02

ponedjeljak

prosinac

2019

Antifašizam je nastao prije fašizma



Crvena opasnost, komunizam (bauk kruži Europom), se nadvio nad Europom (i šire).



Komunisti se (nikakvi humanisti) nazivaju silom.
Uistinu, pojava ratobornog komunizma prethodi pojavi fašizma, izrazita nečovječnost komunizma je stvorila toleranciju prema fašizmu koji je nastao ili je u nekom drukčijem nastajanju podržavan kao sredstvo zaustavljanja širenja komunizma.
Fašizam je lokalna inačica komunizma (npr. nacionalsocijalizam - nacizam) koja bi razbila iluzije koje je sijala marksističko-komunistička neman (o svjetskoj pravdi i jednakosti).

U određenom vremenskom razdoblju, pritisnut totalitarnim kontra-sustavom, iznuđeni sukob faši-nacizma i komunizma-boljševizma je ponukao kominternu-Staljina na formiranje antifašizma (kao oblika neutralizacije bespredmetnosti fašizma-nacizma-marksizma).
Zapadna društva su dobila kratkotrajnim nametanjem fašizma-nacizma u zakašnjelim industrijalizacijskim državama (Italija, Njemačka) sociološko cjepivo protiv totalitarizma-komunizma, i u potpunom slomu početka samostalne industrijalizacije tih dviju država. Dvostruki dobitak.
Ostatak Istočne Europe je dobio samodopadni staljinizam-marksizam koji je zavio u crno sve narode i države nad kojim je dominirao. Treći dobitak za industrijski razvijene zemlje.

Pojava antifašizma prije fašizma je naizgled paradoks, koji upućuje na snagu razvijenih industrijskih društava u odnosu na polurazvijena ili nerazvijena društva koja razvoj nisu držali prirodnim slijedom.

U tom kovitlacu, Hrvatska je potpala pod neprirodnu, militantnu i zločinačku ideologiju, kao savršen paravan za kočenje razvoja. U takvom kontekstu vrlo je teško uočiti pojavu antifašizma prije fašizma.

Svi predsjednici (RH) i sadašnji predsjednički kandidati, svojim nastupima i programima pokazuju bitno nepoznavanje moderne povijesti (industrijskih društava; čije tekovine možemo koristiti i bez vodeće uloge u razvoj takvih društava i bez stvaranja industrijalizirane Hrvatske).
Pozivanje na partizaniju (jugoslavenstvo) bitna je negacija čovječnosti, državnog prava i razumijevanja društva u cjelini (Hrvati su samosvojan narod i nisu dostatno razvijeni za integracije u Europsku Uniju, nisu dostatno razvijeni za stvaranje jugoslavenskih država i rastakanja hrvatskog naroda stvaranjem jugoslavenskog naroda).
Podrepice (danas partizanska unuka KGK, partizanski posinak Jusipović, ili četničko-jugoslavenski unuk pLjenković nisu dokaz živosti jugoslavenstva ili komunizma već su živi spomenik potplaćenosti i prodaji ionako beznačajnih osoba (koji bi tavorili na marginama društva da bezobrazno nisu pokrali vlast naroda).
Teško im je priznati da je jugoslavenstvo tisućljetni promašaj, jer bi time otvorili vrata sposobnijim od sebe (ali obzirom na njihove sposobnosti nemoguće je očekivati takvo poimanje; ipak su oni predživot (amebe prije ameba)).
(Ne treba mi euro, slobodna granica, ni europski poticaji. Treba mi Hrvatska suverenost, hrvatska pamet i sposobnost živjeti i opstati kao Hrvat. Drukčije, nemam izgleda. Mi.)

Za Hrvatsku, Spremni.

Oznake: antifašizam, Fašizam, komunizam, marksizam, sila, nečovječnost, sukob, zakašnjela industrijalizacija, sociloško cjepivo, zločinačka ideologija, predsjednici, kandidati, moderna povijest, industrijsko društvo, razvoj, program, amebe prije ameba

28

srijeda

kolovoz

2019

Ustaška revolucija - smiju li se koristiti pojmovi ustaše, revolucija ?



Iskazani ustaša


Od svih revolucija, ustaška je najčudnija.
Genocidni i fašistički smradovi uspjeli su proizvesti ukupni prirast srpskog stanovništva iza svoje vladavine, financirati četnike na području NDH, zagovarati seljačku Hrvatsku iako je imperijalizam bitna odrednica fašizma, ...
Bilo ih je oko(lo) šesto, a nejači i življa su pobili nesrazmjerno svojim mogućnostima (oko 700 000 u Jasenovcu, još 50 na pristupnim putevima Jasenovcu, po Velebitu (Jadovno) od 15 000 do 30 000 (ovisno o potrebi naratora), ...
Nisu smislili Otto motor, ni diesel motor, nisu smislili radio, nisu smislili pencilin, ali su "smislili" Za dom spremni (iako je pozdrav domobranski, a pojmovno je korišten u hrvatskom i mađarskom (Honved) domobranskom korpusu). Začuđujuće (iako povjesničar B. Krizman u svojim radovima navodi kako su ga ustaše preuzele kako bi se dopale narodu).
Pučke ustaše koje su u vrijeme Prvog svjetskog rata ratovale po Srbiji nitko (pa ni Srbi)(ili ih zbirno poistovjećuju zbog nesposobnosti razlikovanja, pa sve Hrvate smatraju ustašama (njihova tipa)) ne spominje, iako su više ratne štete uradili od pavelićevih ustaša.

