24
srijeda
kolovoz
2022
Je li hrvatski jezik hrvatski?
Povijest standardnog jezika je povijest jednog društva.
Kad u Hrvatskoj netko zagovara korijenski pravopis, pod udarom je (koga? zašto? - prdež novojezika) osporavanja.
Kad se koristi današnja inačica (fonetsko pismo, pravopis novojezika, ipak je to samo (loš) odabir), srBi se izjašnjavaju o inačici srpskog jezika (smatrajući taj izričaj podvarijantom (srpskog) jezika).
Zašto smo i kako došli u stanje u kojem, je moguće poistovjećivati jezik jednog naroda s jezikom drugog naroda (kao da to nigdje u svijetu već nije postojalo)?
Jer se pravimo blesavi, iako nismo pametni.
Lakše nam je slušati srpsko-ruske poltrone na vlasti koji nas namještaju na srpstvo-jugoslavenstvo nego biti svoji.
Manja nam je opasnost govoriti latinski (jer su stari Latini izumrli) nego se "blesati" pričama o hrvatskom jeziku, jer tobože nijedan drugi ne poznajemo.
Povijest standardizacije hrvatskog jezika je povijest jugoslavenizacije hrvatskog jezika, a ne stvaranje osobenog identiteta jedne nacije (koja želi biti bitno različita od jugoslavenske).
Svi pokušaji uspostave osobenosti "standardnog" jezika bivaju okarakterizirani kao ustašizacija društva.
Za Dom sposobni!
Oznake: standardni jezik, društvo, korijenski pravopis, latinski jezik, ustašizacija, osobenost jezika, Za dom sposobni
komentiraj (3) * ispiši * #
17
nedjelja
svibanj
2020
Tko je tko u politici (agresije)
Hrvatska je na granici civilizacija (s razlogom).
Stalna opasnost od prodora očvrsla je hrvatski narod.
A onda je stigao naučni socijalizam (marksizam). Koji je društvo razarao iznutra.
Napad iznutra (bolje da propadne selo nego običaji) nikad nije uspio bez vanjske pomoći.
Društva se mijenjaju, ali tek pristankom većine.
Zašto onda u Hrvatskoj marksisti 65 godina drže narod u okovima?
Jer su na Bleiburškom polju i Križnim putevima zločinački (genocidom) pobili političke protivnike.
Uz pomoć vanjskih faktora (Crvena armija, Kominterna, Staljin).
Što su sovjeti-srbi-komunjare uspjeli postići tim pokoljem?
Proširiti srbijicu, smanjiti Hrvatsku, promjeniti povijest ka nepodnošljivosti.
Nakon sloma sovjetskog (varšavskog) bloka, preslagivanjem ruske agresivne politike njihovo (rusko) agitpropovsko finaciranje skupinica (sukob s Poljskom zbog spomenika Crvenoj armiji, sukob s Češkom zbog spomenika Crvenoj armiji, ...) koje veličaju rusko-sovjetske okupacije i krvave marionetske režime u Hrvatskoj je (umjesto proruskog naroda) iznjedrio (nakon pokolja na Bleburškom polju i Križnim putevima) još očitiju skupinu prodanih duša koji ruskim novcima pokušavaju upravljati (okrnjenim genocidom i progonima) društvom.
U Hrvatskoj je potrebno zabraniti rad svih političkih stranaka i političara jer svi dopuštaju rusko zločinačko uplitanje u odnose društva, bez jasnog imenovanja krivca za razaranje društva. To razaranje (koje rusi podržavaju i provode) od pojave komunističke partije (101 godinu), uz sva prijašnja razaranja (prodor turaka, huna, ....), karakerizira sve političke snage kao nesposobne (onda su oni suučesnici) braniti društvo od agresije.
Svi su oni, na ovaj ili onaj način, povezani s ruskim planom razaranja Hrvatske iznutra.
Koji hdz, sdp,ids,hns,sdss,ovi-oni ...
Sve su to ništice ljudskog postojanje. Hrvatsko društvo s njima i njihovim lažima neće nigdje stići.
Lidera nema, niti će ih više biti. Nitko narod ne može voditi. Jedino je moguće biti lider u obrani demokracije, ali to nije unosno (to nije borba za vlastitu moć i vlastita materijalna dobra).
A takvog nećete dobiti.
Hrvatska je (opet) zaspala (sanjajući državu u kojoj je sve dobro).
Borite se i gradite demokraciju da bi vam bilo dobro.
