02

srijeda

kolovoz

2017

Zašto nas truju antifašizmom?



I Ante Pavelić je bio antifašist


U političkoj povijesti 20. stoljeća hrvatski narod je upamtio tri političara: S. Radića, A.Pavelića i J. Broza.
Politički koncept države koji su zagovarali se razlikuje.
Opsežno razlikovanje nećemo provoditi.
Navest ćemo jednu (dvije) (bitnu) odrednicu(e) koja je odredila sudbine živih (u državama koje su nastajale i nestajale u njihovo vrijeme).

Stjepan Radić je zagovarao (integralni jugoslaven - druga bitna odrednica) seljačku državu (prva bitna odrednica). Smatrao je seljaštvo temeljem hrvatskog društva (popustljivo u jugoslavenskoj zajednici).

Ante Pavelić je smatrao seljaštvo (prva bitna odrednica) temeljem hrvatske (nezavisne) države (druga bitna odrednica). Temeljem ustaških načela po kojima je hrvatski narod samosvojan (nužna je nezavisna država takvog naroda) i razvijati će se na seljaštvu kao osnovici te samosvojnosti. Iz ustaških načela proizlazi antifašistički karakter tog pokreta. Kolaboracija s izvornim fašističkim i nacističkim pokretima je povijesna konstelacija (odbijanja antifašističkih država poduprijeti pravo hrvatskog naroda na samosvojnost i nezavisnost - što je svojevrsni fašizam). Nelogično je odbijanje Britanije, Francuske, USA, SSSra priznati hrvatsku državu a proglašavati nacionalni-državotvorni (seljački) pokret fašističkim.

Josip Broz (bolje reći Tito) je unitarni jugoslaven (osporavao je bilo kakvo pravo Hrvata na vlastitu državu i državnost), koji je (takvu - unitarnu) državu temeljio na radništvu. (Brzopleta) Industrijalizacija (Prva i Druga petoljetka) je polučila ogromne promjene u društvu (uz protjerivanja, masovna pogubljenja, genocid, konfiskaciju, nacionalizaciju, podruštvljenje sredstava za proizvodnju (prvotno podržavljenje), uglavnom bez pozitivnih rezultata.

Antifašizam (koji u Titovom slučaju nije humanog karaktera) je floskula kojom se tijek rasprave o bitnom utjecaju Tita na sudbinu (jednog) naroda i (više - "jugoslavenskih") naroda, u lažnoj interpretaciji povijesnih činjenica, vodi ka otklonu od pravilne rasčlambe i ispravnog valoriziranja negativne (destruktivno-genocidne nehumane) uloge čovjeka-ljudi zvanih Tito.

Radničko društvo je na ovim prostorima doživjelo potpuni slom (skoro potpuna urbanizacija, djelomična zaposlensot i potpuna nesposobnost bilo kako djelovati). Društvo bez ikakve proizvodnje osuđeno je na iseljavanje, zaduživanje, rasprodaju djedovine (u koju spada i granica na Drini , Boka i Zemun), rasprodaju, ovrhe i iznova na iseljavanje.
Seljačka država je država u kojoj stanovništvo živi prema mogućnostima.
Ako vas tko pita: Tito je fašist, a Pavelić antifašist (Pavelić je patio za Šubićima (Zrinskim i Frankopanima), a ne za Staljinom i Mussolinijem)(to vam potvrđuje seljo iz okolice Bribira).







Oznake: antifašizam, politička povijest, samosvojan narod, radič, Pavelić, tito, bitne odrednice, integralni jugoslaven, nacionalni, unitarni jugoslaven, seljačka država, radnička država, Bribir, Frankopani

02

nedjelja

srpanj

2017

Antifašizam (kakav ne žele spominjati)



Titova brutalnost (krvoločnost) i poslušnost proizvele su sustav (titoizam), pod utjecajem Zapada, različit od staljinizma, ali staljinistički koncipiran.

Ostvarivanje interesa staljinizma (na granici s nadmoćnim Zapadom) morao se razlikovati od staljinizma primjenjivanim unutar granica "čelične zavjese".

Tito nije vođa trećeg puta (jer je staljinist i staljinov poslušnik-agent), tito nije komunist koji je izgrađivao socijalizam s ljudskim licem.
Tito nije ni političar (spona između rigidnog staljinizma i pokreta za kolonijalno oslobađanje ...).

