliko puta i ma kojim argumentima suočeni sa stvarnošću pogubnosti jugoslavenske ideje nameću (želju za vlašću) jugofašizam hrvatskom narodu. U želji nadživjeti Hrvate.

Sjaj jugofašizma u izdanju bitno ograničene kgk, uz svu veličinu pompe koju oko sebe stvara taj krug, dosegao je svojom ispraznošću zenit. Iz kojeg najjače sjaji.

Ne treba nam takva vlast. Bolju nismo sposobni birati.

Glas protiv kgk, jugofašizma nije glas za nikoga do glas za povratak razuma i odgovornosti za vlastitu sudbinu.

Oznake: demokracija, temelji države, antifašizam, jugofašisti, želja za vlašću, operativac, nato, partizančići, HOS, Jasenovac, Gradiška, Čavoglave, Thompson, sjaj, ispraznost

Antifašizam je nastao prije fašizma

Crvena opasnost, komunizam (bauk kruži Europom), se nadvio nad Europom (i šire).

Komunisti se (nikakvi humanisti) nazivaju silom.
Uistinu, pojava ratobornog komunizma prethodi pojavi fašizma, izrazita nečovječnost komunizma je stvorila toleranciju prema fašizmu koji je nastao ili je u nekom drukčijem nastajanju podržavan kao sredstvo zaustavljanja širenja komunizma.
Fašizam je lokalna inačica komunizma (npr. nacionalsocijalizam - nacizam) koja bi razbila iluzije koje je sijala marksističko-komunistička neman (o svjetskoj pravdi i jednakosti).

U određenom vremenskom razdoblju, pritisnut totalitarnim kontra-sustavom, iznuđeni sukob faši-nacizma i komunizma-boljševizma je ponukao kominternu-Staljina na formiranje antifašizma (kao oblika neutralizacije bespredmetnosti fašizma-nacizma-marksizma).
Zapadna društva su dobila kratkotrajnim nametanjem fašizma-nacizma u zakašnjelim industrijalizacijskim državama (Italija, Njemačka) sociološko cjepivo protiv totalitarizma-komunizma, i u potpunom slomu početka samostalne industrijalizacije tih dviju država. Dvostruki dobitak.
Ostatak Istočne Europe je dobio samodopadni staljinizam-marksizam koji je zavio u crno sve narode i države nad kojim je dominirao. Treći dobitak za industrijski razvijene zemlje.

Pojava antifašizma prije fašizma je naizgled paradoks, koji upućuje na snagu razvijenih industrijskih društava u odnosu na polurazvijena ili nerazvijena društva koja razvoj nisu držali prirodnim slijedom.

U tom kovitlacu, Hrvatska je potpala pod neprirodnu, militantnu i zločinačku ideologiju, kao savršen paravan za kočenje razvoja. U takvom kontekstu vrlo je teško uočiti pojavu antifašizma prije fašizma.

Svi predsjednici (RH) i sadašnji predsjednički kandidati, svojim nastupima i programima pokazuju bitno nepoznavanje moderne povijesti (industrijskih društava; čije tekovine možemo koristiti i bez vodeće uloge u razvoj takvih društava i bez stvaranja industrijalizirane Hrvatske).
Pozivanje na partizaniju (jugoslavenstvo) bitna je negacija čovječnosti, državnog prava i razumijevanja društva u cjelini (Hrvati su samosvojan narod i nisu dostatno razvijeni za integracije u Europsku Uniju, nisu dostatno razvijeni za stvaranje jugoslavenskih država i rastakanja hrvatskog naroda stvaranjem jugoslavenskog naroda).
Podrepice (danas partizanska unuka KGK, partizanski posinak Jusipović, ili četničko-jugoslavenski unuk pLjenković nisu dokaz živosti jugoslavenstva ili komunizma već su živi spomenik potplaćenosti i prodaji ionako beznačajnih osoba (koji bi tavorili na marginama društva da bezobrazno nisu pokrali vlast naroda).
Teško im je priznati da je jugoslavenstvo tisućljetni promašaj, jer bi time otvorili vrata sposobnijim od sebe (ali obzirom na njihove sposobnosti nemoguće je očekivati takvo poimanje; ipak su oni predživot (amebe prije ameba)).
(Ne treba mi euro, slobodna granica, ni europski poticaji. Treba mi Hrvatska suverenost, hrvatska pamet i sposobnost živjeti i opstati kao Hrvat. Drukčije, nemam izgleda. Mi.)

