Ustaška i komunistička revolucija

UHRO (Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija) je organizacija koja je imala za cilj očuvanje samosvojnosti hrvatskog naroda, očuvanje hrvatskog državnog prava (suvereniteta), samostalnost Hrvatske i boljitak Hrvatske.

Revolucija je bila privremena. Prestanak revolucionarnog djelovanja je proglašeno nakon ostvarivanja nekih ciljeva za koje su se zalagali i držali revoluciju opravdanom u ostvarenju tih ciljeva. Prestanak negiranja hrvatske nacije (integralno jugoslavenstvo, troplemeni jugoslavenski narod). Prestanak potpunog negiranja hrvatskog državnog prava (to što su komunisti priznavanjem socijalističkog sabora i socijalističke republike Hrvatske svojim teorijama novog društva osporavali i državnost i naciju Hrvatima prouzročilo je otpor prema komunističkoj ideji, a ne nastavak ustaške revolucije).

Komunistička revolucija je nametana od Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), koja je slijedila naputke Komunističke Internacionale (Kominterne). Zadaća revolucije je bila ukinuti klasne razlike u Svijetu i uvesti komunizam.
Kako je komunistička ideja otprije kritizirana kao utopijska, komunistički prvaci (Marx, Engels, Lenjin i ja) su zamislili kako revoluciju moraju provoditi profesionalni revolucionari (koji, odreda, nisu bili komunisti).
Dakle, sam početak komunističke revolucije iznjedrio je kadrove koji su bili poprilično udaljeni od cilja. Protekom vremena i trajanja revolucije ta se distanca povećavala. Današnja komunistička svita je udaljenija od cilja nego oni koji su začinjali revolucijom ostvariti komunizam.

Za razliku od ustaške revolucije, koja je trajala ograničeno i po prestanku trajanja prestali su postojati ustaše, komunistička revolucija nije postigla niti jedan svoj cilj , traje stalno (permanentno).
Ali to ne znači kako postoje komunisti, već profesionalni revolucionari koje komunizam ne zanima.

Ona država koja dozvoli takvoj hordi postojati mora prolaziti kroz pakao.

Promotrite miLanovića i pLenjkovića, izgledaju li vam oni kao osobe koje znaju što rade?

Ja sam Lenin, ma što vi dodavali na moje čelo

Oznake: UHRO, KPJ, revolucija, trajanje revolucije, nacija, državno pravo, profesionalni revolucionari

Za dom spremni proleteri

Sukob pobornika jugoslavensko-proleterske koncepcije (ateisti, anacionalni ili novo-nacionalni (jugoslaveni), proleterski protiv države) nasuprot katoličko (religioznih) , nacionalno određenih, državno oslonjenih na državopravnost bespotreban je.

U svim civiliziranim državama nespojiva gledišta se ne rješavaju raspravama već drugim sredstvima. Demokratske države ne ostavljaju prostora neodrživim teorijama. Ravnoteža onih koji uništavaju državu i onih koji je održavaju u slučaju Hrvatske je prividan. Prorusko-prosrpska manjina je politički dominantna. S malim brojem političkih aktivista ostvaruju nesagledivu štetu hrvatskoj državi. Jer su svi Hrvati podmitljivi i smutljivi. Ne poštuju vlastiti odabir jer (ga nemaju) su neškolovani i nemaju spoznaju što je za njih dobro.

Komunističko-jugoslavenska manjina ne može prepoznati značenje pozdrava "Za dom spremni", jer su se te države (neustaške, nacionalne, religiozne, radišne, vladavine prava (pa i državnog prava) i poštivanja vlasništva) odrekli prije nego su progovorili (u kolijevci - sadašnja generacija antihrvata su zadojeni antihrvatsvom).

Tko u ovoj državi omogućava takvim protuhama političko djelovanje, državne funkcije, pripremljene biračke prevare, izgrađene političke stranke, silna državna sredstva, represivni i oružani aparat za obranu pozicija?