Priča svjedok(a). Sve ustaše u Drugom svjetskom ratu raspoređeni širom NDH (teritorij pod jednom državnom upravom do kraja Prvog svjetskog rata), podrijetlom iz krajeva u koje su morali ići preko Knina morali su skidati ustašku uniformu i kao civili prelaziti kninsko područje. Svjedok, ustaški bojovnik koji je bio u vlaku koji je zaustavljen u Kosovo polju kod Knina, a zaustavili su ga četnici jer su imali informaciju da se u vlaku nalazi uniformirani ustaša, prisustvovao je brutalnom ponašanju prema tom hrvatskom vojniku kojem su puškama polomili ruke kojim se držao za vagon prilikom izvlačenja iz vlaka.
Četnici. Kosovo polje kod Knina.

Spomenuti B. Krizman navodi kako je pri istraživanju talijanskih arhiva našao dokumente koji navode upletenost talijanskih vojnih osoba u organizaciju krvoprolića u Srbu i okolici.

Laži o ustaškom pokretu (obzirom na konspirativnost te organizacije i kratkotrajnost tog pokreta) besmisleno su odraz nečeg što ne odgovara antifašističkom konceptu, više odgovara bestidnom sramoćenju srpsko-ruske orjunaško-korumpirane volje za vlašću, volje za pljačkom, ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva, srbiziranja svega što se srbizirati dade (Vlasi, Hrvati).

Najezda desničarsko-proustaških ispada, umjesto osvajanja vlasti i uređenja vlastite države, smišljeno organiziranih u glavama orjunaško-srbiziranih glava dokaz je nelogičnostima kojima nas zasipaju pljačkaši.

Nelogično je u državama nastalim iza rata, raseljavanju stanovništva i otklonu od sovjetsko-ruskog vojnog i gospodarskog utjecaja davati Srbima u Hrvatskoj ono što (neorganizirani ) Hrvati ne traže. Slobodu i političku vlast.
Iza tog manevra stoji samo korupcijski skandal (nikakva velikosrpska, četnička ekspanzija). Politički uzurpatori, namećući partijsku državu u kojoj glas partijske spodobe vrijedi više od prolivene krvi za Dom, nesposobni i jadni (u smislu tržišnog nadmetanja za novce) unovčuju nezainteresiranost Hrvata za vlastitu slobodu i boljitak.
Plenković (und Gesellschaft), poučeni primjerom Sanadera, prodaju političke probitke (a ne firme) (Srbima koji ih ne koriste) jer je teže ući u trag toj trgovini. Vjerojatno srpska vlast dobiva novce iz hrvatskog proračuna u ime mita (politička nestabilnost na granici i špijuniranje Rusa). Sve nelogično i bespotrebno.
Amerikanci nadgledaju protoke novaca, a ako nema roba onda su usluge u pitanju.
Plenković je na popisu smutljivaca. Tko ga je doveo? (Sanaderov slučaj je ništavan u odnosu što čeka pLenkovića!)

Propovijedaju ustašku revoluciju, koje (ni)je lako opovrći/dokazati!




Oznake: ustaška revolucija, ndh, četnici, srbi, vlasi, seljačka država, Fašizam, Otto-motor, za dom spremni, domobrani, logika, konspitarativnost, politički uzurpatori, partijska država, korupcija, prolivena krv za Dom, partijski glas, sanader, Plenković

15

srijeda

svibanj

2019

Logična nalogičnost jugoslavenskog antifašizma



Svakodnevno se bespotrebno prepiremo o temeljima države (temelji države ne postoje jer bi time negirali volju onih koji državu čine državom, naroda).
Nekad kneževine, kraljevine, carevine, današnja republika proizlazi iz volje naroda (koji može volju mijenjati) a ne iz temelja (koje netko pokušava nametnuti kao ishodište današnje države).

Dvojakost (volja naroda je u temeljima) tvrdnje o nepostojanju temelja, dokazana tvrdnjom o volji naroda kao temelju, negirajući takozvani antifašistički temelj složenošću dopušta pojedincima tvrdnje o antifašističkim temeljima (oni koji su cio život na pijonirskim, omladinskim/skojevskim, partijskim seansama učili kako je antifašizam temelj ne mogu razlučiti volju naroda od partijske indoktrinacije) potakli su me na drugo poimanje antifašističke borbe.

Izvorno, fašizam je italijanska tvorevina, iako je Italija granična država nikada jugo-antifašisti nisu prozivali i osuđivali fašizam (talijanski). Ratni ekspanzionizam talijanskog fašizma nisu osuđivali, niti sudjelovali u zaustavljanju ratnog osvajanja italijanskih fašista.

Komunistička partija, malobrojna i ilegalna, u dostupnim dokumentima njemačko-talijansku ratnu ekspanziju nacizma i fašizma nije osuđivala već podržavala borbu nacističke njemačke protiv zapadnih imperijalno-kapitalističkih snaga (V. Britanije).
Napadom Njemačke na SSSR, ilegalno-malobrojna partija nespremna i neorganizirana proglašava fašizam-nacizam neprijateljem (naroda)(iako je i taj čin proveden u ilegalnosti).

