10

srijeda

listopad

2018

Blogovijesti



Komunjara (u regionu)


Javno nezadovoljstvo Hrvata izborima u BiH ima potpuno krive osnove.
Izbor K(o)mšića (koji se trudi svojim izjavama potpomoći nezadovoljstvo) je problematičan. Ali ne stoga što su za njega glasali bošnjački glasači, već stoga što je on komunjara.
Izbor komunjare u Predsjedništvo (koje je po Ustavu BiH tročlano; Srbin, Hrvat i Bošnjak) je problematično.
Vokabular i iskazane zamisli su komunjarsko-orjunaške, titoističke. Koncept države (BiH) je koncept jugoslavenske države (SFRJot) i jugoslavenske SR BiH (republika u republici).
Poseban animozitet prema hrvatskom, vjerski animozitet prema katoličkom. Što posebno uzbunjuje (preostale Hrvate u BiH).
Ali, birali su ga Bošnjaci-muslimani (Hrvati su uvjereni kako će Komšić štetiti Hrvatima) očito ne shvaćajući kako je komunjara veća šteta za njih nego Hrvate.
Hrvati imaju alibi, nisu ga birali. S pozicije člana predsjedništva, Komšić ne može ozbiljno naštetiti nikome (tko mu ne vjeruje) u BiH, ali biranje komunjare ukazuje na nepostojanje razbora o uzrocima raspada socijalističke Jugoslavije.

Cjelokupni koncept društva na eksperimentalnim osnovama samoupravnog socijalizma utemeljenog na naučnim osnovama (horde revolucionara koje su pridonosile razvoju i napretku socijalizma), federalnim osnovama, bratstvu i jedinstvu (unitarno jugoslavenstvo), partijskom monopolu (koje je polučilo jednoumlje), vojnoj i policijskoj državi (diktatura (proletarijata)), planska privreda i uravnilovka ...
Svi elementi su prisutni kod Komšića (ipak je on pri*lupi pravničić, kakvi su nas s povlaštenih položaja u jUgoslaviji odveli u siromaštvo i rat).
Nesposobnost izići iz okvira titoističkog poimanja države i društva teško optužuje političke takmace kao nesposobne razotkriti sve slabosti jednog nakaradnog sustava (koji je Komšića kreirao kao izrazito nesposobnu, vrlo opasnu beznačajnu osobu).

Takve osobe stvaraju smetnju na nepredvidiv način. Hrvatima je to najmanji problem (neće im smetati jer se u njega ne uzdaju).
Ustrajavanje hDza (BiH), ali i onog u RH na preobučenim komunjarama (ili komunistima, socijalistima) bez razumijevanja društva i oblika uređenja društva rezultiralo je smjenama nedemokratskih, anacionalni, ateističkih častohlepnih, vlasti žednih kadrova koji (kao i za vrijeme tita) nastoje nametnuti narodu svoju viziju društva (pljačka, palež, razbojstva, ubojstva, prekrajanje granica, tajnovita vojna i policijska djelovanja, ...).
Ne postoji politička snaga koja bi društvo vratila izvornim načelima: rad, vjera i domovina.




Strategija velikog miša

Medijska kampanja (zauzimanje javnog medijskoga prostora) promoviranja beznačajnih, iskompleksiranih osoba (Pernar, Komšić, Kerum, Josipović, Mesić, Pusić, Matić, Glavašević (ml.), Glavaš. Vrdoljak, Taritaš, ...) ima zadaću prikazati trenutno isturenog (pLenkovića) kao kompetentnu i vrlo sposobnu osobu (iako je riječ o krkanu epskih razmjera, intelektualnoj ništici, guzičaru i moralnoj nakazi).
Svojedobno su Račan, Mesić, Sanader, Kosor, Josipović, Milanović imali podjednak tretman. Osobe koje nemaju kvalitete potrebne za obnašanje odgovornih funkcija.
U demokraciji, odgovornost javnih djelatnika se svodi na poštivanje demokratske volje. Nitko od navedenih nije imao tu odgovornost. Ostalo je (loša) povijest.





Ni lustracija, ni promjena izbornog zakona

Hrvatska (i Hrvati) nema(ju) na horizontu ozbiljnu političku snagu koja bi preuzela liderstvo u demokratizaciji društva, koje bi smjenom kadrova u sva tri stupa vlasti dovelo do promjene u odnosu prema vlasništvu i načinu stjecanja imetka.
Hrvatsku (i Hrvate diljem svijeta) neće spasiti lustracija i promjena izbornog zakona. Spasit će ih promjena načina stjecanja imetka i promjena odnosa prema vlasništvu.
Sadašnji model državnog monopola na sve materijalne pogodnosti podobnika iznjedrio je sustav koji nam je poznat kao udbaški (tajna policija).
Zadaća tajne policije nije preusmjeravanje tijekova novca i čuvanje povlaštenog status državnih uzurpatora.


