Sunovrat razbora

Antifašizam kao tekovina može biti samo indikator indoktriniranosti.

Dva svjetska rata su vođena zbog ekonomskih razloga. Industrijska društva koja su se naglo razvijala, zbog potrebe za resursima (energenti, sirovine, ljudski potencijal, ...), sukobili su se vojno a ne ideološki. Primjerice, nacizam i fašizam nisu razlozi izbijanja Drugog svjetskog rata, pa su kasnije zaraćene strane diplomatski surađivali prije izbijanja sukoba.
Sovjetski savez je sklopio pakt s nacističkom Njemačkom. Tako su sudjelovali u napadu i komadanju Poljske (koja je samostalnost iznova ostvarila službeno 11. studenoga 1918. godine).

Rat koji je vođen zbog ekonomskih razloga, u Hrvatskoj koja je siromašna i nerazvijena, ne može biti prikazivan kao rat protiv fašizma i nacizma, jer su sudjelovanjem u ratu Italija i Njemačka unatoč fašističkoj i nacističkoj vlasti ostvarile za svoje države i narode ciljeve rata: protok dobara neophodan za razvoj modernog industrijskog društva.

Drugi svjetski rat je izmijenio proizvodne snage, započeo proces dekolonizacije i ostvario uvjete bržeg razvoja društva u cjelini.
Hrvatska je djelomično (kao potrošač roba i usluga razvijenih industrijskih društava) baštinila tekovine tog rata, ali je nesrazmjerno dobiti podnijela demografske, teritorijalne gubitke i porobljavanje.

S činjeničkog aspekta, antifašizam nije ono čega se Hrvati moraju prisjećati.

Oznake: antifašizam, industrijska društva, drugi svjetski rat, razvoj, resursi, pakt, siromaštvo, nerazvijenost, tekovine rata, porobljenost

Država (nezavisna) Hrvatska, država pobjednika

Povelja UN-a, čija je RH članica, brani rat kao sredstvo rješavanja međudržavnih sporova. Nakon strahota Drugog svjetskog rata, razvoja oružja za masovna uništenja i lančanoga uključivanja država u započete sukobe osnovna zadaća UN-a je očuvanje svjetskog mira.

Nakon takvog razvoja međunarodnog prava, specijalni rat provođen iznutra je jedini učinkoviti oblik razaranja država koje se nalaze na putu silnika (agresora).


U Republici Hrvatskoj je na djelu rusko-srpska agresiji umotana u sukobe koji su unutarnja pitanja svake članice UN-a.
Rusi financijski potpomažu obnovu lažnih partizanskih spomenika (partizanski pokret je lažiran, povijesni falsifikat po humanim dosezima i povijesni falsifikat po zlodjelima koja su počinili), potpomažu političko održavanje svoje služinčadi (prosrpskih i projugoslavenskih strančica i polupolitičara).
Frljić, Pilsel, (zaboravljeni) Jergović i Klasić, ... Matić, Glavašević (ml.), Kosor, Šeks, pola HDZa (iako je riječ o više od polovice), Plenković, Milanović, ustavni suci, vrhovni suci, sudstvo, državna administracija na svim razinama, ...
Jugoslavensko prosrpsko-proruska postsocijalistička neosocijalistička primitivna potplaćena rulja koja iz totalitarizma povratkom u apsolutizam otvara vrata specijalnom ratu i razaranju Republike Hrvatske iznutra.
Kakvo Ministarstvo ljubavi, Ustav RH ili satira? Rat je.

Na sprovodima ili pred kirurškom dvoranom nismo satirični. (Satira ima ograničen doseg korištenja.)


Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova koji će preuzeti odgovornost za vlastito postojanje i državu koja im mora služiti. Državu koju neće nitko razarati.
Ako u tom ratu ne pobijedimo, posljedice će biti ravne oružanoj agresiji (koju smo nejednom pretrpjeli).

Hrvatsku nemojte braniti na koljenima, nego na biračkim mjestima. To je sada prva linija obrane (i rata koji se nesmiljeno vodi).

Za Hrvatsku dostojnu življenja. Dignite glas obespravljeni, osiromašeni, ugnjeteni, radišni, pošteni, vjerni, iskreni.
Za Hrvatsku u kojoj ćete biti svoji i radosni.

Oznake: povelja UN-a, rat, drugi svjetski rat, oružja za masovna uništenja, specijalni rat, razaranje iznutra, rusko-srpska prikrivena agresija, ograničeni doseg satire, obrana Hrvatske, biračka mjesta, Za Hrvatsku, 2 000 000 glasova

Antifašizam, motika i proljeće

Svjedoci smo svakodnevnog licitiranja antifašističkom/fašističkom prošlošću.
Uzroci su jednostavni: razloge i smisao Drugog svjetskog rata opančari nisu mogli pojmiti.

(Krivo) Naučeno ponašanje (korištenje "antifašizma" u održavanju i nametanju samovolje) nije posljedica već indikator tog nerazumijevanja.

Jeste antifašiti, jeste (umišljeni) borci za humanizam. Samo nas nemojte uvjeravati u to s pozicija vlasti.
Uzmite motiku i antifašistički kopajte svoje vrtove (ako ih imate).