Tito je napuhani balon koji je u težnji obnašati vlast bezdušno i bezlično pristajao na sve ultimatume (jačih), istovremeno prisiljavajući slabije na bespogovornu poslušnost. Promovirao je tip političara koji u svojoj nemoći provodi brutalnu (totalitarnu) agresiju na stanovništvo i političke protivnike.
Iako je bio slabić.

Epizoda Tršćanske krize najbolje svjedoči o naravi i karakteru takvog tipa političara. Antifašističko-antifašistički rat za Trst (u kojem bi antifašist Tito započeo rat s NATO paktom (predvođenih osvjedočenim antifašističkim Sjedinjenim državama)) je dokaz o anti antifašističkom karakteru Tita, o njegovom panslavenskom prosovjetsko-proruskom prostaljinističko bezličnom maskiranju (jednog notornog krvoloka).

Bezkarakterno poigravanje ljudskim životima, materijalnim dobrima, kulturnom i civilizacijskom pripadnošću. Specijalac, u službi svjetskog zla.

Sve damo - U Trst po rabatinke (S. Letica, preobraćenik)




Oznake: antifašizam, brutalnost, titoizam, staljinizam, interesi staljinizma, treći put, staljinov poslušnik, napuhani balon, bezdušan, bezličan, Trst, antifašističko-antifašistički rat, civilizacijska pripadnost

29

četvrtak

prosinac

2016

Jesu li komunizam/antifašizam stigli/stizali istovremeno u Jugoslaviju?



Jesu li komunizam i antifašizam stizali u Jugoslaviju istovremeno (na svim područjima bivše države)?
Ako nisu, zašto su komunizam (a dominacijom te doktrine) i antifašizam bili skloniji Srbima?
Zašto je komunizam pogodovao Srbima? Zašto je antifašizam skloniji Srbima?
(Nije Srbija poznata po humanističkom opredjeljenju, u okruženju je na zlu glasu - - ne čudi prodor komunizma i antifašizma u takvu sredinu. Instrumenti nametanja svevlašća. A Srbi nisu ni na glasu kao pametni ... očekivati od kvazinacije ovladati instrumentima postizanja svevlašća spada u naučnu fantastiku.)

Ako u višenacionalnoj (novo)državi, civilizacijski razdijeljenoj, nikad kroz povijest teritorijalno povezanoj istovremeno stiže komunizam i antifašizam, sa srpskom dominacijom (hegemonijom), očito je to (bio)(politički) projekt.
Treba samo (dokumentirano, povjesničarski) imenovati planere tog projekta.
Domaće izdajice nemaju potrebu pravdati svoja stajališta (niti ih tko želi preslušavati ... po stoti put (uvjeren su kako ih nitko nije slušao dok su se posipali papelom i iskazivali svoju odanost titu, partiji, jugoslaviji, samoupravljanju, višenacionalnom (jugoslavenskom) konceptu, ... humanizmu posutom stotinama tisuća smaknutih bez suda)).
Izvođači su poznati (lumpen proleteri, intelektualna bijeda i seljaci koji to nisu htjeli biti).
O izvođačima najbolje svjedoči teror i bijeda koju su posijali.


Jugoslavija, tamnica ljudskog duha, otvorena novoj povijesti i novom humanizmu (odabranih), projekt koji zbog žrtava koje je proizvela, i želje stvarati novi svijet (bez onih koje je proganjala) zaslužuje povjesničarski pravorijek.
Zbogom (prokletinjo).




Oznake: komunizam, antifašizam, jugoslavija, dominacija doktrine, instrument(i) svevlašća, srpska dominacija, politički projekt, planeri projekta, povijesna osuda, humanizam odabranih, teror i bijeda

01

ponedjeljak

veljača

2016

Divlje svinje socijalizma


Zašto hrvatski socijaldemokrati i hrvatski (jugoslavenski, ogranak sr hrvatska) antifašisti mogu uspješno funkcionirati samo uz državnu potporu?
Zašto socijaldemokracija i antifašizam nemaju tržišnu vrijednost, i nisu sposobni opstati sa svojim otvorenim ideološkim postavkama na slobodnom tržištu?
Potreban im je državni monopol (ideološke ispravnosti). (Podjednako vrijedi za određene povjesničare, političare, ...)