Oznake: BiH izbori, nezadovoljstvo, komunjara, Hrvat u Predsjedništvu, eksperimentalne osnove, društvo, partijski monopol, titoističko poimanje, preobučene komunjare, medijska strategija, uvećanje miša, odgovornost, demokracija, lustracija, promjena izbornog zakona, poštivanje vlasništva, tajna policija, udba

25

nedjelja

veljača

2018

Lijevi i desni - zabluda i istina



Podjela političkih struja na lijeve i desne potječe iz francuskog parlamenata iz doba srpanjske monarhije 1830.g.

Od tada korištenje pojmovi desnice i ljevice bivaju objašnjavani političkim teorijama i tumačenjima koja su poprimila širok raspon tumačenja.
Razni politički teoretičari i politički praktičari dodavali su tim pojmovima i nadograđivali ga po vlastitom nahođenju.
Danas su ti pojmovi toliko raznoliko tumačeni i korišteni zbog čega su postali neuporabljivi (bezvrijedni).

Osnovni, jedini i isključivi razlog zbog kojeg se ti pojmovi ne mogu koristiti (ne postoji ni desnica ni ljevica) je narav ljudskog bića i društva koje ljudska bića izgrađuju. Privatno vlasništvo je civilizacijsko dostignuće. Nasljeđivanje i dosezi pojedinca su (zbog održanja vrste) generacijski protezanje vlasništva, materijalnih i duhovnih vrijednosti. Ljudska bića nasljeđuju materijalne i duhovne vrijednosti.
Političko tumačenje koje se naziva ljevicom negacijom privatnog vlasništva proizvodi društvo u kojem su jedinke (ljudska bića) lišena aktivnog sudjelovanja u opstanku, već samo kao izvor duhovnog napretka ili materijalnog bogaćenja društva. Kontrola i vlasništvo svih dostignuća pripada društvu. Pojedincu je uskraćeno pravo na aktivno sudjelovanje u kreiranju vlastite budućnosti i budućnosti društva. Zaboravljajući kako su jedinke slobodne udružiti se u društvene tvorevine, i imaju pravo kontrolirati tijek razvoja društva (države).
Jedinke su (ovisno o osobinama koje posjeduju) robovi društva, kojem bezpogovorno služe bez mogućnosti (osim odabranih, trutovi) utjecati na društvo (pčele radilice).
Stvarati društvo u kojem su ljudska bića neslobodna, nesposobna brinuti za vlastitu budućnost i opstanak je negacija ljudske prirode.
Pretpostaviti državu i društvo pjedincu je

Osnovni nedostatak lijeve političke opcije (negiranje ljudskosti svake jedinke društva) prikrivaju anatemiziranjem (proglašavanjem nepodobnim) onih koji ne smatraju društvo nadređeno pojedincu, prikazujući desnicu isključivo zaostalom, bespotrebno nasilnom.
Država i svi oblici društvenih zajednica su nadogradnja, i kao takve moraju biti plod želja jedinki a ne prisila za bilo kojeg člana društva.

Onaj tko je sposoban graditi državu i društvo na zadovoljstvo svakog pojedinca može se baviti politikom i državnim poslovima, ali nije ni desničar ni ljevičar.
Samo je svjestan kako državu tvori svojom voljom njeno stanovništvo, kojem bi država trebala biti instrument kvalitetnijeg života, a ne izvor prisile i obespravljenosti. Društvo je po teoriji nadogradnja koju ljudske jedinke dobrovoljno prihvaćaju i moraju zadržati svoju slobodu.
(Jedina država koja teži tim idealima je USA, sve ostale države svijeta su tamnice vlastitog stanovništva, koje iskorištavaju i upropaštavaju svojim obmanama o nužnosti i štetnosti slobode pojedinca.)


Oznake: ljevica, desnica, srpanjska monarhija, pozicija u parlamentu, političke teorije, politička uporaba, neuporabljivost, bezvrijednost, narav ljudskog bića, materijalna i duhovna dobra, nasljeđivanje, jedinke, društvo, nepodobnost, narav države, instrument boljeg življenja, obmane o štetnosti pojedinca

13

petak

listopad

2017

HDZ je kočničar hrvatskog nacionalnog razvoja



Bez hdza i sdpa, oni su politički marginalci

HDZ je nastao kao hrvatski pokret koji je na osnovama hrvatskog suverenizma (hrvatskog državnog prava) pokušao izgraditi demokratsko društvo.
Kako bi u potpunosti ostvario političke zamisli (u okružju zločinačke jugoslavensko-velikosrpske orjunaško-komunjarske političke prakse) odabrao je model političkog pokreta. Obratio se hrvatskoj javnosti i tražio suglasnost većine u razrješenju društvene krize izazvane nepremostivim razilazom ondašnje političke vlasti i volje naroda.