Oznake: licitiranje, uzroci, drugi svjetski rat, naučeno ponašanje, indikator nerazumijevanja, motika, Vrtovi

Rat i (po)ratne strahote

Završetak Drugog svjetskog rata je obilježen (kao i svaki rat) krajem. Kraj rata se sastoji u razoružavanju i demobilizaciji.
Ono što je urađeno pod Titovim vodstvom (potpomognut Crvenom armijom, komesarima i partijskom policijom (oznom)) poratno razdoblje najbolje dočarava.
O ratu se (najbolje) priča poratnim razdobljem.

Partijski komesari su propisali istinu: Ustaše su narodni neprijatelji, izazivači bratoubilačkog rata, zločinci i koljači, fašisti.
Srpske žrtve su proglašene planskim istrebljenjem. Broj žrtava je neodređen (ogroman).
Hrvati su ustaše, neprijatelji naroda, srbomrzitelji, židovski progonitelji. Podržavali su rasne zakone, organizirali genocid.

Srbima (preživjelim) je dan status žrtve (službeni povlašteni položaj žrtava rata), Hrvati su poubijani (uglavnom poslije rata) i zastrašivanjem zabranjeno spominjanje razmjera pogubljenja.
Sustav koji je zagovarao takvu povijest sukoba bio je komunistički, totalitaristički.

Uloge partizana, Komunističke partije Jugoslavije bile su neupitne (kontrolirane strogim sankcijama, svjedoke drukčije povijesti su ubijali).
Uspostavljena veza između Ustaša i srpskog stradanja građena na tvrdnji o zločinačkom nacionalizmu (uperenom protiv Srba) je dio totalitarističke ikonografije.

Zašto je komunistička partija ustrajavala na modelu neargumentiranog osuđivanja i licemjernog osporavanja ikakvog prava spominjati dio žrtava? Jer su bili totalitaristi (!?). (Da. Rekli bi, mogli su ...)
Ali, zašto je komunistička partija (koja bi morala zagovarati jednakost) temeljila svoj sustav na podjeli žrtava i nametanju podjele na etničkoj osnovi (iako je programski morala biti anacionalna)? Većinskom narodu (koji je morao graditi naciju uključujući etničke manjine) je osporavala pravo na spominjanje svojih stradalih ... osporavala pravo na naciju (u koju bi bili uključene etničke manjine), osporavala pravo na državu (kao instrument formiranja i održavanja nacije).

Svjedok sam nepostojanja poziva na etničko čišćenje (od ustaških vlasti). Potječem iz kraja koji je bio naseljen i pravoslavnim življem (u procesu stvaranja nacija, slobodan se izjašnjavati Srbima). Niti jedan Hrvat (bilo u Drugom svjetskom ratu ili Domovinskom ratu) (u mom kraju) nije pozvao na preseljenje, uništenje pravoslavnog življa. Svjetski rat je doživljen kao strahota koja mora prestati.

Totalitarni sustav (željan potpune kontrole) stvarao je (to je osobina totalitarizma) participaciju na kapilarnom nivou (aktivnu mobilizaciju koja je bila organizirana odozgo). Poigravanje žrtvama raspirujući etničku nesnošljivost dio je kapilarne pojave aktivacije u ostvarenju partijskih ciljeva (produciranja međuetničke napetosti kao izvora kontrole vlasti i opravdanja stravičnih zločina koje su počinili u ime partije).
Orkestrirano buđenje pozicioniranih dužnosnika na zaštiti partijskog kuta viđenja rata ukazuje na njihove totalitarističke korijene (koji su se zapleli u krošnju njihove podupirane povlaštene i produžene mladosti na grbači (zločinačkog/mučeničkog) naroda).

Ustrajnost na ustaškoj zločinačkoj nakani (a ne državotvornoj borbi) (bez obzira na stvarni karakter ustaša i njihova pokreta) pokriće je za stravične pokolje koje je partija pripremila (na granici civilizacija, na neformiranoj državnoj granici). S namjerom revolucijom promjeniti nekoliko stvari...

Slom totalitarizma nužno iziskuje i "reviziju", iznova sagledavanje postojeće povijesti ... (zločinački plan boljševičko-ruske komunističko-orjunaške klike).
Ne budi se (nikad stvoreni hrvatski fašizam, u Hrvatskoj nikad nije bilo fašizma) hrvatska zloba, samo istina kuca na otvorenom prozoru (savjesti).

Nema predsjednice države, predsjednika stranke, saborskog zastupnika koji može zatvoriti taj prozor!

Hrvatska za sva vremena!

Slika 1. Komponente infrastrukture prostornih podataka kao podsustavi (Coleman i McLaughlin, 1997)

Oznake: drugi svjetski rat, poraće, tito, ozna, partijski komesari, uloga Hrvata, položaj Srba, selktivost informiranja o stradalima, etnička netrpeljivost, etničko čišćenje, nepostojanje poziva, pozicionirani totalitaristički kadrovi, otvoreni prozor savjesti, revizija