Sablja i kaciga Nikole Šubića Zrinskog
Oznake: tko je tko, agresija, naučni socijalizam, društvo, narod u okovima, agitpropovsko finaciranje, lideri, demokracija
komentiraj (2) * ispiši * #
25
srijeda
ožujak
2020
Ja sam glup, ali sam ja
Koncentracijski logor i medicinski eksperimenti
Hrvatska je dio svijeta, svijet je veći od Hrvatske.
Pandemija, epidemija, infekcija (hr. zaraza).
Dakle, problemi počinju ili/i završavaju na pojedincu (osnova društva).
Društvo se kroz razvoj osposobilo za zajedničko djelovanje protiv nepogoda koje napadaju društva.
Odnos prema zdravlju pojedinca i cjelokupnog društva dosegao je razinu sustavne organiziranosti (nauka, instituti, organizacije, zakoni, ...)
Sad se moramo očitovati o korona virusu: nitko znanstveno nema razvijene mjere za zaštitu niti znanje o virusu i njegovom ponašanju.
Svejedno, državne institucije osporavaju svima sve mjere u postupcima prema toj pošati. S većinom se slažem (jer su opći, danas najlogičniji, postupci u odnosu prema napoznatom virusu i nepoznatom učinu).
Ako nitko nema iskustvo (novi soj) s korona virusom, otkud državi i stožeru pravo ljude (društvo, dijelove društva, grupe, pojedince) prisiljavati na postupke koje stožer/država propisuju?
Oni to rade jer jedan (stožerni) model upravljanja najlakše uočava učinke mjera protiv bolesti i širenja virusa. Znači, oduzimaju nam osobne slobode u svrhu uspješnijeg eksperimentiranja. Zapravo smo ponusni kunići u koncentracijskom logoru.
Ljudi to vide, marširanje u svilenim odijelima, s rukama u džepima i svakodnevno televizijsko samohvalisavo samopromoviranje.
Ali, ja (glup) ne mogu kupiti/dobiti/ukrasti niti jedan važan proizvod (zaštitna maskica, zaštitne rukavice, medicinski alkohol ili /i dezinfekcijska sredstva) u zaštiti vlastitog zdravlja (koje je sastavni dio zdravlja cijelog društva, jer je bolest zarazna).
I tako za cijelo vrijeme trajanja opasnosti.
(Nisam jedini, uvjeravaju me kako su poskupljenja profiterska (iako moja potreba na tržistu generira porast cijena, čiju korekciju može izvesti samo država ubacivanjem državnih rezervi tih proizvoda i ponudom zadržati normalnu cijenu. Da, država nema tih rezervi i nije pripravna za ovu krizu. Restrikcije (gulago sustav) su jedino što vrlo uspješno i sa zadovoljstvom rade.)
Npr. kućna karantena je dvosjekli mač, jer stanovi/kuće nisu izgrađene kako bi zadovoljili zahtjeve zaustavljanja pandemije koja se širi dišnim putevima.
Onaj tko tako vodi zdravstvenu krizu širenja korona virusa je šarlatan i nitko ga nije dužan slušati. Iako se zbog vlastitog obrazovanja i odgoja ponašamo sukladno većini naputaka takvog vodstva.
Oznake: koncentracijski logor, medicinski eksperimenti, svijet, Hrvatska, pandemija, epidemija, zaraza, društvo, korona virus, oduzimanje osobnih sloboda, nauka, oblik vođenja krize, kućna karantena, šarlatani
komentiraj (1) * ispiši * #
15
srijeda
siječanj
2020
Institucije i (prdo)domet
Društvo je , po teoriji društvenog ugovora, volja pojedinaca tvoriti zajednicu u kojoj određene poslove prepuštaju institucijama. Brigu o vlastitom životu nikakvim ugovorom (do demagogijom partijaša-udbaša-četnika-komunjara-orjunaša-laktaša) nitko nije prenio na državu.
Slučaj u Splitu je nedvojbeno uzdrmao temelje države-demokracije-institucija.
Od izbornih slogana i programa koji negiraju demokraciju (osvajanje glasova a ne zastupanje biračke volje) do ustrajavanja na uskraćivanju prava pojedinaca za brigu o vlastitom životu (zagovaram slobodu posjedovanja oružja) vode društvo korak dalje od onog na što je većina u brizi za svoje dobro spremna pristati.