Pitanje braniteljima (i svim ostalim): od čega smo se branili, od koga i čega smo se oslobađali u Domovinskom ratu?

Oni koji su jUgoslaviju držali normalnom, poništavajući kroz tisućljeće postojanje hrvatskog državnog prava, negirajući samosvojnost Hrvata kao naroda s vlastitom vojnom i političkom organizacijom, onaj tko je zagovarao proletersku revoluciju negirajući sve osim internacionalizacije radničkog pokreta nije kompetentan davati ocjene legalnosti i slobode korištenja pozdrava "Za dom spremni".

A upravo se to zbog hrvatske slabosti (podmitljivosti i gubitku kvalitete u stvaranju društva) događa.

Proleteri (duhovna sirotinja) ne mogu biti Za dom spremni.
Zašto se onda s njima dogovarate (preporuke komisije)?
Zašto im se dodvoravate?

Za dom spretan!

Oznake: sukob, ateisti, anacionalni, jugoslaveni, državno pravo, proleteri, za dom spremni, branitelji, domovinski rat, ciljevi DR, podmitljivost, društvo

Opasne teze bezopasnog Hasanbegovića

ili čiji je Hasanbegović teklić, a čiji Bujica


Bujica iznova (nakon Ruže Tomašić, Kolindr Grabar Kitarović) promovira čudnovate političke likove (unatoč svim naznakama kako je riječ o ofarbanim). Posipanje pepelom nakon promoviranja Ruže Tomašić preraslo je u tone pepela u slučaju Kolinde Grabar Kitarović.

Što ukazuje na Hasanbegovićevu pepelastu budućnost?
Kada doktor povijesti (za neupućene, doktorat znanosti se stiče za samostalni rad koji je doprinos nauci, i označava osobu koja je razradila i dokazala tezu a nije titula koja označava enciklopedistu (čovjeka svekolika znanja)) tvrdi kako je Za dom spremni! proistekao iz ustaškog milje (iako je ustaško okružje, suprotno Hasanbegovićevoj tezi, prihvatilo pozdrav vojske bana Jelačića Za dom - spremni umrijeti, kao i političku platformu bana Jelačića o ujedinjenju hrvatskih zemalja (Trojedna kraljevina), uključujući Bosnu i Hercegovinu iako je bila pod turskom okupacijom.

Dakle, Hasanbegović zanemaruje političke okvire državnog prava (suvereniteta) koje ustaše ne postavljaju već prihvaćaju postojeće. Izostavljanjem oca hrvatske moderne države, bana Jelačića, smješta politička stajališta i izričaj u povijesno razdoblje pojave ustaškog pokreta, te time iskrivljeno interpretira ustaški pokret. Trojednu kraljevinu (modernu hrvatsku državu) koja je nastala (1868.g.) 10 godina prije nastanka Kneževine Srbije, samo zbog potraživanja prava na Bosnu i Hercegovinu ne spominje, već temelje moderne države pomiče u razdoblje Domovinskog rata, iako smo tim ratom spašavali ostatke ostataka.
S razlogom, koji leže u učestalim telefonskim razgovorima s nekim u Sarajevu.

Bujica (politička emisija) je po tko zna koji put pokazala kako nema osjećaja za povijesnu istinu, te će nužno biti prisiljena iznova posipati se pepelom, po tko zna koji put.

Ustaše su bili hrvatska revolucionarna organizacija, malobrojni i organizirani po uzoru na IRA-u. Nisu ništa smišljali niti su kreatori. Primjerice, povratkom korijenskoga pravopisa poticali su inače prisutnu tvorbu novih riječi za tuđice, ali su to radili pravopisni stručnjaci. Takve su riječi (nastale u doba NDH) proglašavali ustaškim.

Nedopustivo je tako krivotvoriti noviju povijest skrivajući se iza doktorata (Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929.-1941. 2009., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb) koji nema nikakve veze s temom o kojoj se izjašnjava.