Današnji HDZ (onaj HDZ iz devedesetih više ne postoji) je premrežen nelustriranom jugo-udbašijom (i njihovim sinovima-kćerima)(Jedino je V. Pusić kći ustaškog suca.)
Na izborima ne nastupa kao snaga koja mijenja društvene okolnosti, već se svojom (pocinčanom) politikom služi u restauraciji socijalističko-jugoslavenske velikosrpsko-proruske tvorevine postizbornom alkemijom (promoviranja neustavnih entiteta nasuprot ustavno-pravno ovlaštenih, ali podjednako političkom alkemijom obespravljenih).
Nakon neprincipijelne-dosljedne koalicije sa SDSS-om (iz te koalicije je proistekla negacija Ustava i svih vrednota ovog društva koje te vrednote nije nikad imalo, ali se nadalo promjenama ka boljem). Nastavili su politički pravac davanja značaja velikosrpskoj političkoj misli, skoro vratili konstitutivnost srpskog naroda u Hrvatskoj.
Srpski narod u Hrvatskoj ne postoji, postoje Hrvati srpskog podrijetla, narodnosno Srbi. Pravo na izjašnjavanje Srbinom nije umanjeno, samo je logika djelovanja drukčija. Srbin u Hrvatskoj nema pravo proglašavati Srbiju i svojatati teritorij Hrvatske. Zašto onda srpski malobrojni zastupnici u vladajućoj koaliciji koja bi trebala (ali neće) provoditi politiku usklađenu s Ustavom RH (demokracija,suverenitet).
Ako je demokracija, tko se zauzima za 3 saborska zastupnika zbog kojih gubi 148 drugih zastupničkih glasova?
To je politika stvaranja alibija.

(Izglasavanje (preglasavanje) zakona, ustavni zakoni (protivni Ustavu), mjere izvršne vlasti, opća atmosfera u društvu ... sve s ciljem udaljavanja vladajuće strukture od stvarnih nositelja vlasti - naroda.)

Podjednako se (koalicijski bez koalicije) odnose prema sdpu (leglu podmukle i krvoločne antihrvatske lopovske svite).
Bez dvotrećinske saborske većine nije moguće promjeniti Ustav (ali je normalno da sdp ima jedan četverogodišnji mandat u kojem ima tu većinu i promjeni Ustav nagore), nije moguće izglasati ustavne suce. I još štošta.

Umjesto poziva na nacionalno jedinstvo, povodom potrebe dvotrećinske većine, i izmjena koje su potrebne za ozdravljenje ovog društva, krkan jedva (puzajući) ima ikakvu većinu (u čemu mu je sdp strateški (kao svom provjerenom kadru - idiotu agentu u redovima HDZ-a) pomogao lažnim opozivima vlade i ministara). Plenković najbolje čuva njihova politička dostignuća (prevare).
Da sdp nije pokretao izglasavanje nepovjerenja plenkovićevoj Vladi i nekim ministrima, hrvatske bi političke snage nezadovoljne političkim odabirom ovog hdza i vlade pokrenuo inicijativu za političko okupljanje (pokret) s namjerom ostvariti sve političke interese koje hrvatski narod ima.
Tome i služi politika.

Svejedno, plenković je otpočetka potpisao presudu i sebi i hdzu (posebno onim koji ga zdušno iz dobro plaćenih državnih fotelja podržavaju u kočenju Hrvatske na putu ka demokraciji i suverenitetu).

Potrebno je 2 000 000 biračkih glasova (referendum, izbori, ...) i rješavanje osnovnih problema društva. Takvi se problemi ne rješavaju političkim nadmudrivanjima stranačkih besposličara. Takve probleme rješavaju ozbiljni ljudi uz suglasnost većine društva.
Računam na vaš glas, vi moj glas imate.

Ovaj put bez hdza i sdpa (oni su politički marginalci).


Oznake: HDZ, devedesete, severenitet, demokracija, društvo, politički pokret, neprincipijelne-dosljedne koalicije, politika stvaranja alibija, koalicija sa sdpom, dvotrećinsk većina, političke prevare, čuvar, politički interesi, ostvarivanje

21

petak

srpanj

2017

Teza o zaslugama




Teza o zaslugama J.B. Tita izaziva građanski rat.
Zločinačku narav jednog režima držati djelomičnom poticaj je svim žrtvama na istovjetni (djelomično) zločinački odgovor kao jedini put satisfakcije.
Društvo se održava osudom nepoželjnog ponašanja, promicanjem kulture života i uvažavanja.