Pobuna pojedinca je postala pobuna društva, koje ionako ne radi u korist pojedinca. Vrijeme je za filozofe a ne lažove na državnoj vlasti. Unatoč tome ste za predsjednika odabrali-ili prihvatili prevaranta.
Institucije ne mogu nadomjestiti brigu za vlastiti život. Otklon od prirodnog stanja se skupo plaća.
Oznake: institucije, društveni ugovor, Drava, društvo, dogovor pojedinaca, demokracija, Split, negiranje demokracije, pobuna pojedinca, pobuna društva
komentiraj (2) * ispiši * #
30
ponedjeljak
rujan
2019
Predlažem da se biranje predsjednika RH obavlja na Bikijadi u Radošiću
Svojedobno su se vođe birale na saborima (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53915), plemenskim sijelima. Smisao biranja (na saborima se nisu samo birale vođe) je dobrobit zajednice (koja bez demokratičnosti ne može postojati).
Tek su urotničke skupine potajice nametali (u tami mrkle noći) svoje vladare.
Prednjačila je KpJot. Njihove zle namjere nisu podnosile demokratsku proceduru, nisu podnosile javnost.
Korak nazad od današnje tehnološke procedure biranja (bez biranja, bez rasprave, bez odgovornosti i jasne pravne vezanosti biranog i birača), ma koliko izgledalo nazadno bio bi korak naprijed za napaćenu Hrvatsku (iskasapljenu urotama i urotnicima, nenarodnom vlašću i nedemokratičnošću političkog društva koja se prelijeva u sve sfere društva).
Bikijada u Radošiću je idealno mjesto za vraćanje iskonskoj demokraciji. Jedan posjetitelj, jedan glas. Rika bikova se ne računa.
Ovako, nikad nisam vidio niti jednog kandidata, nikad nisam davao upute kandidatima; nikad niti jedan kandidat nije polagao račune (meni) onom koji želi tvoriti društvo (u cjelini: prvo bijelo, ZDS, Drina, Zemun, oko Boke, do drona).
Uništili ste dvodomnost (predstavnike lokalne zajednice), demokraciju (u povoju), vlast naroda.
Svrha vam je ništavna. Vratite se preživljavanju netalentiranih i neradnih spodoba.
Oznake: sabor, voće, urote, KpJot, birači, Bikijada u Radošiću, društvo, dvodomnost, demokracija, vlast naroda
komentiraj (2) * ispiši * #
22
četvrtak
kolovoz
2019
Za dom spremni proleteri
Sukob pobornika jugoslavensko-proleterske koncepcije (ateisti, anacionalni ili novo-nacionalni (jugoslaveni), proleterski protiv države) nasuprot katoličko (religioznih) , nacionalno određenih, državno oslonjenih na državopravnost bespotreban je.
U svim civiliziranim državama nespojiva gledišta se ne rješavaju raspravama već drugim sredstvima. Demokratske države ne ostavljaju prostora neodrživim teorijama. Ravnoteža onih koji uništavaju državu i onih koji je održavaju u slučaju Hrvatske je prividan. Prorusko-prosrpska manjina je politički dominantna. S malim brojem političkih aktivista ostvaruju nesagledivu štetu hrvatskoj državi. Jer su svi Hrvati podmitljivi i smutljivi. Ne poštuju vlastiti odabir jer (ga nemaju) su neškolovani i nemaju spoznaju što je za njih dobro.
Komunističko-jugoslavenska manjina ne može prepoznati značenje pozdrava "Za dom spremni", jer su se te države (neustaške, nacionalne, religiozne, radišne, vladavine prava (pa i državnog prava) i poštivanja vlasništva) odrekli prije nego su progovorili (u kolijevci - sadašnja generacija antihrvata su zadojeni antihrvatsvom).
Tko u ovoj državi omogućava takvim protuhama političko djelovanje, državne funkcije, pripremljene biračke prevare, izgrađene političke stranke, silna državna sredstva, represivni i oružani aparat za obranu pozicija?
Pitanje braniteljima (i svim ostalim): od čega smo se branili, od koga i čega smo se oslobađali u Domovinskom ratu?
Oni koji su jUgoslaviju držali normalnom, poništavajući kroz tisućljeće postojanje hrvatskog državnog prava, negirajući samosvojnost Hrvata kao naroda s vlastitom vojnom i političkom organizacijom, onaj tko je zagovarao proletersku revoluciju negirajući sve osim internacionalizacije radničkog pokreta nije kompetentan davati ocjene legalnosti i slobode korištenja pozdrava "Za dom spremni".
