22

subota

lipanj

2019

Sunovrat razbora



Antifašizam kao tekovina može biti samo indikator indoktriniranosti.



Dva svjetska rata su vođena zbog ekonomskih razloga. Industrijska društva koja su se naglo razvijala, zbog potrebe za resursima (energenti, sirovine, ljudski potencijal, ...), sukobili su se vojno a ne ideološki. Primjerice, nacizam i fašizam nisu razlozi izbijanja Drugog svjetskog rata, pa su kasnije zaraćene strane diplomatski surađivali prije izbijanja sukoba.
Sovjetski savez je sklopio pakt s nacističkom Njemačkom. Tako su sudjelovali u napadu i komadanju Poljske (koja je samostalnost iznova ostvarila službeno 11. studenoga 1918. godine).

Rat koji je vođen zbog ekonomskih razloga, u Hrvatskoj koja je siromašna i nerazvijena, ne može biti prikazivan kao rat protiv fašizma i nacizma, jer su sudjelovanjem u ratu Italija i Njemačka unatoč fašističkoj i nacističkoj vlasti ostvarile za svoje države i narode ciljeve rata: protok dobara neophodan za razvoj modernog industrijskog društva.

Drugi svjetski rat je izmijenio proizvodne snage, započeo proces dekolonizacije i ostvario uvjete bržeg razvoja društva u cjelini.
Hrvatska je djelomično (kao potrošač roba i usluga razvijenih industrijskih društava) baštinila tekovine tog rata, ali je nesrazmjerno dobiti podnijela demografske, teritorijalne gubitke i porobljavanje.

S činjeničkog aspekta, antifašizam nije ono čega se Hrvati moraju prisjećati.


Oznake: antifašizam, industrijska društva, drugi svjetski rat, razvoj, resursi, pakt, siromaštvo, nerazvijenost, tekovine rata, porobljenost