Za Hrvatsku, Spremni.

Oznake: antifašizam, Fašizam, komunizam, marksizam, sila, nečovječnost, sukob, zakašnjela industrijalizacija, sociloško cjepivo, zločinačka ideologija, predsjednici, kandidati, moderna povijest, industrijsko društvo, razvoj, program, amebe prije ameba

Sunovrat razbora

Antifašizam kao tekovina može biti samo indikator indoktriniranosti.

Dva svjetska rata su vođena zbog ekonomskih razloga. Industrijska društva koja su se naglo razvijala, zbog potrebe za resursima (energenti, sirovine, ljudski potencijal, ...), sukobili su se vojno a ne ideološki. Primjerice, nacizam i fašizam nisu razlozi izbijanja Drugog svjetskog rata, pa su kasnije zaraćene strane diplomatski surađivali prije izbijanja sukoba.
Sovjetski savez je sklopio pakt s nacističkom Njemačkom. Tako su sudjelovali u napadu i komadanju Poljske (koja je samostalnost iznova ostvarila službeno 11. studenoga 1918. godine).

Rat koji je vođen zbog ekonomskih razloga, u Hrvatskoj koja je siromašna i nerazvijena, ne može biti prikazivan kao rat protiv fašizma i nacizma, jer su sudjelovanjem u ratu Italija i Njemačka unatoč fašističkoj i nacističkoj vlasti ostvarile za svoje države i narode ciljeve rata: protok dobara neophodan za razvoj modernog industrijskog društva.

Drugi svjetski rat je izmijenio proizvodne snage, započeo proces dekolonizacije i ostvario uvjete bržeg razvoja društva u cjelini.
Hrvatska je djelomično (kao potrošač roba i usluga razvijenih industrijskih društava) baštinila tekovine tog rata, ali je nesrazmjerno dobiti podnijela demografske, teritorijalne gubitke i porobljavanje.

S činjeničkog aspekta, antifašizam nije ono čega se Hrvati moraju prisjećati.

Oznake: antifašizam, industrijska društva, drugi svjetski rat, razvoj, resursi, pakt, siromaštvo, nerazvijenost, tekovine rata, porobljenost

Logična nalogičnost jugoslavenskog antifašizma

Svakodnevno se bespotrebno prepiremo o temeljima države (temelji države ne postoje jer bi time negirali volju onih koji državu čine državom, naroda).
Nekad kneževine, kraljevine, carevine, današnja republika proizlazi iz volje naroda (koji može volju mijenjati) a ne iz temelja (koje netko pokušava nametnuti kao ishodište današnje države).

Dvojakost (volja naroda je u temeljima) tvrdnje o nepostojanju temelja, dokazana tvrdnjom o volji naroda kao temelju, negirajući takozvani antifašistički temelj složenošću dopušta pojedincima tvrdnje o antifašističkim temeljima (oni koji su cio život na pijonirskim, omladinskim/skojevskim, partijskim seansama učili kako je antifašizam temelj ne mogu razlučiti volju naroda od partijske indoktrinacije) potakli su me na drugo poimanje antifašističke borbe.

Izvorno, fašizam je italijanska tvorevina, iako je Italija granična država nikada jugo-antifašisti nisu prozivali i osuđivali fašizam (talijanski). Ratni ekspanzionizam talijanskog fašizma nisu osuđivali, niti sudjelovali u zaustavljanju ratnog osvajanja italijanskih fašista.