A upravo se to zbog hrvatske slabosti (podmitljivosti i gubitku kvalitete u stvaranju društva) događa.
Proleteri (duhovna sirotinja) ne mogu biti Za dom spremni.
Zašto se onda s njima dogovarate (preporuke komisije)?
Zašto im se dodvoravate?
Za dom spretan!
Oznake: sukob, ateisti, anacionalni, jugoslaveni, državno pravo, proleteri, za dom spremni, branitelji, domovinski rat, ciljevi DR, podmitljivost, društvo
komentiraj (1) * ispiši * #
29
ponedjeljak
srpanj
2019
qUrvini sinovi
Društvo,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Dru%C5%A1tvo
zbog odnosa i prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi, unatoč izbjegavanju javnog očitovanja, potpuno je premreženo elementima (i mehanizmima) upravljanja društvom.
Društvo nije prepušteno sebi, već je sustavno izgrađen upravljački mehanizam postizavanja ciljeva.
Nakon sloma polufeudalnog, nikad uspostavljenog kapitalističkog sustava, socijalistička revolucija (krvav i okrutna) devastirala je snage koje su bile sposobne pratiti napredak i primjenjivati ga u razvoju društva.
Ali, unatoč slomu komunizma/socijalizma, izakulisni kadrovski (staljinističko-titoistički, srpsko-četničko-jugoslavenski) aparat gradnje stroge (čvrste) kontrole društva je nastavljen.
Zapravo, Domovinski rat je Hrvatsku prepolovio teritorijalno, pa onu našu polovicu prepolovio demografski i civilizacijski. Domovinski rat nije postigao oslobađanje Hrvatske, jer je demagogija hrvatskih kadrova u službama zaduženim za nadzor društva svalio (i svaljuje) krivnju na komunizam/Srbe/Srbiju kao da oni nisu podupirali četničko-srpsko-rusku pravoslavnoateističku državu koja bi depopulacijom i demagogijom izbrisala hrvatsko državno pravo i razvlastila Hrvate na širem teritoriju.(Tako su 1921.g. razvlastili Zemun, Boku Kotorsku, jadransku obalu do Bara.)
Društvo, koje nema slobodu, statično je i podložno svim oblicima agresije.
SOA, VSOA, sigurnosno-obavještajni sustav su potpuno nespremne ispuniti zadaću hrvatske države (osigurati kadrove koji će državi i društvu omogućiti razvoj a ne ropstvo arhaičnim i preživljenim sustavima i metodama).
Tako je moguća i unutarnja agresija koju kontinuirano provode prosrpsko-proruske intelektualno zaostale horde (mEsić, rAčan, j0sipović, miLanović). Tako je moguća i unutarnja agresija koju predvode šEks, grgRanić, pLenković.
Hrvatska je na koljenima , jer i kad ratuje nema jasne ciljeve.
Hrvatska ne rješava svoje probleme. Takvo društvo nema budućnost.
komentiraj (1) * ispiši * #
10
srijeda
listopad
2018
Blogovijesti
Komunjara (u regionu)
Javno nezadovoljstvo Hrvata izborima u BiH ima potpuno krive osnove.
Izbor K(o)mšića (koji se trudi svojim izjavama potpomoći nezadovoljstvo) je problematičan. Ali ne stoga što su za njega glasali bošnjački glasači, već stoga što je on komunjara.
Izbor komunjare u Predsjedništvo (koje je po Ustavu BiH tročlano; Srbin, Hrvat i Bošnjak) je problematično.
Vokabular i iskazane zamisli su komunjarsko-orjunaške, titoističke. Koncept države (BiH) je koncept jugoslavenske države (SFRJot) i jugoslavenske SR BiH (republika u republici).
Poseban animozitet prema hrvatskom, vjerski animozitet prema katoličkom. Što posebno uzbunjuje (preostale Hrvate u BiH).
Ali, birali su ga Bošnjaci-muslimani (Hrvati su uvjereni kako će Komšić štetiti Hrvatima) očito ne shvaćajući kako je komunjara veća šteta za njih nego Hrvate.
Hrvati imaju alibi, nisu ga birali. S pozicije člana predsjedništva, Komšić ne može ozbiljno naštetiti nikome (tko mu ne vjeruje) u BiH, ali biranje komunjare ukazuje na nepostojanje razbora o uzrocima raspada socijalističke Jugoslavije.