Ne postoji neponovljivost zločina, nametanje neponovljivosti zločina iznova je nanošenje nepravde žrtvama.
Titov (titoistički) koncept (krvave) (nasilne) revolucije dovoljan je za trajnu društvenu osudu osobe (i osoba) koje su promovirale ili promoviraju takvu vrstu nepravde.

Tito i titoisti su necivilizacijska, nečovječna - zločinačka pojava.



Oznake: zasluge, građanski rat, žrtve, neponovljivost zločina, društvo, titoisti, tito, revolucija, nepravda, nečovječna pojava

13

srijeda

travanj

2016

UN



Društvo je složena pojava (koje proučava sociologija).

Društvo se može definirati kao cjelokupnost odnosa ljudi prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi.


Odnos ljudi prema prirodi uglavnom je jedinstven. Njegova suština je u kontinuiranom nastojanju ljudi za podčinjavanjem prirode sebi. Odnos među ljudima je mnogo složeniji i obuhvaća sve vrste odnosa od onih manje složenih i manje važnih, do vrlo složenih i najvažnijih. Među njima su i najsloženiji i najbitniji za razumijevanje društva proizvodni odnosi. Pojedinačne, emocionalne i intelektualne veze među ljudima rezultat su njihovih pojedinačnih volja, ali odnosi u koje stupaju živeći u narodu, naselju ili obitelji su nužni s obzirom na objektivnost ovih dijelova društvene stvarnosti.

Društvena struktura
Društvena struktura sastoji se iz dva osnovna načela: ekonomske osnove i društvene nadgradnje, s tim što se društvena nadgradnja diferencira na društveno-političku organizaciju društva i oblike društvene svijesti.
Ekonomska osnova predstavlja područje društvene proizvodnje materijalnih dobara koja omogućuje društvenu i individualnu egzistenciju čovjeka.
Društvenu nadgradnju čine sva ostala područja društvene stvarnosti koja su u konačnici uvjetovana ekonomskom osnovom društva. To su grubo diferencirano društveno-politička organizacija društva (država, pravne institucije, političke organizacije) i društvena svijest koja se sastoji iz pravno-političke nadgradnje i viših oblika svijesti (religija, moral, filozofija, znanost i umjetnost).

Društvena osnova
Društvena osnova ima ekonomsko obilježje i sastoji se iz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, koji se zajedničkim imenom zovu način proizvodnje
U širem smislu, društvena osnova obuhvaća i proizvodnju ljudi, Zemljopisne čimbenike i ostatke prethodnog načina proizvodnje.


Oblici društvenog života
Horda, rod, pleme, narod, nacija, (klase, kaste, staleži), država, političke stranke, obitelj

Država je nastala kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova, koji su bili ugroženi klasnim sukobom kada je izbio između prve dvije antagonistički međusobno suprotstavljene klase. Prema organizaciji vlasti država se dijeli po
Obliku vladavine na monarhije i republike.
Kriteriju političkog režima na autokracije i demokracije
Kriteriju državnog uređenja na jednostavne i složene države, pri čemu složene države mogu biti federacije i konfederacije.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dru%C5%A1tvo


Političko ponašanje dijela političkog saziva Sabora, proistekao iz titoističkog nasljeđa, sustavno iskazuje nebrigu za osnovne društvene probleme (društvenu osnovu).
Ustrajni na svom konceptu političke nadogradnje (kao osnove njihova društva), voljni sastančiti i polemizirati (protivno nakani društva ostvarivati i ekonomsku stranu društva), s namjerom podvesti većinu u političko (time i ekonomsko) ropstvo.
Energija koju (dodvoravajući se svima samo ne glasačima) iskazuju u ispraznim i ispirućim javljanjima ukazuju na potrebu javnog, aktivnog i djelotvornog uređivanja društvenih odnosa (na koje glasači imaju ustavno pravo).
Treba organizirati referendum i zabraniti socijaldemokratsku partiju, antihrvatsku (veleizdajničku, kako god da je u hrvatskom zakonodavstvu veleizdaja definirana), razjuriti sve one koji se ne ponašaju u skladu s preuzetim obavezama prema žitelji proisteklih iz dokumenata UN-a.
Hrvatska ima pravo na djelotvornu i prosperitetnu državu.
Socijaldemokratsku (titoističku) (izdajničku)(šarlatansku) svojtu treba politički obespraviti.

(Jednom ću citirati i obaveze koje proizlaze iz članstva u UN-u (na čije je čelo Hrvatska kandidirala (??) Vesnu Pusić (koja s poveljom UN-a ima koliko tuka sa školskom kredom ... (guske u magli, tuka u magli))).)

Hrvatska za sva vremena!



Oznake: društvo, sociologija, društvena struktura, društvena osnova, oblici društvenog života, titoisti, političko ropstvo, referendum o političkim odnosima, izdajnici, šarlatani