Proglašavanja partije su upotpunjena pobjedom partije nad fašizmom (dolaskom Crvene armije), iako nitko nije dokumentirao učešće (ilegalnog i terorističkog djelovanja komunističke partije) u ratnim naporima antifašističke koalicije.
Štoviše, teroristički akti usmjereni na dozvoljene odmazde nad civilnim stanovništvom izazvale su stradanje nedužnog civilnog stanovništva koje nije bilo po volji komunističkoj partiji. Provodili su revoluciju u ratu (što je po ženevskim konvencijama ratni zločin). Iako Drugi svjetski rat nije započeo zbog fašizma ili antifašizma, već zbog britanskog monopola, a partija se sama hvalila kako je provodila i provela revoluciju u tom ratu, poslije rata (sovjetski dominion) se služila sintagmom antifašizam.

Ostaje dvojbeno tko danas koristi fašizam i antifašizam u političkom prostoru, a upitno je i tko antifašizam drži temeljima države (kakvu imamo danas).

Hrvatska državnost i država postoje u kontinuitetu (osobina civiliziranog i organiziranog naroda). Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (jedna u nizu) je nastala 1868.g., plod je političkih nastojanja jednog naroda koji je okrunio svoja htijenja pobjedom bana Jelačića nad Mađarima (1848.g.). Pozdrav Za dom spremni, umrijeti! je pozdrav banove vojske. Prvo bijelo polje na hrvatskom grbu (iako povijest geba seže dublje u povijest) je službeno iz razdoblja Trojedne Kraljevine.
Zatiranje državne povijesti (nametanjem antifašističkih temelja ili protu tvrdnjama o temeljima u Domovinskom ratu) ima zadaću povijesno izbrisati ulogu i htijenja bana Jelačića (objedinjavanje hrvatskih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu).

Danas nas pokušavaju uvjeriti kako je Hrvatska nastala 1945.g. ili 1991.g., iako je Hrvatska nastala davno prije (ustaša, partizana, udbaša, partijaša, jugoslavija i besplatnog školovanja).
Hrvatska je na razmeđi civilizacija, predziđe kršćanstva, država s bogatom poviješću bez vlastite povijesti, žrtva vanjske i unutarnje agresije. Raspeta.


Oznake: temelji države, antifašizam, domovinski rat, volja naroda, Fašizam, italija, kp, ilegana, malobrojna, ban Jelačić, Trojedna kraljevina, Bih, hrvatsko ujedinjenje, povijest, agresija

21

subota

srpanj

2018

Tko je protiv fašizma?



Fašizam je prekratko trajao kako bi bio određen u pravom smislu ideologije.
Pokušaji definiranja (određivanja) fašizma nailazi na nesuglasice. Različiti autori daju različite odrednice fašizma.

Svjetski rat (nije vođen s namjerom suzbiti fašizam, već je fašizam iznikao na uvjetima koji su doveli do Velikog rata) je vođen u kompleksnim (složenim) uvjetima, koji su mediokritetski pojednostavljeni na poraz nacizma-fašizma.
Svima je promaklo zapaziti kako je i Velika Britanija u tom ratu poražena ...

Temeljna promjena političkih, vojnih, gospodarskih, geostrateških okvira ukazuju kako nije postojala antifašistička koalicija. Rat je vođen zbog smislenijih razloga, a poraz fašizma-nacizma je nus posljedica. Pojava SSSR-a (na obalama Jadrana) je zoran dokaz totalitarnog (fašističko-nacističkog) poretka, koji je u temeljima zločinački i antičovječanski, a u svjetskom se ratu smatrao pobjedničkom stranom.

Ako su fašizam-nacizam (ta dva pojma nisu istovjetna) ideologije koje zaslužuju zabranu, zbog svoje naturalne osobine uvođenja-povratka nasilja, fašizma-nacizma se boje samo slabiji. Jaki se ne boje ni fašizma, ni nacizma.

(Fašizam je privremeno stanje militarizacije društva s namjerom organiziranog sudjelovanja u velikom ratu u kojem fašističko-nacističke zemlje (Italija-Njemačka) nisu koalicijski jače (industrijski kapaciteti, vojna snaga, ...),a rat su pokrenule protiv moćnije Velike Britanije koja je bila kolonijalni gigant, industrijski naprednija. Koristiti pojam fašizma izvan tog konteksta i smještati ga van tog vremenskog razdoblja je neinventivno obmanjivanje. Ratovi su stanja krajnjeg naprezanja društva, i nikakav totalitarizam nije sposoban pokrenuti društvo na pobjednički angažman. Pojava fašizma-nacizma je strogo vremenski ograničena i vezana je za specifične okolnosti predratnog i ratnog stanja industrijalizacije društava uz dekolonizaciju ostatka svijeta.
U Hrvatskoj tih pojava nije bilo ni u vrijeme nastanka fašizma, nije bilo u vrijeme svjetskog rata. Danas ponajmanje.
Svejedno, Hrvatska nije antifašistička. Jer ne poznaje fašizam.
(Drugovi)(klasno osviješteni) nisu mjerilo stanja društva. Njihovo bavljenje fašizmom je uklopljeno u kontekst dekroatizacije društva, civilizacijskog i kulturnog preobražaja od tradicionalnog prozapadnog (slobodarskog, kršćanskog) svjetonazora ka istočnim despocijama (nepoštivanja prava, vlasništva, života i slobode). Fašizam je konstrukt kojim se zbog nejasnoća kojim je obavijen taj pojam služe u porobljavanju naroda koji nema s fašizmom dodirnih točaka.)