Cjelokupni koncept društva na eksperimentalnim osnovama samoupravnog socijalizma utemeljenog na naučnim osnovama (horde revolucionara koje su pridonosile razvoju i napretku socijalizma), federalnim osnovama, bratstvu i jedinstvu (unitarno jugoslavenstvo), partijskom monopolu (koje je polučilo jednoumlje), vojnoj i policijskoj državi (diktatura (proletarijata)), planska privreda i uravnilovka ...
Svi elementi su prisutni kod Komšića (ipak je on pri*lupi pravničić, kakvi su nas s povlaštenih položaja u jUgoslaviji odveli u siromaštvo i rat).
Nesposobnost izići iz okvira titoističkog poimanja države i društva teško optužuje političke takmace kao nesposobne razotkriti sve slabosti jednog nakaradnog sustava (koji je Komšića kreirao kao izrazito nesposobnu, vrlo opasnu beznačajnu osobu).
Takve osobe stvaraju smetnju na nepredvidiv način. Hrvatima je to najmanji problem (neće im smetati jer se u njega ne uzdaju).
Ustrajavanje hDza (BiH), ali i onog u RH na preobučenim komunjarama (ili komunistima, socijalistima) bez razumijevanja društva i oblika uređenja društva rezultiralo je smjenama nedemokratskih, anacionalni, ateističkih častohlepnih, vlasti žednih kadrova koji (kao i za vrijeme tita) nastoje nametnuti narodu svoju viziju društva (pljačka, palež, razbojstva, ubojstva, prekrajanje granica, tajnovita vojna i policijska djelovanja, ...).
Ne postoji politička snaga koja bi društvo vratila izvornim načelima: rad, vjera i domovina.
Strategija velikog miša
Medijska kampanja (zauzimanje javnog medijskoga prostora) promoviranja beznačajnih, iskompleksiranih osoba (Pernar, Komšić, Kerum, Josipović, Mesić, Pusić, Matić, Glavašević (ml.), Glavaš. Vrdoljak, Taritaš, ...) ima zadaću prikazati trenutno isturenog (pLenkovića) kao kompetentnu i vrlo sposobnu osobu (iako je riječ o krkanu epskih razmjera, intelektualnoj ništici, guzičaru i moralnoj nakazi).
Svojedobno su Račan, Mesić, Sanader, Kosor, Josipović, Milanović imali podjednak tretman. Osobe koje nemaju kvalitete potrebne za obnašanje odgovornih funkcija.
U demokraciji, odgovornost javnih djelatnika se svodi na poštivanje demokratske volje. Nitko od navedenih nije imao tu odgovornost. Ostalo je (loša) povijest.
Ni lustracija, ni promjena izbornog zakona
Hrvatska (i Hrvati) nema(ju) na horizontu ozbiljnu političku snagu koja bi preuzela liderstvo u demokratizaciji društva, koje bi smjenom kadrova u sva tri stupa vlasti dovelo do promjene u odnosu prema vlasništvu i načinu stjecanja imetka.
Hrvatsku (i Hrvate diljem svijeta) neće spasiti lustracija i promjena izbornog zakona. Spasit će ih promjena načina stjecanja imetka i promjena odnosa prema vlasništvu.
Sadašnji model državnog monopola na sve materijalne pogodnosti podobnika iznjedrio je sustav koji nam je poznat kao udbaški (tajna policija).
Zadaća tajne policije nije preusmjeravanje tijekova novca i čuvanje povlaštenog status državnih uzurpatora.
Oznake: BiH izbori, nezadovoljstvo, komunjara, Hrvat u Predsjedništvu, eksperimentalne osnove, društvo, partijski monopol, titoističko poimanje, preobučene komunjare, medijska strategija, uvećanje miša, odgovornost, demokracija, lustracija, promjena izbornog zakona, poštivanje vlasništva, tajna policija, udba
komentiraj (3) * ispiši * #
25
nedjelja
veljača
2018
Lijevi i desni - zabluda i istina
Podjela političkih struja na lijeve i desne potječe iz francuskog parlamenata iz doba srpanjske monarhije 1830.g.
Od tada korištenje pojmovi desnice i ljevice bivaju objašnjavani političkim teorijama i tumačenjima koja su poprimila širok raspon tumačenja.
Razni politički teoretičari i politički praktičari dodavali su tim pojmovima i nadograđivali ga po vlastitom nahođenju.
Danas su ti pojmovi toliko raznoliko tumačeni i korišteni zbog čega su postali neuporabljivi (bezvrijedni).
