Sunovrat razbora

Antifašizam kao tekovina može biti samo indikator indoktriniranosti.

Dva svjetska rata su vođena zbog ekonomskih razloga. Industrijska društva koja su se naglo razvijala, zbog potrebe za resursima (energenti, sirovine, ljudski potencijal, ...), sukobili su se vojno a ne ideološki. Primjerice, nacizam i fašizam nisu razlozi izbijanja Drugog svjetskog rata, pa su kasnije zaraćene strane diplomatski surađivali prije izbijanja sukoba.
Sovjetski savez je sklopio pakt s nacističkom Njemačkom. Tako su sudjelovali u napadu i komadanju Poljske (koja je samostalnost iznova ostvarila službeno 11. studenoga 1918. godine).

Rat koji je vođen zbog ekonomskih razloga, u Hrvatskoj koja je siromašna i nerazvijena, ne može biti prikazivan kao rat protiv fašizma i nacizma, jer su sudjelovanjem u ratu Italija i Njemačka unatoč fašističkoj i nacističkoj vlasti ostvarile za svoje države i narode ciljeve rata: protok dobara neophodan za razvoj modernog industrijskog društva.

Drugi svjetski rat je izmijenio proizvodne snage, započeo proces dekolonizacije i ostvario uvjete bržeg razvoja društva u cjelini.
Hrvatska je djelomično (kao potrošač roba i usluga razvijenih industrijskih društava) baštinila tekovine tog rata, ali je nesrazmjerno dobiti podnijela demografske, teritorijalne gubitke i porobljavanje.

S činjeničkog aspekta, antifašizam nije ono čega se Hrvati moraju prisjećati.

Oznake: antifašizam, industrijska društva, drugi svjetski rat, razvoj, resursi, pakt, siromaštvo, nerazvijenost, tekovine rata, porobljenost

Za Dom Sretni - građanske politike

Sposobnost korištenja države za vlastite interese nije novovjeka izmišljotina.
Tek nekoliko država je uspjelo ostvariti ili pokušavaju ostvariti države na načelima ravnopravnosti, gdje ravnopravnost ne označava izjednačenost već podjednaku mogućnost, koju mnogi ne iskoriste.

Hrvatska nikad nije imala narodnu, demokratsku ili bilo kakvu vlast kojoj je interes bio stvaranje društva podjednakih mogućnosti.
Sve vladavine (ova plenkovićeva je karikaturalno naj jadnija) su koristile organizacijske i represivne mehanizme države ili drugog oblika uprave u stvaranju nejednakosti (porobljenosti i orobljenosti).

Građanske političke snage nisu sustavno u mogućnosti oduprijeti se zlouporabi (??, nečeg što nikad nije postojalo) narodne države. Jer nikada nisu ni ponudile političke okvire takve tvorevine.

Zašto se onda iščuđavamo samovolji klike koja se krije iz anemičara (čije su retoričko-verbalne sposobnosti na razini trojezičnog svinjskog roktanja ili papige koja priča)?
Posljednji u nizu stradalnika je brisanje političke inicijative Neovisnih za Hrvatsku, koje su pragmatičnim odstupanjem od moralnih okvira pregazili u zagrebačkoj skupštini (u kojoj su morali ubiti Radića kako jUgoslavija ne bi živjela).

Zapravo, bilo kakva politička snošljivost oko političkih pitanja koja ne podnose snošljivost povod su ratu, koje Hrvati nikada nisu poveli.
Zbog toga nemaju vlastitu državu, političke zastupnike i vladavinu koja osigurava opstanak i boljitak hrvatskih stanovnika

Građanske politike su politike koje postoje iza ratova za slobodu, neovisnost, demokraciju.
(Takve politike nepogrešiv su indikator stanja društva - nužnost rata.)

Oznake: građanske politike, Drava, represivni aparat, društvo podjednakih mogućnosti, porobljenost, orobljenost, politička snošljivost, rat