Hrvatska nije antifašistička, jer fašizam ne postoji. (Ipak smo obrazovani i zdravog razuma ...nismo partijska naklapala.)


Oznake: Fašizam, nacizam, definicije, vremenski okvir pojave, okolnosti pojave, različita tumačenja, Svjetski rat, antifašistička koalocoja, uvođenje nasilja, militarizacija društva, industrijsko društvo, kolonijalni ustroj, naturalna osobina, tradicionalno društvo, civilizacijski preobražaj, konstrikt porobljavanja

19

utorak

rujan

2017

Samo Jugoslavija-komunizam



Plenković je krkan


Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?


Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

U početku fašizam nije imao jasna polit. programa i osnivao se na negaciji programa drugih stranaka. Postupno je iz elemenata Nietzscheove filozofije moći, Sorelova kulta sile, Paretove teorije elite, D’Annunzijeva akcionizma, revoluc. sindikalizma i nacionalizma do 1931. izgrađen ideološki sustav (Dottrina del fascismo, 1932). Osnovne su značajke faš. ideologije totalitarna vlast i nov društv. sustav, utemeljen na staleškom ustrojstvu (korporativni sustav), a u vanj. politici ekspanzionizam. Država je središnja vrijednost, ima prvenstvo u odnosu na volju i prava pojedinca. Opravdava se autoritarno vodstvo i nužnost hijerarhije, poslušnost karizmatičnomu vođi, koji utjelovljuje državu (totalitarizam). Uspostavlja se nov sustav vrijednosti: borbenost i poznavanje ratnih umijeća, a preziru se stare građ. vrijednosti. U ideologiji su prisutni i elementi misticizma (sudbina, svetost). Korporativizam nalazi temelje u sindikalnim idejama prevladavanja sukoba klasa postavljanjem zajedničkih društv. ciljeva. Osnovana su korporacijska ministarstva (1926), a ideje su sustavno bile izložene u Povelji rada (Carta del lavoro, 1927). Utemeljene su 22 korporacije (1934), koje su imale ulogu posrednika između poslodavaca i namještenika, čime se pokušalo stvoriti natkapitalistički gospodarsko-društv. sustav. Zabranjeni su štrajkovi i sklopljeni kolektivni ugovori te uvedeno soc. osiguranje. Stvorena je mreža kojom su bile obuhvaćene sve udruge (strukovne, žena, mladeži, rekreativne i dr.).
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19048


Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan "ustaškim" karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).



Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. "fašizaciji" Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, "naučni komunizam" (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.



Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva "gradila" jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nitko nije proganjao nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.


Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.



Oznake: politička inicijativa, udbaško-kosovski kadrovi, izjednačavanje komunizma i fašizma, stranka propalih orjunaša, Fašizam, imperijalizam, korporacije, seljaštvo, nacionalni pokretm suverenizam, povijesno pravo, državno pravo, neobrazovanost, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, politika pomirbe, jugoslavenstvo, genocid, iseljavanje, izdvojena osuda, razumijevanje, ukaz, naredba

14

četvrtak

rujan

2017

Dva hrvatska antifašizma i jedan hrvatski četnički pokret



Hrvatska je na političkoj razdjelnici.
Raskid sa socijalizmom i Jugoslavijom nije polučio društvo koje smo priželjkivali.

Politika (i političko udruživanje) i država (državno organiziranje) spadaju u društvenu nadogradnju.
Hrvatska (narod) je priželjkivala vlastitu državu. Vlastita država je pojednostavljena vizija organizacije naroda kojom se osiguravaju uvjeti života i upravljanja vlastitom sudbinom. Suverenitet.

Hrvatski narod je na temelju pripadajućeg državnog prava ustrajavao na nacionalnoj, samostalnoj državi. Iako je imaoa vlastitu kraljevinu ( s vanjskim kraljem, prvotno Ugarskim pa Habsburgom) pučem je ugurana bez državnog prava u novovjeku eksperimentalno nakaradnu tvorevinu južnih slavena (jugoslaviju).

Protest protiv takve (okupacijske) politike stvorio je dvije suprotstavljene strane. Nametanje (produžene) okupacije je stvorilo nepremostive razdore između tih strana.
Politika pomirbe (koja se odnosila na komunističku, ali ne i državno-jugoslavensku prošlost) polučila je rezultate, ali samo u segmentu na koji se odnosila. Orjunaško-četnički (hrvatski) politički ešalon nije se u 27 godina postojanja RH približio niti milimetra hrvatskom državnom pravu (suverenitetu).
Stoga je neophodno istaknuti kako se pomirba odnosila na posljedice totalitarizma (komunizma), a ne na one koji su samovoljno pristajali na protu-državnu i protu-narodnu politiku.

Politički je ispravno priznati hrvatsko državno pravo iskazano kao slijed povijesti, poduprto narodnom voljom. Podjednako je ispravno priznati narodnu volju za vlastitim odavno postojećim suverenitetom, jer je hrvatski narod odavno politički i državno organiziran (kao samosvojan i politički narod).
Neispravno je boreći se protiv fašizma osporavati (negirati) državno pravo takvog naroda zbog političke struje koja je ojačavanje suvereniteta gradila suradnjom s (izvornim) fašistima.
Neispravno je graditi politiku osporavanja hrvatskog državnog prava, jačanjem jugoslavenske dogme (o starim, politički ne-organiziranim narodima koje je politička avangarda spašavanjem od fašizma-nacizma uzdigla u red jedinstvenog političkog naroda).