Osnovni, jedini i isključivi razlog zbog kojeg se ti pojmovi ne mogu koristiti (ne postoji ni desnica ni ljevica) je narav ljudskog bića i društva koje ljudska bića izgrađuju. Privatno vlasništvo je civilizacijsko dostignuće. Nasljeđivanje i dosezi pojedinca su (zbog održanja vrste) generacijski protezanje vlasništva, materijalnih i duhovnih vrijednosti. Ljudska bića nasljeđuju materijalne i duhovne vrijednosti.
Političko tumačenje koje se naziva ljevicom negacijom privatnog vlasništva proizvodi društvo u kojem su jedinke (ljudska bića) lišena aktivnog sudjelovanja u opstanku, već samo kao izvor duhovnog napretka ili materijalnog bogaćenja društva. Kontrola i vlasništvo svih dostignuća pripada društvu. Pojedincu je uskraćeno pravo na aktivno sudjelovanje u kreiranju vlastite budućnosti i budućnosti društva. Zaboravljajući kako su jedinke slobodne udružiti se u društvene tvorevine, i imaju pravo kontrolirati tijek razvoja društva (države).
Jedinke su (ovisno o osobinama koje posjeduju) robovi društva, kojem bezpogovorno služe bez mogućnosti (osim odabranih, trutovi) utjecati na društvo (pčele radilice).
Stvarati društvo u kojem su ljudska bića neslobodna, nesposobna brinuti za vlastitu budućnost i opstanak je negacija ljudske prirode.
Pretpostaviti državu i društvo pjedincu je
Osnovni nedostatak lijeve političke opcije (negiranje ljudskosti svake jedinke društva) prikrivaju anatemiziranjem (proglašavanjem nepodobnim) onih koji ne smatraju društvo nadređeno pojedincu, prikazujući desnicu isključivo zaostalom, bespotrebno nasilnom.
Država i svi oblici društvenih zajednica su nadogradnja, i kao takve moraju biti plod želja jedinki a ne prisila za bilo kojeg člana društva.
Onaj tko je sposoban graditi državu i društvo na zadovoljstvo svakog pojedinca može se baviti politikom i državnim poslovima, ali nije ni desničar ni ljevičar.
Samo je svjestan kako državu tvori svojom voljom njeno stanovništvo, kojem bi država trebala biti instrument kvalitetnijeg života, a ne izvor prisile i obespravljenosti. Društvo je po teoriji nadogradnja koju ljudske jedinke dobrovoljno prihvaćaju i moraju zadržati svoju slobodu.
(Jedina država koja teži tim idealima je USA, sve ostale države svijeta su tamnice vlastitog stanovništva, koje iskorištavaju i upropaštavaju svojim obmanama o nužnosti i štetnosti slobode pojedinca.)
Oznake: ljevica, desnica, srpanjska monarhija, pozicija u parlamentu, političke teorije, politička uporaba, neuporabljivost, bezvrijednost, narav ljudskog bića, materijalna i duhovna dobra, nasljeđivanje, jedinke, društvo, nepodobnost, narav države, instrument boljeg življenja, obmane o štetnosti pojedinca
komentiraj (0) * ispiši * #
13
petak
listopad
2017
HDZ je kočničar hrvatskog nacionalnog razvoja
Bez hdza i sdpa, oni su politički marginalci
HDZ je nastao kao hrvatski pokret koji je na osnovama hrvatskog suverenizma (hrvatskog državnog prava) pokušao izgraditi demokratsko društvo.
Kako bi u potpunosti ostvario političke zamisli (u okružju zločinačke jugoslavensko-velikosrpske orjunaško-komunjarske političke prakse) odabrao je model političkog pokreta. Obratio se hrvatskoj javnosti i tražio suglasnost većine u razrješenju društvene krize izazvane nepremostivim razilazom ondašnje političke vlasti i volje naroda.
Današnji HDZ (onaj HDZ iz devedesetih više ne postoji) je premrežen nelustriranom jugo-udbašijom (i njihovim sinovima-kćerima)(Jedino je V. Pusić kći ustaškog suca.)
Na izborima ne nastupa kao snaga koja mijenja društvene okolnosti, već se svojom (pocinčanom) politikom služi u restauraciji socijalističko-jugoslavenske velikosrpsko-proruske tvorevine postizbornom alkemijom (promoviranja neustavnih entiteta nasuprot ustavno-pravno ovlaštenih, ali podjednako političkom alkemijom obespravljenih).