Komunistička partija, malobrojna i ilegalna, u dostupnim dokumentima njemačko-talijansku ratnu ekspanziju nacizma i fašizma nije osuđivala već podržavala borbu nacističke njemačke protiv zapadnih imperijalno-kapitalističkih snaga (V. Britanije).
Napadom Njemačke na SSSR, ilegalno-malobrojna partija nespremna i neorganizirana proglašava fašizam-nacizam neprijateljem (naroda)(iako je i taj čin proveden u ilegalnosti).

Proglašavanja partije su upotpunjena pobjedom partije nad fašizmom (dolaskom Crvene armije), iako nitko nije dokumentirao učešće (ilegalnog i terorističkog djelovanja komunističke partije) u ratnim naporima antifašističke koalicije.
Štoviše, teroristički akti usmjereni na dozvoljene odmazde nad civilnim stanovništvom izazvale su stradanje nedužnog civilnog stanovništva koje nije bilo po volji komunističkoj partiji. Provodili su revoluciju u ratu (što je po ženevskim konvencijama ratni zločin). Iako Drugi svjetski rat nije započeo zbog fašizma ili antifašizma, već zbog britanskog monopola, a partija se sama hvalila kako je provodila i provela revoluciju u tom ratu, poslije rata (sovjetski dominion) se služila sintagmom antifašizam.

Ostaje dvojbeno tko danas koristi fašizam i antifašizam u političkom prostoru, a upitno je i tko antifašizam drži temeljima države (kakvu imamo danas).

Hrvatska državnost i država postoje u kontinuitetu (osobina civiliziranog i organiziranog naroda). Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (jedna u nizu) je nastala 1868.g., plod je političkih nastojanja jednog naroda koji je okrunio svoja htijenja pobjedom bana Jelačića nad Mađarima (1848.g.). Pozdrav Za dom spremni, umrijeti! je pozdrav banove vojske. Prvo bijelo polje na hrvatskom grbu (iako povijest geba seže dublje u povijest) je službeno iz razdoblja Trojedne Kraljevine.
Zatiranje državne povijesti (nametanjem antifašističkih temelja ili protu tvrdnjama o temeljima u Domovinskom ratu) ima zadaću povijesno izbrisati ulogu i htijenja bana Jelačića (objedinjavanje hrvatskih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu).

Danas nas pokušavaju uvjeriti kako je Hrvatska nastala 1945.g. ili 1991.g., iako je Hrvatska nastala davno prije (ustaša, partizana, udbaša, partijaša, jugoslavija i besplatnog školovanja).
Hrvatska je na razmeđi civilizacija, predziđe kršćanstva, država s bogatom poviješću bez vlastite povijesti, žrtva vanjske i unutarnje agresije. Raspeta.

Oznake: temelji države, antifašizam, domovinski rat, volja naroda, Fašizam, italija, kp, ilegana, malobrojna, ban Jelačić, Trojedna kraljevina, Bih, hrvatsko ujedinjenje, povijest, agresija

Zašto antifašizam nije temelj RH, a oni (orjunaši) tvrde da jest

Razvidna je marksistička narav Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP-a), antifašističkog pokreta.
Marksizam nije općečovječanski (humani) pogled na svijet, pa ni derivati proizišli iz tog pogleda na svijet ne mogu nositi titulu humanih.
Marksizam je poznat po nametanju krvave promjene društva, nasilja nad članovima društva i nasilja među samim marksistima. Revolucija (u ondašnjem značenju).

Tvrdnje skupine ljudi i organizacija kojim (ne)pripadaju o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske zaslužuju (kad već oni tvrdnje ne dokazuju, te ih pretvaraju u promidžbu) dokaze.

Primjerice, antifašisti (sudionici i pobornici partizanskog pokreta)(u 2. svjetskom ratu) su se zalagali za komunizam/socijalizam, Jugoslaviju i vlast radničke klase (po teoriji vlast bi obnašala avangarda (radničke klase)).
Socijalistička Republika Hrvatska (SRH) (prvotno FRH) nije bila država, niti je imala obilježja države, nije koristila državnost. Socijalistički koncept republike ne odgovara dotadašnjem uobičajenom smislu riječi.