Ako su ideološki ispravni, onda su (a tako oni i tvrde) okruženi fašizmom i anti-humanizmom (svih vrsta). Svejedno, liječnici su okruženi posvemašnjom nebrigom i neznanjem (za vlastito zdravlje) pa ne prozivaju Hrvate ...
Zabrinjavajuća je nesposobnost pravovaljanih opstati (i opstajati) bez krivo vjernih (i njihovih novaca).
Zašto se antifašistička kulturna elita u okvirima (smanjenih kulturnih potreba za njihovim viđenjem čovječanstva) nepostojanja domaćeg tržišta kulturnim dobrima antifašističkom i socijaldemokratskog određenja ne okrene vanjskom (prosvjećenijem) tržištu?
Zašto velikan socijalističkog glumišta (R. Šerbedžija) nije glumio Tita, partizana, komunistu, socijalno osviještenog intelektualca, majčici Rusiji naklonjenog vjernika, .... već je glumio negativce (Ruse) s lošim engleskim naglaskom?

Jugoslavenski partizani i njihov antifašizam, nesvrstani heroj Tito, samoupravni socijalizam (ljudskog lika) su temeljne vrijednosti današnje generacije (titoista, antifašista) u koje nas uvjeravaju (dočim im udbaški urednik na HRT-u da 5 minuta pozornosti). USA, Britanija, Francuska i Rusija su antifašističke perjanice, ogromno tržište.
Ako su naši (ne)kulturnjaci nesposobni osvojiti ta tržišta (svojom pravovaljanom ideologijom), onda su u stručnom smislu nesposobni (ne talentirani). Tada im ne možemo pomoći. Zbog nesposobnosti osvajanja i domaćeg tržišta (s razlogom) potreban im je državni monopol. Ili su (kao osobe koje koriste kulturu u promicanju ljudskih vrijednosti) nesposobni baviti se kulturom izvan monopolnih (ideologijskih) okvira (žalosno!).
Ako su ne talentirani i ideološki (vrlo vjerojatno) neispravni, onda im je preostalo jedino borba za državni monopol (koji bi im jamčio i tržište i zaštitu od konkurencije).
Raščlambom zakona ponude i potražnje, ustrajavanje na državno ideologiziranoj (ne)kulturi (monopolu) ukazuje na upitnost sadržaja i forme. Kada glumci ustaju protiv resornog ministra, onda su im temelji (opstanka) potkopani. Kakvi su ti temelji najbolje vidimo po udjelu kulture u promidžbi Hrvatske (i hrvatskog gospodarstva).
Revolucijom (krvavom) nametani socijalizam nam je ostavio divljake (glasnije od vlastitog krika...), koji se nadglasaju zagušljivom tišinom nepostojanja.


Oznake: socijaldemokracija, antifašizam, državna potpora, ideološki monopol, osvajanje tržišta

22

petak

siječanj

2016

Zašto antifašizam ne može biti temelj modernog društva



Jure I antifašist


Zaštita antifašizma i prava nacionalnih manjina (kao sredstvo specijalnog rata i manjka intelektualno-moralnih vrijednosti)



Ustrajavanje kvaziljevice na antifašizmu (kao temelju društva) i pravima manjine (ne manjina, nego manjine) politički je ples titoista (kvazisocijalista) na utopijskim postavkama (kojima je svrha utopija).
Utopija zbog utopije.


Antifašizam može biti komunistički, proruski, desopcijski, totalitaran, feudalni, vjerski, anarhistički, depopulacijski, genocidni, zločinački ...demokratski.
Antifašizam nije određen (izuzev u smjeru suprotstavljanja .... protiv fašizma) i kao takav ne može biti temelj društva.
Vremena kad je bilo dovoljno biti za ili protiv (reducirajući ljudsku narav) nazivamo vrijeme jednoumlja.


Podjednako nelogično ustrajavanje na pravima manjine (srpske), koja je prouzročila Domovinski rat, ratna stradanja i nenaplaćene ratne štete (izostavljajuću djelo te manjine), bez promicanja demokracije (i sloboda na kojima demokracija počiva) političenje je koje politički prostor zamagljuje.
S namjerom se ne koriste dosezi politologije, sociologije i ostalih nauka jer je ustrajavanje na demokraciji isključujuće (prema fašizmu, pa i ostalim oblicima antifašizma), isključujuće je prema zaštiti manjinskih prava bez sagledavanja i zaštite prava nacije u koju su te etničke grupe integrirane (ili bi trebale biti integrirane).
Kako bi se sakrila istina (prvi razlog), ustrajavaju na antifašizmu (a ne demokraciji). Drugi razlog je političko tijelo koje zastupaju ili mu služe (rusija, srbija) i stanje društvenog poimanja iz kojih proističe retorika i ideologija. Nije moguće očekivati od srpsko-ruskih slugu kako slijede dosege nauke. Oni su samo ideološki kepeci (koji se gegaju za gospodarom (koji nije bog zna što)). Krvavi cirkus (vole se nazivati antifašistima).

p.s.
Osmotrio sam saborsku sjednicu ... ne treba očekivati (od idiota koji nemaju svoje poslove, a u ugostiteljske objekte ne smiju bez zaštite) u ovom sazivu učestalu pamet (koristit će saborske kantine i klupe za javno druženje (otezanjem rasprava i valjanjem budalaština ... ))

Iako su izgubili saborsku većinu, okupirali su Sabor.