Hrvati imaju pravo na vlastitu državu (suverenitet), makar netko i bio fašist, ali nitko nema pravo Hrvatima osporiti pravo na državu taman da su svi Hrvati fašisti.
Nemate pravo, pod izlikom borbe protiv fašizma, ometati i osporavati Hrvatima pravo na suverenu državu i pripadajuću vlast.
Život u državi se ne odvija samo oko pitanja fašizma ili antifašizma.
U Hrvatskoj postoje dva antifašizma. Jedan je utkan u demokratizaciju društva (kojoj teži hrvatski narod bježeći od komunizma i socijalizma), a drugi je antifašizam bijeg od hrvatske narodne države (orjunaši, komunjare, jugoslavenčine).
Pojedini antifašisti (orjunaši, hrvatski četnici) ne mogu okupirati vlast i negirati državno pravo kako bi spriječili fašizaciju Hrvatske.
Postoji i hrvatski antifašizam (antifašisti kojima je cilj demokratska Hrvatska) koji nije bučan, ali je jasan. Hrvatska je demokratska država u kojoj hrvatski četnici neće obnašati državne funkcije.

Narod ima pravo na međunarodnim pravom (po čijim su standardima Hrvati stari politički narod) zajamčenu vlast, bez obzira tko je sve narodu davao za pravo a pri tom se oslanjao na politike koje današnji svijet ne dopušta. Podjednako ovaj svijet ne dopušta komunistički totalitarizam, iako svesrdno ustrajava na onome što je svetogrđe - negiranje prava hrvatskom narodu pravo na suverenitet.
Onaj tko gradi EU i slične tvorevine (otuđujući političku moć) nije sposoban podržavati istinski narodni suverenitet. (Osim domovine demokracije, USA.)

orjuna, Split

Oznake: politički narod, držabva, međunarodno pravo, narodno pravo, Fašizam, fašizacija, demokracija, dva hrvatska antifašizma, negiranje hrvatskog državnog prava, komunistički totalitarizam, domovina demokracijde

26

nedjelja

veljača

2017

Fašizam je socijalistički tip društva



Ima li fašizma u Hrvatskoj?


Socijalizam ima više oblika. Jadan od tipova je internacionalni tip. Nacionalni tip socijalizma (npr. fašizam, nacizam) se razlikuje po reduciranju na nacionalnost, ali ne i teritorijalnost (pripadajućoj naciji). Hrvatski socijalizam se (nakon jugo-fašizma (socijalizma), koji je ima obilježja i internacionalnog i nacionalnog) sveo na nacionalni (uskogrudno jugo-fašističko poimanje ostataka nekadašnjeg hrvatskog kraljevstva).

Osobina izvornog (italijanskog) fašizma (Mussolini je socijalist, pobornik Marxa) je agresivnost koju su članovi pokreta iskazivali u svakodnevnom životu. Slučaj s njemačkim nacistima je bio još okrutniji (nasilje u prednacističkoj Njemačkoj je bilo izraženo).
U Hrvatskoj nametati pitanje fašizacije društva (u kojem nema nasilja, reketarenja političkih grupa) izaziva čuđenje. I pojašnjenje.

U predsoscijalističkoj Jugoslaviji terorom su se bavili komunisti (kako me nitko ne bi prozivao, politička i programska načela KPJ(kph) su bila revolucionarni i nasilni put nametanja komunizma).
U društvu su pristalice terora i nasilja manjina (ponajčešće ideološki nezreli, porivi njihove nasilnosti su druge prirode). Partija se oslanjala (na polukriminalne) članove društva. Nakon osvajanja vlasti (dolaskom Crvene armije) postali su nositelji društvenog života.
Domovinski rat (obrambeni, pravedni rat protiv agresije) potaknut je agresijom jugoslavenske vojske. Političko krilo te krvožderne zločinačke armije je ostalo netaknuto (i nazivaju se sdp).
Floskula o velikosrpskom projektu (koji je jna stavila kao paravan za svoja zločinačka razaranja Hrvatske, BiH)(vojni vrh, Milošević i oružje kojim je agresija izvršena nisu četnici, niti četnički).
Partija (nekad komunistička)(pa Savez komunista)(danas socijaldemokratska partija) je regrutirala sve terorističke kadrove (kojima ideologija nije primarna). Njihovo nasilje ima drukčije ciljeve (osobne i materijalne dobitke).
Svejedno, sdp ili hdz, vladajuća struktura je (neprikladno) regrutirala sve one koji su skloni nasilju (na ulici).
I time (s pozicija vlasti i zlouporabe državnog represivnog aparata) uskratila ikakvu mogućnost fašizacije društva.
Mafija je na vlasti, fašisti u foteljama. Vole za sebe reći kako se bore protiv fašizacije društva.

(Titova praksa društvenog promicanja revolucionarnih kadrova (koji su provodili teror) je poremetilo društvo.)(I izazvalo lavinu kriminalaca u borbi za fotelje.) Rad i vrijednost se ne cijene, zbog takve vlasti "fašizam" stalno kuca na vrata. A fašisti su kmetovi koje treba popljačkati. Svakodnevna politika obmanjivanja. (Za fašizam je potrebna pojava korporativizma (kojeg u Hrvatskoj nema)).)