U socijalističkoj republici vlast nije pripadala narodu, nego avangardi radničke klase (partiji), te je stanovnik neke druge socijalističke republike ako se učlanio u komunističku partiju (jugoslavije) mogao odlučivati o vlasti (dok izvorni narod (koji po definiciji avangardnosti) nije mogao biti učlanjen u partiju i nije mogao sudjelovati u vlasti). Podjednako su sovjetski inžinjeri 1946.g. mogli članstvom u jugoslavenskoj komunističkoj partiji sudjelovati u vlasti.
Dakle, Hrvatska zasnovana na odlukama ZAVNOH-a nije država i nema ovlasti koje proizlaze iz suvereniteta.

Koja je svrha tvrdnji o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske, iako je rat za slobodu, samostalnost nazvan (po tuđmanovoj rusofilskoj navadi) Domovinski rat (kako se zvao i rat sovjeta protiv Njemačke) proizišao iz ustrajavanja JNA i jugoslavenski vlasti na osporavanju državnog suvereniteta hrvatskog naroda?
Uspostavljanje nulte godine (povijest počinje od jugoslavenske okupacije hrvatskog naroda) ima zadaću izbrisati povijest i spoznaju kako je Zemun bio teritorijalno u Hrvatskoj do 1921.g., Boka Kotorska i obala do Bara su bili do 1921.g. u Hrvatskoj, hrvatsko državno pravo je do pojave jugoslavena (orjunaša - monarhista i orjunaša - komunista) polagalo pravo na BIH.

Pučistički i državopravno nelegalan čin "prisajedinjenja", koji se raznim oblicima terora održavao, uspostavom NDH je preuzeo rigidniji oblik terora u održavanju stanja bez hrvatske države (pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, raseljavanje i naseljavanje jugoslavena (srba), osiromašenje i uništavanje održive privrede, pljačka resursa, uništenje jednog naroda).
Sve nabrojano je programatski zamišljeno. Stoga međutvorevina koja je produkt tog zločinačkog plana ne može biti temelj Republike Hrvatske.

Oznake: pokret, antifašizam, narodno oslobodilački pokret, marksizam, oartizanski pokret, Socijalistička republika, avangarda radničke klase, partija, komunisti, Suverenitet, raz za slobodu, domovinski rat, Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, teror, rigidni teror, orjunaši - monarhisti, orjunaši - komunisti

Zašto nas truju antifašizmom?

I Ante Pavelić je bio antifašist


U političkoj povijesti 20. stoljeća hrvatski narod je upamtio tri političara: S. Radića, A.Pavelića i J. Broza.
Politički koncept države koji su zagovarali se razlikuje.
Opsežno razlikovanje nećemo provoditi.
Navest ćemo jednu (dvije) (bitnu) odrednicu(e) koja je odredila sudbine živih (u državama koje su nastajale i nestajale u njihovo vrijeme).

Stjepan Radić je zagovarao (integralni jugoslaven - druga bitna odrednica) seljačku državu (prva bitna odrednica). Smatrao je seljaštvo temeljem hrvatskog društva (popustljivo u jugoslavenskoj zajednici).

Ante Pavelić je smatrao seljaštvo (prva bitna odrednica) temeljem hrvatske (nezavisne) države (druga bitna odrednica). Temeljem ustaških načela po kojima je hrvatski narod samosvojan (nužna je nezavisna država takvog naroda) i razvijati će se na seljaštvu kao osnovici te samosvojnosti. Iz ustaških načela proizlazi antifašistički karakter tog pokreta. Kolaboracija s izvornim fašističkim i nacističkim pokretima je povijesna konstelacija (odbijanja antifašističkih država poduprijeti pravo hrvatskog naroda na samosvojnost i nezavisnost - što je svojevrsni fašizam). Nelogično je odbijanje Britanije, Francuske, USA, SSSra priznati hrvatsku državu a proglašavati nacionalni-državotvorni (seljački) pokret fašističkim.