Nakon neprincipijelne-dosljedne koalicije sa SDSS-om (iz te koalicije je proistekla negacija Ustava i svih vrednota ovog društva koje te vrednote nije nikad imalo, ali se nadalo promjenama ka boljem). Nastavili su politički pravac davanja značaja velikosrpskoj političkoj misli, skoro vratili konstitutivnost srpskog naroda u Hrvatskoj.
Srpski narod u Hrvatskoj ne postoji, postoje Hrvati srpskog podrijetla, narodnosno Srbi. Pravo na izjašnjavanje Srbinom nije umanjeno, samo je logika djelovanja drukčija. Srbin u Hrvatskoj nema pravo proglašavati Srbiju i svojatati teritorij Hrvatske. Zašto onda srpski malobrojni zastupnici u vladajućoj koaliciji koja bi trebala (ali neće) provoditi politiku usklađenu s Ustavom RH (demokracija,suverenitet).
Ako je demokracija, tko se zauzima za 3 saborska zastupnika zbog kojih gubi 148 drugih zastupničkih glasova?
To je politika stvaranja alibija.
(Izglasavanje (preglasavanje) zakona, ustavni zakoni (protivni Ustavu), mjere izvršne vlasti, opća atmosfera u društvu ... sve s ciljem udaljavanja vladajuće strukture od stvarnih nositelja vlasti - naroda.)
Podjednako se (koalicijski bez koalicije) odnose prema sdpu (leglu podmukle i krvoločne antihrvatske lopovske svite).
Bez dvotrećinske saborske većine nije moguće promjeniti Ustav (ali je normalno da sdp ima jedan četverogodišnji mandat u kojem ima tu većinu i promjeni Ustav nagore), nije moguće izglasati ustavne suce. I još štošta.
Umjesto poziva na nacionalno jedinstvo, povodom potrebe dvotrećinske većine, i izmjena koje su potrebne za ozdravljenje ovog društva, krkan jedva (puzajući) ima ikakvu većinu (u čemu mu je sdp strateški (kao svom provjerenom kadru - idiotu agentu u redovima HDZ-a) pomogao lažnim opozivima vlade i ministara). Plenković najbolje čuva njihova politička dostignuća (prevare).
Da sdp nije pokretao izglasavanje nepovjerenja plenkovićevoj Vladi i nekim ministrima, hrvatske bi političke snage nezadovoljne političkim odabirom ovog hdza i vlade pokrenuo inicijativu za političko okupljanje (pokret) s namjerom ostvariti sve političke interese koje hrvatski narod ima.
Tome i služi politika.
Svejedno, plenković je otpočetka potpisao presudu i sebi i hdzu (posebno onim koji ga zdušno iz dobro plaćenih državnih fotelja podržavaju u kočenju Hrvatske na putu ka demokraciji i suverenitetu).
Potrebno je 2 000 000 biračkih glasova (referendum, izbori, ...) i rješavanje osnovnih problema društva. Takvi se problemi ne rješavaju političkim nadmudrivanjima stranačkih besposličara. Takve probleme rješavaju ozbiljni ljudi uz suglasnost većine društva.
Računam na vaš glas, vi moj glas imate.
Ovaj put bez hdza i sdpa (oni su politički marginalci).
Oznake: HDZ, devedesete, severenitet, demokracija, društvo, politički pokret, neprincipijelne-dosljedne koalicije, politika stvaranja alibija, koalicija sa sdpom, dvotrećinsk većina, političke prevare, čuvar, politički interesi, ostvarivanje
komentiraj (1) * ispiši * #
21
petak
srpanj
2017
Teza o zaslugama
Teza o zaslugama J.B. Tita izaziva građanski rat.
Zločinačku narav jednog režima držati djelomičnom poticaj je svim žrtvama na istovjetni (djelomično) zločinački odgovor kao jedini put satisfakcije.
Društvo se održava osudom nepoželjnog ponašanja, promicanjem kulture života i uvažavanja.
Ne postoji neponovljivost zločina, nametanje neponovljivosti zločina iznova je nanošenje nepravde žrtvama.
Titov (titoistički) koncept (krvave) (nasilne) revolucije dovoljan je za trajnu društvenu osudu osobe (i osoba) koje su promovirale ili promoviraju takvu vrstu nepravde.
Tito i titoisti su necivilizacijska, nečovječna - zločinačka pojava.