Jure je prvi antifašist (srpski fašizam, talijanski fašizam) ...

Oznake: kvaziljevica, antifašizam, prava manjina, neodređenost antifašizma, srpska manjina u Hrvatskoj i uloga u DR-u, sakrivanje istine, krvavi cirkus, ideološkii kepeci, Jure I antifašist

13

utorak

listopad

2015

Osuđeni na socijalistički raj

U razdiobi svjetskih resursa (2. svjetski rat se vodio zbog resursa), Hrvatska je potpala pod okupaciju srbo-komunističkih četničko-orjunaških staljinističko-titoističkih (antigermanskih, a ne antifašističkih) snaga. Zajedno s tom udruženom populacijom, pripala nam je ideološka indoktrinacija, masovna umorstva (podmetana nama samima - narod u ime naroda osuđuje narod), socijalistička utopija (sa svim manama), neimaština i siromaštvo.
Siromaštvo je bilo svetost društvenog sustava zadojenog boljim sutra. Tko nije mogao trpjeti siromaštvo, nije mogao biti komunista (mimo komunista koji su, zbog partije napustili siromaštvo i utaborili se u konfisciranim i nacionaliziranim dvorima, vilama, palačama, otmjenim kućama, ...). Proleteri i proletarizacija. (Siromaštvo.)
Prepušteni stalnoj neimaštini (sustavnog osporavanja na bolje), bili smo osuđeni na socijalistički raj ...
Slomom komunizma i Varšavskog bloka, ukazao se tračak nade u promjenu nakaradnog sustava (države gulaga, vojne diktature u policijskoj državi potpunog nereda i nerada). Radile su samo doušničke službe. Rusi za vratom. Šire humanizam (glad i nevolju). Titova Jugoslavija je slučajna država (oslonac vojne sigurnosti Sovjetskog saveza). Talac (politike laži i obmane). Napominjao sam kako titova Jugoslavija nije provodila industrijalizaciju (već stvarala uvjete potpune ovisnosti o Sovjetskom savezu). Elementarno, hibrid vojnog kompleksa opskrbljenog popratnim sadržajima neophodnim za funkcioniranje vojne tvorevine. Invaziono mjesto Varšavskog pakta na NATO članice. Proizvodnja zavoja, uniformi, cipela i svinjskog mesa. Nitko nije pitao za cijenu.
Onog trenutka kada je otpala mogućnost invazije Rusa na NATO članice, ugasila se socijalistička privreda. Za koju neupućeni tvrde kako je uništena privatizacijom. Da, nitko nije bio voljan proizvoditi nabrojeno (jer nije imao namjeru izvesti invaziju). Zlu netrebalo (nitko nije bio voljan održavati vojnu infrastrukturu (koja nije djelovala na tržišnim principima)). Samoupravljači, nesvrstani (ne)radnici. Politikanti.
Socijalistički se raj raspao odustajanjem Rusa od sovjetskih vojnih planova.

Povratak ratobornog Putina, iznova je pronašao privatizacijom neuništene (ljudske) potencijale koji su spremno stali u obranu tekovina (protekle) politike koja nas je porobila i okupirala. Smjestila u socijalistički raj (bez proizvodnje). Industrijalizacija bez potrošnih dobara. Tito/izam.
Bolje bez boljeg, veće bez većeg, više bez ičega. Rob bez prava priznati da je rob.
SDP je titoistička partija služenja vlastitoj propasti (militantna politika stvaranja vojnih diktatura pod upravom Moskve). Tvrdnja o boljem sutra je istinita ...
Antifašizam je antigermanska politika (smanjenja germanskog utjecaja a širenja ruskog stvaranjem despocija i nenarodnih režima (prepunih siromaštva)). Radnici koji ratuju i ratnici koji ne rade ...



Oznake: raj, socijalizam, antifašizam, antipamet, diktatura, doušnici, radnici, neradnici