Josip Broz (bolje reći Tito) je unitarni jugoslaven (osporavao je bilo kakvo pravo Hrvata na vlastitu državu i državnost), koji je (takvu - unitarnu) državu temeljio na radništvu. (Brzopleta) Industrijalizacija (Prva i Druga petoljetka) je polučila ogromne promjene u društvu (uz protjerivanja, masovna pogubljenja, genocid, konfiskaciju, nacionalizaciju, podruštvljenje sredstava za proizvodnju (prvotno podržavljenje), uglavnom bez pozitivnih rezultata.

Antifašizam (koji u Titovom slučaju nije humanog karaktera) je floskula kojom se tijek rasprave o bitnom utjecaju Tita na sudbinu (jednog) naroda i (više - "jugoslavenskih") naroda, u lažnoj interpretaciji povijesnih činjenica, vodi ka otklonu od pravilne rasčlambe i ispravnog valoriziranja negativne (destruktivno-genocidne nehumane) uloge čovjeka-ljudi zvanih Tito.

Radničko društvo je na ovim prostorima doživjelo potpuni slom (skoro potpuna urbanizacija, djelomična zaposlensot i potpuna nesposobnost bilo kako djelovati). Društvo bez ikakve proizvodnje osuđeno je na iseljavanje, zaduživanje, rasprodaju djedovine (u koju spada i granica na Drini , Boka i Zemun), rasprodaju, ovrhe i iznova na iseljavanje.
Seljačka država je država u kojoj stanovništvo živi prema mogućnostima.
Ako vas tko pita: Tito je fašist, a Pavelić antifašist (Pavelić je patio za Šubićima (Zrinskim i Frankopanima), a ne za Staljinom i Mussolinijem)(to vam potvrđuje seljo iz okolice Bribira).

Oznake: antifašizam, politička povijest, samosvojan narod, radič, Pavelić, tito, bitne odrednice, integralni jugoslaven, nacionalni, unitarni jugoslaven, seljačka država, radnička država, Bribir, Frankopani

Antifašizam (kakav ne žele spominjati)

Titova brutalnost (krvoločnost) i poslušnost proizvele su sustav (titoizam), pod utjecajem Zapada, različit od staljinizma, ali staljinistički koncipiran.

Ostvarivanje interesa staljinizma (na granici s nadmoćnim Zapadom) morao se razlikovati od staljinizma primjenjivanim unutar granica "čelične zavjese".

Tito nije vođa trećeg puta (jer je staljinist i staljinov poslušnik-agent), tito nije komunist koji je izgrađivao socijalizam s ljudskim licem.
Tito nije ni političar (spona između rigidnog staljinizma i pokreta za kolonijalno oslobađanje ...).

Tito je napuhani balon koji je u težnji obnašati vlast bezdušno i bezlično pristajao na sve ultimatume (jačih), istovremeno prisiljavajući slabije na bespogovornu poslušnost. Promovirao je tip političara koji u svojoj nemoći provodi brutalnu (totalitarnu) agresiju na stanovništvo i političke protivnike.
Iako je bio slabić.

Epizoda Tršćanske krize najbolje svjedoči o naravi i karakteru takvog tipa političara. Antifašističko-antifašistički rat za Trst (u kojem bi antifašist Tito započeo rat s NATO paktom (predvođenih osvjedočenim antifašističkim Sjedinjenim državama)) je dokaz o anti antifašističkom karakteru Tita, o njegovom panslavenskom prosovjetsko-proruskom prostaljinističko bezličnom maskiranju (jednog notornog krvoloka).

Bezkarakterno poigravanje ljudskim životima, materijalnim dobrima, kulturnom i civilizacijskom pripadnošću. Specijalac, u službi svjetskog zla.