Politička misao bana Jelačića (ujedinjenje svih hrvatski zemalja uključujući i zemlje koje su okupirali Osmanlije, domobranstvo (Za dom spremni)), protivno integralnom jugoslavenstvu Ante Starčevića, politička je podloga koju su hrvatski intelektualci i politički domoljubi izoštrili, a Ante Pavelić nadogradio tezom bugarskih povjesničara o muslimanima (nekad bogumilima) kao cvijeću hrvatstva ....

Zadaća povijesnih obmana je prikriti ishodište današnje politike, jugoslavenstvo i sva zla koja su iz njega proistekla.
Kartovidi će zorno predočiti da je RH ostatak ostataka (jer ni danas na teritoriju RH ne upravlja hrvatska vlast)(zato moraju obamanjivati).



Map of the Kingdom of Croatia (1868)


















Ostatci ostataka, što znači kako su Hrvati politički potrošili skoro dva stoljeća kako bi se(be) obmanjivali.

Oznake: bujica, Hasanbegović, povijet, tvrdnje, povijesna istina, za dom spremni, državno pravo, ban Jelačić, doktorska disertacija, doprinos nauci, otac hrvatske države, jugoslavenstvo, pepeo, grabar-kitarović, Ruža Tomašić, temelji države, dr, ostaci ostataka, ustaše, domobrani, domoljubi, kartovidi

Jugoslavenstvo je jedini uzrok svih ratova

Povijest pamti, glupi zaboravljaju.


Državno (ustavno) pravo je pravna grana koja se bavi političkim uređenjem države.
Kroz povijest, do pojave jugoslavenske ideje, Hrvatska i Srbija nisu bili povezani zajedničkim državnim pravom.
Bilo koji narodi živjeli u nekoj državi, granice su određene.
Društveni eksperiment (brisanja društvene svijesti) nad narodima i državama bivše Jugoslavije ukazuje na izvor svih sukoba prije nastanka Jugoslavije.
Prva je Jugoslavija nastala na ideji integralnog jugoslavenstva, a druga Jugoslavija na ideji unitarnog jugoslavenstva.
Prva je Jugoslavija idejom kako svi jugoslaveni čine naciju (tri plemena Slovenaca, Hrvata i Srba), ukinula određenost državnih granica. Protiv ujedinjenja, a posebice protiv ukidanja državnih granica je bila Čista stranka prava ("frankovci").

Druga je Jugoslavija koristeći komunističke ideje (o odumiranju države i posebnih prava naroda na samo određenje), tvrdnjama o neodrživosti starog (državnog) prava ipak uspostavila "granice" koje su bitno izmijenile stvarne granice. Srbiju su proširili pripajanjem Kosova, Vojvodine, Srbima u BiH i Hrvatskoj dali konstitutivna prava.

Negiranje hrvatskog državnog prava ili njegovo umanjenje u korist Srbije ili/i Srba politika je dviju Jugoslavija. (Jugoslavija je novovjeka izmišljotina s jednim zadatkom, umanjenje hrvatskog državnog prava.)

Omogućiti Srbinu iz sela u okolici Čačka odlučivati o sudbini obale u Podgori nije humanizam nego društveni eksperiment koji je bio moguć samo primjenom sile. (Obje su Jugoslavije bile diktature.)

Ideja jugoslavenske države je uzrok ratova koji su potom uslijedili. Nikakvim podmetanjem teza o genocidnoj, nacionalističkoj ili fašističkoj naravi jednog naroda nije moguće otkloniti spoznaju o jugoslavenstvu kao jedinom uzročniku svih dosadašnjih ratova koji su se vodili na prostorima nekad nazivanim jugoslavenskim.

Jugoslavenska banda ne može priznati zločinačku narav te ideje, ne može priznati razarajuće posljedice jugoslavenstva.
Ne mogu priznati zločinačke postupke uspostave i održavanja Jugoslavija.
Svoje vlastite postupke i zločinačku narav pripisuju drugima.