A ja na ulici (nezaposlen, promrzao, gladan) ne otimam. I nikad nisam otimao. Nikad nisam bio fašist.
Za fašizaciju je potrebno malo više od režiranih predstava (paradiranja, svastika, uniformi, ...). Malo više opravdanog straha. I socijalizam (kojem se Hrvati protive).
(Strepite!)


Oznake: socijalizam, Fašizam, internacionalni tip, nacionali tip, agresivnost, predsocijalistička jugoslavija, teror, porivi, obrambeni, pravedni rat, domovinski rat, političko krilo, podrijetlo oružja za agresiju, regrutacija kadrova, nemogućnost fašizacije, etabliranje terora

12

petak

veljača

2016

Totalitarni antifašizam je nastao prije fašizma


U svjetskim okvirima, prva totalitarna država je Sovjetski savez. Komunizam (boljševička revolucija) je na temelju marksova nauka (tkz. znanstvenog komunizma, marksizma) potakao kapilarnost društva u totalitarnoj namjeri. Poučavali su kako društvo mora upravljati društvom na revolucionarnim osnovama.
Treba nedvosmisleno odgovoriti je li pojava fašizma reakcija na prijeteći komunizam? Treba odgovoriti je li (socijalist) Mussolini odgovor na prijetnju totalitarizma komunizma ili je instrument Staljina zaštititi totalitarni komunizam? Ili je spretni spoj (specijalnog rata) borbe protiv komunizma i borbe za širenje komunizma?
Nedvojbena povijesna tvrdnja službene povijesti navodi Sovjetski savez kao prvu totalitarnu državu, nastanak fašističke Italije nakon nastanka Sovjetskog saveza, Mussolini-ja kao socijalistu pa osnivača fašizma, vjerovanje i podršku razvijenih država (popustljivost i prema Mussolini-ju i prema Hitleru kao brani od crvene opasnosti), iscrpljivanje boljševika u sukobu s Nijemcima, opstanak Sovjetskog saveza i širenje komunizma (totalitarizma) na nerazvijene europske države, ...
Pojava Mussolini-ja (i kasnije Hitlera) mogla je izazvati i prvotnu reakciju saveznika (preventivno). U tom svjetlu predbacivanje malobrojnim i industrijski nerazvijenim narodima nedostatak javnog antifašizma je začuđujući. Unatoč mogućnosti kontrole Nijemačke, dozvolili su da se razmaše ratni stroj (kojeg je trebalo zaustavljati u svjetskom ratu). UN je pojavu fašizma/nacizma označio kao borbu protiv kolonijalizma (u ime novog kolonijalizma) ...
Je li moguće da je prvotna podrška fašizmu, a kasnije komunizmu politička odluka razvijenih (u širenju nepoticajnog totalitarizma, s namjerom zaustaviti razvoj malih naroda)?


U domaćim okvirima treba odgovoriti na pitanja koja su od važnosti za smisao fašizma i antifašizma na ovim prostorima.
Kako je imperijalizam (danas korporativizam) bitna odrednica fašizama, U Hrvatskoj niti u prošlom stoljeću, niti danas nitko/ništa ne može biti karakteriziran kao fašist ili fašistički.
Treba odgovoriti na pitanja:
Tko je u Hrvatskoj bio antifašist (ili koji je pokret bio antifašistički)?,
Protiv koga (sve) su antifašisti djelovali?,
Je li društvo bilo dužno objedinjeno suprotstavljati se fašizmu? ,
Postoji li datum do kojeg su se antifašističke snage bile dužne (udružene ili zasebno) otvoreno usprotiviti fašizmu?,
Je li ondašnje ratno pravo dopuštalo odmazde nad civilima za oružano djelovanje (ili sabotaže) nakon potpisivanja kapitulacije?

Je li Hrvatska bila dužna 1941.g. podići antifašistički ustanak s komunističkom partijom, a ako nije zašto?
Ako nije bila dužna podizati antifašistički ustanak 1941.g. jesu li ikad dobila prigodu iskazati svoj antifašizam, ili je (nepripadajući) monopol antifašističkih snaga preuzela komunistička partija?

Po dogovoru Churchilla i Stalina, u antifašističke snage su ubrojeni i političari koji nisu surađivali s fašistima/nacistima. Post ratna Jugoslavija je bila dužna organizirati demokratske izbore. Država se zvala Demokratska federativna Jugoslavija. Zapadni antifašisti nisu priznavali monopol komunističkoj partiji na antifašizam.


Na prvim poratnim izborima sudjelovao je Narodni front (od nekomunista Šubašić (HSS), Grol (DS) ...).

Poratnim prevratom (protivno tvrdnjama komunista, koji su tvrdili kako su u ratu proveli revoluciju i pobijedili (što je bilo zabranjeno međunarodnim ratnim pravom)) 1946. g. Jugoslavija postaje "socijalistička".
Pokolj na Bleiburškom polju i Križnom putu, komunisti-partizani-orjunaši-četnici su izveli kako bi pripremili "demokratske" izbore na kojima će "demokratski" pobijediti komunistička boljševička (socijalistička) partija. Pokolj i progon je bio stravičan i brojan. Uz te pobijene i protjerane, komunisti nikad ne bi na izborima pobijedili. Antifašizam je služio nametanju izvornog (boljševičkog) totalitarizma.
Priklonimo li se pogledima o fašizmu kao reakciji i brani boljševizmu, zaključujemo kako je anti anti fašizam jedini ispravan ... jer se bori protiv totalitarizma.
Paradoksalno, antifašizam (kao izraz borbe za održanjem totalitarnog boljševizma) je nastao prije fašizma.