Sve damo - U Trst po rabatinke (S. Letica, preobraćenik)

Oznake: antifašizam, brutalnost, titoizam, staljinizam, interesi staljinizma, treći put, staljinov poslušnik, napuhani balon, bezdušan, bezličan, Trst, antifašističko-antifašistički rat, civilizacijska pripadnost

Jesu li komunizam/antifašizam stigli/stizali istovremeno u Jugoslaviju?

Jesu li komunizam i antifašizam stizali u Jugoslaviju istovremeno (na svim područjima bivše države)?
Ako nisu, zašto su komunizam (a dominacijom te doktrine) i antifašizam bili skloniji Srbima?
Zašto je komunizam pogodovao Srbima? Zašto je antifašizam skloniji Srbima?
(Nije Srbija poznata po humanističkom opredjeljenju, u okruženju je na zlu glasu - - ne čudi prodor komunizma i antifašizma u takvu sredinu. Instrumenti nametanja svevlašća. A Srbi nisu ni na glasu kao pametni ... očekivati od kvazinacije ovladati instrumentima postizanja svevlašća spada u naučnu fantastiku.)

Ako u višenacionalnoj (novo)državi, civilizacijski razdijeljenoj, nikad kroz povijest teritorijalno povezanoj istovremeno stiže komunizam i antifašizam, sa srpskom dominacijom (hegemonijom), očito je to (bio)(politički) projekt.
Treba samo (dokumentirano, povjesničarski) imenovati planere tog projekta.
Domaće izdajice nemaju potrebu pravdati svoja stajališta (niti ih tko želi preslušavati ... po stoti put (uvjeren su kako ih nitko nije slušao dok su se posipali papelom i iskazivali svoju odanost titu, partiji, jugoslaviji, samoupravljanju, višenacionalnom (jugoslavenskom) konceptu, ... humanizmu posutom stotinama tisuća smaknutih bez suda)).
Izvođači su poznati (lumpen proleteri, intelektualna bijeda i seljaci koji to nisu htjeli biti).
O izvođačima najbolje svjedoči teror i bijeda koju su posijali.


Jugoslavija, tamnica ljudskog duha, otvorena novoj povijesti i novom humanizmu (odabranih), projekt koji zbog žrtava koje je proizvela, i želje stvarati novi svijet (bez onih koje je proganjala) zaslužuje povjesničarski pravorijek.
Zbogom (prokletinjo).

Oznake: komunizam, antifašizam, jugoslavija, dominacija doktrine, instrument(i) svevlašća, srpska dominacija, politički projekt, planeri projekta, povijesna osuda, humanizam odabranih, teror i bijeda

Divlje svinje socijalizma

Zašto hrvatski socijaldemokrati i hrvatski (jugoslavenski, ogranak sr hrvatska) antifašisti mogu uspješno funkcionirati samo uz državnu potporu?
Zašto socijaldemokracija i antifašizam nemaju tržišnu vrijednost, i nisu sposobni opstati sa svojim otvorenim ideološkim postavkama na slobodnom tržištu?
Potreban im je državni monopol (ideološke ispravnosti). (Podjednako vrijedi za određene povjesničare, političare, ...)

Ako su ideološki ispravni, onda su (a tako oni i tvrde) okruženi fašizmom i anti-humanizmom (svih vrsta). Svejedno, liječnici su okruženi posvemašnjom nebrigom i neznanjem (za vlastito zdravlje) pa ne prozivaju Hrvate ...
Zabrinjavajuća je nesposobnost pravovaljanih opstati (i opstajati) bez krivo vjernih (i njihovih novaca).
Zašto se antifašistička kulturna elita u okvirima (smanjenih kulturnih potreba za njihovim viđenjem čovječanstva) nepostojanja domaćeg tržišta kulturnim dobrima antifašističkom i socijaldemokratskog određenja ne okrene vanjskom (prosvjećenijem) tržištu?
Zašto velikan socijalističkog glumišta (R. Šerbedžija) nije glumio Tita, partizana, komunistu, socijalno osviještenog intelektualca, majčici Rusiji naklonjenog vjernika, .... već je glumio negativce (Ruse) s lošim engleskim naglaskom?