Jugoslavija je mrtva, povijest je pamti kao nakaradni i bespotrebni eksperiment koji je imao zadaću umanjiti hrvatsko državno pravo, a narod (eksperimentalno) odvesti u bespuća ...

Hrvatska za sva vremena

Oznake: povijest, glupi, državno pravo, jugoslavenska ideja, društveni eksperiment, integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, Čista stranka prava, jugoslavenska nacija, troplemeni narod, komunistička ideja, odumiranje države, jugoslavenske diktature, jugoslavenstvo uzročnik svih ratova, zločinačka narav jugoslavenstva

Samo Jugoslavija-komunizam

Plenković je krkan


Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?


Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan "ustaškim" karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).



Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. "fašizaciji" Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, "naučni komunizam" (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.



Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva "gradila" jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nitko nije proganjao nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.


Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.

Oznake: politička inicijativa, udbaško-kosovski kadrovi, izjednačavanje komunizma i fašizma, stranka propalih orjunaša, Fašizam, imperijalizam, korporacije, seljaštvo, nacionalni pokretm suverenizam, povijesno pravo, državno pravo, neobrazovanost, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, politika pomirbe, jugoslavenstvo, genocid, iseljavanje, izdvojena osuda, razumijevanje, ukaz, naredba

Strah od Ustaša

Generatori straha od ustaša su jugoslaveni.

Ustaški pokret je državotvorni pokret i bitno je suprotstavljen jugoslavenstvu.
Jugoslavenstvo je ustrajavalo na nepostojanju državnosti jugoslavenskih naroda prije ujedinjenja, zadržavao je pravo primjene sile u uspostavi i održanju Jugoslavije (vlastite ideološke države).
Kraljevina SHS/Jugoslavija je hibrid feudalne i kapitalističke države s bitnim nedostacima i jedne i druge odrednice, te je završila (onako kako je i nastala) kao osobna diktatura. Pučevi i krvavi obračuni (Prosinačke žrtve) pri nastanku prve Jugoslavije (Kraljevine SHS) odraz su više čimbenika koji su određivali narav države i ustroja.

Državno pravna teorija jugoslavenstva (više nacionalne tvorevine), osnivanja moderne države bez povijesnosti državnosti naroda koji tvore Jugoslaviju (formiranje jugoslavenske nacije) nastojala je zaustaviti više ili manje započete procese formiranja pojedinih nacija čiji su procesi bitno suprotstavljeni formiranju jugoslavenske nacije.
Jedna politička struja koja je zagovarala hrvatsku državu i hrvatsku naciju, politički se sukobljavajući s militantnim jugoslavenstvom, stvorila je ustaše.
Ustaše su hrvatski državotvorni pokret, zalagali su se za uspostavu samostalne hrvatske države.
Jedino su zagovornici jugoslavenstva pogođeni tim zahtjevom-političkom idejom.

Ratna uspostava NDH (unatoč kolaboraciji s fašističko-nacističkim silama, koje su priznavale pravo Hrvata na stvaranje nacionalne države)(kolaboracija nije bila zabranjena međunarodnim ratnim pravom) ukazuje na ciljeve ustaškog pokreta. Hrvatska država.

Jugoslavenstvo je iznova hibridnom polusocijalističkom tvorevinom i nasiljem, kojim je započela (predratno krvavo nasilje, ratno nasilje, poratno nasilje), završila kao osobna diktatura.

Naravi obje Jugoslavije (osobne diktature) ukazuju na geostrateško uplitanje vanjskih faktora (V. Britanija, SSSR) u stvaranju i održavanju Jugoslavija.
Takav kontekst bitno olakšava razumijevanje ustrajnoga kvalificiranja (protivno sociološkim i politološkim činjenicama) ustaškog pokreta fašističkim.