Oznake: totalitarizam, Sovjetski savez, boljševizam, Mussolini, Fašizam, nacizam, uspon fašizama, imperijalizam, ratno pravo, ideološka podjela i antifašizam, monopol, iskrivljavanje povijesti, komunistički totalitarizam, rat i poraće, zločini s namjerom uspostaviti socijalizam

07

nedjelja

veljača

2016

Totalitarizam (jednog kolegija)


Totalitarno društvo nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života.






https://hr.wikipedia.org/wiki/Totalitarizam

Sve nabrojane osobine totalitarizma izrazito su prisutne u Hrvatskoj (kao posljedica nastojanja titoista restaurirati propali (boljševičko-orjunaški) imperij).
Objava snimaka s Kolegija Ministarstva branitelja u Bujici 5. veljače 2016.g. na kojima Matić, Glavašević, Gruić i Nađ opskurno komentiraju probleme Ministarstva ... nije potakla sredstva informiranja u državnom vlasništvu na objavljivanje.
Totalitarna vlast suzbija, ograničava slobode govora i slobode tiska (koji demokratizacijom - digitalizacijom - sredstava informiranja uz građansku hrabrost dopiru do javnosti.)
Sredstva u vlasništvu države nisu javnost informirali o tonskim zapisima i sadržaju tih razgovora s kolegija Ministarstva branitelja.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Totalitarizam

https://hr.wikipedia.org/wiki/Indoktrinacija


https://hr.wikipedia.org/wiki/Totalitarizam

Ta kapilarnost je svojstvena i titoističkom sustavu (zbog koje je postojala politika pomirbe u postsocijalističkoj Hrvatskoj) i odražava crveni fašizam (koji je i smislio).

Karakteristiku totalitarizma da očekuje aktivnu mobilizaciju (umjesto pasivnog posluha) organiziranu odozgor imali smo prigodu vidjeti i doživjeti u Titovom sfrjotu, pa ne čudi titoistički pokušaj ostvarenja takvog (nedemokratskog) društva i danas.
Složenost cjelokupnog (nakaradnog) sustava (koji se skriva iza ne/demokratskih izbora) nije moguće riješiti parcijalno (djelomično), već treba društvo temeljito osloboditi ideologije i krivih nakana.

Utjecaj nelustriranih kadrova (koji su korak po korak nagrizali institucije i Ustav, zakonodavstvo RH) na stvaranju apsolutizma (bez kojeg nema totalitarizma, koji je krajnji stadij apsolutizma) (Račana, račanove koalicije, Mesića, Josipovića, Milanovića i njegove koalicije) obuhvaćen je sudjelovanjem širih struktura (pozicioniranih u sva tri stupa vlasti). Totalitarna vlast nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života.

Objava tonskih zapisa jednog kolegija Ministarstva branitelja ukazuje na više problema od nepriličnosti državnih službenika kojima je zadaća brinuti o određenim problemima. Ukazuje na totalitarni karakter vlasti kojoj pripadaju. Totalitarizam ili (po nekom autorima su samo Sovjetski savez, Kina, Njemačka i Japan bile totalitarne države) težnja uspostavi totalitarizma ukazuje na težak odmak Hrvatske od demokratizacije (koja ili nije uspostavljena ili je politikom pomirbe dozvolila povratak totalitarista na vlast).
Hrvatsko društvo treba na temelju činjenica razlučiti o postupcima koje je dužno napraviti u daljnjoj demokratizaciji Hrvatske.



Oznake: totalitarizam, značajke totalitarizma, kontrola svih aspekata javnog i osobnog života, krajnji oblik apsolutizma, diktature, policijske države, ograničavanje i suzbijanje sloboda govora i slobod, bujica, tonski zapis, autokracija, ideologija, Fašizam, kapilarnost, pozicioniranost u sva tri stupa vlasti, odmak od demokratizacije

31

subota

listopad

2015

O Ustašama ...

Povijest Ustaša i ustaškog pokreta (historiografski) je napisao u 4 toma hrvatski povjesničar Bogdan Krizman.
Ti spisi su povjesničarska građa (oslonjena na dokumente, i autentična svjedočenja).
Tumačenja povijesti (kao što se običavalo u vrijeme jednoumlja) jednostrano (jednoumlje, jednostrano) nije dopušteno.

Uz Krizmana, poviješću ustaškog pokreta su se bavili i drugi povjesničari (Jareb, ...).
Politološko-sociološka tumačenja (uistinu dvojbenog razdoblja, a po naravi takvih tumačenja jednako dvojbena) nisu dopuštena u političke svrhe.
(Stara) teorija izvlaštenja naroda političke moći na tvrdnjama o karakteru naroda ili nekog (narodnog) pokreta su nedopustiva.