Jugoslavenski partizani i njihov antifašizam, nesvrstani heroj Tito, samoupravni socijalizam (ljudskog lika) su temeljne vrijednosti današnje generacije (titoista, antifašista) u koje nas uvjeravaju (dočim im udbaški urednik na HRT-u da 5 minuta pozornosti). USA, Britanija, Francuska i Rusija su antifašističke perjanice, ogromno tržište.
Ako su naši (ne)kulturnjaci nesposobni osvojiti ta tržišta (svojom pravovaljanom ideologijom), onda su u stručnom smislu nesposobni (ne talentirani). Tada im ne možemo pomoći. Zbog nesposobnosti osvajanja i domaćeg tržišta (s razlogom) potreban im je državni monopol. Ili su (kao osobe koje koriste kulturu u promicanju ljudskih vrijednosti) nesposobni baviti se kulturom izvan monopolnih (ideologijskih) okvira (žalosno!).
Ako su ne talentirani i ideološki (vrlo vjerojatno) neispravni, onda im je preostalo jedino borba za državni monopol (koji bi im jamčio i tržište i zaštitu od konkurencije).
Raščlambom zakona ponude i potražnje, ustrajavanje na državno ideologiziranoj (ne)kulturi (monopolu) ukazuje na upitnost sadržaja i forme. Kada glumci ustaju protiv resornog ministra, onda su im temelji (opstanka) potkopani. Kakvi su ti temelji najbolje vidimo po udjelu kulture u promidžbi Hrvatske (i hrvatskog gospodarstva).
Revolucijom (krvavom) nametani socijalizam nam je ostavio divljake (glasnije od vlastitog krika...), koji se nadglasaju zagušljivom tišinom nepostojanja.

Oznake: socijaldemokracija, antifašizam, državna potpora, ideološki monopol, osvajanje tržišta

Zašto antifašizam ne može biti temelj modernog društva

Jure I antifašist


Zaštita antifašizma i prava nacionalnih manjina (kao sredstvo specijalnog rata i manjka intelektualno-moralnih vrijednosti)



Ustrajavanje kvaziljevice na antifašizmu (kao temelju društva) i pravima manjine (ne manjina, nego manjine) politički je ples titoista (kvazisocijalista) na utopijskim postavkama (kojima je svrha utopija).
Utopija zbog utopije.

Podjednako nelogično ustrajavanje na pravima manjine (srpske), koja je prouzročila Domovinski rat, ratna stradanja i nenaplaćene ratne štete (izostavljajuću djelo te manjine), bez promicanja demokracije (i sloboda na kojima demokracija počiva) političenje je koje politički prostor zamagljuje.
S namjerom se ne koriste dosezi politologije, sociologije i ostalih nauka jer je ustrajavanje na demokraciji isključujuće (prema fašizmu, pa i ostalim oblicima antifašizma), isključujuće je prema zaštiti manjinskih prava bez sagledavanja i zaštite prava nacije u koju su te etničke grupe integrirane (ili bi trebale biti integrirane).
Kako bi se sakrila istina (prvi razlog), ustrajavaju na antifašizmu (a ne demokraciji). Drugi razlog je političko tijelo koje zastupaju ili mu služe (rusija, srbija) i stanje društvenog poimanja iz kojih proističe retorika i ideologija. Nije moguće očekivati od srpsko-ruskih slugu kako slijede dosege nauke. Oni su samo ideološki kepeci (koji se gegaju za gospodarom (koji nije bog zna što)). Krvavi cirkus (vole se nazivati antifašistima).

p.s.
Osmotrio sam saborsku sjednicu ... ne treba očekivati (od idiota koji nemaju svoje poslove, a u ugostiteljske objekte ne smiju bez zaštite) u ovom sazivu učestalu pamet (koristit će saborske kantine i klupe za javno druženje (otezanjem rasprava i valjanjem budalaština ... ))
Iako su izgubili saborsku većinu, okupirali su Sabor.