Oznake: zasluge, građanski rat, žrtve, neponovljivost zločina, društvo, titoisti, tito, revolucija, nepravda, nečovječna pojava
komentiraj (0) * ispiši * #
13
srijeda
travanj
2016
UN
Društvo je složena pojava (koje proučava sociologija).
Odnos ljudi prema prirodi uglavnom je jedinstven. Njegova suština je u kontinuiranom nastojanju ljudi za podčinjavanjem prirode sebi. Odnos među ljudima je mnogo složeniji i obuhvaća sve vrste odnosa od onih manje složenih i manje važnih, do vrlo složenih i najvažnijih. Među njima su i najsloženiji i najbitniji za razumijevanje društva proizvodni odnosi. Pojedinačne, emocionalne i intelektualne veze među ljudima rezultat su njihovih pojedinačnih volja, ali odnosi u koje stupaju živeći u narodu, naselju ili obitelji su nužni s obzirom na objektivnost ovih dijelova društvene stvarnosti.
Društvena struktura
Društvena struktura sastoji se iz dva osnovna načela: ekonomske osnove i društvene nadgradnje, s tim što se društvena nadgradnja diferencira na društveno-političku organizaciju društva i oblike društvene svijesti.
Ekonomska osnova predstavlja područje društvene proizvodnje materijalnih dobara koja omogućuje društvenu i individualnu egzistenciju čovjeka.
Društvenu nadgradnju čine sva ostala područja društvene stvarnosti koja su u konačnici uvjetovana ekonomskom osnovom društva. To su grubo diferencirano društveno-politička organizacija društva (država, pravne institucije, političke organizacije) i društvena svijest koja se sastoji iz pravno-političke nadgradnje i viših oblika svijesti (religija, moral, filozofija, znanost i umjetnost).
Društvena osnova
Društvena osnova ima ekonomsko obilježje i sastoji se iz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, koji se zajedničkim imenom zovu način proizvodnje
U širem smislu, društvena osnova obuhvaća i proizvodnju ljudi, Zemljopisne čimbenike i ostatke prethodnog načina proizvodnje.
Oblici društvenog života
Horda, rod, pleme, narod, nacija, (klase, kaste, staleži), država, političke stranke, obitelj
Država je nastala kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova, koji su bili ugroženi klasnim sukobom kada je izbio između prve dvije antagonistički međusobno suprotstavljene klase. Prema organizaciji vlasti država se dijeli po
Obliku vladavine na monarhije i republike.
Kriteriju političkog režima na autokracije i demokracije
Kriteriju državnog uređenja na jednostavne i složene države, pri čemu složene države mogu biti federacije i konfederacije.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Dru%C5%A1tvo
Političko ponašanje dijela političkog saziva Sabora, proistekao iz titoističkog nasljeđa, sustavno iskazuje nebrigu za osnovne društvene probleme (društvenu osnovu).
Ustrajni na svom konceptu političke nadogradnje (kao osnove njihova društva), voljni sastančiti i polemizirati (protivno nakani društva ostvarivati i ekonomsku stranu društva), s namjerom podvesti većinu u političko (time i ekonomsko) ropstvo.
Energija koju (dodvoravajući se svima samo ne glasačima) iskazuju u ispraznim i ispirućim javljanjima ukazuju na potrebu javnog, aktivnog i djelotvornog uređivanja društvenih odnosa (na koje glasači imaju ustavno pravo).
Treba organizirati referendum i zabraniti socijaldemokratsku partiju, antihrvatsku (veleizdajničku, kako god da je u hrvatskom zakonodavstvu veleizdaja definirana), razjuriti sve one koji se ne ponašaju u skladu s preuzetim obavezama prema žitelji proisteklih iz dokumenata UN-a.
Hrvatska ima pravo na djelotvornu i prosperitetnu državu.
Socijaldemokratsku (titoističku) (izdajničku)(šarlatansku) svojtu treba politički obespraviti.
(Jednom ću citirati i obaveze koje proizlaze iz članstva u UN-u (na čije je čelo Hrvatska kandidirala (??) Vesnu Pusić (koja s poveljom UN-a ima koliko tuka sa školskom kredom ... (guske u magli, tuka u magli))).)
Hrvatska za sva vremena!
Oznake: društvo, sociologija, društvena struktura, društvena osnova, oblici društvenog života, titoisti, političko ropstvo, referendum o političkim odnosima, izdajnici, šarlatani
komentiraj (1) * ispiši * #