Vratimo se historiografiji ustaškog pokreta i tumačenjima naravi tog pokreta.
Ustaški pokret je nastao kao odgovor na pučističko obespravljenje hrvatskog naroda 1918.godine. Iako pokret formalno nije nastao te godine.
Izlazak iz AU monarhije (vjerujući kako će Hrvatska zakročiti u republiku i nacionalnu državu), popratilo je prijevarno pripojenje Kraljevini Srbiji pod dinastijom Karađorđevića. Vjerujući u snagu političke (republikanske) volje hrvatskog naroda, u Kraljevini se političkim putem pokušavalo razriješiti pitanje hrvatske države. Bezuspješno. S. Radića (vođu HSS-a koja je zagovarala republikanstvo) zatvaraju, potom atentatom u beogradskoj skupštini ranjavaju, od čijih posljedica umire. Kralj (Aleksandar) proglašava diktaturu.
Kod smo kod korištenja historiografskih podataka, S. Radić je tri dana prije atentata teško vrijeđao srpski narod u svojim govorima u beogradskoj skupštini i na sam dan atentata je nagovaran od zastupnika HSS-a da ne dolazi u parlamentarnu dvoranu (jer je Račić prijetio atentatom).
Uobičajeno se krvoproliće u beogradskoj skupštini tumačilo kao sukob dva nacionalizma. Sama činjenica da S. Radića nikad nisu predstavljali kao hrvatskog nacionalistu, ukazuje na nelogičnosti. S. Radić je izazivao u skupštini, i na potvrdu o prijetnjama ipak došao u parlamentarnu dvoranu. Pucnjevi Puniše Račića nisu slučajni. S jedne strane (povjesničari navode posjete Račića kraljevskom dvoru, Račić je bio povjerljiv čovjek samoga kralja) srpski hegemonizam je težio jednom cilju (diktaturi i jugoslavenstvu), a S. Radić (uviđajući bespomoćnost parlamentarne borbe) želju za izvanrednim stanjem (vlastitom smrću u parlamentu). S. Radić je samoubojica (u suradnji s kraljem i Račićem), koji je tim činom ugasio nadu u postojanje Jugoslavije (koju je proglasio kralj po Radićevoj smrti). Za cijelo vrije trajanja hrvatsko-srpske krize Srbi su ustrajavali na liniji amuptacije Virovitica-Karlovac-Karlobag ...
Nakon proglašenja diktature (a nekoliko mjeseci kasnije proglašena je Jugoslavija pod geslom "Jedan narod, jedan kralj, jedna država") jedini način borbe za hrvatsku samostalnost i republikanstvo je ilegalni rad.
Nastajanje ustaškog pokreta vezano je za pravednu borbu hrvatskog naroda za vlastiti opstanak. (Ne) Začuđuje kasnija Titova doktrina prava naroda na oslobođenje i borbu za to oslobođenje, a sustavno negiranje ustaškog pokreta (na tim temeljima) i osporavanja njegove naravi. Jer je ustaški pokret uz pravo naroda na borbu za opstojnost, ustrajavao na nacionalnoj državi (komunisti su zagovarali internacionalizam, sukladno marksističkom tumačenja štetnosti nacije).
Historiografski, jugoslavenski komunisti (Tito) nisu ustaše proglašavali zločincima zbog kolaboracije sa fašistima (to je radio i Tito), već zbog nacionalnog karaktera tog pokreta.
(Po međunarodnom pravu, nakon kapitulacije jedne države u oružanom sukobu nisu dozvoljeni ustanci i oružana djelovanja. Pravo naroda na slobodu nije osporeno međunarodnim pravom, koje je ipak u doba 2. svjetskog rata dozvoljavalo odmazde nad civilima zbog kršenje uvjeta kapitulacije. U tim okvirima ustanak je rizičan i pokreće se u trenutku koji jamči oslobađanje od okupacije. Komunistički ustanak na samom početku okupacije to nije bio.)
Puč Vokić-Lorković (i diplomatsko) odbijanje saveznika priznati mogući ustaški ustanak (protiv Nijemaca) grubo je kršenje međunarodnog prava ...).)

Povijesno dokumentirano, ustaški pokret nije sadržavao fašističku ideologiju u svojim programima i djelovanju. Proglašen je ultranacionalističkim, a okupacijom su (razumljivo) nametnuti fašističko-nacistički zakoni (koji obilježavaju fašističku okupaciju u bilo kojoj okupiranoj državi tog razdoblja).

(Zlo)Uporaba (historiografskih) činjenica u političke svrhe (otuđenja političke moći i obespravljenja jednog naroda (zbog nacionalnog opredjeljenja)) kasnije je označeno kao komunističko jednoumlje i zabluda, a taj sustav proglašen totalitarno-zločinačkim.

Zbog nedosljednog (politikantskog) korištenja povijesnih činjenica, revolt naroda je izrazit i (skoro) svakodnevnim kršenjem administrativnih zabrana (odnosa prema tom dijelu povijesti) pokušava se iznova redefinirati zakonodavsto (nepobijena povijesna istina).
To nas iznova vraća na zakonsko predefiniranje pozdrava Za DOM Spremni! i korištenja hrvatskog grba s prvim bijelim poljem ...

(Za dom spremni (Bog i Hrvati! (Hvaljen Isus i Marija!))!)


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: povijest, Krizman, hss, radič, jugoslavija, diktatura, amputacijska linija, republikanstvo, Fašizam, nacizam, pravo naroda na borbu za slobodu, marksizam, nacija, kolaboracija, ustanak