Jure je prvi antifašist (srpski fašizam, talijanski fašizam) ...

Oznake: kvaziljevica, antifašizam, prava manjina, neodređenost antifašizma, srpska manjina u Hrvatskoj i uloga u DR-u, sakrivanje istine, krvavi cirkus, ideološkii kepeci, Jure I antifašist

Osuđeni na socijalistički raj

U razdiobi svjetskih resursa (2. svjetski rat se vodio zbog resursa), Hrvatska je potpala pod okupaciju srbo-komunističkih četničko-orjunaških staljinističko-titoističkih (antigermanskih, a ne antifašističkih) snaga. Zajedno s tom udruženom populacijom, pripala nam je ideološka indoktrinacija, masovna umorstva (podmetana nama samima - narod u ime naroda osuđuje narod), socijalistička utopija (sa svim manama), neimaština i siromaštvo.
Siromaštvo je bilo svetost društvenog sustava zadojenog boljim sutra. Tko nije mogao trpjeti siromaštvo, nije mogao biti komunista (mimo komunista koji su, zbog partije napustili siromaštvo i utaborili se u konfisciranim i nacionaliziranim dvorima, vilama, palačama, otmjenim kućama, ...). Proleteri i proletarizacija. (Siromaštvo.)
Prepušteni stalnoj neimaštini (sustavnog osporavanja na bolje), bili smo osuđeni na socijalistički raj ...
Slomom komunizma i Varšavskog bloka, ukazao se tračak nade u promjenu nakaradnog sustava (države gulaga, vojne diktature u policijskoj državi potpunog nereda i nerada). Radile su samo doušničke službe. Rusi za vratom. Šire humanizam (glad i nevolju). Titova Jugoslavija je slučajna država (oslonac vojne sigurnosti Sovjetskog saveza). Talac (politike laži i obmane). Napominjao sam kako titova Jugoslavija nije provodila industrijalizaciju (već stvarala uvjete potpune ovisnosti o Sovjetskom savezu). Elementarno, hibrid vojnog kompleksa opskrbljenog popratnim sadržajima neophodnim za funkcioniranje vojne tvorevine. Invaziono mjesto Varšavskog pakta na NATO članice. Proizvodnja zavoja, uniformi, cipela i svinjskog mesa. Nitko nije pitao za cijenu.
Onog trenutka kada je otpala mogućnost invazije Rusa na NATO članice, ugasila se socijalistička privreda. Za koju neupućeni tvrde kako je uništena privatizacijom. Da, nitko nije bio voljan proizvoditi nabrojeno (jer nije imao namjeru izvesti invaziju). Zlu netrebalo (nitko nije bio voljan održavati vojnu infrastrukturu (koja nije djelovala na tržišnim principima)). Samoupravljači, nesvrstani (ne)radnici. Politikanti.
Socijalistički se raj raspao odustajanjem Rusa od sovjetskih vojnih planova.

Povratak ratobornog Putina, iznova je pronašao privatizacijom neuništene (ljudske) potencijale koji su spremno stali u obranu tekovina (protekle) politike koja nas je porobila i okupirala. Smjestila u socijalistički raj (bez proizvodnje). Industrijalizacija bez potrošnih dobara. Tito/izam.
Bolje bez boljeg, veće bez većeg, više bez ičega. Rob bez prava priznati da je rob.
SDP je titoistička partija služenja vlastitoj propasti (militantna politika stvaranja vojnih diktatura pod upravom Moskve). Tvrdnja o boljem sutra je istinita ...
Antifašizam je antigermanska politika (smanjenja germanskog utjecaja a širenja ruskog stvaranjem despocija i nenarodnih režima (prepunih siromaštva)). Radnici koji ratuju i ratnici koji ne rade ...

Oznake: raj, socijalizam, antifašizam, antipamet, diktatura, doušnici, radnici, neradnici