Hrvatska (današnja RH) je objedinjena za banovanja Josipa Jelačića (koji je koristio Za dom- spremni umrijeti). Formalno je Hrvatsko-Ugarskom nagodbom 1868. (deset godina prije stvaranja srpske kneževine), godine dobila Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Okupirana Bosna i Hercegovina je bila u sastavu Otomanskoga carstva.
Hrvatsko državno pravo (iako se jugoslavenstvo protezalo i u Austro-Ugarskoj monarhiji) se neuspješno sukobilo s jugoslavenstvom 1918.g.
Od tada jugoslavenstvo negira hrvatsko državno pravo.

Svaka politička opcija koja se militantnom jugoslavenstvu suprotstavljala ideološki, proglašavana je ustaškom (jer su prvi politički protivnici Jugoslavije kasnije oformili organizaciju UHRO - Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija, kojoj je cilj bio neovisna hrvatska država). Time jugoslaveni priznaju nacionalni a ne fašistički karakter ustaškog pokreta.

Neovisna država Hrvatska je politički koncipirana u vrijeme bana Jelačića i u desetljećima raspleta Hrvatsko-Ugarske krize, kao slijed državnog prava, a ne kao suludi zločinački projekt genocida nad nehrvatima.
Jugoslavije su geostrateški koncipirane kao (osobne) diktature s vanjskom vojnom pomoći.
Povijest i sociologija ne mogu trpjeti krivotvorine. Istina je nedodirljiva, ali razumom saglediva.

Strah od ustaša šire jugoslaveni. S razlogom.

Oznake: generatori straha, ustaše, jugoslaveni, državotvornost, ujedinjenje, temelji ujedinjenja, hibridna država, osobna diktatura, militantno jugoslavenstvo, polusocijalistička, geostrategija, V. Britanija, SSSR, ban Jelačić, Hrvatsko-Ugarska nagodba, Trojedna kraljevina, državno pravo, genocidni projekt

Zašto je HDZ jugoslavenska stranka!

Osnovne zablude hrvatskog pitanja


Stoljetno pitanje opstojnosti hrvatskog naroda i hrvatske države suprotstavljeno je jugoslavenskoj ideji.
Jugoslavenstvo je smrtni neprijatelj hrvatstvu.

Zabluda je (time i mit o genocidnosti hrvatskog naroda naspram Srba) kako se Hrvatska (ultra)nacionalistički suprotstavlja postojanju Srba.
Srpska povijesna i državna prava nisu ozbiljna prijetnja hrvatstvu. Zbog toga je jugoslavenstvo (nadnacionalna i državno bespravna zamisao) jedini i istinski neprijatelj hrvatstvu.

Hrvatsko pitanje (prava na državu i naciju) se ne rješava u političkom ili ratnom sukobu s nacijama, već unutar hrvatskog korpusa kao borba za nacionalno jedinstvo. Ljubav prema domovini (u predplenkovićevom hdzu deklarirano kao Domoljublje).
Zbog tog Plenković ne može politički opstati na čelu Vlade RH, a HDZ ne može opstati kao politička stranka sa značajnijim učešćem u kreiranju politike RH.
Ili dok HDZ igra ikakvu ulogu u političkom životu RH, hrvatsko se nacionalno biće neće ujediniti (i pobijediti sebe), nećemo poraziti jugoslaviju. (S jugoslavenstvom (novovjekom religijom potkupljivih) koje se zavlači u Hrvatsku (kao što se zavlačio i prije 100 godina) osuđeni smo na propast.

Žalosno je što se niti nakon sto godina jugoslavenstva, genocida, iseljavanja i propasti ponavljaju (zbog jugoslavenčina) podjednake zlobe i u RH.
Demografski gubitak, grupiranje stanovništva u tri ili četiri urbana centra, pad gospodarskog proizvoda, osiromašenje stanovništva. Preko 50 godina demografi i ekonomisti ukazuju na krivi model i štete koje nastaju, političari (kako god se zvali) se oglušuju na ta upozorenja i donose krive odluke.
Vrijeme je za narodne odluke.

Hrvatska, dovijeka!

Oznake: opstojnost, Hrvatska država, jugoslavenstvo, genocidnost, državno pravo, nacionalno jedinstvo, uloga HDZa